Poslovni broj: Usž-3104/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja NC iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik ČC, odvetnik u Odvjetničkom društvu Tilošanec & partneri, Zagreb, Zelinska 5/VIII, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, radi invalidske mirovine, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2120/23-14 od 2. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 28. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2120/23-14 od 2. srpnja 2024.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporavanom presudom prvostupanjskog suda (točkama I. i II. izreke) poništeno je rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/22-01/03423402700, URBROJ: 341-99-05/3-22-5052 od 5. listopada 2022. i rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci, KLASA: UP/I 141-02/22-01/03423402700, URBROJ: 341-14-05/3-22- 10229 od 19. srpnja 2022. Točkom III. izreke presude tužitelju se priznaje u razdoblju od 4. kolovoza 2021. do 28. listopada 2021. pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti po osnovi bolesti te je naloženo prvostupanjskom tijelu da o tome donese odgovarajuće rješenje u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke u odnosu na tu točku izreke presude. Točkom IV. izreke presude tužitelju se priznaje od 29. listopada 2021. pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti po osnovi bolesti te je naloženo prvostupanjskom tijelu da o tome donese odgovarajuće rješenje u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke u odnosu na tu točku izreke presude. Točkom V. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 2.972,43 eura u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima spora, dok je točkom VI. izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora u preostalom iznosu.

2. Rješenjem tuženika od 5. listopada 2022. odbijena je tužiteljeva žalba protiv rješenja prvostupanjskog tijela od 19. srpnja 2022. kojim je tužitelju, hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata, kod kojega je zbog bolesti nastao potpuni gubitak radne sposobnosti, priznato pravo na invalidsku mirovinu od 18. svibnja 2022. u iznosu od 4.164,80 kuna mjesečno, uz ostale prateće odluke.

3. Tuženik podnosi žalbu protiv točke III. izreke prvostupanjske presude zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi ističe da se osporena presuda temelji na nalazu i mišljenju sudskog vještaka od 23. ožujka 2024. prema kojemu je potpuni gubitak radne sposobnosti tužitelja nastao po otpustu iz Varaždinskih toplica, 29. listopada 2021. S navedenim se suglasilo i vijeće viših vještaka Zavoda za vještačenje u svom očitovanju od 11. srpnja 2024. Međutim, sporna je točka III. izreke presude kojom sud tužitelju u razdoblju od 4. kolovoza 2021. (dan predaje zahtjeva za vještačenje) do 28. listopada 2021. priznaje pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti po osnovi bolesti. Naime, takva ocjena radne sposobnosti tužitelja ne spominje se u nalazu i mišljenju sudskog vještaka od 23. ožujka 2024., već se samo ukratko u obrazloženju presude navodi da je sudski vještak na raspravi naveo da je kod tužitelja na dan podnošenja zahtjeva (4. kolovoza 2021.) postojao djelomični gubitak radne sposobnosti u odnosu na poslove inspektora u MUP-u, uz kontraindikacije rada na terenu, sagibanja i pregibanja, hoda po neravnom, dakle općenito kretanja. Budući da je ta ocjena iznijeta tek na ročištu za raspravu, a ne i u nalazu i mišljenju sudskog vještaka koji je dostavljen strankama, nije ni bilo mogućnosti da se vijeće viših vještaka očituje o njoj prije zaključenja rasprave i donošenja prvostupanjske presude.

3.1. Tuženik navodi i to da Zakon o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22.; u daljnjem tekstu: ZOMO) ne daje uporište za ostvarivanje dvaju različitih prava na temelju jednog zahtjeva i jednog vještačenja, odnosno u ovom slučaju i pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti i pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti. Predlaže da ovaj Sud poništi točku III. izreke osporene presude.

