Poslovni broj: Usž-2225/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Željke Zrilić Ježek i Ljiljane Karlovčan-Đurović, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Srake, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice IO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju opunomoćenici odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Franjo Šebijan i Mihaela Carović Rukavina, Varaždin, Pavlinska 5, protiv tuženika Zadarske županije, Upravnog odjela za financije i proračun, OIB: 56204655363, Zadar, B. Petranovića 8, radi poreza na kuću za odmor, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljene protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1021/2022-8 od 20. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1021/2022-8 od 20. rujna 2024.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1021/2022-8 od 20. rujna 2024. odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Zadarske županije, Upravnog odjela za financije i proračun, klasa: UP/II-410-15/20-01/152, urbroj: 2198-12-03/1-22- 4 od 11. ožujka 2022., a kojim rješenjem je odbijena žalba tužiteljice podnesena protiv rješenja Grada Paga, Upravnog odjela za komunalni sustav i imovinsko pravne poslove, klasa: UP/I-410-15/20-01/1869, urbroj: 2198/24-03/07-20-1 od 29. siječnja 2020. kojim joj je utvrđen porez na kuću za odmor koja se nalazi na adresi [adresa], za 2020. godinu u iznosu od 6.000,00 kn.
2. Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu u kojoj navodi kako je rješenje tuženika nezakonito, kao što je i nezakonita presuda prvostupanjskog suda. Ističe da iz računa koje je priložila uz podnesak od 4. rujna 2024. razvidno kako Komunalno društvo Pag u lipnju i srpnju mjesecu tekuće godine vrši očitanja dok se u prvom, drugom i četvrtom godišnjem kvartalu vrši paušalno plaćanje te u tom istom razdoblju naprosto nema očitanja potrošnje vode, što nikako ne znači da je potrošnja u tim razdobljima 0 m[3] . Stoga, nije prihvatljiv ni točan zaključak prvostupanjskog suda kako tužiteljica nije osporila utvrđenja i navode poreznih tijela vezano uz privremeno korištenje predmetne kuće, kao i da nije osporila ocjenu izvedenih pisanih dokaza o podacima o utrošenoj količini električne energije te dinamici njihove potrošnje. Naprotiv, čvrsti materijalni dokazi (računi za utrošak vode i struje), koje je tužiteljica priložila, ukazuju kako je ocjena poreznih tijela o sezonskoj potrošnji vode paušalna. Što se tiče pravnih stajališta, tužiteljica se pozvala na zakonsku definiciju prebivališta te upute Porezne uprave glede poreznog tretmana prebivališta pa doista nije jasno što smatra sud nelogičnim i neracionalnim. Tužiteljica se pozvala i na članak 3. stavak 1. Zakona o zemljišnim knjigama kojim je propisano da se o pravnom stanju nekretnina na području Republike Hrvatske, mjerodavnom za pravni promet, vode zemljišne knjige, a koju odredbu porezna tijela također nisu poštivala. Temeljem iznijetog, tužiteljica predlaže uvažiti žalbu, preinačiti pobijanu presudu na način da se u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev, kao i zahtjev za naknadu troškova upravnog spora, uključivo i sastav ove žalbe.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu tužiteljice.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.), u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica vlasnica kuće – objekta na adresi [adresa], površine 400 m[2] te na istoj adresi ima prijavljeno prebivalište.
7. Prema članku 13. Odluke o gradskim porezima Grada Paga ("Službeni glasnik Grada Paga", broj: 13/19.) porez na kuće za odmor ne plaćaju vlasnici objekta koji imaju prebivalište na području Grada Paga što dokazuju potvrdom o prebivalištu, potvrdom o izabranom liječniku primarne zdravstvene zaštite opće medicine na području Grada Paga, izvodom godišnje potrošnje vode po mjesecima u posljednjih godinu dana od strane Komunalnog društva Pag d.o.o. Pag za nekretninu u pogledu koje se podnosi zahtjev za oslobođenje te vlasnički list, katastarski plan i gruntovno- katastarsku identifikaciju za nekretninu u pogledu koje se podnosi zahtjev za oslobođenje.
