Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kž-212/2025-6

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Brđanovića, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Igora Pavlica, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog IŽ, zbog kaznenog djela iz čl. 179.a Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ-a), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Splitu (dalje: ODO) protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: K- 1096/2021-16 od 29. kolovoza 2024., u sjednici održanoj 27. svibnja 2025. u nazočnosti zamjenice Županijske državne odvjetnice u Varaždinu, Ljljane Vever, optuženog IŽ i njegovog branitelja Siniše Štimca, odvjetnika,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba ODO-a, ukida pobijana presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred izmijenjenim sucem pojedincem.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja je na temelju čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 120/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP-24) stavljen izvan snage kazneni nalog toga suda poslovni broj: K-1096/2021 od 24. siječnja 2022., a zatim je na temelju čl. 453. t. 3. ZKP-24 optuženi AŽ oslobođen optužbe da bi počinio kazneno djelo iz čl. 179.a KZ-a (s obzirom da se radi o oslobađajućoj presudi sud prvog stupnja je propustio naznačiti brojeve „Narodnih novina“ 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24) na način i pod okolnostima opisanim u točki II izreke te presude, slijedom čega je na temelju čl. 149. st. 1. ZKP-24 odlučeno da troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. -5. ZKP-24 te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada njegova branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv te presude je ODO pravovremeno podnijelo žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da nadležni drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Optuženi AŽ je putem branitelja Siniše Štimca, odvjetnika, podnio odgovor na žalbu u kojem je u cijelosti osporio žalbenu argumentaciju državnog odvjetnika i predložio da nadležni županijski sud istu kao neosnovanu odbije te potvrdi prvostupanjsku presudu.

4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP-24 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-243/2025 od 9. travnja 2025. vraćen ovom sudu drugog stupnja.

5. U skladu s čl. 475. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj:

152/08., 76/09., 80/11., 120/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP-25) sjednica vijeća drugostupanjskog suda održana je u nazočnosti zamjenice Županijske državne odvjetnice u Varaždinu, Ljiljane Vever, optuženika i njegova branitelja Siniše Štimca, odvjetnika, na kojoj su nazočne stranke ponovile argumentaciju iznijetu u predmetnoj žalbi odnosno odgovoru na žalbu.

6. Žalba je osnovana.

7. Premda je u uvodu žalbe naznačena žalbena osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP-24, sadržajno je ona ustvari podnesena isključivo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, budući da su svi izloženi prigovori suštinski zapravo činjenične naravi, a u taj sklop spada i žalbena primjedba koja se odnosi na sudsku ocjenu izvedenih dokaza. Stoga je ovaj žalbeni sud pobijanu presudu u segmentu bitne povrede odredaba kaznenog postupka ispitao u skladu s ovlaštenjem iz čl. 476. st. 1. t. 1. ZKP-25, pri čemu nije uočio da bi sud prvog stupnja počinio ma koju od bitnih proceduralnih povreda na čije postojanje se u žalbenom postupku protiv presude pazi po službenoj dužnosti.

8. Sud prvog stupnja pobijanu oslobađajuću presudu temelji na ključnom zaključku da u konkretnom slučaju nije nedvojbeno utvrđeno bitno obilježje kaznenog djela iz čl. 179.a KZ-a – da je inkriminiranim radnjama optuženika spram žrtve došlo do izazivanja straha za njenu sigurnost, odnosno do njenog dovođenja u ponižavajući položaj. Takav zaključak prvostupanjski sud izvodi iz činjenica da žrtva IŽA, optuženikova sada bivša supruga, nije nikada zatražila uredovanje policije, a da je predmetnu kaznenu prijavu podnio nadležni centar za socijalnu skrb, dok, s druge strane iz postojeće medicinske dokumentacije, koja je precizirana u točki 42. obrazloženja pobijane presude, ne proizlazi da bi kod žrtve utvrđena dijagnoza „anksioznost i depresivni poremećaj“ bila posljedica optuženikovih radnji.

9. ODO je u pravu kada u okviru žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja dovodi u pitanje naprijed iznijeto stajalište suda prvog stupnja. Kao prvo, sud prvog stupnja uistinu nije dao odgovor na pitanje u čemu bi bio motiv žrtve da u postojećim okolnostima, a posebice pored neprijeporne činjenice da su se u međuvremenu odnosi između nje i optuženika poboljšali, neistinito tereti potonjeg za konkretno kazneno djelo, zatim dovoljno kritički ne cijeni da se žrtva unutar inkriminiranog razdoblja obratila za pomoć Hrvatskom zavodu za socijalni rad, čiji su djelatnici dostavili policiji obavijest o sumnji u obiteljsko nasilje i time inicirali ovaj kazneni postupak, a također pomnije i savjesnije ne uzima u obzir neprijepornu činjenicu da je žrtva s djetetom starim samo godinu dana odlučila napustiti zajednički dom koji je dijelila s optuženikom, te u konačnici površno i nekritički prelazi preko specijalističkog nalaza Kliničkog bolničkog centra Split, Klinike za psihijatriju, broj protokola: 20210246148 od 12. svibnja 2021. (list 7 spisa predmeta) u kojem uređujući liječnik konstatira da kod žrtve „perzistira maritalna problematika sa posljedičnom anksioznodepresivnom simptomatikom“. Valja primijetiti da sud prvog stupnja u tom kontekstu, iako bez potrebnog stručnog znanja i nevješt u problematici iz domene psihijatrijske struke, u točki 42. obrazloženja osporene presude ustvrđuje da naprijed citirani liječnički zaključak „ne upućuje nedvojbeno na opisanu posljedicu uslijed okrivljenikovih radnji“.

10. Slijedom iznijetih razloga ovaj drugostupanjski sud nalazi da je ODO svojom žalbom u okviru žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja za sada uistinu doveo u ozbiljnu i razumnu sumnju naprijed iznijeti krucijalni zaključak suda prvog stupnja na kojem osniva predmetnu oslobađajuću presudu, pa je stoga na temelju čl. 483. st. 1. i čl. 484. st. 1. ZKP-25 odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

11. U ponovljenom suđenju sud prvog stupnja će iznova provesti do sada izvedene dokaze, nad žrtvom će provesti odgovarajuće vještačenje kako bi se utvrdilo je li inkriminirano ponašanje optuženika za koje se u ovom času osnovano sumnjiči utjecalo i na koji način na psihu žrtve i je su li takvi postupci kod nje doveli do stanja koje je dijagnosticirano kao „miješana anksioznost i depresivni poremećaj“, pri čemu će razjasniti što je u osnovi takve dijagnoze i je li ona povezana s osjećajem straha za žrtvinu sigurnost, odnosno sa stanjem poniženosti kao izravne posljedice inkriminiranih radnji za koje se optuženik osnovano sumnjiči, a provest će i druge dokaze za koje se ukaže potreba, te će na temelju pažljivije i savjesnije ocjene cjelokupne dokazne građe pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje i zatim donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku, za koju će iznijeti valjano i uvjerljivo obrazložene razloge u skladu s obvezom iz čl. 459. st. 5. ZKP-25.

U Varaždinu 27. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Tomislav Brđanović