Poslovni broj: Usž-2159/2024-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ĆĐO iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2752/23-7 od 25. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Žalbe se odbijaju i potvrđuju točke II. i III. izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2752/23-7 od 25. ožujka 2024.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Točkom I. izreke osporenog rješenja Upravnog suda u Zagrebu obustavljen je upravni spor. Točkom II. izreke rješenja naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana od dostave rješenja nadoknadi tužiteljici trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura sa zateznim kamatama koje teku, ako tuženik dobrovoljno ne plati trošak u određenom roku, od dana donošenja rješenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. Točkom III. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora preko iznosa iz točke II. izreke rješenja.
2. Tužiteljica podnosi žalbu protiv točke III. izreke rješenja prvostupanjskog suda zbog svih zakonom propisanih razloga. U žalbi u bitnom ističe da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje u odnosu na trošak za sastav dvaju podnesaka (podneska kojim se očitovala o odgovoru na tužbu i podneska kojim je specificiran zahtjev za naknadu troškova spora), smatrajući da tim podnescima nije doprinijela sporu. Smatra da su ti podnesci bili potrebni u postupku te se u tom smislu poziva na predmete Europskog suda za ljudska prava Gashi protiv Hrvatske i Klauz protiv Hrvatske. Navodi da je pravo tužiteljice kao stranke očitovati se o navodima suprotne strane i disponirati tužbenim zahtjevom. Smatra povrijeđenima ustavno odnosno konvencijsko pravo na pošteno suđenje i pravo na mirno uživanje vlasništva. Poziva se na zaključak sa sjednice sudaca Visokog upravnog suda Republike Hrvatske od 14. listopada 2013. Predlaže poništiti točku III. izreke rješenja te naložiti tuženiku naknadu (daljnjeg) troška u iznosu od 2.500,00 eura sa zateznim kamatama. Traži i naknadu troška za sastav žalbe i sudske pristojbe.
3. Tuženik podnosi žalbu protiv točke II. izreke rješenja prvostupanjskog suda zbog bitne povrede pravila sudskog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da mu je sud pogrešno naložio nadoknaditi troškove tužiteljici u roku od 15 dana od dostave osporenog rješenja, umjesto od njegove pravomoćnosti te je pogrešno odredio dospijeće obveze plaćanja troškova spora. Poziva se na članak 82. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine,“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; u daljnjem tekstu: ZUS). Nadalje ističe da nije potrebno navoditi tijek zateznih kamata i kamatne stope jer je riječ o supsidijarnoj obvezi koja nastaje u slučaju da se primarna obveza ne ispuni u zakonskom roku, odnosno u slučaju da stranka u čiju je korist dosuđen trošak zatraži provedbu ovršnog rješenja pred Financijskom agencijom, u kojem slučaju će se primijeniti članak 30. stavak 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“, 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24.; u daljnjem tekstu: OZ). Poziva se na odluku ovoga Suda, poslovni broj: Usž-3289/23 od 6. veljače 2024. Osporeno rješenje smatra suprotnim odluci ovoga Suda, poslovni broj: Usž- 356/19. i drugim odlukama donesenima u sličnim slučajevima. Predlaže poništiti točku II. izreke rješenja, pravilno odrediti datum dospijeća obveze plaćanja troškova, odnosno kao nepotreban izostaviti dio koji se odnosi na tijek zateznih kamata i njihovu stopu.
4. U odgovoru na žalbu tuženika tužiteljica u bitnom navodi da je člankom 80. stavkom 2. ZUS-a propisano da rješenje postaje izvršno nakon objave, odnosno dostave stranci, ako ZUS-om nije drukčije propisano. Nadalje ističe da tuženik traži od Suda da tužiteljici nametne obvezu da zatraži od nadležnog suda prisilnu naplatu, da bi tek od toga trenutka mogla ostvarivati pravo na zakonske zatezne kamate. Međutim, ostaje nejasno po kojem propisu zatezne kamate na neku tražbinu teku tek u slučaju ovršnog postupka, i to tek ako ga vjerovnik pokrene. Poziva se na praksu ovoga Suda i praksu Europskog suda za ljudska prava koju smatra mjerodavnom u ovom sporu. Predlaže odbijanje žalbe kao neosnovane. Traži naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 1.562,50 eura sa zakonskim zateznim kamatama.
5. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu tužiteljice.
6. Žalbe nisu osnovane.
7. Ispitujući pobijano rješenje u osporenom dijelu u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 73. stavkom 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
8. Člankom 79. stavkom 4. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu.
9. S obzirom na činjenicu da je prvostupanjski sud obustavio spor jer je tuženik u tijeku spora donio rješenje zbog čijeg je ne donošenja pokrenut predmetni spor, tužiteljica je uspjela u upravnom sporu. Stoga ima pravo na naknadu opravdanih troškova upravnog spora na temelju članka 79. stavaka 1. i 4. ZUS-a. Prvostupanjski sud je obrazložio što smatra opravdanim troškovima u konkretnom upravnom sporu te utvrdio obvezu tuženiku da tužiteljici nadoknadi trošak sastava tužbe u iznosu od 1.250,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama.
10. U odnosu na prigovor tuženika u vezi s određivanjem roka za ispunjenje obveze naknade troškova spora valja reći da je sud, polazeći od članka 80. stavka 2. i članka 82. stavka 2. ZUS-a, odredio rok za ispunjenje obveze tuženika u okviru zakonom propisanih granica za izvršenje odluke o troškovima.
11. Što se tiče zateznih kamata na iznos dosuđenih troškova spora, valja reći da se kamate ne moraju navoditi u izreci sudske odluke jer se pravo na naplatu zateznih kamata ostvaruje na temelju zakona u skladu s člankom 29. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.). Međutim, time što su navedene, nije dovedena u sumnju zakonitost osporene odluke suda.
12. Nadalje, u skladu s člankom 25. stavkom 1. OZ-a, sudska odluka kojom je naloženo ispunjenje tražbine na neko davanje ili činjenje ovršna je ako je postala pravomoćna i ako je protekao rok za dobrovoljno ispunjenje. Rok za dobrovoljno ispunjenje teče od dana dostave odluke ovršeniku, ako zakonom nije drukčije određeno. Slijedom navedenog, tužiteljica stječe pravo na zatezne kamate protekom paricijskog roka, ako u tom roku tuženik ne ispuni svoju obvezu isplate troškova spora, s tim da zatezne kamate u tom slučaju teku od donošenja sudske odluke.
13. Ocjenjujući osnovanost žalbe tužiteljice protiv točke III. izreke osporenog rješenja, ovaj Sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da trošak sastava podneska tužiteljice od 10. listopada 2023. i podneska od 3. siječnja 2024. nije opravdan trošak jer nije riječ o obrazloženim podnescima s činjeničnim ili pravnim navodima u smislu Tbr. 27. točke 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine", 138/23.) koji su potrebni za vođenje spora u smislu članka 79. stavka 1. ZUS-a. Sud u cijelosti prihvaća obrazloženje suda prvog stupnja u tom dijelu, koje, zbog izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, neće iznositi. S obzirom na navedeno, žalbeni navodi tužiteljice ne mogu dovesti u sumnju zakonitost točke III. izreke osporenog rješenja.
14. Slijedom iznesenog, nema osnove osporene točke II. i III. izreke rješenja prvostupanjskog suda ocijeniti nezakonitima. Stoga je, na temelju članka 74. stavka 1. u vezi s člankom 67. stavkom 3. ZUS-a, odlučeno kao u točki I. izreke.
15. Budući da tužiteljičin odgovor na žalbu tuženika nije utjecao na ishod ovog žalbenog postupka, Sud ocjenjuje da trošak sastava odgovora na žalbu nije opravdan trošak, slijedom čega je na temelju članka 79. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u točki II. izreke.
U Zagrebu 28. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Radmila Bolanča Vuković
