Poslovni broj: Usž-1656/2023-6

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, Gordane Marušić Babić i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijaliste Blaženke Drdić kao zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice ET iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Senka Pilepić, odvjetnica u Rijeci, Erazma Barčića 9, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, radi svojstva osiguranika iz mirovinskog osiguranja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1212/15-9 od 27. listopada 2017., na sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1212/15-9 od 27. listopada 2017.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Upravnog suda u Rijeci poništeno je rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, klasa: UP/II.140-10/15- 03/03461363931, urbroj: 341-99-11/2-15/5305 od 23. lipnja 2015. i rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Rijeci, klasa: 140-10/2014- 3/03461363931, urbroj: 341-14-11/2-2014-17678 od 30. lipnja 2014. (točka I. izreke). U točki II. izreke presude usvojen je zahtjev tužiteljice da se odjavi iz mirovinskog osiguranja radi mirovanja odvjetničke djelatnosti do navršene treće godine starosti djeteta od 26. travnja 2014. do početka ponovnog obavljanja odvjetničke djelatnosti te je naloženo prvostupanjskom tijelu da u roku od 60 dana od pravomoćnosti presude o tome donese odgovarajuće rješenje. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi trošak upravnog spora u visini od 6.250,00 kn uvećano za 25% PDV- a, u roku od 60 dana od primitka pravomoćne odluke.

2. Presudom ovoga Suda poslovni broj: Usž-4237/2017-2, u povodu žalbe tuženika, poništena je citirana presuda Upravnog suda u Rijeci (točka I. izreke), te je odbijen tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, klasa: UP/II-140-10/15-03/03461363931, urbroj: 341-99- 11/2-15/5305 od 23. lipnja 2015. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci, klasa: 140-10/2014-3/03461363931, urbroj: 341-14-11/2- 2014-17678 od 30. lipnja 2014. te za vraćanje predmeta nadležnom tijelu na ponovno rješavanje (točka II. izreke). U točki III. izreke presude odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

3. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-3803/2019 od 13. travnja 2023. ustavna tužba tužiteljice je usvojena, te je ukinuta navedena presuda poslovni broj: Usž-4237/2017-2 od 8. svibnja 2019. i predmet vraćen ovom Sudu na ponovni postupak.

4. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Područne službe u Rijeci od 30. lipnja 2014., kojim je odbijen njezin zahtjev za prestanak osiguranja odnosno svojstva osiguranika iz mirovinskog osiguranja s danom 26. travnja 2014., sukladno članku 121. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13. i 33/15. – dalje: ZOMO).

