REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-973/2024-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Pajalića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Igora Periše člana vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća i dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Hrvatske poštanske banke d.d. Zagreb, Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, (ranije Nove hrvatske banke d.d. Zagreb, Zagreb, Varšavska ulica 9, OIB: 78427478595 - ranije Sberbank d.d. - u sanaciji, Zagreb, Varšavska 9, OIB: 78427478595), koju zastupa punomoćnik Damjan Krivić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Gugić, Kovačić i Krivić u Zagrebu, protiv tuženika Meta Solution d.o.o. Zagreb, Ulica Franje Milićevića 45, OIB: 83151931623, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Kaleb, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ećimović i Kaleb u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3308/2022-2 od 16. svibnja 2023. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1913/2021 od 11. ožujka 2022., u sjednici održanoj 28. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tužiteljice, ukida presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3308/2022-2 od 16. svibnja 2023. pod točkom I. izreke, kojom je potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1913/2021 od 11. ožujka 2022. u točkama I. i II. izreke, pa se predmet u tom dijelu vraća sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Odbijaju se kao neosnovani tužbeni zahtjevi tužitelja, koji glase:

"Radi postojanja razloga iz čl. 50. st. 1. točka 9 OZ-a proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos temeljem točke II. (dva) izreke rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj spisa 45 P-1896/2017 od 22.12.2017.

Radi postojanja razloga iz čl. 50 st. 1. toč. 9. OZ-a proglašava nedopuštenom pljenidba i prijenos u postupku izravne naplate pokrenutog na Financijskoj agenciji temeljem zahtjeva za izravnu naplatu Meta Nekretnine d.o.o., MBS 080500108, OIB:93389782768, EUID [europski jedinstveni broj subjekta].080500108, sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, u gradu Zagrebu na adresi Franje Milićevića 45, temeljem rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj spisa 45 P-1896/2017 od 22.12.2017., protiv Sberbank d.d., MBS:080126398, OIB:78427478595, EUID HRSR.080126398, sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, u gradu Zagrebu na adresi Varšavska 9.

Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi sve troškove ovog parničnog postupka i to sa (zakonskim) zateznim kamatama ako tuženik tužitelju, u primjerenom roku kojeg odredi sud, ne isplati sve dosuđene troškove ovog parničnog postupka."

II. Nalaže se tužitelju Sberbank d.d. - u sanaciji, Zagreb, Varšavska 9, OIB:78427478595 naknaditi tuženiku Meta Solution d.o.o., Zagreb, Ulica Franje Milićevića 45, OIB:83151931623 troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn (slovima: dvijetisućepetsto kuna) s zateznim kamatama koje teku od 11. ožujka 2022. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika Meta Solution d.o.o., Zagreb, Ulica Franje Milićevića 45, OIB:83151931623 za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.472,25 kn (slovima: dvijetisućečetristosedamdesetdvije kune i dvadesetpet lipa s pripadajućim zateznim kamatama, kao neosnovan.".

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

"I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1913/2021 od 11. ožujka 2022., u točkama I. i II. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troška odgovora na žalbu u iznosu od 205,54 EUR / 1.548,63 kn.".

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd 161/2024-3 od 25. siječnja 2024., tužiteljici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3308/2022-2 od 16. svibnja 2023. u odnosu na povredu temeljnog prava na pravično suđenje i u njemu sadržanog prava na obrazloženu odluku drugostupanjskog suda koji se odnosi na ocjenu provedenih dokaza na kojima se temelji odluka.

4. Tužiteljica je podnijela reviziju protiv drugostupanjske presude, na temelju odredbe čl. 382 st. 2. Zakona o parničnom postupku, zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uslijed kojih je došlo do povrede temeljnog prava na pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 29. st. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Predložila je ukinuti pobijanu drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. U odgovoru na reviziju tuženik osporava navode tužiteljice iznesene u reviziji, predlaže reviziju odbiti, a tužiteljici naložiti da mu naknadi troškove sastava odgovora na reviziju.

6. Revizija je osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za proglašenje nedopuštenom pljenidbe i prijenosa tražbine iz rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1896/2017 od 22. prosinca 2017. (točka II. izreke navedenog rješenja). Eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom tužiteljica zahtjeva proglašenje nedopuštenom pljenidbu i prijenos u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom, na temelju zahtjeva tuženika protiv tužiteljice radi naplate po rješenju Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1896/2017 od 22. prosinca 2017.

8. Sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev pozivom na odredbu čl. 50. st. 1. točka 9. Ovršnog zakona, ocijenivši da je građanskopravni prijeboj nedopušten jer je izjavljen nakon pokretanja postupka izravne naplate, pa stoga za odluku u sporu nije od utjecaja odlučiti o postojanju tražbine tužiteljice prema tuženiku.

