Poslovni broj: Us I-530/2025-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja RV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Tomislavu Grahovcu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Grahovac i partneri d.o.o. Zagreb, Hebrangova 9, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi poreznog nadzora, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 13. svibnja 2025. godine, u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja i odsutnosti tuženika, 28. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupa, KLASA: UP/II- 471-02/23-01/12,URBROJ: 513-04-24-2 od 09. prosinca 2024. godine i da se predmet vrati tuženiku na ponovni postupak.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U pravovremenoj tužbi podnesenoj protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/II- 471-02/23-01/12,URBROJ: 513-04-24-2 od 09. prosinca 2024. godine tužitelj je u bitnom naveo: da predmetno rješenje tuženika osporava zbog bitne povrede pravila upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava; da nije sporno da su u predmetnom slučaju bili ispunjeni zakonski uvjeti za procjenu porezne osnovice sukladno članku 92. stavak 1. i 2. Općeg poreznog zakona. Međutim, da je sporna metoda procijene koju je porezno tijelo koristilo; da tuženik u osporenom rješenju nije naveo razloge odbijanja žalbe odnosno razloge neusvajanja žalbenih navoda da je time povrijedio zakon na štetu tužitelja, jer je povrijeđen članak 98. stavak 5. točka 3. Općeg poreznog zakona; da iz obrazloženja poreznog rješenja i rješenja tuženika u bitnome proizlazi da je nadzorom utvrđeno: - da je tužitelj nabavlja robu od raznih dobavljača i da ne evidentira sve nabavke u svome knjigovodstvu, - da tužitelj nije iskazao prosječno 51 % nabave robe, odnosno da prosječno prikazuje 49% ulaza robe, - da tužitelj ima neurednu dokumentaciju, odnosno da nije iskazao sav izlaz robe, - da je porezno tijelo po slobodnoj ocijeni odabralo metodu obračuna marže koja je ujedno i najpovoljnija za tužitelja u skladu s odredbom članka 6. stavak 2. i članka 121. stavak 2. Općeg poreznog zakona, - da su kod utvrđivanja prosječne marže uzeta u obzir pića i jela koja imaju najveći izlaz u prometu tužitelja (iz evidencije artikala prema podacima iz blagajne) i temeljen njih je izvršen obračun, - da je procjenom utvrđeno da tužitelj nije iskazao oporezive isporuke u restoranu u iznosu od 1.391.482,08 kuna (hrana) i 389.045,21 kuna (piće), - da je procijenjena nabavna vrijednost hrane i pića utvrđena temeljem razlike procijenjene i prikazane nabavne vrijednosti te da iznosi 331.648,27 kuna te je priznata u izdatke tužitelju; da je tužitelj u žalbi jasno i određeno naveo razloge osporavanja metode procijene koju je koristilo porezno tijelo, koja nije zakonom predviđena (nije propisana inverzija formule), niti je je utemeljena na konkretnim točnim podacima. Međutim, da tuženik se o navedenom nije očitovao, već da u bitnome ponavlja utvrđenja poreznog tijela; da je u konkretnoj stvari sporna procjena nabavne vrijednosti ulaza robe jer nisu pribavljeni podaci od svih dobavljača, budući da su se neki očitovali kako nemaju pregled R-1 gotovinskih računa i da ne mogu izvući podatke po kupcima. Također da je sporno da li je porezno tijelo u potpunosti i ispravno utvrdilo činjenično stanje; da činjenično stanje nije potpuno utvrđeno ako se u poreznom nadzoru ne utvrde sve činjenice i okolnosti važne za rješavanje; da prema članku 88. Općeg poreznog