REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-2708/2023-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ružica Omazić, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB 84397956623, Zagreb, Mihanovićeva 3, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB 26187994862, Zagreb, V. Jagića 33, radi isplate iznosa od 5.567,22 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj P-1190/2021-23 od 4. srpnja 2023., 27. svibnja 2025.
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj P-1190/2021-23 od 4. srpnja 2023. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje u stadij pripremnog ročišta u prethodnom postupku.
II. O troškovima postupka prvostupanjski sud će odlučiti u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom poslovni broj P-1190/2021-23 od 4. srpnja 2023. Trgovački sud u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu naložio je tuženiku platiti tužitelju iznos od 5.567,22 EUR s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose (točka I. izreke), te je naložio tuženiku da isplati tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 33,75 EUR (točka II. izreke).
2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom ovom sudu da presudu ukine uz naknadu troškova žalbenog postupka. U žalbi je, u bitnom, naveo da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo budući da se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/05, 36/09, 75/09 i 76/13; dalje: ZOOP). Pojasnio je da tužitelj potražuje isplatu invalidske mirovine koju je priznao svom osiguraniku zbog ozlijede na radu, stoga da ne postoji razlika mirovina koju bi tuženik bio u obvezi isplatiti tužitelju, a što je uostalom potvrdio i sudski vještak za financije na ročištu održanom 24. svibnja 2023. U prilog navedene tvrdnje pozvao se na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1354/2016-2 od 18. svibnja 2021.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu na temelju odredaba čl. 365. i čl. 467. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP), u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
6. Predmet ovog spora je isplata iznosa od 5.567,22 EUR na ime naknade za invalidsku mirovinu priznato tužiteljevom osiguraniku OD rješenjem tužitelja broj IN-613302 od 8. srpnja 1991. zbog ozlijede na radu u omjeru od 50%, isplaćenu za razdoblje od 1. veljače 2018. do 31. kolovoza 2020., po osnovi ozljede na radu u omjeru od 50%, i bolesti u omjeru od 50%, a koju je tužiteljev osiguranik zadobio u prometnoj nezgodi koju je prouzročio tuženikov osiguranik.
7. Tužitelj je tužbeni zahtjev zasnovao na tvrdnji da je njegov osiguranik HD ozlijeđen je u prometnoj nesreći koju je skrivio UD, upravljajući osobnim automobilom osiguranim kod tuženika, za što je pravomoćno proglašen krivim u kaznenom postupku vođenim pred Općinskim sudom u Zaboku pod poslovnim brojem K-52/87. Istaknuo je da mu je tužitelj priznao pravo na invalidsku mirovinu po osnovi ozlijede na radu u omjeru od 50% te da mu je u razdoblju od 1. veljače 2018. do 31. kolovoza 2020., po navedenoj osnovi isplatio naknadu za invalidsku mirovinu u utuženom iznosu.
8. Tuženik je u odgovoru na tužbu priznao pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja, svoju odgovornost kao osiguratelja, te postojanje uzročno posljedične veze između ozljeda zadobivenih u predmetnoj nezgodi i prava na invalidsku mirovinu u omjeru od 50%, no osporio je visinu tužbenog zahtjeva istaknuvši da bi tužiteljeva osiguranica s navršenih 65 godina starosti (rođena je **.**.1947.) ostvarila pravo na starosnu mirovinu koju bi tužitelj bio u obvezi isplaćivati, stoga da tužitelj ne trpi štetu.
9. Prvostupanjski sud je proveo financijsko-knjigovodstveno vještačenje na okolnost razlike između isplaćene invalidske i pretpostavljene starosne koju bi tužiteljevoj osiguranici isplaćivao da nije bilo štetnog događaja. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka za financije i računovodstvo sud je utvrdio da je za utuženo razdoblje tužitelj svojoj osiguranici isplatio na ime invalidske mirovine iznos od 83.892,44 kn, a da bi u istom razdoblju da nije bilo štetnog događaja, na ime starosne mirovine isplatio iznos od 43.097,88 kn i da razlika između isplaćene invalidske mirovine i pretpostavljene starosne iznosi 40.794,56%, a ako se uzme u obzir omjer od 50% na ime ozlijede na radu da razlika iznosi 20.397,28 kn. Stoga je prihvatio tužbeni zahtjev pozivom na odredbe čl. 160., čl. 161. i čl. 163. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19; dalje: ZOMO).
10. U žalbenoj fazi postupka ostala je i dalje sporna primjena materijalnog prava.
11. Naime, tuženik je osporio osnovanost tužbenog zahtjeva tvrdnjom da bi tužiteljeva osiguranica rođena **.**.1947. s navršenih 65 godina, da nije bilo štetnog događaja, ostvarila uvjete za starosnu mirovinu, stoga da tužitelj za utuženo razdoblje ne trpi štetu.
