Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kžm-11/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja toga suda Irene Kvaternik kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Koraljke Bumči kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu prema maloljetnoj EČ zbog kaznenog djela protiv javnog reda – prisile prema osobi koja obavlja poslove od javnog interesa ili u javnoj službi iz članka 315. b Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi maloljetnice podnesenoj protiv rješenja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: Km-34/2024.-14 od 30. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba maloljetne EČ kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjsko rješenje.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, vijeća za mladež, broj: Km-34/2024.-14 od 30. rujna 2024., na temelju članka 7. u vezi sa člankom 16. Zakona o sudovima za mladež („Narodne novine“ broj: 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19.- dalje u tekstu: ZSM/11.) u vezi članka 11. ZSM/11. i članka 10. stavka 2. točke 10. ZSM/11. prema maloljetnoj EČ izrečena je odgojna mjera posebne obveze da se uz suglasnost zakonskog zastupnika maloljetnice podvrgne stručnom medicinskom postupku te odgojna mjera pojačane brige i nadzora. Odgojna mjera posebne obveze traje najdulje 1 (jednu) godinu, a odgojna mjera pojačane brige i nadzora traje najmanje 6 (šest) mjeseci, a najdulje 2 (dvije) godine.
2. Na temelju članka 89. stavak 1. ZSM/11. odlučeno je da troškovi kaznenog postupka padaju na teret državnog proračuna.
3. Protiv rješenja žalbu je pravodobno podnijela maloljetna EČ po branitelju Dinku Sičiću, odvjetniku iz Velike Gorice, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da nadležni županijski sud „usvoji žalbu, izmijeni pobijano rješenje, a podredno da vrati predmet na ponovno odlučivanje“.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. U skladu s odredbom članka 474. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. , 80/22, - dalje u tekstu: ZKP/08.), spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
6. Žalba nije osnovana.
7. Maloljetnica pobija prvostupanjsko rješenje zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka tvrdeći da su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni te u znatnoj mjeri proturječni, međutim, posebno ne obrazlaže ovu žalbenu osnovu, ne pojašnjava u čemu nalazi proturječnosti u prvostupanjskom rješenju. Protivno istaknutim žalbenim navodima, ispitujući prvostupanjsko rješenje po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP u vezi s člankom 3. ZSM/11., ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi prvostupanjsko rješenje imalo ikakve proturječnosti, kako u samoj izreci, u izreci u odnosu na obrazloženje, ili samo obrazloženje da bi bilo proturječno, tako da je ovaj žalbeni navod ne samo paušalan, već i potpuno neutemeljen.
8. Osporavajući pobijano rješenje zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, žaliteljica ističe da nije dokazano da bi mlt. EČ počinila kazneno djelo za koje se tereti, već je sve ostalo na razini sumnje. Ističe da prvostupanjski sud svoju odluku temelji na iskazu vozačice autobusa oštećene CČ, čiji iskaz cijeni kao istinit, logičan i životno uvjerljiv, dok obranu mlt. EČ ne prihvaća istinitom te smatra kako je ista usmjerena isključivo izbjegavanju kaznenopravne odgovornosti, stoga se ne slaže s ovakvim stavom suda jer iskaz vozačice autobusa oštećene CČ obiluje nelogičnostima i nejasnoćama, dok mlt. EČ u svojoj obrani jasno i nedvosmisleno pojašnjava kako je bila prisutna inkriminiranom događaju, ali nije sudjelovala u fizičkom napadu na vozačicu, a njezinu obranu potvrđuju ispitana djeca EČS, CČS i IČ.
9. Protivno istaknutim žalbenim navodima, prvostupanjski je sud u potpunosti i cjelovito utvrdio činjenično stanje, ispravno je utvrdio sve odlučne činjenice koje tvore obilježja terećenog kaznenog djela, a o egzistenciji niti jedne odlučne činjenice ne postoji dvojba koju bi trebalo riješiti primjenom pravnologičkog pomagala „in dubio pro reo“, odnosno ikakvu sumnju o postojanju odlučne činjenice tumačiti u korist maloljetnice.
