Poslovni broj: Usž-4152/2024-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja PŽF iz [adresa], 31 PŽ, [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Karlu Novoselu, odvjetniku iz Zagreba, Radnička 32, OIB: 55154913324, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2153/24-7 od 30. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2153/24-7 od 30. rujna 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži da u roku 60 dana od dostave te presude donese odluku o tužiteljevom zahtjevu od 19. listopada 2023. za stjecanje hrvatskog državljanstva prirođenjem punoljetne osobe (točka I. izreke) i zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).

2. Tužitelj je prvostupanjskom sudu 24. travnja 2024. podnio tužbu radi propuštanja postupanja tuženika po njegovom zahtjevu za stjecanje hrvatskog državljanstva prirođenjem punoljetne osobe koji je podnesen 19. listopada 2023.

3. Tužitelj pobija zakonitost prvostupanjske presude zbog svih zakonom propisanih razloga. Navodi da mu nisu dostavljeni prilozi koje je tuženik dostavio u spis uz odgovor na tužbu. Na raspravi mu je omogućen uvid u tu dokumentaciju, ali mu nije ostavljen rok za očitovanje. Na taj mu je način povrijeđeno ustavno i konvencijsko pravo na pravično suđenje. Ukazuje da dokumentacija tuženika ima 28 stranica, a da je ročište za raspravu trajalo 8 minuta. Prigovara činjenici da da mu poziv za ročište nije bio uručen najkasnije 15 dana prije održavanja ročišta. Navedeno stoga što je sud održao ročište 23. rujna 2024., a slijedeće je zakazao za 30. rujna 2024.

3.1. Tužitelj navodi da tuženik u odgovoru na tužbu priznaje osnovanost tužbenog zahtjeva. Tuženik potvrđuje postojanje upravnog postupka time što navodi da sudu dostavlja „spis predmeta“ o kojemu nije odlučeno u upravnom postupku. Tužitelj smatra da ako postoj spis predmeta tada postoji i upravni postupak. Ako je uložena žalba, a tuženik je smatrao da ne postoji upravni postupak i uredan zahtjev, tada je žalbu trebao odbaciti. Iz činjenice da je u postupku tuženik donosio odluke u obliku zaključaka i rješenja zaključuje da se radi o upravnom postupku.

3.2. Tužitelj u žalbi dalje ističe da je u ovom sporu predmet šutnja uprave, propuštanje tuženika da postupi po žalbi, a ne ocjenjivanje urednosti ili osnovanosti tužbenog zahtjeva. Do šutnje uprave može doći i kada tužbeni zahtjev nije uredan. Tužitelj smatra da je i u slučaju kada je u postupku potrebna pomoć neukoj stranci na upravnom tijelu obaveza o zahtjevu odlučiti u rokovima propisanima ZUP-om. Primjenom članka 119. ZUP-a, tuženik je trebao, jer se radilo o „proboju“ zakonom propisanih rokova, usvojiti žalbu. Njegov je zahtjev, u smislu odredaba ZUP-a i Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24.; dalje: ZUS) uredan.

3.3. Pobijana presuda nije objavljena. Pred istim sucem u isto vrijeme, 30. rujna 2024. godine u 10,00 sati, zakazana je objava pobijane presude i presude u sporu, poslovni broj: UsI-1075/24, te zaključuje da jedna od tih presuda nije objavljena.

3.4. Tužitelj navodi da je člankom 36. stavkom 3. ZUP-a propisano da radnje koje u postupku poduzima opunomoćenik, u granicama dane punomoći, imaju pravni učinak kao da ih je poduzela sama stranka. Tužitelj je putem opunomoćenika pokrenuo upravni postupak radi stjecanja hrvatskog državljanstva, osobno je, u smislu članka 85. ZUP-a, dostavio zahtjev tuženiku preporučenom pošiljkom 19. listopada 2023., a to potvrđuje činjenica da tuženik ima otvoren upravni spis, KLASA: 224-01/23-01/884.

3.5. Tužitelj predlaže ovom Sudu preinačiti pobijanu presudu i vratiti predmet na ponovni postupak te naložiti tuženiku naknaditi mu trošak upravnog spora u iznosu 1.562,50 eura i trošak sudskih pristojbi u iznosu 20.000,00 eura.

