Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-5574/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Iris Gović Penić, predsjednice vijeća, Sanje Joka Umićević, članice vijeća i suca izvjestitelja, i Ines Kovačević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Vukušić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, kojeg zastupa punomoćnik Dinko Rebrović, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2526/2019-56 od 4. studenog 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 27. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2526/2019-56 od 4. studenog 2024. u točki I. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo tužitelju isplatiti preko iznosa od 2.730,00 EUR do iznosa od 3.180,00 EUR (za iznos od 450,00 EUR) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 30. svibnja 2019. do isplate, i u dijelu u kojem je tuženiku naloženo tužitelju isplatiti zateznu kamatu na iznos od 1.056,44 EUR, koja teče od 30. svibnja 2019. do 22. kolovoza 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 209,33 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I Nalaže se tuženiku Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. isplatiti tužitelju DI iznos od 3.180,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od dana 30. svibnja 2019. pa do isplate, po kamatnoj stopi za razdoblje do 31. prosinca 2022. određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, zatim za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, te za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, kao i naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 3.413,81 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 4. studenog 2024. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II Odbija se dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 600,00 EUR.“

2. Protiv točke I. prvostupanjske presude u dijelu u kojem je tuženiku naloženo tužitelju isplatiti preko iznosa od 2.730,00 EUR do iznosa od 3.180,00 EUR (za iznos od 450,00 EUR) i u dijelu u kojem je tuženiku naloženo tužitelju isplatiti zateznu kamatu na iznos od 1.056,44 EUR, koja teče od 30. svibnja 2019. do 22. kolovoza 2024., tuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik ističe da ističe da je tužitelju dosuđena neprimjereno visoka naknada štete na ime duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti. Tuženik ističe da je u postupku utvrđeno da tužitelj, zbog predmetnog štetnog događaja, trpi trajne posljedice u visini od 3%. S obzirom na utvrđeno smanjenje životne aktivnosti te uzimajući u obzir Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatska, tužitelju maksimalno pripada 450,00 EUR po kriteriju duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti od 3%, dok je prvostupanjski sud tužitelju po tome kriteriju dosudio iznos od 900,00 EUR. Dakle, prvostupanjski sud je odredio naknadu u dvostrukom iznosu, a pritom nije naveo nikakve posebne okolnosti koje opravdavaju dosuđivanje naknade u uvećanom iznosu. Na taj način je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo i počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Nadalje, tuženik ističe da je tužitelj, podneskom od 22. kolovoza 2024., preinačio tužbeni zahtjev na način da potražuje veći iznos. Tuženik ističe da zatezna kamata na preinačeni dio treba teći od sljedećeg dana nakon dana preinake tužbe, tj. od 23. kolovoza 2024., dok prvostupanjski sud kamatu na preinačeni dio određuje od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, tj. od 30. svibnja 2019. Tuženik predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u smislu žalbenih navoda, a podredno predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 209,33 EUR.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3.780,00 EUR na ime naknade neimovinske štete u iznosu od 3.600,00 EUR (pretrpljene fizičke boli, pretrpljeni strah i smanjena životna aktivnost) i imovinske štete u iznosu od 180,00 EUR (tuđa pomoć i njega), sa pripadajućom zateznom kamatom, a koja šteta je nastala u prometnoj nesreći kada je vozilo osiguranika tuženika naletjelo na vozilo tužitelja, uslijed čega je tužitelj zadobio ozljede.

6. U predmetnom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće:

- da se dana 2. veljače 2018. dogodila prometna nezgoda u Zagrebu, na spojnom kolniku Aleje Bologne na Škorpikovu ulicu, u kojoj su sudjelovali tužitelj, upravljajući vozilom registarske oznake [registarska oznaka], i ĆI, upravljajući vozilom registarske oznake [registarska oznaka]

- da je vozilo ĆI bilo osigurano kod tuženika na dan štetnog događaja

- da je prometnu nezgodu skrivila ĆI koja nije bila skoncentrirana na vožnju te je propustila na vrijeme poduzeti radnju kočenja zbog vozila tužitelja koje je bilo zaustavljeno ispred, u istom prometnom traku, zbog crvenog svjetla na semaforu, uslijed čega je došlo do naleta prednjim dijelom njenog vozila na vozilo tužitelja

- da je tužitelj bio vezan sigurnosnim pojasom

- da je tužitelj, u predmetnom štetnom događaju, zadobio ozljedu slabinske kralješnice i natučenja desnog koljena

- da tužitelj, u predmetnom štetnom događaju, nije mogao zadobiti i ozljedu u vidu razdora prednje ukrižene sveze desnog koljena

- da je tužitelj pretrpio primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od 10 dana i sekundarni strah slabijeg intenziteta u trajanju od 15 dana

- da je tužitelj pretrpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, srednje jakog intenziteta u trajanju od 15 dana i manjeg intenziteta još narednih 25 dana

- da je zbog zadobivene ozljede kod tužitelja došlo do smanjenja životne aktivnosti od 3%

- da je tužitelj trpio i neugodnosti u vezi liječenja zbog RTG snimanja, mirovanja, obavljanja pretraga i kontrola, uzimanja analgetika, obavljanja fizikalne terapije i sl.

7. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio u pobijanom dijelu nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP), a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8. Suprotno žalbenim navodima tuženika, nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, a presuda sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama.

9. Valja istaknuti da tuženik u žalbi ne osporava nastanak štetnog događaja i svoju odgovornost za predmetni štetni događaj.

10. Prvostupanjski sud je ocijenio da tužitelj ima pravo na pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u ukupnom iznosu od 3.000,00 EUR te pravo na naknadu za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 180,00 EUR. Dakle, tužitelju je usvojen tužbeni zahtjev u iznosu od 3.180,00 EUR, a odbijen u iznosu od 600,00 EUR.

11. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se tuženik ne protivi dosuđenom iznosu od 2.550,00 EUR na ime neimovinske štete (pretrpljene fizičke boli, pretrpljeni strah i smanjena životna aktivnost) i dosuđenom iznosu od 180,00 EUR na ime imovinske štete (tuđa pomoć i njega).

12. S obzirom na to da je prvostupanjski sud usvojio tužbeni zahtjev u iznosu od 3.180,00 EUR te da se tuženik u žalbi ne protivi dosuđenom iznosu od 2.730,00 EUR, u žalbenom postupku je sporno je li prvostupanjski sud osnovano dosudio tužitelju iznos od 450,00 EUR na ime neimovinske štete (pretrpljene fizičke boli, pretrpljeni strah i smanjena životna aktivnost). Dakle, tuženik prigovara visini dosuđene naknade za neimovinsku štetu.

13. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Miljenka Franića od 3. srpnja 2024. (list 184 - 186 spisa), proizlazi da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio ozljedu istegnuća vratne paravertebralne muskulature i udarca u desno koljeno. Nakon završenog liječenja kod tužitelja su prisutni bolovi u kralježnici u smislu ukočenosti, napetosti paravertebralne muskulature te trapezijusa. Prisutno je ograničenje kretnje kralježnice slabijeg stupnja. Prisutan je instabilitet desnog koljena slabijeg stupnja uz bolne i ograničene kretnje. Zbog zadobivene ozljede kod tužitelja je došlo do smanjenja životne aktivnosti od 8%. Tužitelj je trpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 15 dana i slabog intenziteta u trajanju od 25 dana. Tužitelj je trpio primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od 10 dana i sekundarni strah slabog intenziteta u trajanju od 15 dana. Tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega druge osobe tijekom 20 dana po 2 sata dnevno, zatim tijekom 20 dana po 1 sat dnevno, sveukupno 60 sati.

13.1. S obzirom da je vještak Davor Mayer isključio mogućnost razdora ligamenta desnog koljena u predmetnom štetnom događaju, vještak Miljenko Franić je saslušan na ročištu dana 17. rujna 2024., a gdje je usmeno nadopunio svoj nalaz i mišljenje. Uzevši u obzir utvrđenja vještaka Mayera, vještak Franić je ocijenio da zbog ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju kod tužitelja je došlo do smanjenja životne aktivnosti od 3%.

14. Tjelesno i duševno zdravlje predstavljaju pravo osobnosti fizičke osobe, sukladno čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018 - dalje u tekstu: ZOO).

15. Sukladno čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

16. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, prvostupanjski sud je dosudio novčanu naknadu u pravičnom iznosu od 3.000,00 EUR. Naime, pretrpljeni fizički bolovi, pretrpljeni strah i smanjenje životne aktivnosti tužitelja od 3%, opravdavaju novčanu naknadu u dosuđenom iznosu. Također valja uzeti u obzir i činjenicu da je tužitelj osoba mlađe životne dobi (rođen je 1997.) koja se bavi sportom, a radi čega ga smanjenje životne aktivnosti teže pogađa u odnosu na osobu srednje i starije životne dobi koja se ne bavi fizičkom aktivnošću. Također treba uzeti u obzir i neugodnosti koje je tužitelj pretrpio tijekom liječenja, a to su: dulje mirovanje, redovito obavljanje pretraga i kontrola, uzimanje analgetika, obavljanje fizikalne terapije i slično. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tuženika da je tužitelju dosuđena previsoka novčana naknada neimovinske štete.

17. U vrijeme pokretanja parničnog postupka, tj. u vrijeme podnošenja tužbe (17. listopada 2019.), tužitelj je potraživao iznos od 16.000,00 kn, tj. 2.123,56 EUR.