10. Naime, prvostupanjski je sud prihvaćajući iskaz oštećene CČ, koji je u bitnim činjenicama potvrdila putnica iz autobusa ŠČ, očevidac predmetnog događaja, nezainteresirana za ishod postupka, a isto je u skladu i sa službenom zabilješkom o dojavi od 14. siječnja 2024. prema kojoj je zatražena policijska intervencija zbog napada na vozačicu CČ od strane više maloljetnih djevojčica kao i medicinskoj dokumentaciji oštećenice iz koje proizlazi da je zadobila udarce u obje potkoljenice, glavu i obje nadlaktice, ispravno zaključio da je optuženica postupala na inkriminirani način.
11. Oštećena CČ je kao vozačica autobusa javnog gradskog prijevoznika obavljala poslove od javnog interesa, tijekom obavljanja kojih je od strane maloljetnice prema njoj primijenjena sila čime je spriječena u obavljanju poslova vožnje na redovnoj liniji, a nanesena joj je i tjelesna ozljeda, dok je počiniteljica postupala s izravnom namjerom, tako da je osnovano prvostupanjski sud zaključio da je maloljetna EČ počinila terećeno kazneno djelo.
12. Žaliteljica se posebno ne žali zbog odluke o izboru vrste i mjere maloljetničke sankcije, no kako se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, u skladu s odredbom članka 478. ZKP u vezi sa člankom 3. ZSM/11., njezina žalba sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o maloljetničkoj sankciji, stoga je ovaj sud ispitao i odluku o maloljetničkim sankcijama. S tim u vezi ovaj sud nalazi da je prilikom izbora odgojne mjere prvostupanjski sud imao u vidu sve okolnosti iz članka 8. ZSM/11. te je s obzirom na težinu i narav počinjenog kaznenog djela te osobne i obiteljske prilike maloljetnice, kao i njezino dosadašnje ponašanje ispravno zaključio da je maloljetnoj EČ potrebno izreći odgojne mjere posebne obveze da se uz suglasnost zakonskog zastupnika podvrgne stručnom medicinskom postupku kao i odgojnu mjeru pojačane brige i nadzora.
13. Naime, prvostupanjski je sud uzeo u obzir da je maloljetnica petnaestogodišnjakinja koja živi s majkom i sestrom te posjećuje oca, ima teškoće mentalnog zdravlja zbog čega je upućena u tretman, uzima propisanu terapiju, pokazivala je probleme u školovanju, imala izostanke i agresivne ispade, što su roditelji opravdavali, u obitelji je određen nadzor, a roditelji i maloljetnica su spremni na suradnju. Maloljetnica se do sada nije pojavljivala kao počinitelj kaznenih djela, a nakon inkriminiranog događaja se više ne druži s ranijim društvom tako da je prvostupanjski sud prihvaćajući mišljenje stručne osobe Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Črnomerec, Marine Tomašić i stručne suradnice suda LČ maloljetnoj EČ izrekao odgojnu mjeru posebne obveze da se uz suglasnost zakonskog zastupnika podvrgne stručnom medicinskom postupku.
14. Sve istaknuto ukazuje, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, da će se uz poduzimanje trajnijih mjera odgoja uz nadzor nadležne službe kao i nastavkom psihijatrijskog liječenja utjecati na njezinu ličnost, odgoj i daljnji razvoj, da ubuduće neće činiti kaznena djela i da će uskladiti svoje ponašanje s društvenim normama.
15. S obzirom na izloženo, kako žalbom maloljetnice nisu osporena utvrđenja prvostupanjskog suda, a ispitivanjem pobijanog rješenja u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP u vezi članka 3. ZSM/11. nisu nađene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP u vezi članka 3. ZSM/11. trebalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 27. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Irena Kvaternik