4. Tuženik se protivi razlozima žalbe te predlaže istu odbiti kao neosnovanu. Navodi da je tužiteljev opunomoćenik, odvjetnik, zahtjev za stjecanje hrvatskog državljanstva prirođenjem punoljetne osobe tužitelja koji živi u [adresa], poslao putem pošte izravno tuženiku. Četiri dana od zaprimanja zahtjeva, 24. rujna 2023., tuženik je opunomoćeniku tužitelja odgovorio na način da ga je uputio u proceduru podnošenja zahtjeva za stjecanje hrvatskog državljanstva sukladno članku 23. Zakona o hrvatskom državljanstvu. Opunomoćenik tužitelja je isto ignorirao i pokrenuo je upravni spor radi šutnje uprave. Tuženik smatra da su navodi tužitelja kontradiktorni jer je tuženik uz odgovor na tužbu dostavio pismena koja je tužitelj dostavio tuženiku prilikom pokušaja pokretanja postupka za stjecanje hrvatskog državljanstva. Tuženik ističe da opunomoćenik tužitelja postupanjem koje nije u duhu Zakona o odvjetništvu i Kodeksa odvjetničke etike blokira svog opunomoćenika u Kanadi da stekne hrvatsko državljanstvo te opterećuje upravna i sudska tijela Republike Hrvatske nepotrebnim postupcima i sporovima.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. ZUS-a, Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom sporu, prvostupanjski sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. Na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, uz pravilnu primjenu prava prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev. U obrazloženju presude sud je izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz izvedenih dokaza te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezulatat arbitrarnog postupanja. Time je sud postupio u skladu s odredbom članka 119. stavka 5. ZUS-a. U prosuđivanju dokaza ovaj Sud nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za drugačiju pravnu i činjeničnu osnovu od one koja je utvrđena u upravnom postupku.

8. Za rješavanje ovog spora mjerodavne su odredbe ZUP-a, ZUS-a i Zakona o hrvatskom državljanstvu („Narodne novine“, 53/91., 70/91., 28/92., 113/93., 4/94., 130/21., 110/15., 102/19., 138/21.; dalje: Zakon). Iste je prvostupanjski sud pravilno primijenio i u obrazloženju citirao.

9. Nesporno je da je tužitelj, koji živi u [adresa], putem odvjetnika kao opunomoćenika, tuženiku podnio zahtjev za stjecanje hrvatskog državljanstva prirođenjem. U smislu Zakona navedeni zahtjev treba biti podnesen osobno, ne putem opunomoćenika. Naime, Zakon u članku 24. propisuje da se zahtjev za stjecanje hrvatskog državljanstva prirođenjem, za prestanak hrvatskog državljanstva i za utvrđivanje hrvatskog državljanstva podnosi osobno u policijskoj upravi, odnosno policijskoj postaji, prema mjestu odobrenog privremenog odnosno stalnog boravka (stavak 3); iznimno od stavka 3. tog članka, ako se radi o osobi s invaliditetom, zahtjev iz stavka 3. tog članka može se podnijeti putem zakonskog zastupnika ili ovlaštenog opunomoćenika (stavak 4.). Tuženik je o tome, u smislu načela pomoći stranci obavijestio opunomoćenika stranke. Postupio je time sukladno članku 7. ZUP-a i osigurao da neznanje odnosno neukost stranke i drugih osoba koje sudjeluju u postupku ne budu na štetu prava koja stranci po zakonu pripadaju. Upozorio je da, s obzirom da tužitelj nema odobren privremeni niti stalni boravak u Republici Hrvatskoj, da predmetni zahtjev treba osobno podnijeti u najbližoj diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske, te da će tuženik biti u stanju donijeti odluku o zahtjevu po uredno podnesenom zahtjevu.