4. U odgovoru na žalbu tužitelj u bitnom ističe da je žalba tuženika činjenično i pravno neosnovana te da je tuženik u kontradikciji sa samim sobom. Navodi da tuženik nije imao primjedbi na iskaz sudskog vještaka, uključujući dio u kojemu se vještak izjasnio da su kod tužitelja već 4. kolovoza 2021. postojale kontraindikacije za obavljanje poslova policijskog službenika za kriminalističku obradu u cestovnom prometu, što je bila činjenična osnova za točku III. izreke presude. Osim toga, na izričito pitanje raspravnog suca, tuženik se po svom opunomoćeniku izjasnio da, premda nije uobičajeno, nema pravnih zapreka da se stranci niži stupanj invalidnosti tj. djelomični gubitak radne sposobnosti prizna dva i pol mjeseca prije priznavanja potpunog gubitka radne sposobnosti. Stoga, kad tuženik u žalbi osporava mogućnost ostvarivanja dvaju različitih prava na temelju jednog zahtjeva i jednog vještačenja, on je u kontradikciji sa samim sobom, kao što je vidljivo iz raspravnog zapisnika, a što upućuje na činjenicu da se tuženik obijesno žali na štetu tužitelja koji je hendikepiran svojom bolešću i invalidnošću. Predlaže da Visoki upravni sud žalbu odbije, potvrdi prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem se pobija žalbom, a tuženika obveže da tužitelju nadoknadi odvjetničke troškove sastavljana odgovora na žalbu na koji ga je pozvao prvostupanjski sud.

5. Žalba nije osnovana.

6. Upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu proveden je po prijedlogu tužiteljeva izabranog liječnika medicine primarne zdravstvene zaštite kojim je tražena ocjena tužiteljeve radne sposobnosti.

7. U prvostupanjskom upravnom sporu izveden je dokaz sudsko-medicinskim vještačenjem. Sudski vještak Damir Vodopivec, dr. med., specijalist medicine rada, svoj je nalaz i mišljenje izradio pisano i dodatno usmeno obrazložio na raspravi.

8. Sudskim vještačenjem je utvrđeno da je tužitelj boluje od multiple skleroze, koja je utvrđena 2001. godine. Sudski vještak je ocijenio da je potpuni gubitak radne sposobnosti tužitelja nastao po otpustu iz Varaždinskih toplica, 29. listopada 2021. Pored toga, na raspravi je vještak naveo da je na dan podnošenja zahtjeva (4. kolovoza 2021.) kod tužitelja postojao djelomični gubitak radne sposobnosti (profesionalna nesposobnost za rad) u odnosu na poslove inspektora u MUP-u, uz kontraindikacije rada na terenu, saginjanja i pregibanja, hoda po neravnom, dakle općenito kretanja.

9. Tuženik, iako pozvan, nije dostavio pisano izjašnjenje o nalazu i mišljenju sudskog vještaka. Na raspravi je tuženik ostao pri svom dotadašnjem izlaganju.

10. Prvostupanjski se sud priklonio nalazu i mišljenju sudskog vještaka, ocijenivši ga koherentnim, razložnim, cjelovitim i preciznim te sukladnim zadaći vještačenja, utemeljenoj na mjerodavnom propisu. Pritom je sud imao na umu i okolnost da tuženik nije iznio primjedbe na nalaz i mišljenje sudskog vještaka. Stoga je sud poništio rješenja javnopravnih tijela i riješio stvar priznavanjem tužitelju prava na invalidsku mirovinu, i to u razdoblju od 4. kolovoza 2021. do 28. listopada 2021. zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti zbog bolesti, a od 29. listopada 2021. zbog potpunog gubitka radne sposobnosti zbog bolesti. Prvostupanjski sud, u bitnom, ističe da je u (širem) tužiteljevu zahtjevu za priznavanje invalidske mirovine zbog potpunog gubitka radne sposobnosti od 4. kolovoza 2021. sadržan i (uži) zahtjev za priznavanje invalidske mirovine zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti. K tomu, tuženik se na raspravi izjasnio da nema pravne zapreke za takvo priznavanje prava prema različitim stupnjevima invalidnosti u različitim razdobljima.

11. Prije svega valja naglasiti da ovaj Sud, u skladu s člankom 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine,“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; u daljnjem tekstu: ZUS), mjerodavnim u konkretnom slučaju, ispituje osporavanu presudu u dijelu u kojemu je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi.

