REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1988/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šimića, predsjednika vijeća, Nevenke Baran, suca izvjestitelja i Davora Pustijanca, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽN, vl. obrta [obrt] iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Nataša Ružička, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Volić & Ružička & Cabadaj Cafuta d.o.o. u Garešnici, Vladimira Nazora 15a, protiv tuženika ĐN, kao nositelja OPG-a Cajlan Vesna iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Slamić, odvjetnik u Virovitici, Andrije Kačića Miošića 1, radi isplate iznosa od 8.087,50 EUR / 60.935,25 kuna, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj Povrv-158/2019-14 od 28. svibnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj Povrv-158/2019-14 od 28. svibnja 2020. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O zahtjevu tuženika za naknadu troška drugostupanjskog postupka sud će odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom označenom u točki I. izreke ovog rješenja prvostupanjski sud je u cijelosti održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Brigite Anđal-Mlinarić iz Pitomače poslovni broj Ovrv-111/2019 od 25. listopada 2019. kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 60.935,25 kn s pripadajućim kamatama koje teku od 23. svibnja 2019. (očitom pogreškom u pisanju navedena je godina 2109.) do isplate prema stopi tih kamata pobliže navedenoj u izreci te presude kao i ovršni trošak u iznosu od 2.524,19 kn s pripadajućim kamatama koje teku od 26. listopada 2019. do isplate prema stopi tih kamata pobliže navedenoj u izreci presude (točka 1. izreke presude). Rješenjem o troškovima postupka sadržanim u presudi prvostupanjski je sud naložio tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 4.250,00 kn (točka 2. izreke presude). Tako je prvostupanjski sud presudio jer je nakon provedenog postupka utvrdio da su stranke bile u poslovnom odnosu proizašlom iz ugovora o kupoprodaji u smislu odredbe članka 376. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) na temelju kojeg je tužitelj kao prodavatelj predao tuženiku stvari koje su predmet prodaje, a što proizlazi iz otpremnice broj 03/2017 od 2. studenoga 2017. na temelju koje je tužitelj izdao R-1 račun-otpremnicu broj 23/2/1 od 2. studenoga 2017. Međutim, unatoč tome što je tužitelj kao prodavatelj u cijelosti ispunio svoju ugovornu obvezu, tuženik kao kupac nije ispunio svoju obvezu isplate cijene pa ga je prvostupanjski sud obvezao na ispunjenje te obveze; pri tome, tuženikov navod iz prigovora-odgovora na tužbu u kojem je tuženik naveo da ima potraživanje prema društvu Daksedar d.o.o. (čiji je osnivač i osoba ovlaštena za zastupanje tužitelj) nije od utjecaja na (ne)osnovanost tužiteljeva potraživanja budući da se radi o različitom pravnom subjektu pa stoga nisu ispunjene pretpostavke propisane Zakonom o obveznim odnosima za prijeboj potraživanja. Odluku u troškovima postupka prvostupanjski je sud donio primjenom odredaba članaka 154. i 155. Zakona o obveznim odnosima.

2. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik pobijajući je u cijelosti. Osim što tuženik ističe da je 7. prosinca 2020. podnio prijedlog za ukidanje pravomoćnosti i ovršnosti pobijane presude (koji prijedlog tuženika je prvostupanjski sud usvojio rješenjem poslovni broj Povrv-158/19 od 10. veljače 2025.), žalitelj ističe da je pobijana presuda zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. Zakona o parničnom postupku jer je žalitelju propuštanjem dostave poziva za ročišta u ovom predmetu i propuštanjem dostave podnesaka i dokaza tužitelja nije dana mogućnost raspravljanja pred sudom, a time je došlo i do pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Tuženik ističe da mu pozivi za ročišta, podnesci tužitelja i dokumentacije nikada nisu dostavljeni odnosno sud nije postupio sukladno odredbama članka 134.a i članka 133. stavka 5. Zakona o parničnom postupku. Žalitelj navodi odredbu članka 134.a stavka 2. Zakona o parničnom postupku te ističe da nakon što su svi pozivi suda na ročišta vratili sudu s naznakom „obaviješten, nije podigao pošiljkuˮ, sud nije dostavu ponovio na adresu upisanog sjedišta tuženika već je poziv (odmah) istaknuo na oglasnu ploču suda. Slijedom navedenog, žalitelj nikada nije uredno pozvan ni na jedno ročište niti su mu se podnesci i dokazi koje je tužitelj iznosio u ovom postupku dostavili. U nastavku žalbe tuženik osporava otpremnicu 3/2017 od 2. studenog 2017. te ističe da se radi o krivotvorenoj ispravi odnosno krivotvorenom njegovom potpisu na toj otpremnici te u prilogu žalbe dostavlja optužnicu Općinskog državnog odvjetništva u Virovitici od 19. veljače 2025. Žalitelj predlaže sudu da usvoji žalbu, ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovan postupak.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Tuženikova žalba je osnovana.