8. Zaključkom od 7. svibnja 2020. tužiteljica je pozvana u svrhu oslobođenja od plaćanja obveze poreza na kuću za odmor za objekt na adresi [adresa] dostaviti naprijed naznačene isprave, a sukladno kojem zaključku dostavlja potvrdu o prebivalištu i presliku izmjene građevinske dozvole Općinskog sekretarijata za poslove uprave od 4. ožujka 1993. iz koje je vidljivo kako se ovdje radi o stambenom objektu, a ne kući za odmor. Što se tiče ostale zahtijevane dokumentacije, tužiteljica smatra kako istu ne mora dostavljati jer su izabrani liječnik i potrošnja vode osobna stvar tužiteljice, a takav zahtjev zadire u njezinu privatnost.
9. Prema podacima Komunalnog društva Pag i stanju brojila za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 31. kolovoza 2020. proizlazi kako je potrošnja vode isključivo sezonskog karaktera obzirom da je potrošnja vode zabilježena u razdoblju od lipnja do rujna svake godine u količini od 0 m[3] , dok do povećane potrošnje vode dolazi u srpnju 2018., u srpnju 2019. odnosno u srpnju 2020. godine, a što je sve vidljivo iz datuma očitanja Komunalnog društva Pag, sukladno potvrdi od 16. rujna 2020. Isto tako, iz energetske kartice HEP – Operatora distribucijskog sustava d.o.o., Elektra Zadar od 16. rujna 2020. proizlazi minimalna potrošnja električne energije u razdoblju od 1. studenoga 2018. do 1. svibnja 2019., dok je u preostalom razdoblju povećana potrošnja. Dakle, iz podataka proizlazi da je potrošnja električne energije i potrošnja vode za predmetnu kuću zanemariva u zimskim mjesecima, dok je povećana potrošnja tijekom ljetnih mjeseci.
10. Prema ocjeni ovoga Suda, na tako utvrđeno činjenično stanje koje proizlazi iz rezultata provedenog dokaznog postupka, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da tužiteljici predmetna nekretnina ne služi za stalno stanovanje, tim više što se svi računi za potrošnju vode i električne energije tužiteljici dostavljaju na adresu [adresa], pa je prvostupanjski sud na temelju odredbe članka 2. stavka 1. točke 12. u svezi sa člankom 25. Zakona o lokalnim porezima ("Narodne novine", broj: 115/16. i 101/17.) i Odluke o gradskim porezima Grada Paga pravilno ocijenio zakonitim rješenja tijela prvog stupnja i tuženika kojima je tužiteljici utvrđena obveza plaćanja poreza na kuću za odmor za 2020. godinu u iznosu od 6.000,00 kn.
11. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud pravilno je ocijenio da pobijanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice pa je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima pravilno odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.
12. Prema ocjeni ovoga Suda, prvostupanjski sud je u predmetnom postupku utvrdio sve činjenice i okolnosti bitne za rješavanje predmetne upravne stvari te je pri tom naveo razloge koji su odlučni pri ocjeni dokaznih prijedloga. Činjenica da tužiteljica ima prijavljeno prebivalište na adresi predmetne nekretnine nije odlučna niti od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari jer je iz dokaza koji su provedeni tijekom postupka vidljivo da je nekretnina tijekom 2020. korištena samo povremeno te činjenica da tužiteljica ima prijavljeno prebivalište na adresi predmetne nekretnine nije odlučna u situaciji kada iz ostalih izvedenih dokaza proizlazi da se nekretnina koristi samo povremeno.
13. Kako tužiteljica razlozima navedenim u žalbi nije dovela u sumnju zakonitost pobijane presude niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, žalbu odbiti kao neosnovanu.
14. Obzirom da tužiteljica nije uspjela sa žalbom, na temelju odredbe članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ne pripada joj pravo na naknadu troškova žalbenog postupka.
U Zagrebu 28. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Blanša Turić