zakona u poreznom postupku teret dokaza snosi porezno tijelo za činjenice što utemeljuju porez a porezni obveznik za činjenice što smanjuju ili ukidaju porez; da u konkretnom slučaju porezno tijelo nije u potpunosti i točno utvrdilo činjenično stanje odnosno da nije utvrdilo sve činjenice koje su bitne za oporezivanje; da porezno tijelo nije uzelo u obzir da tužitelj ima veliki broj prodajnih artikala s različitim maržama i udjelima u ukupnom prometu, radi čega da se nije mogla primijeniti prosječna marža koja je izračunata na bazi 8 artikala za hranu i 8 artikala za piće koji su izbačeni slučajnim odabirom; da se ne može primijeniti marža za procjenu porezne osnovice koja je izračunata od strane djelatnika koji su vršili porezni nadzor, budući da oni nemaju stručnost utvrđivanja koje količine i koje namirnice idu u pojedino jelo i koliko je njihov postotak u ukupnoj prodajnoj cijeni; da u tablicama u kojima se utvrđuje marža uopće nije specificirano koja su to jela prema izlaznim računima tužitelja, koji su to ulazni računi uzeti u obzir, koje su namirnice korištene za pripremu jela, koje su isprave korištene za utvrđivanje nabavne cijene, te da nigdje iz dokumentacije nije vidljivo da su podaci o istome dostavljeni od knjigovodstvenog servisa; da Zapisnik na kojem se temelji porezno rješenje od 23. studenog 2022. godine nije sukladan članku 58. i 126. OPZ-a jer ne sadrži slijedeće: 1. da su u tablici 5. i 6. na stranici 8 Zapisnika navedeni slijedeći podaci: naziv artikla, nabavna cijena, prodajna cijena, marža, ali da nisu navedeni bitni elementi i to: mjerna jedinica, količina, naziv jela i pića prema izlaznim računima poreznog obveznika, ostale namirnice koje se koriste za pripremu određenog jela za koje je izračunata nabavna i prodajna vrijednost te njihove cijene i udio u prodajnoj cijeni, 2. da u tablici 7 na strani 9. Zapisnika je navedeno da su oporezive isporuke po poreznom obvezniku iznosile 1.556.228,69 kn za hranu i 435.106,78 za pice ali da je nejasno od kuda taj iznos budući da je na stranici 5. istog Zapisnika u tabeli 2 naveden drugi iznos, 3. da je porezno tijelo na stranici 9 Zapisnika navodi da su korišteni podaci o nabavnoj vrijednosti utrošenog materijala i prihoda iskazanog u bilanci tužitelja temeljen kojih podataka je utvrđena stopa operativne marže koja iznosi 198,34 5, ali ako se radi o tome da su netočni poda tužitelja o nabavnoj vrijednost prodane robe i da su netočni podaci o iskazanom prometu od ugostiteljskih usluga, da je netočan podatak o operativnoj marži, sve iz razloga i na način kako je navedeno u tužbi; da je porezno tijelo bitne činjenice koje idu u korist tužitelja tumačilo na njegovu štetu zanemarujući pravila ugostiteljske struke ali i propisane procedure koje se kod obavljanja nadzora trebaju poštovati; da su u postupku povrijeđena ustavna prava tužitelja i to pravo na pravni lijek i na pravično suđenje jer iz rješenja tuženika nije vidljivo na koji način je zaključeno da su korištene metode procijene zakonite i u skladu s člankom 92. stavak 3. Općeg poreznog zakona; da je povrijeđen članak 18., 19. i 26. Ustava Republike hrvatske. U tužbi se navodi da je tuženik u drugim sličnim predmetima usvojio argumente o nezakonitosti procjembene metode, te se navode oznake rješenja tuženika u kojima se postupilo na navedeni način. Tužbenim zahtjevom je zatražio da se poništi rješenje tuženika.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja, te da se tužba odbije.

3. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv poreznog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zadar, KLASA:UP/I-471-02/22-01/78, URBROJ:513-07-13-22-10 od 23.studenog 2023. godine.

Navedenim poreznim rješenjem tužitelju se za 2021. godinu utvrđuju obveze poreza na dodanu vrijednost i poreza na dohodak te su mu obračunate kamate zbog nepravodobno plaćenog poreza, sve u iznosima pojedinačno navedenim točkama I.1 i I.2. izreke rješenja. Ostalim točkama naložena je uplata utvrđenog poreza, kamata i obračun daljnjih kamata te provođenje odgovarajućih knjiženja u poslovnim knjigama, da obveze iz rješenja izvrši u roku od 8 dana od dana njegove izvršnosti, a ako ne izvrši uplate utvrđenih obveza u utvrđenom roku da će se naplata izvršiti ovrhom.

4. Na ročištu od 13. svibnja 2025. godine nije pristupio nitko za tuženika iako su uredno pozvani a nisu opravdali izostanak. Kako nije bilo razloga za odgodu rasprava je održana bez tuženika. Zamjenik opunomoćenika tužitelja je iskazao da u cijelosti ostaje kod sadržaja tužbe i tužbenog zahtjeva, te je ustrajao u prijedlogu da se pribave spisi drugostupanjskog tijela navedeni na stranici 7 tužbe, u kojima se radilo o činjenično sličnoj situaciji, ali je u tim spisima donijeta drugačija odluka u odnosu na ovaj predmet. U spis je priložio Troškovnik kojim je popisao trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištu, za svaku radnju u visini od po 1.000,00 eura, sve uvećano za PDV od 25 % ili ukupno 2.500,00 eura.

5. U dokaznom postupku pregledana je tužba, osporeno rješenje od 09. prosinca 2024. godine, odgovor na tužbu, te je pregledan sudski spis, kao i spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

6. Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, a uzimajući u obzir navode stranaka, tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet upravnog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, odnosno da li je poreznim rješenjem zakonito za 2021. godinu tužitelju utvrđen manje obračunati porez na dodanu vrijednost i porez na dohodak, u iznosima kako je navedeno u poreznom rješenju.

8. Iz spisa upravnog tijela proizlazi: da je Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Zadar, kod tužitelja obavilo porezni nadzor poreza na dodanu vrijednost i poreza na dohodak za 2021. godinu o čemu je sačinjen Zapisnik dana 22. kolovoza 2022. godine u kojem su utvrđene nepravilnosti, a na koji je tužitelj izjavio prigovor kojeg porezno tijelo nije uvažilo već je donijelo porezno rješenje.

9. Među strankama je sporno da li je porezno tijelo tužitelju zakonito i pravilno utvrdilo poreznu obvezu za 2021. godinu utvrđenu po osnovi poreza na dodanu vrijednost te poreza na dohodak.

10. Nije sporno da je porezno tijelo u tijeku poreznog nadzora, sukladno odredbama OPZ-a, s obzirom na konkretnu situaciju i način ugostiteljske djelatnosti i vođenju poslovne (knjigovodstvenih isprava), bilo ovlašteno da poreznu osnovicu utvrdi procjenom.

Međutim, sporno je među strankama (navodima tužbe) da li je procjena radi utvrđivanja porezne osnovice pravilno provedena odnosno da li je u postupku utvrđivanja porezne osnovice procjenom korištena odgovarajuća (zakonita) metoda procjene.

11. Člankom 65. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj: 115/16, 106/18,121/19,32/20, 42/20, dalje: OPZ-a) propisano je da se knjigovodstvo mora voditi u skladu s propisima i na način da treća stručna osoba može u primjerenom roku steći pregled nad poslovanjem poduzetnika i poslovnim događajima o njihovom nastanku, razvoju i okončanju.

Člankom 66. stavak 1. OPZ-a propisano je da knjiženja i druga evidentiranja treba obavljati potpuno, točno, pravodobno i uredno. Stavkom 2. i 3. istog Zakona propisano je kako se bilježenje podataka u poslovne knjige mora temeljiti na urednim i vjerodostojnim knjigovodstvenim ispravama, kao i to da se smatra da je isprava za knjiženje uredna kad se iz nje nedvosmisleno može utvrditi mjesto i vrijeme njezina sastavljanja i njezin materijalni sadržaj, što znači narav, vrijednost i vrijeme nastanka poslovne promjene povodom koje je sastavljena. Vjerodostojna je isprava ona koja potpuno i istinito odražava nastali poslovni događaj.