5. Tuženik je protiv prvostupanjske presude podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnih propisa, navodeći da je stajalište suda protivno odredbama ZOMO-a i članku 22. stavku 2. Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama ("Narodne novine", broj: 85/08., 110/08., 34/11., 54/13. i 152/14. – dalje: ZRRP), te smatra pogrešnim zaključak da s obzirom na pravo odvjetnika da koristi mirovanje do treće godine života djeteta nema zapreke da se tužiteljica odjavi s obveznog mirovinskog osiguranja kako bi to pravo mogla koristiti u punom sadržaju. Ističe da se pravo na mirovinsko osiguranje osigurava i provodi primjenom odredaba ZOMO-a kojima je uređena obveza na osiguranje, te način stjecanja i prestanka svojstva osiguranika. Pozivajući se na odredbe ZRRP-a (članak 7. stavak 1. točka 1. i 2. i stavak 2., članak 6. stavak 1. točka 2., članak 9. stavak 1. točka 9. i članak 22. stavak 2.) navodi da taj Zakon pravi razliku između zaposlenog i samozaposlenog roditelja glede prava na rodiljne i roditeljske potpore. Nadalje citira odredbe ZOMO-a (članak 10. stavak 1. točka 2. i članak 121.), te Pravilnika o vođenju matične evidencije Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje ("Narodne novine", broj: 98/05., 35/06., 148/09. i 142/10. – dalje: Pravilnik/05.) odnosno sada važećeg Pravilnika o vođenju matične evidencije Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje ("Narodne novine", broj: 159/13., 22/15., 57/15., 125/15. i 19/17. – dalje: Pravilnik), kojima su propisane pretpostavke i uređen postupak stjecanja i prestanka svojstva osiguranika za odvjetnike, koji su obavezno osigurani kao osobe koje u skladu s posebnim propisima samostalno obavljaju profesionalnu djelatnost, u konkretnom slučaju prema Zakonu o odvjetništvu ("Narodne novine", broj: 9/94., 117/08., 50/09., 75/09. i 18/11.). Navodi da je tužiteljici svojstvo osiguranika priznato 20. kolovoza 2005. prema članku 11. stavku 1. točki 2. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 102/98., 127/00., 59/01., 109/01., 147/02., 117/03., 30/04., 177/04., 92/05., 43/07., 79/07., 35/08., 40/10., 121/10., 130/10. – pročišćeni tekst, 61/11., 114/11., 76/12., 112/13. i 133/13. – dalje: ZOMO/98.), temeljem rješenja Hrvatske odvjetničke komore broj: 1601/2005 od 9. svibnja 2005., a kojim je upisana u Imenik odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore sa tim danom. Ističe da tužiteljici rješenjem istog tijela broj: 2957/2014 od 7. travnja 2014., kojim se odobrava mirovanje obavljanja odvjetničke djelatnosti u razdoblju od 26. travnja 2014. do 28. travnja 2016. zbog korištenja roditeljskog dopusta do treće godine starosti djeteta i postavlja privremeni zamjenik sukladno članku 54. stavku 1. Zakona o odvjetništvu, nije utvrđen prestanak prava na obavljanje odvjetništva sukladno članku 56. toga Zakona niti je imenovan preuzimatelj odvjetničkog ureda u smislu članka 51. Statuta Hrvatske odvjetničke komore ("Narodne novine", broj: 115/13.), što bi za posljedicu imalo brisanje tužiteljice iz Imenika odvjetnika i prestanak svojstva osiguranika – odvjetnika iz članka 10. točke 2. a na osnovi članka 121. ZOMO-a. Smatra stoga da nisu ispunjeni uvjeti za prestanak svojstva osiguranika. Također smatra da se sud pogrešno poziva na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, koji u postupku povodom ustavne tužbe raspravlja o eventualnoj povredi ustavnog prava, te da je osporeno rješenje doneseno uz pravilnu primjenu mjerodavnog prava koje je istumačeno polazeći od teksta Zakona. S obzirom da je tužbeni zahtjev neosnovano usvojen, osporava i odluku o trošku upravnog spora, pri čemu ističe da je naknada troška nepravilno određena i za radnje obavljene prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 29/17. dalje: ZiD ZUS-a). Predlaže da ovaj Sud prvostupanjsku presudu poništi.

6. Tužiteljica u ostavljenom roku nije dostavila Sudu odgovor na žalbu tuženika.

7. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.

– dalje: ZUS/10), koji se primjenjuje sukladno članku 169. stavku 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS), ovaj Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima, imajući pri tome na umu članak 31. stavak 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj: 99/99, 29/02 i 49/02) prema kojem su odluke i rješenja Ustavnog suda obvezatni i dužna ih je poštovati svaka fizička i pravna osoba.

8. Prema podacima spisa nije sporno da je tužiteljica obvezno osigurana na mirovinsko osiguranje sukladno članku 11. točki 2. ZOMO/98 od 20. kolovoza 2005. kao osoba koja u skladu s Zakonom o odvjetništvu samostalno obavlja profesionalnu djelatnost, na temelju rješenja Hrvatske odvjetničke komore, broj: 1601/2005 od 9. svibnja 2005. o upisu u Imenik odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore, a da je 30. travnja 2014. Odjelu matične evidencije tuženika podnijela odjavu odnosno prijavu o prestanku osiguranja i svojstvu osiguranika sa danom 26. travanj 2014. zbog mirovanja obavljanja odvjetničke djelatnosti u razdoblju od 26. travnja 2014. do 28. travnja 2016. radi korištenja roditeljskog dopusta do 3. godine starosti djeteta, koje joj je odobreno rješenjem predsjednika Hrvatske odvjetničke komore, broj: 2957/2014 od 7. travnja 2014. sukladno članku 54. stavku 3. Zakona o odvjetništvu. Nadležno tijelo Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje predmetnu prijavu o prestanku osiguranja nije prihvatilo te je zahtjev tužiteljice odbijen prvostupanjskim rješenjem od 30. lipnja 2014., koje je potvrđeno osporenim rješenjem tuženika uz obrazloženje da nisu ispunjene pretpostavke iz članka 121. ZOMO-a za prestanak svojstva osiguranika budući da tužiteljica nije brisana iz Imenika odvjetnika, dok se odredba članka 22. ZRRP-a, kojom je uređeno mirovanje radnog odnosa do 3. godine starosti djeteta, odnosi na osobe koje su u radnom odnosu te ista nije primjenjiva i na odvjetnike.