12. Prema odredbama čl. 161. st. 2. t. 1. ZOMO-a naknada stvarne štete koju tužitelj ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, i to novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u razmjernoj svoti odnosno punoj svoti.
13. Prema odredbi čl. 164. st. 1. i 5. ZOMO-a tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz čl. 161. ZOMO-a i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu.
14. Sukladno navedenim odredbama, tužitelj ima pravo na naknadu stvarne štete.
15. Prihodi mirovinskog osiguranja su, između ostalog, i doprinosi za obvezno mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti. Obveznici plaćanja tih doprinosa su osiguranici, poslodavci, Republika Hrvatska i drugi obveznici prema propisima koji uređuju doprinose (čl. 151. t. 1. ZOMO-a), S druge strane, rashodi mirovinskog osiguranja su, između ostalog, mirovine, novčane naknade i druga primanja iz mirovinskoga osiguranja na temelju stečenih prava (čl. 152. t. 1. ZOMO-a).
16. Osnovane su tuženikove tvrdnje da bi po redovnom tijeku stvari da u štetnom događaju, nije nastala ozljeda na radu u omjeru od 50%, ona nastavila raditi i ostvarila pravo na starosnu mirovinu.
17. Time bi kroz cijelo razdoblje radnog odnosa tužiteljeve osiguranice u korist tužitelja bili uplaćivani doprinosi za obvezno mirovinsko osiguranje čime bi sukladno odredbi čl. 151. st. 1. ZOMO-a, tužitelj ostvarivao prihod. U konkretnoj situaciji, tužitelj je ostvario prihod uplatama doprinosa obveznog mirovinskog osiguranja samo do ozljede svoje osiguranice, dok su daljnje uplate, potrebne za ostvarenje uvjeta za starosnu mirovinu izostale.
18. U takvoj situaciji stvarnu štetu, koju tužitelj trpi isplatama invalidske mirovine nakon pretpostavljenog stjecanja prava na starosnu mirovinu njegove osiguranice, predstavlja razlika između isplaćene invalidske mirovine i razmjernog dijela starosne mirovine koju bi po redovnom tijeku stvari ostvarila tužiteljeva osiguranica, a koji razmjer ovisi o duljini staža osiguranja do ozljede tužiteljeve osiguranice i duljini razdoblja u kojem je do pretpostavljenog stjecanja prava na starosnu mirovinu uplata doprinosa izostala (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama poslovni broj Rev-12/2022-2 od 12. siječnja 2022., i Rev-1247/2022-2 od 17. siječnja 2023. )
19. Kako prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa nije na opisani način utvrđivao predmetnu štetu (postoji li razlika i ako postoji koliko iznosi razlika isplaćene invalidske mirovine i razmjernog dijela starosne mirovine koju bi po redovitom tijeku stvari ostvarila tužiteljeva osiguranica, pri čemu razmjer ovisi o duljini staža osiguranja do ozlijede tužiteljeve osiguranice i duljini razdoblja u kojem je do pretpostavljenog stjecanja prava na starosnu mirovinu uplata doprinosa izostala) osnovan je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava zbog čega nema mjesta preinaci presude, a pogrešna primjena materijalnog prava rezultirala je nepotpuno utvrđenim činjeničnim stanjem čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.
20. Zbog navedenog razloga, trebalo je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a prihvatiti žalbu, ukinuti pobijanu točku I. izreke i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u stadij pripremnog ročišta u prethodnom postupku primjenom odredbe čl. 377. st. 1. ZPP-a.
21. Odluka o troškovima žalbenog postupka zasnovana je na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.
22. U ponovnom postupku, prvostupanjski sud će održati pripremno ročište na kojem će omogućiti tužitelju iznošenje odlučnih činjenica radi dokazivanja stvarne štete. Također će uzeti u obzir i tuženikov prigovor, i utvrditi njegovu osnovanost, da nakon što bi po redovnom tijeku stvari nastupili uvjeti za ostvarenje prava tužiteljeve osiguranice za starosnu mirovinu, tužitelju eventualna stvarna šteta nastaje, ako je prethodno opisani iznos, razmjernog iznosa mirovine na čiju naknadu on ima pravo od tuženika, veći od razmjernog iznosa starosne mirovine koji bi isplaćivao tužiteljevoj osiguranici po redovnom tijeku stvari.
Zagreb, 27. svibnja 2025.
Sudac
Ružica Omazić