Člankom 66. stavak 14. OPZ-a je propisano da na početku poslovanja porezni obveznik mora popisati svu imovinu i obveze te navesti njihove pojedinačne vrijednosti. Takav se popis mora sastaviti i krajem svake poslovne godine kao godišnji popis

12. Člankom 5. stavak 1. i 3. Zakona o računovodstvu („Narodne novine“, broj: 78/15, 134/15, 120/16 i 116/18) propisano je da je knjigovodstvena isprava pisani dokument ili elektronički zapis o nastalom poslovnom događaju i ista mora nedvojbeno i istinito sadržavati sve podatke o poslovnom događaju. Prema članku 6. stavak 1. Zakona o računovodstvu knjigovodstvena isprava mora biti vjerodostojna, uredna i sastavljena na način da osigurava pravodobni nadzor. Prema članku 8. istog Zakona knjigovodstvena isprava je temelj za unos podataka o poslovnom događaju u poslovne knjige.

13. Iz spisa je vidljivo da je tužitelj vlasnik ugostiteljskog obrta [obrt], da je obveznik poreza na dodanu vrijednost temeljem članka 6. stavak 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, a da porez na dodanu vrijednost plaća temeljem članka 75. stavak 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost.

14. Prema stanju spisa proizlazi da je u tijeku poreznog nadzora provedenog kod tužitelja izvršen uvid knjigu ulaznih računa, ulazne i izlazne račune, promet po poslovnom računu tužitelja, ostalu knjigovodstvenu dokumentaciju.

15. Prema odredbama članka 85. stavak 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine", broj: 73/13 do 121/19, dalje: ZPDV-st) porezni obveznik mora za razdoblje oporezivanja utvrditi PDV-a i iskazati je u Prijavi PDV-a u kojoj se navode svi podaci potrebni za obračunavanje PDV-a, odnosno ukupnu vrijednost oporezivih transakcija i iznos PDV-a i pretporeza po stopama PDV-a te ukupnu vrijednost oslobođenih transakcija i transakcija koje ne podliježu oporezivanju. Prema stavku 6. istog članka ZPDV-st porezni obveznik prijavu PDV-a iz stavka 1. ovoga članka mora predati nadležnoj ispostavi Porezne uprave prema svome sjedištu odnosno prebivalištu ili uobičajenom boravištu na propisanom obrascu do 20- og dana u mjesecu koji slijedi po završetku razdoblja oporezivanja iz članka 84. stavka 1.,2..i 4. ovoga Zakona

Člankom 83. ZPDV-st propisana je obveza vođenja knjigovodstva, porezni obveznik mora u svom knjigovodstvu osigurati sve potrebne podatke koji omogućavaju, ispravno i pravodobno obračunavanje i plaćanje PDV-a. Porezni obveznik mora osigurati podatke o obvezi PDV-a za uplatu i uplatiti PDV- a te o potraživanju za povrat pretporeza i njegovoj naplati.

16. Poreznim nadzorom je utvrđeno da tužitelj u predmetnoj 2021. godini nije izdavao račune za izvršene ugostiteljske usluge (piće-hrana), da nije dostavio inventuru obavljen na dan 31. prosinca 2020. godine i na dan 31. prosinca 2021. godine. Također je utvrđeno da tužitelj ne vodi robno ni materijalno knjigovodstvo.

17. Utvrđeno je da tužitelj nabavlja robu od raznih dobavljača i da ne evidentira sve nabavke u svome knjigovodstvu. Dio dobavljača kod kojih su R-1 računi plaćeni gotovinom nisu dostavili podatke o vrijednosti isporuke tužitelju jer navode da nemaju pregled gotovinskih računa R-1 po komitentima i da ne mogu izvući izlaz robe po kupcima.

18. Slijedom navedenog, kako tužitelj nije izdavao račune, nije obavio inventurni popis na početku i kraju 2021. godine, te kako ne vodi robno ni materijalno knjigovodstvo, te kako nije poslovne knjige vodio sukladno članku 65. i 66. OPZ-a, porezno tijelo u tijeku nadzora nije moglo točno utvrditi poreznu osnovicu na temelju poslovnih knjiga i evidencija tužitelja, pa je poreznu osnovicu utvrdilo procjenom, sukladno članku 92. stavak 1. i 2. OPZ-a, jer obzirom na navedeno nije sporno da je porezno tijelo imalo zakonsku osnovu da poreznu osnovicu utvrdi procjenom.

