Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Kž-761/2023-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća te Ljiljane Kolenko i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika RR, zbog kaznenog djela iz čl. 117. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/2011., 144/2012., 56/2015. i 61/2015., dalje: KZ) odlučujući o žalbi privatnog tužitelja KR protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: K- 153/2018-96 od 13. lipnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba privatnog tužitelja KR kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljenici RR i CR su na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019. i 80/2022., dalje: ZKP-22) oslobođeni optužbe zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela, tjelesnom ozljedom iz čl. 117. st. 1. KZ.
1.1. Na temelju čl. 149. stavak 3. ZKP-22 privatni tužitelj KR obvezan je naknaditi troškove kaznenog postupka i to paušalnu svotu u iznosu od 150,00 eura/1.130,18 kuna, trošak za vještaka Valtera Stembergu te nužne izdatke obojice okrivljenih, o visini kojih troškova će sud sukladno čl. 148. st. 4. ZKP-22 donijeti posebno rješenje.
2. Protiv navedene presude žalbu je u zakonskom roku podnio privatni tužitelj KR osobno te po punomoćnici Barbari Liebhardt, odvjetnici u Crikvenici, iz svih zakonskih razloga, s prijedlogom da se osporena presuda preinači na način da se okrivljenici proglase krivim za kazneno djelo koje im se stavlja na teret, a podredno da se ukine osporena presuda i da se predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku. Žalbe privatnog tužitelja razmatrat će se jedinstveno.
3. Odgovori na žalbu nisu podnijeti.
4. Žalba nije osnovana.
5. Nije u pravu žalitelj kad ističe da prvostupanjski sud nije ocijenio provedene dokaze, budući je iste doveo u odnos s iskazima oštećenika i okrivljenika te ispravno zaključio da do tjelesnih ozljeda koje je zadobio oštećenik, odnosno privatni tužitelj KR, a to su dvije otekline zatiljno površine 2x3 cm, nije došlo na način na koji to opisuje privatni tužitelj.
6. Valja primijetiti da činjenični opis privatne tužbe u cijelosti ne odgovara iskazu samog privatnog tužitelja.
7. Inkriminirani događaj između privatnog tužitelja KR te okrivljenih RR i PR zbio se 6. srpnja 2017. oko 23.00 sata na terasi Beach bara Greta, na gradskoj plaži u Crikvenici, što proizlazi iz iskaza navedene trojice sudionika događaja i iskaza saslušanih svjedoka.
8. Osim privatnog tužitelja i okrivljenih na licu mjesta bili su svjedoci FR, ŠR, HR i SR, što proizlazi iz njihovih iskaza i iskaza privatnog tužitelja. Međutim, upitno je tko je od svjedoka svjedočio cijelom događaju, a tko samo dijelu tog događaja te je upitno tko iskazuje istinito, a tko lažno.
9. Ispravno navodi prvostupanjski sud da tom prilikom okrivljenici nisu postupali zajednički i dogovorno, u cilju da ozlijede privatnog tužitelja, budući tako što ne proizlazi iz provedenog dokaznog postupka.
10. Iz navoda privatne tužbe proizlazi da je okrivljenik CR nogom udario privatnog tužitelja u predio desnog koljena te da je uslijed tog udarca privatni tužitelj posrnuo i pao unatrag. Sam privatni tužitelj pak navodi da ga je okrivljenik CR rukama gurnuo u prsa i istovremeno mu zadao udarac nogom u koljeno. Udarac okrivljenika CR nogom u koljeno privatnog tužitelja ne potvrđuje nitko od saslušanih svjedoka, a isto ne proizlazi niti iz medicinske dokumentacije za privatnog tužitelja. Naime, o padu privatnog tužitelja govore obojica okrivljenika navodeći da je privatni tužitelj išao natraške, da se spotaknuo i pao na leđa u grmlje. Svjedokinje FR i HR vidjele su privatnog tužitelja da leži na tlu pored terase, ali ne znaju kako je pao, svjedok ŠR navodi da je privatni tužitelj pao u grmlje, ali ne zna kako je tamo završio, dok svjedok SR navodi da je okrivljenik CR rukama odgurnuo privatnog tužitelja od sebe i da je uslijed toga privatni tužitelj pao u grmlje.
11. Iz privatne tužbe i iskaza privatnog tužitelja proizlazi da se privatni tužitelj sam pridigao, a isto proizlazi i iz iskaza obojice okrivljenika, koji ujedno navode da je okrivljenik RR privatnom tužitelju pružio ruku u namjeri da mu u tome pomogne, međutim da privatni tužitelj nije prihvatio njegovu ruku, već se sam pridigao. Svjedokinje FR i HR nisu se očitovale o pridizanju privatnog tužitelja, svjedok ŠR ne zna na koji se je način privatni tužitelj podigao iz grmlja, dok svjedok SR navodi da je okrivljenik RR pružio ruku privatnom tužitelju uz navođenje: "Ajde nećemo se svađati", a da se privatni tužitelj derao i da nije prihvaćao njegovu ruku te da je sam ustao.
12. Potom iz privatne tužbe proizlazi da je okrivljenik CR privatnom tužitelju, nakon što se sam pridigao, zapriječio put i na taj način ga zaustavio u njegovoj nakani da napusti mjesto događaja, o čemu ne govori niti sam privatni tužitelj, niti nitko od svjedoka.
