Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kžm-8/2025-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja toga suda Irene Kvaternik kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Koraljke Bumči kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu prema maloljetnom JŽ zbog kaznenog djela protiv imovine – razbojništvom iz članka 230. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi maloljetnika podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: Km-64/2023-23 od 16. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba maloljetnog JŽ, ukida se prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, sutkinje za mladež, broj: Km-64/2023-23 od 16. travnja 2025., na temelju članka 455. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.
- odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. - dalje u tekstu: ZKP) maloljetni JŽ proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine – razbojništvom iz članka 230. stavak 1. KZ/11. Na temelju članka 28. u vezi članka 10. stavak 2. točka 11. Zakona o sudovima za mladež („Narodne novine“ broj: 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19. - dalje u tekstu: ZSM/11.) maloljetnom JŽ izrečen je pridržaj izricanja kazne maloljetničkog zatvora na rok kušnje od dvije godine uz posebnu obvezu da se uključi u pojedinačni ili skupni psihosocijalni tretman u Savjetovalištu za mlade.
2. Na temelju članka 29. stavak 1. i 2. ZSM/11. maloljetnik je upozoren da mu sud u slučaju da počini novo kazneno djelo prije isteka vremena provjeravanja ili se ustrajno suprotstavlja provođenju izrečene odgojne mjere može naknadno izreći kazna maloljetničkog zatvora.
3. Na temelju članka 95. ZSM/11. troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.
4. Protiv te presude žalbu je pravodobno podnio maloljetni JŽ putem branitelja Zorana Ivaniševića, odvjetnika u Zagrebu, ne navodeći iz kojih žalbenih razloga, ističuću kako nije počinio kazneno djelo za koje je pobijanom presudom osuđen, što ukazuje da sadržajno pobija presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da drugostupanjski sud usvoji žalbu te preinači odluku prvostupanjskog suda na način da se obustavi kazneni postupak protiv njega, podredno da vrati prvostupanjskom sudu predmet na ponovno suđenje.
5. Odgovor na žalbu nije podnesen.
6. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
7. Žalba je osnovana.
8. U pravu je žalitelj kada u žalbi tvrdi kako je prvostupanjski sud na temelju provedenih dokaza pogrešno zaključio da je maloljetnik počinio terećeno kazneno djelo jer u potpunosti nije rasvijetlio dinamiku predmetnog događaja, posebno ulogu maloljetnog JŽ. Naime, iz iskaza oštećenog FŽ, svjedoka EŽ, OŽ proizlazi da su prema oštećeniku postupala četvorica mladića, na način da su prišli oštećenom djetetu FŽ na igralištu OŠ Augusta Harambašića, u Zagrebu, Harambašićeva 18. Svjedok GŽ je naveo da su osim njega bili mlt. JŽ i djeca OŽ i SŽ. Prema iskazu oštećenog djeteta FŽ kazneno djelo razbojništva su počinila dva mladića, jedan koji je stavio pištolj ispred njega, udario ga, pretražio mu ruksak te iz ruksaka uzeo 40,00 kuna i drugi koji ga je potom udario dva puta šakom u glavu. Iz iskaza NŽ proizlazi da je OŽ izvadio iz hlača pištolj i usmjerio ga prema oštećeniku, da je potom zajedno s maloljetnim JŽ tražio od oštećenika novac, na što se EŽ preplašio, pa je zajedno s SŽ otišao s mjesta događaja. OŽ pak ne potvrđuje da bi itko imao pištolj, navodi da su prema oštećeniku krenuli GŽ i maloljetni JŽ, JŽ mu je uzeo Wiip pušilicu, a misli i da je pretraživao oštećenikov ruksak i uzeo mu 40 kuna, nije ga udario, a GŽ ga je udario nakon čega su pobjegli. Maloljetni JŽ u iskazu spominje korištenje pištolja, tvrdi da nije bio njegov, pištoljem su zastrašili oštećenika.
9. Iz ovakvih iskaza proizlazi kako svaki od sudionika događaja na različite način opisuje svoju ulogu, kao i ulogu ostalih sudionika. Prvostupanjski sud vjeruje svjedoku NŽ koji potvrđuje korištenje pištolja i tvrdi da je maloljetni JŽ tražio novac od oštećenog djeteta FŽ, a što se maloljetniku niti ne stavlja na teret. Osim toga, ovaj svjedok izričito u iskazu navodi da nije vidio da bi maloljetni JŽ ili OŽ udarili oštećeno dijete FŽ, stoga je nejasno kako je prvostupanjski sud na temelju iskaza svjedoka EŽ za kojeg navodi da potvrđuje iskaz oštećenog djeteta FŽ, a što ne potvrđuje, zaključio da je maloljetni JŽ počinio terećeno kazneno djelo.
10. Iz činjeničnog opisa proizlazi da su dijete OŽ i maloljetni JŽ pristupili oštećenom djetetu u nakani da se nepripadno materijalno okoriste, odnosno da je u trenutku njihova dolaska na igralište OŠ Augusta Harambašića postojao dogovor da oduzmu stvari od oštećenog djeteta, je li postojao dogovor da primjene silu da bi došli do njegove imovine nije jasno niti je prvostupanjski sud utvrdio na temelju čega je zaključio da su maloljetni JŽ i dijete OŽ postupali zajednički i dogovorno, odnosno na temelju zajedničkog plana da počine kazneno djelo razbojništva iz članka 230. stavak 1. KZ/11., zbog kojeg kaznenog djela je sud maloljetnika i proglasio krivim.
11. Zajednički plan i podjela uloga je naročito bitna s obzirom na koncepciju činjeničnog opisa iz koje proizlazi da je dijete OŽ pokazavši pištolj, udarivši oštećenika, dakle primjenom sile, oduzeo novac od oštećenika, dakle, sve radnje koje tvore obilježja kaznenog djela razbojništva je, prema činjeničnom opisu, počinio OŽ, dok je maloljetni JŽ proglašen krivim da je naknadno, nakon što je već dovršeno kazneno djelo razbojništva dva puta zatvorenom šakom udario oštećenika u predjelu lijeve sljepoočnice. Ostaje stoga nerazjašnjeno na koji je to način maloljetni JŽ sudjelovao u počinjenju djela, odnosno je li supočinitelj u smislu odredbe članka 36. stavak 2. KZ/11. prema kojoj da bi se radilo o supočiniteljstvu mora postojati zajednička odluka više osoba da počine zajedničko djelo tako da svaka od njih sudjeluje u počinjenju radnje ili na drugi način bitno pridonese počinjenju kaznenog djela.
12. S obzirom na izloženo, prvostupanjski sud će u ponovljenom postupku izvesti sve već provedene dokaze, izvesti i druge potrebne dokaze radi utvrđivanja odlučnih činjenica, vodeći računa da utvrdi i razjasni i one činjenice na koje je ukazao drugostupanjski sud, a sve kako bi se u potpunosti razjasnila uloga maloljetnog JŽ i utvrdilo stječu li se u njegovom ponašanju svi bitni elementi terećenog kaznenog djela. Potom će savjesno ocijeniti svaki dokaz zasebno i u svezi s ostalim dokazima, izložiti sve nesporne činjenice te određeno i potpuno navesti koje sporne činjenice i iz kojih razloga uzima dokazane ili nedokazane, cijeneći pri tome vjerodostojnost proturječnih dokaza, navodeći jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama.
13. Slijedom navedenog, na temelju članka 483. stavak 1. ZKP u vezi sa člankom 3. ZSM/11. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 27. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Irena Kvaternik