19. Člankom 92. stavak 1. OPZ-a propisano je da ako porezno tijelo ne može utvrditi poreznu osnovicu na temelju poslovnih knjiga i evidencija, mora je procijeniti. Stavkom 2. istog članka propisano je da će porezno tijelo procijeniti poreznu osnovicu: 1. ako porezni obveznik ne može predočiti knjige ili evidencije koje je dužan voditi prema poreznim zakonima, 2. ako porezni obveznik ne izdaje propisane račune ili ne vodi poslovne knjige točno uredno i pravodobno, 3. ako porezni obveznik podatke za oporezivanje ne može dokazati vjerodostojnom dokumentacijom, 4. ako porezni obveznik odbije sudjelovati u poreznom postupku ili onemogućava provedbu poreznog postupka, 5. ako porezni obveznik koji vodi podatke u elektroničkom obliku ne postupi u skladu s odredbama članka 67. ovoga Zakona.

20. Prema članku 92. stavak 3. OPZ-a pri utvrđivanju porezne osnovice procjenom, porezno tijelo polazi od: 1. raspoložive uredne poslovne dokumentacije, ako ona postoji, a nije proknjižena, 2. raspoložive uredne poslovne dokumentacije o poslovanju u određenom razdoblju kraćem od razdoblja oporezivanja (dnevnim, tjednim ili mjesečnim primicima) tako da se na temelju podataka o tom dijelu poslovanja procijeni porezna osnovica određenog razdoblja, 3. podataka i činjenica o ostvarenim primicima (dnevnim, tjednim ili mjesečnim) utvrđenih očevidom ili poreznim nadzorom, tako da se na temelju tih podataka procijeni porezna osnovica određenog razdoblja, 4. usporedba iskazanih primitaka s primicima drugih poreznih obveznika koji obavljaju istu djelatnost na istoj ili sličnoj lokaciji ili usporedbe s prosječnim primitkom više poreznih obveznika i dr.

21. Iz spisa proizlazi da je procjena vrijednosti nabavljene robe od dobavljača utvrđena temeljem podataka dobivenih od dobavljača, kako je prikazano u Zapisniku o nadzoru odnosno poreznom rješenju.

Temeljem navedenih podataka porezno tijelo je utvrdilo da tužitelj nije iskazao prosječno 51 % nabave robe odnosno da je tužitelj u svome knjigovodstvu prikazao 49 % ulaza robe za restoran.

Isto tako pregledom dokumentacije koja se navodi u Zapisniku o provedenom nadzoru i poreznom rješenju, porezno tijelo je utvrdilo da tužitelj nije iskazivao ni sav izlaz robe. Dakle, temeljem pregledane dokumentacije je utvrđeno da tužitelj nije iskazivao točno i uredno sve ulazne niti izlazne isporuke hrane i pića.

22. Temeljem dobivenih podataka za izračun marže za piće i hranu, porezno tijelo je utvrdilo prosječnu stopu marže prema udjelu, te primjenom iste na nabavnu vrijednost materijala koji je tužitelj iskazao u bruto bilanci je izvršena procjena porezne osnovice te porezne obveze.

23. Poreznim nadzorom je utvrđeno da tužitelj nije iskazao oporezive isporuke koje su izvršenje u njegovom restoranu u iznosu od 1.391.482,08 kuna. Također je poreznim nadzorom je utvrđeno da tužitelj nije iskazao oporezive isporuke koje su izvršenje u njegovom restoranu u iznosu od 389.045,21 kuna. Kako tužitelj nije sam utvrdio obvezu PDV-a i istu iskazao u Prijavi PDV-a, postupio je protivno članku 85. stavak 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost.

24. Slijedom navedenog po ocijeni suda zakonito i pravilno je postupilo porezno tijelo kada je u konkretnom slučaju primjenom stope od 13 %, za hranu, tužitelju utvrdilo obvezu PDV-a od 180.892,67 kuna, te primjenom stope od 25 %, za piće, utvrdilo obvezu PDV-a od 97.261,30 kuna.

