REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1440/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Pajalića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Regionalni ured u Splitu, Obala kneza Branimira 14, OIB: 02958272670, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, Zagreb, Martićeva 71, OIB: 38922958547, kojeg zastupa punomoćnik Marijo Depolo, odvjetnik u Splitu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 3758/2022-2 od 5. rujna 2023., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Splitu broj P-496/2021-8 od 28. lipnja 2022., u sjednici održanoj 28. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužitelja, ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3758/2022-2 od 5. rujna 2023., te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima revizijskog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom tuženiku je naloženo u roku od 15 dana platiti tužitelju iznos 136.691,71 kuna s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose glavnice od dospijeća do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose (točka I. izreke); naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu 7.340,25 kuna, dok je tuženikov zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu 25.000,00 kuna odbijen kao neosnovan (točka II. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom je žalba tuženika odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda je potvrđena u dijelu pod točkom II. izreke kojim je odbijen tuženikov zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu 1.866,41 EUR / 14.062,50 kuna kao neosnovan (točka I. izreke), prvostupanjska presuda je preinačena u dijelu pod točkom I. izreke i odluci o troškovima postupka na način da je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa 18.142,11 EUR / 136.691,71 kuna sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose glavnice od dospijeća do isplate kao neosnovan, tužitelju je naloženo u roku od 8 dana naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu 1.451,66 EUR / 10.937,50 kuna kao i trošak žalbenog postupka u iznosu 518,45 EUR / 3.906,25 kuna (točka II. izreke).
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-1045/2024-2 od 10. srpnja 2024., ispravljenim rješenjem istog suda broj Revd-1045/2024-5 od 26. svibnja 2025., tužitelju dopustio podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pravnog pitanja:
"Prekida li podnošenje imovinskopravnog zahtjeva u kaznenom postupku tijek zastare potraživanja oštećenika?".
4. Tužitelj je sukladno navedenom dopuštenju protiv drugostupanjske presude podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja radi kojeg je dopuštena revizija. Predložio je prihvatiti reviziju, preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu, odnosno ukinuti je i predmet vratiti na ponovno suđenje.
5. U odgovoru na reviziju, tuženik je predložio reviziju tužitelja odbaciti, odnosno odbiti je kao neosnovanu, uz naknadu troškova podnošenja odgovora.
6. Revizija je osnovana.
7. Revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 3. ZPP).
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa 136.691,71 kuna na ime troškova liječenja koje je tužitelj podmirio svom osiguraniku, povodom štetnog događaja, prometne nesreće od 4. travnja 2008., u kojoj je sudjelovalo vozilo inozemnih registarskih oznaka.
9. Prvostupanjski sud je zahtjev tužitelja ocijenio osnovanim, odbijajući prigovor zastare s obrazloženjem da u situaciji kada regresnoj parnici prethodi kazneni postupak, zastara počinje teći od dana pravomoćnog okončanja kaznenog postupka, te da stoga tužiteljeva tražbina nije u zastari jer od dana pravomoćnog okončanja kaznenog postupka (15. svibnja 2018.) do podnošenja tužbe (19. srpnja 2018.) nije istekao petogodišnji zastarni rok iz odredbe čl. 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO).
10. Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, smatrajući da na konkretan slučaj nije primjenjiva odredba čl. 231. ZOO koja regulira zastarni rok za naknadu štete prouzročene kaznenim djelom, jer se dulji rok zastare zahtjeva za naknadu štete počinjene kaznenim djelom primjenjuje samo na počinitelje kaznenog djela (i odgovorne osobe koje za njih odgovaraju), ali ne i na osiguravajuće društvo kad je ono tužena strana u parnici povodom regresnog zahtjeva tužitelja sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju. Budući da je zadnji iznos troškova liječenja koji je zatražen tužbom plaćen 20. kolovoza 2011., a tužba je podnesena 19. srpnja 2018., drugostupanjski sud je zaključio da je protekao petogodišnji zastarni rok iz odredbe čl. 225. ZOO.
11. Odredbom čl. 123. st. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", broj 150/08, 94/09 i 153/09 - dalje: ZOZO) propisano je da tražbine naknade štete zastarijevaju istekom rokova određenih Zakonom o obveznim odnosima. St. 2. istog članka propisano je da rokovi zastare tražbina naknade štete u smislu odredbi ZOZO, počinju teći u slučajevima iz čl. 112. ZOZO i čl. 115. st. 1. ZOZO od dana pravomoćnosti rješenja kojim je utvrđeno da isplaćeno primanje nije pripadalo ili je pripadalo u manjem opsegu; u slučajevima iz čl. 113. ZOZO i čl. 116. ZOZO od dana kada je postalo ovršnim rješenje kojim je priznato pravo na primanje iz sredstava Zavoda; u ostalim slučajevima kada se zahtijeva naknada za pojedina isplaćena davanja iz čl. 119. ZOZO, od dana izvršene isplate svakog pojedinog davanja. Odredbom čl. 123. st. 3. ZOZO propisano je da se na pitanja zastare štete prouzročene kaznenim djelom primjenjuju rokovi predviđeni Zakonom o obveznim odnosima.
12. Slijedom navedenog, ovaj sud je u odluci broj Rev-836/2023 od 23. listopada 2024. iznio pravno shvaćanje da u predmetima u kojima je riječ o zahtjevu tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje koji potražuje naknadu štete prouzročene kaznenim djelom te kako je za kazneni progon predviđen dulji rok zastare, zahtjev za naknadom štete u smislu odredbe čl. 231. st. 1. ZOO (čl. 377. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO/91) zastarijeva kad istekne vrijeme za zastaru kaznenog progona.
13. U odnosu na pravno pitanje koje je tužitelj naznačio u podnesenoj reviziji, valja reći da je revizijski sud u odluci broj Rev-322/2023 od 25. travnja 2023. iznio sljedeće pravno shvaćanje:
"U parničnom postupku za naknadu štete prouzročene kaznenim djelom, vođenje kaznenog postupka koji je završio osuđujućom presudom dovodi do prekida zastare tražbine naknade štete u smislu odredbe čl. 231. st. 2. ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21), neovisno o tome je li u vođenom kaznenom postupku, koji je prethodio parničnom postupku za naknadu štete prouzročene kaznenim djelom, podnesen imovinskopravni zahtjev za naknadu štete".
14. Kako je zbog pogrešne primjene materijalnog prava činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno i zbog toga nema uvjeta za preinaku pobijane odluke, valjalo je, na temelju čl. 391. st. 7. ZPP, odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
15. U ponovljenom postupku sud će otkloniti nedostatak na koji je ukazano ovim rješenjem te donijeti novu i zakonitu odluku, pri čemu će imati u vidu prethodno izloženo shvaćanje ovog suda.
16. Odluka o troškovima postupka, sadržana u točci II. izreke ovog rješenja, donesena je na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.
17. Temeljem odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/22 i 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 euro = 7,53450 kuna).
Zagreb, 28. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Željko Pajalić
