REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2456/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivane Mlinarić, predsjednika vijeća, Lenke Ćorić, suca izvjestitelja i Ane Cvitković, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ANIĆ HOLDING PLUS d.o.o., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 1, OIB 61238079664, kojeg zastupa punomoćnik Marin Domjanović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika GRAD ZAGREB, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB 61817894937, kojeg zastupa punomoćnik ČO, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2394/2023 od 11. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

Uvažava se tužiteljeva žalba, ukida presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2394/2023 od 11. travnja 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2394/2023 od 11. travnja 2024. odbijeni su kao neosnovani tužbeni zahtjevi za utvrđenje ništetnim ugovora o plaćanju naknade za postavljanje reklama, šifra: 555037, Klasa: 363- 02/2012-016/126, Ur. broj: 251-13-32- 5-12-2, od 24. srpnja 2012., zaključen između tužitelja i tuženika, te da sud naloži tuženiku da tužitelju plati iznos od 10.447,39 eura sa zateznim kamatama od dospijeća pojedinačno navedenih novčanih iznosa do isplate po stopi propisanoj za odnose iz trgovačkih ugovora, kao i da mu nadoknadi parnične troškove, te naloženo tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 75,46 eura u roku od petnaest dana.

2. Tužitelj je protiv presude pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi kako je prvostupanjski sud prihvatio argumentaciju tuženika da predmetni ugovor nije ništetan zato što nije protuustavan sve do drukčijeg utvrđenja Ustavnog suda Republike Hrvatske ili odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, odnosno da prvostupanjski sud uopće nije ovlašten ocjenjivati zakonitost i ustavnost sporne odredbe Odluke o komunalnom redu na temelju koje je sklopljen ugovor, a uopće se nije očitovao na kontra argumentaciju tužitelja uz koju su priložene odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske i odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Žalitelj dalje navodi kako nije riječ o sporu o općem aktu nego o sporu iz ugovora, pa je irelevantno što se više ne može pokrenuti postupak ocjene zakonitosti općeg akta koji više nije na snazi, dok je tuženikova Odluka o komunalnom redu iz 2008. godine relevantna kad je riječ o spornom ugovoru, zato što je bila na snazi u vrijeme njegova sklapanja. U vezi s tim upućuje na odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u odnosu na odluke o komunalnom redu gradova Vodnjan i Velike Gorice koji su u općim aktima imali norme identične onoj iz članka 39. tuženikove Odluke o komunalnom redu, koje je taj sud ukinuo jer je utvrdio da su protivne zakonu. Potom žalitelj posebno elaborira postojanje ovlaštenja svih redovnih i specijaliziranih sudova da na temelju članka 37. stavka 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske umjesto nezakonitog podzakonskog akta izravno primijene zakon, te ponavlja svoje navode iz prvostupanjskog postupka o tome da je tuženik ovlašten regulirati uređenje naselja u što spada i postavljanje reklama, kao i propisati da se za postavljanje reklama na površinama u njegovom vlasništvu plaća naknada, ali da naplaćivanje naknade za postavljanje reklama na privatnom zemljištu ne može ući u djelokrug komunalnog reda što znači da je odredba članka 39. Odluke o komunalnom redu bila protivna tada važećem Zakonu o komunalnom gospodarstvu, Zakonu o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi i Zakonu o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Zaključno ističe da je propisivanje plaćanja naknade za reklame i natpise postavljene na površinama u vlasništvu drugih fizičkih i pravnih osoba nezakonito, a na nezakonitoj odredbi ne može se zasnivati odlučivanje o bilo čijim pravima i obvezama. Odluku o troškovima postupka pobija zbog odluke o glavnoj stvari i predlaže da ovaj žalbeni sud preinači pobijanu presudu tako da prihvati tužbeni zahtjev ili da presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, te na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a).

6. Predmet spora je utvrđenje ništetnosti ugovora o plaćanju naknade za postavljanje reklame te zahtjev za isplatu iznosa od 10.447,39 eura koliko je tužitelj platio tuženiku na temelju toga ugovora. Takav tužbeni zahtjev tužitelj zasniva na tvrdnjama da je protuustavna i protuzakonita odredba članka 39. Odluke o komunalnom redu iz 2008. godine na osnovi koje je taj ugovor sklopljen.