10. Neosnovani su navodi žalbe koji se odnose na bitne povrede postupka. Uvidom u raspravni zapisnik, koji prileži spisu prvostupanjskog suda, utvrđeno je da je za tužitelja na raspravu pristupio MŽ, zamjenik opunomoćenika. Isti je nakon izvršenog uvida u spis tuženika izjavio da u spisu osim tužiteljeva zahtjeva i priloženih mu isprava te dopisa tuženika od 24. listopada 2023. koji je tužitelj zaprimio, nema drugih isprava. Zbog navedenog razloga tužitelju je opravdano odbijen zahtjev za dodjelu roka za očitovanje na dokumentaciju. Dakle, tužitelj je izvršio uvid u spis, a 28 stranica spisa koje spominje u žalbi čine u glavnini dokumentaciju koju je sam u spis dostavio i s kojom je upoznat. Raspravni zapisnik je zamjenik opunomoćenika tužitelja bez primjedbe potpisao te sada neosnovano prigovara radnjama o kojima je zapisnik sačinjen.

11. Neosnovani su navodi žalbe da između dostave poziva i održanog ročišta nije prošao rok od 15 dana. Na ročištu održanom i zaključenom 23. rujna 2024. određen je datum objave presude u smislu članka 121. stavka 4. ZUS-a. Objava presude zakazana je za 30. rujna 2024. te je prvostupanjski sud postupio u skladu s člankom 121. stavkom 1. ZUS-a kojim je propisano da se presuda objavljuje u roku koji ne može biti dulji od 30 dana od dana zaključenja rasprave. Tužitelj nije dokazao da presuda ne bi bila objavljena. Tužitelj nije pristupio ročištu za objavu te je presuda objavljena u smislu članka 121 stavka 5. ZUS-a prema kojem će se ročište na kojem se presuda objavljuje održati neovisno o tome jesu li stranke o njemu uredno obaviještene odnosno jesu li pristupile na ročište.

12. Pravilno prvostupanjski sud obrazlaže da iz eventualnog propuštanja tuženika da odbaci žalbu ne proizlazi osnovanost tužbe, podredno ni žalbe. Nesporno je da tužitelj nije nadležnom tijelu osobno podnio zahtjev za stjecanje hrvatskog državljanstva prirođenjem. Obaveza tuženika da riješi o zahtjevu započinje teći do dana podnošenja urednog zahtjeva, a kako je tuženik upozorio tuženika kome i kako treba zahtjev podnijeti o tužiteljevom se zahtjevu u upravnom postupku nije moglo odlučivati. Zakonom je propisano da predmetni zahtjev treba biti podnesen osobno, sukladno članku 24. stavku 3. Zakona. Ovdje se ne primjenjuju odredbe ZUP-a o osobnoj dostavi na koje se tužitelj u žalbi poziva. Samo, u smislu članka 24. stavka 4. Zakona, osobe s invaliditetom mogu umjesto osobno zahtjev predati putem opunomoćenika. Tužitelj, na kojem je u sporu teret dokaza isto nije ni pokušao dokazati.

13. Sud prihvaća navod odgovora na tužbu tuženika prema kojem bi prioritet opunomoćeniku trebao biti interes stranke koju zastupa te prihvatiti pomoć koju mu je tuženik u postupku pružio, a ne inzistirati na formalnim odlukama koje ne doprinose rješavanju zahtjeva tužitelja. Napominje se tužitelju da dodjeljivanjem oznake klase u povodu pogrešno podnesenog zahtjeva, tuženik nije „priznao“ postojanje upravnog spora u kojem nije donio rješenje.

14. Sud žalbene navode smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačije rješavanje konkretne upravne stvari. Radi se o navodima koje je tužitelj isticao u tužbi o kojima se prvostupanjski sud izjasnio, a s kojim očitovanjima je u potpunosti suglasan ovaj Sud, N prema ocjeni ovoga Suda nije bilo osnove da se udovolji tužbenom zahtjevu. Tužitelju nije povrijeđeno ustavno i konvencijsko pravo na pravično suđenje. U konkretnom slučaju ne postoji propuštanje javnopravnog tijela iz područja upravnog prava da u roku propisanom ZUP-om odluči o zahtjevu tužitelja.

15. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.

16. Sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, s obzirom na to da je žalba tužitelja odbijena, odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troška upravnog spora i naknadu za pristojbe (točka II. izreke).

U Zagrebu 28. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić