Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1652/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Niki Grospić Ivasović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I. tužitelja AE, II. tužiteljice ŠE, III. tužitelja CE, IV. tužitelja ČE, V. tužiteljice NE, VI. tužitelja BE, VII. tužitelja TE, VIII. tužitelja ZE, IX. tužiteljice IE, X. tužiteljice DE, XI. tužiteljice ŽE, XII. tužitelja ME, XIII. tužiteljice GE, XIV. tužitelja OE, XV. tužitelja SE,

XVI. tužitelja FE, XVII. tužitelja UE, XVIII. tužitelja PE, XIX. tužitelja EE, XX. tužiteljice VE, XXI. tužitelja RE, XXII. tužiteljice LE, XXIII. tužiteljice KE, XXIV. tužitelja ĐE, XXV. tužitelja HE, XXVI. tužiteljice JE, XXVII. tužiteljice ĆE i XXVIII. tužitelja AT, svi suvlasnici stambene zgrade u [adresa], svi zastupani po upravitelju STANO–UPRAVA d.o.o. iz Splita, Mike Tripala 6, a koji je zastupan po punomoćniku Stjepanu Čaljkušiću, odvjetniku u Podstrani, protiv tuženice ŠT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Karlu Siminiatiju Čupiću, odvjetniku u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-306/2021 od 9. siječnja 2024., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj Povrv-306/2021-26 od 13. veljače 2024., dana 27. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice ŠT kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-306/2021 od 9. siječnja 2024., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Povrv-306/2021-26 od 13. veljače 2024., u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke te pod točkom III. izreke u kojem je naloženo tuženici ŠT naknaditi I. tužitelju AE, II. tužiteljici ŠE, III. tužitelju CE, IV. tužitelju ČE, V. tužiteljici NE, VI. tužitelju BE, VII. tužitelju TE, VIII. tužitelju ZE, IX. tužiteljici IE, X. tužiteljici DE, XI.

tužiteljici ŽE, XII. tužitelju ME, XIII. tužiteljici GE,

XIV. tužitelju OE, XV. tužitelju SE, XVI. tužitelju FE,

XVII. tužitelju UE, XVIII. tužitelju PE, XIX. tužitelju EE

EE, XX. tužiteljici VE, XXI. tužitelju RE, XXII. tužiteljici LE, XXIII. tužiteljici KE, XXIV. tužitelju ĐE, XXV. tužitelju HE, XXVI. tužiteljici JE, XXVII. tužiteljici ĆE i XXVIII. tužitelju AT trošak parničnog postupka u iznosu od 490,04 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

II. Odbija se zahtjev tuženice ŠT za naknadu troška nastalog povodom žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom i presudom na temelju odricanja suđeno sljedeće:

- djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ante Šuška iz Splita poslovni broj Ovrv-262/2020 od 14. veljače 2020. u dijelu u kojem je naloženo tuženici isplatiti I.–XXVIII. tužiteljima iznos od 801,60 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na iznose od po 20,05 EUR–a i 31,45 EUR–a od sljedećeg dana nakon dana njihovog dospijeća pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 8 dana (točka I. izreke),

- ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ante Šuška iz Splita poslovni broj Ovrv-262/2020 od 14. veljače 2020. u dijelu u kojem je naloženo tuženici isplatiti I.–XXVIII. tužiteljima iznos od 2.603,07 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama te je tužbeni zahtjev u tome dijelu odbijen (točka II. izreke),

- nalaže se tuženici naknaditi I.–XXVIII. tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 490,04 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana presuđenja pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana, dok je zahtjev I.–XXVIII. tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u preostalom dijelu zatraženog iznosa od 2.031,38 EUR–a odbijen kao neosnovan (točka III. izreke).

2. Protiv navedene presude, pod točkom I. izreke te pod točkom III. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženici naknaditi I. –XXVIII. tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 490,04 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, žali se tuženica zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se ista u pobijanom dijelu preinači na način da se tužbeni zahtjev u tome dijelu odbije i da se zahtjev tuženice za naknadu troška parničnog postupka prihvati u cijelosti, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kao i da joj se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 187,50 EUR–a.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet ovog postupka je zahtjev I.–XXVIII. tužitelja, konačno postavljen podneskom od 16. studenog 2023. (list 84-86 spisa), da se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ante Šuška iz Splita poslovni broj Ovrv-262/2020

od 14. veljače 2020. održi na snazi u dijelu u kojem naloženo tuženici isplatiti I.–

XXVIII. tužiteljima iznos od 801,60 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima

na iznose od po 20,05 EUR–a i 31,45 EUR–a od sljedećeg dana nakon dana njihovog dospijeća pa do isplate, kao i naknaditi im nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 276,48 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 13. veljače 2020. pa do isplate, uz naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 2.115,13 EUR–a.

5. I.–XXVIII. tužitelji navedeni iznos glavnice potražuju od tuženice na ime zajedničke pričuve za stan u stambenoj zgradi na adresi [adresa] (u daljnjem tekstu: Stan), i to za razdoblje od 1. siječnja 2017. pa do 31. prosinca 2019.

6. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i postupka koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.

7. Neosnovani su žalbeni navodi tuženice u kojima ona u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, i to odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 – u daljnjem tekstu: ZVDSP), prilikom odlučivanja o glavnom potraživanju I.–XXVIII. tužitelja, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

8. Prvostupanjski sud je na temelju svih dokaza koji su izvedeni tijekom postupka utvrdio u bitnom sljedeće:

- da je vlasnik Stana do 7. lipnja 2020. bio CT,

- da je na temelju rješenja Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela poslovni broj Z-6572/2020 od 8. lipnja 2020. kao vlasnik Stana upisan ČT (bivši suprug supruge), s time da je prijedlog za uknjižbu prava vlasništva u korist istog podnesen 19. veljače 2020.,

- da je na temelju Ugovora o podjeli bračne stečevine od 8. travnja 2019. (u daljnjem tekstu: Ugovor) kao vlasnica Stana upisana tuženica, s time da je prijedlog za uknjižbu prava vlasništva u korist iste podnesen 9. lipnja 2020.,

- da su ČT i tuženica sklopili brak 1975. godine, a da je brak razveden 2007. godine,

- da su ČT i tuženica Ugovorom suglasno utvrdili da su bivši bračni drugovi koji su tijekom bračne zajednice stekli zajedničku imovinu, a koju Ugovorom žele podijeliti,

- da su I.–XXVIII. tužitelji podneskom od 16. studenog 2023. konačno postavili tužbeni zahtjev na način da od tuženice na ime zajedničke pričuve za Stan potražuju iznos od 801,60 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, i to za razdoblje od 1. siječnja 2017. pa do 31. prosinca 2019.

9. Prvostupanjski sud je na temelju takvog činjeničnog stanja donio pobijanu presudu kojom je pod točkom I. izreke djelomično održao na snazi navedeni platni nalog za iznos od 801,60 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, obrazlažući svoju odluku u tome dijelu na sljedeći način:

- da, bez obzira na to što se tuženica upisala kao vlasnica Stana 19. lipnja 2020., Stan od trenutka kada je kupljen, dakle od 1986. godine, predstavlja bračnu stečevinu tuženice i njezinog bivšeg supruga ČT,

- da u konkretnom slučaju tuženica odgovara za razdoblje prije 9. lipnja 2020. i samog Ugovora jer su I.–XXVIII. tužitelji imali pravo odabrati od kojeg suvlasnika će naplatiti pričuvu u cijelosti, a što su od 1986. godine bili tuženica i njezin tadašnji suprug,

- da je njihova obveza plaćanja zajedničke pričuve tada bila solidarna u smislu odredaba iz čl. 70. st. 1. i čl. 85. st. 3. ZVDSP–a, u svezi čl. 43. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO), što znači da svaki suvlasnik Stana odgovara I.–XXVIII. tužiteljima za podmirenje cjelokupnog mjesečnog iznosa zajedničke pričuve,

- da je, slijedom toga, tuženica dužna podmiriti predmetno potraživanje u cijelosti.

10.1. Nadalje, odredbom iz čl. 85. st. 2. ZVDSP–a propisano je da su suvlasnici dužni sudjelovati u upravljanju nekretninom, odrediti osobu koja će obavljati poslove zajedničkoga upravitelja i osnovati zajedničku pričuvu.

10.2. Odredbom iz čl. 89. st. 1. ZVDSP–a propisano je da troškove za održavanje i poboljšavanje nekretnine snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, a odredbom iz čl. 89. st. 2. ZVDSP–a propisano je da doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima.

10.3. Zajednička pričuva je, sukladno odredbi iz čl. 90. st. 1. ZVDSP–a, namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova, a koju, sukladno odredbi iz čl. 90. st. 2. ZVDSP–a, tvore novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova, odnosno odluke koju je na zahtjev nekoga suvlasnika donio sud, s obzirom na predvidive troškove i uzimajući u obzir imovinsko stanje svih suvlasnika.