8.1. Sud drugog stupnja je žalbu tužiteljice odbio kao neosnovanu i potvrdio presudu suda prvog stupnja, na temelju čl. 368. st. 2. Zakona o parničnom postupku, s obrazloženjem da tuženik ima valjanu i nespornu tražbinu prema tužiteljici u iznosu od 84.450,00 kuna, koja proizlazi iz pravomoćne i ovršne odluke Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1896/2017 od 22. prosinca 2017. na temelju koje je tuženik pokrenuo postupak izravne naplate pred Financijskom agencijom 4. veljače 2021., dok ovršenica nije dokazala svoje navode da ima dospjelu tražbinu prema ovrhovoditelju u iznosu od 14.334.200,72 kuna, koju temelji na izvodu iz poslovnih knjiga od 17. veljače 2021., koja bi proizlazila iz Ugovora o kreditu br. 500894 od 27. studenog 2007. i aneksa istog.

9. Prema odredbi čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) u povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena.

10. Tužiteljica u reviziji navodi da joj je drugostupanjskom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje odnosno pravo na obrazloženu odluku jer drugostupanjski sud nije razmatrao žalbene navode kojima tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu, te je odluku utemeljio na pogrešnom utvrđenju da tužiteljica nije dokazala da njezina tražbina postoji i da je dospjela. Ističe da je uz tužbu dostavila ovjereni izvod iz poslovnih knjiga od 17. veljače 2021. iz kojeg je vidljivo da na taj dan postoji potraživanje tužiteljice prema tuženiku i da je isto dospjelo.

11. Iz spisa proizlazi da je tužiteljica u tužbi, tijekom prvostupanjskog postupka kao i u žalbi protiv prvostupanjske presude isticala da prema tuženiku ima tražbinu od 14.334.200,72 kune, na temelju ugovora o kreditu od 27. studenoga 2007. i anexa tom ugovoru, sklopljenog između Volksbank d.d. kao davatelja kredita i Feliciter d.o.o. kao korisnika kredita, u kojem je tuženik jamac platac. Obrazlaže da je tuženikova tražbina u cijelosti prestala izjavom tužiteljice o prijeboju od 3. veljače 2021. koja je tuženiku uručena preporučenom poštanskom pošiljkom 9. ožujka 2021., kao i istog dana punomoćniku tuženika. Tužbi je priložila izvod iz ovjerovljenih poslovnih knjiga od 17. veljače 2021. na koji se poziva.

11.1. Nadalje iz sadržaja tužiteljičine žalbe protiv prvostupanjske presude je razvidno da je kao žalbeni razlog isticala da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio čl. 210. st. 2. OZ u vezi s čl. 50. st. 1. točka 9. OZ. To stoga jer smatra da se građanskopravni prijeboj smije izjaviti i tijekom postupka izravne naplate, te da se tako izjavljenim građanskopravnim prijebojem može ostvariti razlog iz čl. 50. st. 1. točka 9. OZ.

12. Prema ocjeni vijeća, u postupku pred sudom drugog stupnja počinjene su bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP i čl. 375. st. 1. ZPP koje su od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude. Naime, prvostupanjski sud je odluku kojom je odbijen tužbeni zahtjev utemeljio na pravnom shvaćanju da je građanskopravni prijeboj izjavljen nakon pokretanja postupka izravne naplate nedopušten, pa nije od utjecaja odlučivati o postojanju tražbine tužiteljice prema tuženiku. Tužiteljica je u žalbi protiv prvostupanjske odluke navela konkretne žalbene razloge, vezane za svoju tvrdnju da je potraživanje tuženika prestalo građanskopravnom kompenzacijom i razloge zbog kojih smatra da je građanskopravni prijeboj u postupku izravne naplate dopušten. Međutim, drugostupanjski sud je njezinu žalbu odbio s obrazloženjem da nije dokazala da ima prema tuženiku dospjelu tražbinu, pri čemu nije naveo nikakve razloge za takav zaključak niti za ocjenu pitanja je li građanskopravni prigovor prijeboja dopušten nakon pokretanja ovršnog postupka odnosno postupka izravne naplate.

13. Ovaj sud smatra da je na taj način tužiteljici povrijeđeno pravo na obrazloženu odluku kao neizostavan aspekt prava na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj: 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14 – dalje Ustav RH) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17

– dalje: EKLJP), pa je stoga na temelju čl. 391. st. 7. ZPP odlučeno kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

14. Odluka o troškovima postupka iz točke II. izreke ovog rješenja temelji se na čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 28. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Željko Pajalić