13. Nadalje, u privatnoj tužbi je navedeno da je okrivljenik RR privatnom tužitelju iza leđa zadao više udaraca u predio zatiljka, dok sam privatni tužitelj navodi da ga je okrivljenik RR udario u potiljak otvorenim dlanom, time da se radilo o takvom udarcu od kojeg je odletio dva metra, digao se u zrak i da je pao u nesvjest te da se više ničega ne sjeća. Dakle, privatni tužitelj opisuje jedan udarac. Okrivljenici tvrde da uopće nisu udarali privatnog tužitelja, svjedokinji FR je "izgledalo kao da je bilo fizičkog obračuna", svjedokinja HR nije vidjela da bi netko zadao udarac privatnom tužitelju, svjedok ŠR je naveo da su obojica okrivljenika fizički nasrnuli na privatnog tužitelja i to s nekoliko (5 do 10) boksačkih udaraca pretežno u glavu, tj. u potiljak i bočni dio glave, dok svjedok SR tvrdi da privatnog tužitelja nitko nije udario.
14. Na kraju, u činjeničnom opisu privatne tužbe navedeno je da je privatni tužitelj tom prilikom zadobio dvije otekline zatiljno površine 2 x 3 cm, privatni tužitelj je naveo da je imao oteklinu 2 - 3 cm u području potiljka, svjedoci se o tome nisu očitovali, osim svjedokinje HR koja je navela da se privatni tužitelj držao za potiljak i da je govorio da ga boli.
15. Svjedokinja HR navodi da je zvala hitnu pomoć, a svjedokinja FR misli da je intervenirala hitna pomoć. Hitnu pomoć spominje i privatni tužitelj navodeći da je istu pozvao netko od konobara, da je on bio u nesvijesti nekoliko sati, da se probudio u bolnici iz koje je pušten ujutro, dok nitko drugi ne spominje hitnu pomoć, a o nesvijesti privatnog tužitelja svjedoči samo svjedok ŠR. Svjedokinja HR navodi da privatni tužitelj nije bio bez svijesti, dok se ostali svjedoci o tome ne očituju.
16. Nadalje, okrivljenici tvrde da je privatni tužitelj prema okrivljeniku CR bacio pepeljaru i kamen, što privatni tužitelj poriče, svjedokinja FR navedeno ne spominje, svjedokinja HR nije vidjela da bi privatni tužitelj u rukama imao pepeljaru ili slično, svjedok ŠR nije vidio početak sukoba, dok svjedok SR navodi da je sukob započeo vikanjem i bacanjem pepeljare od strane privatnog tužitelja prema okrivljeniku CR.
17. K tome još treba dodati nalaz stalnog sudskog vještaka Stamberga koji navodi da kod privatnog tužitelja nije medicinski utvrđeno, niti opisano stanje isključenja ili ograničenja svijesti, niti potresa mozga kao tjelesne ozljede. Udarcem otvorenim dlanom po zatiljnom dijelu glave u pravilu ne nastaju krvni podljevi, budući se udarcem otvorenim dlanom prenosi mehanička sila s ruke u zamahu na šire područje, a u slučaju jakog udarca korijenom otvorenog dlana moguće je da na udaljenom dijelu zatiljnog dijela glave nastane krvni podljev. Iz nalaza hitnog pregleda od 6. srpnja 2017. može se shvatiti da su dva krvna podljeva (otekline) zatiljno na glavi, svježa, ali nije mogao utvrditi njihovu točnu starost, kao ni mogućnost da su nastala dan ranije, u odnosu na događaj.
18. Iz navedenog proizlazi da je ispravan zaključak prvostupanjskog suda da iskaz privatnog tužitelja nije potkrijepljen rezultatima provedenog dokaznog postupka. Naime, da su okrivljenici udarali privatnog tužitelja tvrdio je jedino svjedok ŠR, međutim tvrdio je da su ga udarali šakama u glavu. Njegov iskaz ne potvrđuje ni sam privatni tužitelj koji tvrdi da ga je okrivljenik CR odgurnuo rukama i udario nogom u koljeno, a da ga je okrivljenik RR udario otvorenim dlanom tako da je od toga pao u nesvijest i probudio se tek u bolnici. Ni iskaz svjedoka ŠR, ni iskaz privatnog tužitelja nisu potkrepljeni medicinskom dokumentacijom. Do sukoba između okrivljenih i privatnog tužitelja je došlo, time da je to prvo izbio verbalni sukob, koji je prerastao u fizički kada je privatni tužitelj bacio pepeljaru u smjeru okrivljenika CR, a okrivljenik CR ga je odgurnuo od sebe, uslijed čega je privatni tužitelj zakoračio unatrag, izgubio ravnotežu i pao u grmlje. Također nije sa sigurnošću utvrđeno da je privatni tužitelj upravo u tom događaju zadobio tjelesne ozljede koje su mu dijagnosticirane. Stoga, provedenim dokaznim postupkom doista nije dokazano da bi okrivljenici RR i CR počinili kazneno djelo tjelesne ozljede na štetu privatnog tužitelja KR, pa ih je prvostupanjski sud osnovano i opravdano oslobodio optužbe na temelju čl. 453. toč. 3. ZKP-22.
19. S obzirom na navedeno, žalba privatnog tužitelja KR nije osnovana, a budući da ovaj drugostupanjski sud ispitujući žalbu nije utvrdio povrede iz čl. 476. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024. i 72/2025., dalje: ZKP), to je na temelju čl. 482. ZKP odlučeno kao u izreci.
U Varaždinu 27. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća
Igor Pavlic