3.1. Ispitavši pobijanu presudu temeljem odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22) u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud nalazi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. Zakona o parničnom postupku na koju u žalbi osnovano ukazuje tuženik.

4. Iz spisa proizlazi da je pravna osnova utuženog tužiteljeva potraživanja ugovor o kupoprodaji u smislu odredbe članka 376. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima kojom je propisano da se tim ugovorom prodavatelj obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu. Naime, premda je tužitelj uz prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave priložio izvadak iz poslovnih knjiga (konto karticu) od 22. svibnja 2019. (str. 5. spisa), tužitelj je naknadno (str. 32. spisa) dostavio sudu otpremnicu broj 3/2017 od 2. studenoga 2017. kojom je dokazivao činjenicu da je tuženik preuzeo robu koja je bila predmet ugovora o kupoprodaji; osim toga, tužitelj je dostavio i račun-otpremnicu broj 23/2/1 od 2. studenoga 2017. u kojem je kao datum valute (dospjelosti) plaćanja naveden 1. siječnja 2018., a što je znatno ranije od datuma od kojeg tužitelj u ovršnom prijedlogu potražuje zatezne kamate na nepodmireni iznos cijene (23. svibnja 2019.). Nadalje, tužitelj je na okolnost postojanja poslovnog odnosa i isporuke utužene robe predložio provesti dokaz saslušanjem svjedoka AN i KN, no, sud je odlučio da će se ti svjedoci saslušati ukoliko tuženik ospori dokumentaciju koju je tužitelj dostavio na pripremnom ročištu od 13. veljače 2020. (koje je održano bez prisustva tuženika). Nadalje, s obzirom na to da se tuženik do zaključenja glavne rasprave nije očitovao na dokumentaciju tužitelja, to saslušanje navedenih svjedoka nije provedeno (tužitelj je na ročištu od 7. svibnja 2020. odustao od tog dokaznog prijedloga, očito smatrajući da su tuženiku svi pozivi uredno dostavljeni). Na temelju tako provedenog postupka, prvostupanjski je sud donio pobijanu presudu.

5. Žalitelj osnovano u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. Zakona o parničnom postupku. Tom je zakonskom odredbom propisano da bitna povreda odredaba parničnog postupka postoji ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave, nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom.

5.1. U konkretnom predmetu, ovaj spor je započeo prijedlogom za ovrhu kojeg je tužitelj (kao ovrhovoditelj) podnio javnom bilježniku Brigiti Anđal-Mlinarić 21. listopada 2019., to jest nakon 1. rujna 2019. kada je na snagu stupio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 70/19). Upravo zbog toga, na dostavu tuženiku kao fizičkoj osobi koja obavlja registriranu djelatnost se primjenjuje odredba članka 134.a stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku koja je izmijenjena člankom 19. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku iz 2019. godine.

6. Odredbom članka 134.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku (važećem u vrijeme vođenja ovog spora pred prvostupanjskim sudom) je propisano da se fizičkim osobama koje obavljaju registriranu djelatnost (obrtnici, liječnici i drugi), za koje nije propisana obvezna dostava elektroničkim putem, kada se dostava obavlja u sporovima koji se tiču te djelatnosti, dostava obavlja na adresu navedenu u tužbi. Ako dostava na adresu navedenu u tužbi ne uspije, dostava će se obaviti na adresu sjedišta te osobe upisanu u upisniku. Ako dostava ne uspije ni na toj adresi, obavit će se stavljanjem pismena na oglasnu ploču suda. Smatrat će se da je dostava obavljena istekom osmoga dana od dana stavljanja pismena na oglasnu ploču suda.

6.1. Nadalje, prema (ranije važećem) stavku 2. članka 134.a Zakona o parničnom postupku ako je adresa upisanog sjedišta osobe iz stavka 1. tog članka adresa navedena u tužbi, dostava iz stavka 1. tog članka će se ponoviti još jednom na tu adresu.

6.2. Prema tome, iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi da sud dostavu fizičkoj osobi koja obavlja registriranu djelatnost mora prvi put pokušati dostaviti na adresu iz tužbe, a ako ta dostava ne uspije drugi put dostava se obavlja na adresu sjedišta te osobe u upisniku pa ako ni ta dostava ne uspije, dostava se obavlja stavljanjem pismena na oglasnu ploču suda te se u tom slučaju dostava smatra uredno obavljenom istekom osmoga dana od dana stavljanja pismena na oglasnu ploču suda. Međutim, u slučaju ako dostavu treba obaviti fizičkoj osobi koja obavlja registriranu djelatnost, a njezina adresa upisanoj sjedišta je identična onoj iz tužbe, toj osobi prema članku 134.a stavku 2. u vezi stavka 1. Zakona o parničnom postupku sud mora dva puta pokušati obaviti dostavu na tu adresu – dakle, na adresu koja je identična u tužbi i u upisniku sjedišta te osobe, a tek nakon toga (ako oba pokušaja dostave ne uspiju) isticanjem pismena na oglasnoj ploči suda.

7. Međutim, u konkretnom predmetu prvostupanjski sud nije tako postupao. Naime, iako je adresa tuženika navedena u tužbi identična adresi koja je upisana u upisniku što proizlazi iz potvrde o izvršenom uvidu u podatke MUP-a o adresi prebivališta, boravišta ili drugom prijavljenom mjestu sa str. 7. spisa (štoviše, na tu adresu je tuženiku kao ovršeniku uredno uručeno rješenje o ovrsi javnog bilježnika protiv kojeg je on podnio prigovor-odgovor na tužbu), svaki poziv suda na ročišta je tuženiku samo jednom pokušan na adresu tuženikova prebivališta upisanog u upisniku, ali se (svaki poziv) vratio sudu s naznakom „obaviješten, nije podigao pošiljkuˮ. Nakon toga, prvostupanjski je sud dostavu poziva obavljao isticanjem pismena na oglasnoj ploči suda.

7.1. Prema tome, upravo zbog toga što je pozive na ročišta sazvana za dane 13. veljače 2020., 25. ožujka 2020. (koje nije održano) i 7. svibnja 2020., kao i poziv na ročište za objavu presude sazvano za 28. svibnja 2020. prvostupanjski sud propustio tuženiku dva puta pokušati dostaviti na adresu u [adresa], nego je to učinio samo jednom, a zatim je pozive na ta ročišta (sa zapisnicima s prethodnog ročišta i ispravama koje je sudu dostavio tužitelj) obavio isticanjem pismena na oglasnoj ploči suda, to je prvostupanjski sud propustio obaviti dostavu sukladno odredbi članka 134.a stavka 2. Zakona o parničnom postupku (važećoj u vrijeme vođenja prvostupanjskog postupka). Upravo time, sud prvog stupnja je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. Zakona o parničnom postupku, na što u žalbi osnovano ukazuje tuženik.

7.2. Slijedom navedenog, tuženikovu žalbu je valjalo uvažiti, pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a na temelju odredbe članka 369. stavka 1. Zakona o parničnom postupku.

7.3. S obzirom na to da tuženik (sada) ima punomoćnika koji je odvjetnik, sud će u ponovljenom postupku dostavu poziva za tuženika obaviti dostavom pismena tuženikovu punomoćniku. Ovaj sud napominje da je, neovisno od toga što je tužitelj na ročištu od 7. svibnja 2020. odustao od svog dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedoka AN i KN radi dokazivanja činjenice postojanja poslovnog odnosa između stranaka i tužiteljeve isporuke robe tuženiku, potrebno je izvesti te dokaze. Naime, tužitelj je odustao od izvođenja tih dokaza očito isključivo iz razloga jer se tuženik na isprave koje je tužitelj predao na ročištu od 13. veljače 2020. nije očitovao smatrajući da je dostava tuženiku tih isprava (zajedno s pozivom na ročište) uredno obavljena kako je to i prvostupanjski sud pogrešno naveo u zapisniku od 7. svibnja 2020. Prema tome, u konkretnom predmetu je unatoč tužiteljevu odustanku od izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka AN i KN potrebno izvesti te dokaze. Jednako tako, ovaj sud skreće pozornost prvostupanjskom sudu da u ponovljenom postupku može po službenoj dužnosti postupiti i prema odredbi članka 221.b stavka 2. Zakona o parničnom postupku.

8. Sukladno odredbi članka 166. stavka 3. Zakona o parničnom postupku o tuženikovu zahtjevu za naknadom troškova drugostupanjskog postupka sud će odlučiti u konačnoj odluci.

Zagreb, 27. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Željko Šimić