18. Nakon što je stalni sudski vještak dr. Miljenko Franić izradio pisani nalaz i mišljenje, tužitelj je, dana 22. kolovoza 2024. godine, podneskom uredio tužbeni zahtjev na način da je povisio utuženi iznos s 2.123,56 EUR na 3.780,00 EUR (list 190-191 spisa). Tuženik se nije protivio povećanju tužbenog zahtjeva, već jedino zateznim kamatama na preinačeni dio tužbenog zahtjeva, smatrajući da kamate na preinačeni dio trebaju teći sljedećeg dana od dana preinake tužbe, tj. od 23. kolovoza 2024. Prvostupanjski sud je, rješenjem sadržanim u prvostupanjskoj presudi, dopustio preinaku tužbe. S obzirom na to da je prvotni tužbeni zahtjev glasio na isplatu iznosa od 2.123,56 EUR, da je tužitelj naknadno povisio tužbeni zahtjev na 3.780,00 EUR i da je tužitelju naposljetku dosuđen iznos od 3.180,00 EUR, tužitelj u žalbi prigovara tijeku zatezne kamate na povišeni dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.056,44 EUR.

19. Dakle, tuženik u žalbi ističe da obveza plaćanja zateznih kamata na preinačeni, tj. povišeni dio tužbenog zahtjeva teče od trenutka kada je isti postavljen u postupku, tj. kamata na povišeni dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.056,44 EUR teče od sljedećeg dana kada je tužbeni zahtjev povišen, i to od 23. kolovoza 2024.

20. U odnosu na odluku o tijeku zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade štete po preinačenom tužbenom zahtjevu valja reći da je na sjednici Građanskog odjela Županijskog suda u Zagrebu od 9. srpnja 2021. zauzet stav da kamata na preinačeni dio tužbenog zahtjeva za naknadu neimovinske štete teče od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno tužbe. Nadalje, navedeni stav nije promijenjen niti na sjednici Građanskog odjela Županijskog suda u Zagrebu od 20. rujna 2022. usprkos donošenju odluke Vrhovnog suda Republika Hrvatske poslovni broj Rev-1133/2021 od 14. prosinca 2021. u kojoj je na postavljeno pitanje od kada je tuženik dužan platiti zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva izraženo shvaćanje da je tuženik u obvezi platiti zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva od trenutka kada je isti postavljen jer on ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije povišenja tužbenog zahtjeva. Dakle, stav ovog suda je da je prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu čl. 12. st. 1 i 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj: 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014, dalje u tekstu: ZOOP) kada je odredio tijek zatezne kamate na cjelokupni iznos neimovinske i imovinske štete od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno od 30. svibnja 2019. Valja istaknuti kako su na povišenje tužbenog zahtjeva utjecale objektivne okolnosti na koje tužitelj nije imao utjecaja, prije svega provedeno medicinsko vještačenje, a temeljem kojeg je tužitelj saznao realnu štetu koju je pretrpio u predmetnom štetnom događaju, ali i izmjena Orijentacijskih kriterija, uz pomoć kojih sudovi određuju visinu pravične novčane naknade neimovinske štete. U takvim okolnostima, povišenje tužbenog zahtjeva u parničnom postupku ne utječe na pravo oštećene osobe da zahtijeva zateznu kamatu od dana podnošenja zahtjeva u mirnom postupku, sve sukladno čl. 12. st. 1. i 4. ZOOP kojim je propisano da oštećena osoba ima pravo na isplatu kamata, u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete, od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, pa se osiguratelj koji nije tada isplatio naknadu neimovinske štete (u iznosima koji su oštećeniku pripadali prema tadašnjim Orijentacijskim kriterijima) ne može osloboditi plaćanja neimovinske štete prema sadašnjim Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda RH, niti se može osloboditi plaćanja zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Prema tome, u konkretnom slučaju tužitelju je i na povišeni iznos naknade štete valjalo dosuditi pripadajuću zateznu kamatu za razdoblje od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Valja napomenuti da se kod naknade neimovinske štete radi o jedinstvenom zahtjevu o visini kojeg se odlučuje u trenutku presuđenja i koja se ne može cjepkati na dijelove.

21. S obzirom da je tuženik u pogledu glavnog potraživanja u cijelosti izgubio spor, odluka o trošku, sadržana u točki I. izreke prvostupanjske presude, donesena je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st.1. ZPP.

22. Slijedom svega navedenog, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u točki I. izreke drugostupanjske odluke.

23. Sukladno čl. 166. st. 1. ZPP, odlučeno je i o zahtjevu tuženika za naknadu troška nastalog povodom njegove žalbe. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška za sastav žalbe, budući da je sa žalbom nije uspio (točka II. izreke drugostupanjske odluke).

U Zagrebu, 27. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Iris Gović Penić