12. Tuženik žalbom osporava utvrđenje prvostupanjskog suda da je kod tužitelja od 4. kolovoza 2021. (dana predaje zahtjeva za vještačenje) do 28. listopada 2021. (nastanka potpunog gubitka radne sposobnosti) postojao djelomični gubitak radne sposobnosti u odnosu na poslove inspektora u MUP-u, uz kontraindikacije jer je ta ocjena sudskog vještaka iznesena tek na ročištu za raspravu, a ne i u nalazu i mišljenju sudskog vještaka koji je dostavljen strankama, pa nije ni bilo mogućnosti da se vijeće viših vještaka očituje o tome prije zaključenja rasprave i donošenja prvostupanjske presude.

13. U odnosu na navedeno valja reći da je na ročištu od 26. lipnja 2024., na kojemu je sudski vještak iznio svoje mišljenje glede tužiteljevog djelomičnog gubitka radne sposobnosti, bila nazočna službena osoba tuženika koja nije imala primjedbi ni daljnjih dokaznih prijedloga. Službena osoba tuženika navela je kako joj nije poznato je li sačinjeno očitovanje tuženika o nalazu i mišljenju sudskog vještaka. Pored toga, na upit suda, odgovorila je da nema pravnih zapreka da se stranci prizna niži stupanj invalidnosti tj. djelomični gubitak radne sposobnosti dva i pol mjeseca prije priznavanja potpunog gubitka radne sposobnosti.

14. Ocjenjujući okolnosti konkretnog slučaja u svjetlu ovlasti prvostupanjskog suda u vezi s utvrđivanjem činjeničnog stanja u upravnom sporu, Sud zaključuje da u konkretnom slučaju nisu učinjeni postupovni propusti koji bi doveli u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja odnosno zakonitost osporavane presude na način na koji upire tuženik u žalbi. Naime, tuženik nije dostavio prvostupanjskom sudu očitovanje o nalazu i mišljenju sudskog vještaka niti je službena osoba tuženika na ročištu na kojemu je sudski vještak dodatno obrazložio i dopunio svoj nalaz i mišljenje prigovorila nalazu i mišljenju sudskog vještaka, a nije ni zatražila dodatni rok za očitovanje o usmeno iznesenoj dopuni nalaza i mišljenja sudskog vještaka. Prema ocjeni ovoga Suda, tuženikova procesna pasivnost u prvostupanjskom upravnom sporu nakon primitka nalaza i mišljenja sudskog vještaka, promatrana zajedno s izostankom njegovih daljnjih dokaznih prijedloga, upućuje na zaključak da je tuženik prihvatio činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom upravnom sporu pri čemu nema mjesta zaključku da mu nije omogućeno učinkovito osporavati navode druge strane u sporu odnosno nalaz i mišljenje sudskog vještaka.

15. Sud ne nalazi osnovanim ni žalbeni navod tuženika da mjerodavni zakon (ZOMO) ne daje uporište za ostvarivanje dvaju različitih prava na temelju jednog zahtjeva i jednog vještačenja, odnosno u ovom slučaju i pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti i pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti. Pritom Sud polazi od činjenice da je upravni postupak koji je prethodio ovom sporu pokrenut prijedlogom za ocjenu tužiteljeve radne sposobnosti. To znači da je u postupku valjalo utvrditi je li kod tužitelja nastupio potpuni ili djelomični gubitak radne sposobnosti, a ako je nastupio kada. S obzirom na činjenicu da je na temelju sudskog vještačenja u sporu utvrđeno da je kod tužitelja najprije nastupio djelomični, a potom potpuni gubitak radne sposobnosti, a kojem utvrđenju tuženik, na izričiti upit prvostupanjskog suda, nije prigovorio, ovaj Sud ne nalazi da je na navedeni način povrijeđen zakon na štetu tuženika.

16. Slijedom iznesenog, smatrajući da žalbenim navodima nije dovedena u sumnju zakonitost osporavane presude ni po kojoj osnovi, valjalo je, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I. izreke.

17. Budući da tužiteljev odgovor na žalbu nije utjecao na ishod ovog žalbenog postupka, trošak sastava toga podneska ovaj Sud ne smatra opravdanim troškom u smislu članka 79. stavka 1. ZUS-a, zbog čega je odlučeno kao u točki II. izreke.

U Zagrebu 28. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Radmila Bolanča Vuković