25. Tužitelj kao vlasnik ugostiteljskog obrta je obveznik poreza na dohodak temeljem obavljanja djelatnosti restorana, sve sukladno članku 28. i 29. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", broj: 115/16 do 32/20, dalje: ZPD-ak). Isti je obveznik vođenja poslovnih knjiga i utvrđivanja dohotka, sukladno članku 30. do 35. ZPD-ak.

26. Prema članku 30. ZPD-ak dohodak od samostalne djelatnosti je razlika između poslovnih primitaka i poslovnih izdataka nastalih u poreznom razdoblju. Sukladno članku 31. istog Zakona poslovni primici su sva dobra (novac, stvari, materijalna prava, usluge i dr.) koja su poreznom obvezniku u okviru njegove samostalne djelatnosti pritekla u poreznom razdoblju. Isti se utvrđuju prema njihovoj tržišnoj vrijednosti.

Sukladno članku 32. Zakona poslovni izdaci su svi odljevi dobara poreznog obveznika tijekom poreznog razdoblja radi stjecanja, osiguranja i očuvanja poslovnih primitaka. U poslovne izdatke poreznih obveznika koji obavljaju samostalne djelatnosti ulaze oni izdaci koji su izravno vezani za obavljanje djelatnosti

27. Kako je tužitelju temeljem utvrđenja do kojih je porezno tijelo došlo provedenim poreznim nadzorom za 2021. godinu, obračunalo PDV-a za ne iskazane isporuke hrane i pića, zakonito je porezno tijelo povećalo poreznu osnovicu za iznos neiskazanog prihoda od prodaje hrane i pića i utvrdilo obvezu po osnovi poreza na dohodak, sve kako je navedeno u poreznom rješenju.

28.Tužiteljevi prigovori na pravilnost i objektivnost provedene procijene nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke. S tim u vezi istaći je da metoda procijene koju je porezno tijelo ovlašteno koristiti sukladno članku 92. OPZ-a, nije egzaktna metoda, ali je zakonom dozvoljena i u konkretnoj situaciji prihvatljiva, budući da tužitelj sam nije točno i pravovremeno iskazao prihod od izvršenih isporuka hrane i pića, iako je trebao. Iz spisa proizlazi da je kod procijene porezno tijelo koristilo podatke iz knjigovodstvenih isprava i evidencija tužitelja odnosno da je vrijednosti nabavljene robe od dobavljača utvrđivalo temeljem podataka dobivenih od dobavljača. Kod procijene porezno tijelo samostalno određuje metodu i način-mjerila za procjenu.

29. Iako se tužbenim navodima osporava pravilnost procijene tj. da nije korištena najprikladnija metoda i korišteni podaci, iz tužbe ne proizlazi da se osporava sam izračun-obračun poreza.

30. Nije od utjecaja tužbeni navod kojim se tužitelj poziva na rješenja tuženika (navedena na strani 7. tužbe) za koja navodi da su donesenim u sličnoj činjeničnoj situaciji, u kojima je navodno tuženik drugačije odlučio u vezi korištenja procjembene metode u tim upravnim stvarima, jer se radi spisima (upravnim stvarima), moguće imaju svoje specifičnosti koje nisu vidljive, radi čega je nemoguće iste predmete uspoređivati.

31. Slijedom naprijed navedenog sud ocjenjuje da je u postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, te da su na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjene mjerodavne odredbe propisa, pa je osporeno rješenje zakonito. Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje, ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev tj. odlučiti kao u izreci presude.

32. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. st. 1. ZUS-a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano, radi čega je zahtjev za naknadom troška, valjalo odbiti iz razloga jer je tužiteljev zahtjev odbijen, pa je slijedom navedenog riješeno kao u izreci pod točkom II. izreke.

U Splitu, 28. svibnja 2025.

SUDAC

Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 126. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl.126.st.6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja, Odvjetničko društvo Grahovac i partneri d.o.o. Zagreb, Hebrangova 9,

- tuženiku, Ministarstvu financija RH, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5,

- u spis.