9. Ovaj Sud je u ranijoj presudi ocijenio da je zahtjev tužiteljice pravilno odbijen sukladno odredbama ZOMO-a, kao propisa koji je mjerodavan za rješavanje predmetne upravne stvari, budući da uslijed mirovanja obavljanja odvjetničke djelatnosti nisu prestale okolnosti na temelju kojih je tužiteljica stekla svojstvo osiguranika (a na temelju rješenja Hrvatske odvjetničke komore o upisu u Imenik odvjetnika), što je sukladno članku 121. ZOMO-a zakonska pretpostavka za prestanak svojstva osiguranika iz mirovinskog osiguranja. Pri tome je ocijenjeno da pogrešno shvaćanje tuženika da tužiteljica kao samozaposleni roditelj nema pravo na mirovanje radnog odnosa do 3. godine života djeteta sukladno odredbama ZRRP-a, nije od utjecaja na rješavanje predmetne upravne stvari.

10. Ustavni je sud međutim u odluci broj: U-III-3803/2019 ocijenio da je u citiranoj presudi mjerodavni propis protumačen na način koji tužiteljicu, bez razboritog razloga i obrazloženja, stavlja u neravnopravni položaj s obzirom na njezin radnopravni status u odnosu na osobe u radnom odnosu, ne imajući u vidu intenciju zakonodavca izraženu u ZRRP-u prema kojoj se tim Zakonom, radi zaštite materinstva, njege novorođenog djeteta i njegovog podizanja te usklađenja obiteljskog i poslovnog života propisuje pravo roditelja i njemu izjednačene osobe koja se brine o djetetu na vremenske i novčane potpore, a da se u konkretnom slučaju radi o važnom postupku za ostvarivanje prava na poštovanje obiteljskog života, kako podnositeljice tako i djeteta.

11. Poštujući citiranu odluku Ustavnog suda, u izvršenju koje se donosi ova presuda, ovaj Sud je nakon ponovnog razmatranja žalbe tuženika i relevantnih pravnih i činjeničnih pitanja žalbene navode kojima se osporava pravilnost prvostupanjske presude ocijenio neosnovanim. Naime, prvostupanjski je sud prilikom ocjene zakonitosti osporenog i prvostupanjskog rješenja sporni pravni problem sagledao kao jedinstvenu cjelinu te je osim odredaba ZOMO-a uzeo u obzir i mjerodavne odredbe ZRRP-a (članak 7. stavak 1. točka 1. i 2., članak 9. i članak 22.), razmatrajući predmetno pravno pitanje u kontekstu ostvarivanja prava korisnika rodiljnih i roditeljskih potpora na mirovanje radnog odnosa do treće godine života djeteta. Odlučujući o predmetnoj upravnoj stvari sud je primijenio i istumačio mjerodavno pravo sukladno pravnom stajalištu Ustavnog suda, a imajući u vidu intenciju zakonodavca i značaj ostvarivanja predmetnog prava u svijetlu zaštite materinstva, obiteljskog života, njege novorođenog djeteta te usklađenje obiteljskog i poslovnog života. Sud je u presudi dao detaljne i potpune razloge za svoju odluku, te s obzirom na naprijed izneseno navodi žalbe nisu od utjecaja na donošenje drukčije odluke.

12. S obzirom da je tužbeni zahtjev usvojen, tužiteljici je osnovano priznato pravo na naknadu troškova spora koje čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku spora i to za sastav tužbe i pristup na raspravu na temelju članka 79. stavka 1. i 4. ZUS-a/10 i Tbr. 23 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12., 103/14., 118/14. i107/15.). Suprotno navodima žalbe, odredbu članka 79. ZUS-a/10 u svezi članka 3. ZiD ZUS-a treba tumačiti na način da se naknada troškova upravnog spora ne odnosi samo na radnje poduzete nakon stupanja na snagu navedene novele ZUS-a, već za sve poduzete radnje u tijeku upravnog spora koji nije dovršen do stupanja na snagu ZiD ZUS-a.

13. Slijedom iznesenog, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a/10 odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 28. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Radmila Bolanča Vuković