Poslovni broj: Usž-1783/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željke Zrilić Ježek, predsjednice vijeća, Blanše Turić i Ljiljane Karlovčan- Đurović, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice VT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju opunomoćenici u Odvjetničkom društvu Ruždjak i partneri d.o.o., Zagreb, Draškovićeva 40/II, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, radi imenovanja stalnog sudskog vještaka, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-1088/2024-12 od 5. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-1088/2024-12 od 5. ožujka 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Rijeci odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, klasa: UP/I-710- 03/23-01/539, urbroj: 514-03-03-02/05-24-13 od 20. svibnja 2024., te radi naknade troškova tog upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijen je zahtjev tužiteljice za imenovanjem stalnim sudskim vještakom za područje geodezije jer ne ispunjava uvjete za imenovanje propisane člankom 126. stavkom 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj: 28/13 – 36/24.)
3. Protiv označene presude tužiteljica je podnijela žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Prigovara što prvostupanjski sud nije uzeo u obzir činjenicu da je tužiteljica posao stalnog sudskog vještaka za područje geodezije obavljala temeljem rješenja predsjednika Županijskog suda u Rijeci punih 12 godina. Navodi da je na Građevinskom fakultetu stekla naziv stručni prvostupnik inženjer građevinarstva te je nakon završetka školovanja godinama obavljala poslove vezane uz geodeziju, stoga smatra da je pogrešan zaključak suda da nije kvalificirana za obavljanje poslova sudskog vještaka za geodeziju. Ističe da je na temelju zakona koji je bio na snazi u vrijeme njenog imenovanja sudskim vještakom ispunjavala sve uvjete za imenovanje te je protivno zakonskoj odredbi da tužiteljica donošenjem novog zakona kojim se utvrđuju novi uvjeti za rad sudskog vještaka više ne može obavljati poslove za koje je kvalificirana i obavljala ih godinama do donošenja tog zakona. Navodi da je prema Pravilniku o stalnim sudskim vještacima uz zahtjev bilo potrebno dostaviti dokaz da se protiv njih ne vodi kazneni postupak, da su zdravstveno sposobni i da su u prethodnom mandatu obavljali poslove vještačenja. Smatra da su joj povrijeđena stečena prava obzirom da su odredbom članka 126. Zakona o sudovima propisani različiti uvjeti za imenovanje sudskih vještaka, a prijelaznim odredbama Zakona o sudovima nisu izuzete osobe koje su po ranijim propisima imenovane stalnim sudskim vještacima. Navodi da su odbijanjem zahtjeva povrijeđena njezina ustavna prava o zabrani retroaktivnog djelovanja zakona što ugrožava i pravnu sigurnost, predvidljivost, izvjesnost dosega zakonske odredbe, legitimnih očekivanja i stečenih prava. Ističe da je retroaktivnost zabranjena ako negativno utječe na prava i pravne interese pojedinca te se poziva na članak 90. stavka 5. Ustava RH prema kojem samo pojedine odredbe zakona iz posebno opravdanih razloga mogu imati povratno djelovanje i to mora biti opravdano javnim interesom. Predlaže da Sud prvostupanjsku presudu preinači, usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti uz naknadu troškova postupka. Potražuje i trošak za sastav žalbe.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da tužiteljica ne ispunjava uvjete za imenovanje stalnog sudskog vještaka propisane odredbom članka 126. stavka 1. Zakona o sudovima, niti je u konkretnom slučaju moguće primijeniti iznimku propisanu stavkom 3. Pozivajući se na članak 12. stavak 1. i 4. Pravilnika o stalnim sudskim vještacima navodi da je predsjednik županijskog odnosno trgovačkog suda i ranije bio dužan prilikom odlučivanja o zahtjevu za prvim imenovanjem kao i ponovnim imenovanjem za stalnog sudskog vještaka utvrditi ispunjava li podnositelj zahtjeva uvjete za imenovanje propisane člankom 12. stavkom 4. Pravilnika jer uvjeti moraju egzistirati tijekom cijelog vremenskog perioda na koji je stalni sudski vještak imenovan. Ističe da se u konkretnom slučaju ne radi o stečenom pravu tužiteljice, a na što ukazuje odredba članka 35. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj: 21/22). Smatra da ako bi se zahtjev tužiteljice za imenovanje stalnim sudskim vještakom usvojio iz razloga što njezino pravo proizlazi iz već ranijih rješenja o imenovanju, to bi značilo oduzimanje prava ministru nadležnom za poslove pravosuđa da kod odlučivanja o zahtjevu za imenovanje utvrdi ispunjenost uvjeta za imenovanje osobe stalnim sudskim vještakom. Predlaže da Sud odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama propisanih člankom 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica završila trogodišnji stručni studij građevinarstva na Građevinskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci te stekla stručni naziv stručnog prvostupnika (baccalaurea) inženjera građevinarstva te da je rješenjem Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj: Su-142/2020-7 od 20. travnja 2020. ponovno imenovana stalnim sudskim vještakom geodetske struke, na vrijeme od 4 godine. Nadalje, proizlazi da je tužiteljica 22. prosinca 2023. ponovno podnijela zahtjev, koji zahtjev je odbijen jer je ocijenjeno da tužiteljica ne ispunjava uvjete za ponovno imenovanje stalnim sudskim vještakom iz članka 126. stavka 1. Zakona o sudovima, a koje stajalište je prihvatio tuženik te potom i prvostupanjski sud.
8. Odredbom članka 126. stavka 1. Zakona o sudovima propisani su uvjeti za imenovanje stalnog sudskog vještaka među kojima je, između ostalog, i završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij odnosno završen preddiplomski sveučilišni studij ili preddiplomski stručni studij odgovarajući području vještačenja. Prema stavku 3. navedenog Zakona propisano je da iznimno od odredbi stavka 1. točke 2. i 3. ovog članka, ako u Republici Hrvatskoj za određeno područje vještačenja nema mogućnosti završetka sveučilišnog ili stručnog studija, za stalnog sudskog vještaka može se imenovati i osoba sa stečenom srednjom stručnom spremom odgovarajućom području vještačenja za koje se imenuje i koja je nakon završene škole radila na poslovima u struci najmanje 12 godina.
9. Osnovano prvostupanjski sud i tuženik smatraju da tužiteljica ne ispunjava uvjete za imenovanjem stalnim sudskim vještakom s obzirom na svoj stupanj obrazovanja, a niti uvjete iz stavka 3. navedenog članka Zakona, budući da na području Republike Hrvatske postoji studij geodezije pa se zahtjevu tužiteljice koja ima završen trogodišnji stručni studij građevinarstva nije moglo udovoljiti.
10. Povrede koje tužiteljica ističe u žalbi ovaj sud ne nalazi osnovanim. Ovo iz razloga što se u konkretnom slučaju radi o zahtjevu tužiteljice za ponovnim imenovanjem stalnim sudskim vještakom, pa se u takvoj situaciji ponovno ispituje ispunjavaju li se propisani uvjeti za imenovanje stalnim sudskim vještakom, sukladno sada važećem Zakonu.
11. Osim toga, osnovano prvostupanjski sud ističe da se u konkretnom slučaju ne radi o povredi stečenih prava budući da je tužiteljica imenovana za stalnog sudskog vještaka na vrijeme od 4 godine, te se ne radi niti o legitimnim očekivanjima tužiteljice da će nastaviti obavljati navedenu djelatnost koju je stekla na temelju ranije odluke o imenovanju. Pri tome ni navodi o njezinoj stručnosti ne mogu dovesti do drugačijeg rješenja predmetne upravne stvari.
12. Iz svega navedenog proizlazi da se navodi žalbe koji su istovjetni navodima tužbe ne mogu ocijeniti osnovanim i od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari, pa je trebalo na temelju članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučiti kao u izreci presude.
13. Budući da tužiteljica nije uspjela sa tužbenim zahtjevom pravilno je odbijen njezin zahtjev za naknadu troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, a iz istih razloga odbijen je i zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.
U Zagrebu, 28. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Željka Zrilić Ježek