10.4. Odredbama iz čl. 375. ZVDSP–a također je propisano:

- da se uzajamni odnosi suvlasnika u svezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine utvrđuju ugovorom koji mora biti sklopljen u pisanom obliku, odnosno međuvlasničkim ugovorom (st. 1.),

- da međuvlasnički ugovor sadrži, između ostalog, i veličinu suvlasničkih dijelova nekretnine, uvjete i način upravljanja nekretninom, pobliže podatke o osobi koja će upravljati nekretninom, opseg poslova koje će obavljati ta osoba, odgovornost za obavljanje poslova i sl., uvjete i način prikupljanja i raspolaganja sredstvima zajedničke pričuve (st. 2.),

- da odluke koje proizlaze iz međuvlasničkoga ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine (st. 3.).

10.5. Suvlasnici su dužni, sukladno odredbi iz čl. 380. st. 1. ZVDSP–a, sredstva zajedničke pričuve uplaćivati na račun koji će u tu svrhu otvoriti prema utvrđenom godišnjem, odnosno višegodišnjem programu.

11. Isto tako, odredbom iz čl. 36. st. 3. Obiteljskog zakona (''Narodne novine'' broj 103/15 – u daljnjem tekstu: OZ) propisano je da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drukčije ugovorili, a odredbom iz čl. 38. OZ–a propisano je da se na bračnu stečevinu primjenjuju odredbe propisa kojima se uređuju stvarnopravni i obveznopravni odnosi, ako OZ–om nije drukčije određeno.

12. S obzirom na to da su I.–XXVIII. tužitelji dokazali da tuženica nije platila zajedničku pričuvu za Stan u utuženom razdoblju (od 1. siječnja 2017. pa do 31. prosinca 2019.) u ukupnom iznosu od 801,60 EUR–a, iako ju je kao suvlasnica Stana na temelju bračne stečevine bila dužna platiti sukladno odredbama iz čl. 85. st. 2., čl. 89. st. 1. i 2., čl. 90. st. 1. i 2., čl. 375. st. 1. i 2. te čl. 380. st. 1. ZVDSP–a, u svezi čl. 36. st. 3. i čl. 38. OZ–a, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je primjenom odredbe iz čl. 451. st. 3. ZPP–a održao na snazi navedeni platni nalog u dijelu u kojem je naloženo tuženici isplatiti I. –XXVIII. tužiteljima iznos od 801,60 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na iznose od po 20,05 EUR–a i 31,45 EUR–a od sljedećeg dana nakon dana njihovog dospijeća pa do isplate, a koje I.–XXVIII. tužiteljima sukladno odredbama iz čl. 29. st. 1. i 2. ZOO–a također pripadaju.

13. Odluka prvostupanjskog suda o trošku parničnog postupka pod točkom III. izreke pobijane presude u dijelu u kojem je naloženo tuženici naknaditi I. –XXVIII. tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 490,04 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, pravilna je i zakonita jer je donesena u smislu odredaba iz čl. 6. st. 1. i čl. 8. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (''Narodne novine'' broj 8/11, 112/12 i 114/12), Tbr. 7. t. 1., Tbr. 8. t. 1. i 3., Tbr. 9. t. 1., 2. i 5., Tbr. 46., Tbr. 52. t. 3. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23), čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'' broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 33/23 i 114/23), čl. 1. Zakona o sudskim pristojbama (''Narodne novine'' broj 118/18 i 51/23) te Tar. br. 2. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (''Narodne novine'' broj 37/23), u svezi čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1. ZPP–a.

14. Na kraju valja reći i da ovaj drugostupanjski sud nije razmatrao preostale žalbene navode tuženice u kojima ona u bitnom ističe da je prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o glavnom potraživanju I. –XXVIII. tužitelja, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, pogrešno utvrdio odlučne činjenice.

15. Naime, u ovom je predmetu, u smislu odredbe iz čl. 458. st. 1. ZPP–a, riječ o sporu male vrijednosti pa se prvostupanjska presuda sukladno odredbi iz čl. 467. st. 1. ZPP–a ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, već samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a (osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP–a) te pogrešne primjene materijalnog prava.

16. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredaba iz čl. 368. st. 1. i 2. ZPP–a odlučiti kao pod točkom I. izreke ove odluke.

17. Tuženica nema pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe jer s istom u pogledu odluke o glavnoj stvari u cijelosti nije uspjela, tako da je primjenom odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP–a valjalo odlučiti kao i pod točkom II. izreke ove odluke.

U Zagrebu 27. svibnja 2025.

Sudac:

Nika Grospić Ivasović