7. Osnovano tužitelj tvrdi kako su razlozi presude sadržani samo u točkama 14. i 15. obrazloženja i svode se na stajalište prvostupanjskog suda da nije ovlašten ispitivati i utvrđivati neustavnost i nezakonitost tuženikove (u obrazloženju je očitom pogreškom napisano „tužiteljeve“) Odluke o komunalnom redu, odnosno članka 39. te Odluke, a tako ni izvoditi zaključak o ništetnosti ugovora među strankama na temelju takve vlastite ocjene o njezinoj (ne)ustavnosti i (ne)zakonitosti. Stoga prvostupanjski sud smatra da Odluka o komunalnom redu nije protuustavna ni protivna zakonu, sve do drugačijeg utvrđenja Ustavnog suda Republike Hrvatske ili do donošenja eventualne odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske po zahtjevu za ocjenom zakonitosti općeg akta.

8. Navedeno doista ne može predstavljati valjane razloge za odbijanje tužbenog zahtjeva u ovoj pravnoj stvari, pa je donošenjem pobijane presude učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju žalitelj s pravom ukazuje. Ovome treba dodati kako je zbog pogrešnog pravnog pristupa o tome da nema ovlaštenje za ispitivanje zakonitosti općeg akta jedinice lokalne samouprave, prvostupanjski sud propustio ocijeniti odlučne činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva.

9. Iz podataka u spisu i nespornih navoda stranaka proizlazi kako je postupak za ocjenu zakonitosti sporne odredbe članka 39. Odluke o komunalnom redu (Sl. Glasnik Grada Zagreba 4/08) obustavljen rješenjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usoz-150/2012 od 30. lipnja 2014. zato što je ta odluka prestala važiti stupanjem na snagu nove Odluke o komunalnom redu (Službeni Glasnik Grada Zagreba 3/14). To znači da tužitelj više nije mogao pokrenuti postupak za ocjenu zakonitosti tog općeg akta pred nadležnim sudom, pa su utoliko nejasni razlozi presude da se za spornu odredbu ne može tvrditi da je nezakonita sve dok o tome ne odluči Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

10. S obzirom na to da je ugovor čija je ništetnost predmet ovoga spora sklopljen upravo na temelju Odluke o komunalnom redu iz 2008. godine, ona je relevantna za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva i bez ispitivanja njene zakonitosti ne može se donijeti pravilna i zakonita odluka o tužbenom zahtjevu. Kako se obje stranke tijekom ovoga postupka pozivaju na više različitih sudskih odluka, potrebno je posebno ukazati na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2169/2019 i Rev 901/2022 u kojima je izraženo stajalište suprotno onome na kojem prvostupanjski sud zasniva svoju odluku u ovoj pravnoj stvari.

11. Budući da je prvostupanjski sud propustio ispitati i odgovoriti na pitanja vezana uz zakonitost odredbe članka 39. Odluke o komunalnom redu iz 2008. godine u odnosu na zakonske odredbe iz Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj: 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03 - pročišćeni tekst, 82/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13, 153/13, 147/14 i 36/15), Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“ broj: 33/01, 60/01, 129/05, 109/07, 125/08, 36/09, 36/09, 150/11, 144/12, 19/13, 137/15, 123/17, 98/19 i 144/20) i Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave („Narodne novine“ broj: 117/93, 69/97, 33/00, 73/00, 127/00, 59/01, 107/01, 117/01, 150/02, 147/03, 132/06, 26/07, 73/08, 25/12, 147/14, 100/15 i 115/16), ostvaren je i žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

12. Zato je tužiteljeva žalba uvažena i pobijana presuda ukinuta na temelju članka 369. stavka 1. ZPP-a.

13. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje je ukazano ovim rješenjem, tako da će ocijeniti je li odredba članka 39. Odluke o komunalnom redu iz 2008. godine, na temelju koje je sklopljen ugovor o plaćanju naknade za postavljenje reklama, bila u skladu s relevantnim zakonskim propisima, te ovisno o tome utječe li njena nezakonitost na ništetnost tog ugovora. Potom će na pravilno utvrđene relevantne činjenice pravilno primijeniti odredbu članka 322. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) i donijeti novu na zakonu zasnovanu odluku. U toj odluci će ponovo odlučiti i o troškovima postupka uključujući i troškove žalbenog postupka (članak 166. stavak 3. ZPP-a).

Zagreb, 27. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Ivana Mlinarić