Poslovni broj: Usž-1164/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja EI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Romana Mihalić, odvjetnica u Zagrebu, Kneza Višeslava 11, protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, OIB: 66486182714, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV/1, radi statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1582/2023-11 od 5. studenoga 2024., na sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1582/2023-11 od 5. studenoga 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-560-01/23-01/6, URBROJ: 512-25-23-2 od 2. veljače 2023. (točka I. izreke). Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Osporavanim rješenjem tuženika od 2. veljače 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Zagreb, KLASA: UP/I-560-01/22-01/719, URBROJ: 512M2-50-22-8 od 22. studenog 2022. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti Sigurnosno-informativnoj službi (dalje: SIS).

3. Tužitelj žalbom pobija prvostupanjsku presudu iz svih zakonom propisanih razloga. Navodi da je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.) zbog neobrazloženosti odluke, a što je jedan od aspekata prava na pravično suđenje. Ističe da se prvostupanjski sud u obrazloženju ne osvrće na navod iz tužbe vezano za sadržaj izvješća Vojno sigurnosne - obavještajne agencije (dalje: VSOA), KLASA: 561-01/15-01/01, URBROJ: 512-10-04-15-20 od 14. prosinca 2015. Smatra da iz gramatičkog tumačenja tog izvješća proizlazi da uz izjave svjedoka VSOA raspolaže saznanjima da je on tijekom 1992. sudjelovao u aktivnostima Centra SIS Split, a od VSOA-e nije zatraženo pojašnjenje o tim saznanjima. Navodi da je zbog toga u upravnom postupku činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Nadalje navodi da je prvostupanjsko tijelo saslušalo u svojstvu svjedoka JI i CI koji su izričito potvrdili da je bio pripadnik SIS-a, kao što su to naveli i u ovjerenim izjavama. Ističe da prvostupanjski sud pobijanu presudu temelji na činjenici da nema materijalnih dokaza, odnosno dokumentacije koja bi upućivala na to da je bio pripadnik SIS-a i ne uvažava specifične uvjete u kojima je djelovala SIS za Južno bojište i Izdvojeni centar SIS-a, a o čemu svjedoči CI. Predlaže da ovaj Sud poništi prvostupanjsku presudu i usvoji tužbeni zahtjev. Traži naknadu troška za sastav žalbe.

4. Tuženik predlaže odbiti žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24., dalje: ZUS), Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.

7. Prema članku 3. stavku 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, 121/17., 98/19. i 84/21., dalje: ZHBDR) hrvatski branitelj iz Domovinskog rata je osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske te kao pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite.

8. Prema stavku 2. članka 3. ZHBDR-a pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

9. Za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata uvjeti iz stavka 1. i 2. članka 3. ZHBDR-a trebaju biti kumulativno ispunjeni.

10. Predmetni upravni postupak vođen je povodom zahtjeva tužitelja od 29. travnja 2022. za utvrđenje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u razdoblju od 1. lipnja 1991. do 31. prosinca 1992. na temelju pripadnosti SIS-u.

11. Prvostupanjski sud je nakon izvršenog uvida u spis tuženika i održane rasprave, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke pravilno odbio tužbeni zahtjev.

12. Na temelju analize dokaza u spisu i navoda žalbe i ovaj Sud ocjenjuje da nisu ispunjeni uvjeti za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja tužitelju u razdoblju od 1. lipnja 1991. do 31. prosinca 1992. na temelju pripadnosti SIS-u.

13. Iz očitovanja VSOA-e (pravni sljednik SIS-a), danog nakon uvida u zbirke podataka, službene evidencije i ostalu raspoloživu dokumentaciju, proizlazi da navedeno tijelo ne raspolaže dokumentacijom iz koje bi proizlazilo da je tužitelj u predmetnom razdoblju bio pripadnik SIS-a.

14. Iz službenih evidencija ne proizlazi da je tužitelj bio pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (SIS), dok iz izjave saslušanih svjedoka CI i JI proizlazi da je tužitelj u predmetnom razdoblju obavljao zadaće poput izviđanja i obavještavanja na širem području Mostara i doline Neretve, na Južnom bojištu.

15. S obzirom na to da je tužitelj sam izjavio da u razdoblju od 18. rujna 1991. do kraja 1996. ima status HVO-a proizlazi da tužitelj u predmetnom razdoblju od 18. rujna 1991. do 31. prosinca 1992. nije bio pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (SIS- a). Ujedno, za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata nije dostatna pripadnost nekoj od sastavnica Oružanih snaga Republike Hrvatske, jer odredba članka 3. ZHBDR-a podrazumijeva ratne zadaće koje obuhvaćaju oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, obuka, vraćanje iz postrojbe), a prema podacima spisa tužitelj takve zadaće (oružani otpor i sl.) nije obavljao, pa nema osnove za priznavanje traženog statusa ni za preostalo razdoblje od 1. lipnja 1991. do 18. rujna 1991.

16. Slijedom iznesenog, ovaj Sud žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje konkretne upravne stvari.

17. Tužitelj razlozima navedenim u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih relevantnih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok bitne povrede odredaba upravnog spora ovaj Sud nije našao.

18. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužitelja (točka I. izreke).

19. Sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, s obzirom na to da je žalba tužitelja odbijena, odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe (točka II. izreke).

U Zagrebu 28. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Radmila Bolanča Vuković