REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-2208/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Lenke Ćorić, predsjednika vijeća, Ivane Mlinarić, suca izvjestitelja i Ane Cvitković, člana vijeća, u predstečajnom postupku nad dužnikom A-MORE YACHTS d.o.o., Zagreb (Grad Zagreb), Ulica Voijna Bakića 10, OIB: 44800651850, kojeg zastupa punomoćnik Juraj Blažičko, odvjetnik u Zagrebu, radi osporenog potraživanja i upućivanja vjerovnika u parnicu, odlučujući o žalbi koju je podnio vjerovnik VĆ, Trezzano sul Naviglio, Italija, Via Ticino 11, kojeg zastupa punomoćnik Andrija Kuzmanić, odvjetnik u Splitu, protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj St-3052/2024-35 od 2. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba koju je podnio vjerovnik VĆ, Trezzano sul Naviglio, Italija, Via Ticino 11 i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj St-3052/2024-35 od 2. svibnja 2025. u točki II.41. i u točki III. izreke u dijelu koji se odnosi na vjerovnika čije su tražbine osporili dužnik i povjerenik pod rednim brojem tražbine II.41. VĆ, Trezzano sul Naviglio, Italija, Via Ticino 11, u iznosu od 14.000,00 EUR, kojim je vjerovnik upućen na pokretanje parnice protiv predstečajnog dužnika radi utvrđivanja osporene tražbine.
Obrazloženje
1. Rješenjem o utvrđenim i osporenim tražbinama, koje je Trgovački sud u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu poslovni broj St-3052/2024-35 donio 2. svibnja 2025.
- u točki II. izreke (str. 4. rješenja, list 7. spisa), u pobijanom dijelu koji se odnosi na vjerovnike osporenih tražbina pod rednim brojem tražbine 41. VĆ, Trezzano sul Naviglio, Italija, Via Ticino 11, u iznosu od 14.000,00 EUR, osporena je njegova tražbina u iznosu od 14.000,00 EUR (osporili dužnik i povjerenik);
- u točki III. izreke u dijelu koji se odnosi na vjerovnika čije su tražbine osporili dužnik i povjerenik pod rednim brojem tražbine II.41. VĆ, Trezzano sul Naviglio, Italija, Via Ticino 11, u iznosu od 14.000,00 EUR, taj je vjerovnik upućen da u roku od osam dana od pravomoćnosti rješenja o potvrdi predstečajnog sporazuma, odnosno od pravomoćnosti rješenja o obustavi predstečajnog postupka pokrene parnicu protiv predstečajnog dužnika radi utvrđivanja osporene tražbine, odnosno da predloži nastavak parnice ako je u vrijeme otvaranja predstečajnog postupka već pokrenut parnični postupak u odnosu na osporenu tražbinu, jer će se inače smatrati da je odustao od prava na vođenje parnice.
2. Iz točke 25. obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da su tražbinu vjerovnika VĆ, u iznosu od 14.000,00 EUR, u cijelosti osporili dužnik i povjerenik, iz razloga što usluga nije izvršena, odnosno potraživanje nije zavedeno u poslovne knjige dužnika, a vjerovnik ne raspolaže ovršnom ispravom. Vezano za osporene tražbine vjerovnika navedene pod točkom II. izreke pobijanog rješenja, koje su osporili dužnik i/ili povjerenik, a za koje ne postoji ovršna isprava, prvostupanjski sud je sukladno odredbi čl. 48. st. 1. te čl. 267. st. 1. u svezi čl. 50. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 71/15, 104/17, 36/22 i 27/24; dalje: SZ) uputio vjerovnike da, sukladno odredbi čl. 68. SZ-a, u roku od 8 dana od pravomoćnosti rješenja o potvrdi predstečajnog sporazuma ili od pravomoćnosti rješenja o obustavi predstečajnog postupka, pokrenu parnicu protiv predstečajnog dužnika radi utvrđivanja osporene tražbine, odnosno predlože nastavak parnice ako je u vrijeme otvaranja predstečajnog postupka već pokrenut parnični postupak u odnosu na osporenu tražbinu, jer će se inače smatrati da su odustali od prava na vođenje parnice.
3. Protiv tog rješenja, u skladu sa svojim pravom iz odredbe čl. 51. st. 1. SZ-a, žalbu je pravovremeno podnio vjerovnik VĆ, Trezzano sul Naviglio, Italija, Via Ticino 11, osporavajući ga sadržajno u dijelu u kojem je njegova tražbina u cijelosti osporena, i u odnosu na upućivanje u parnicu, iz svih žalbenih razloga. U bitnom navodi da pobijano rješenje neosnovano, ishitreno i preuranjeno, drži da je osporavanje njegove tražbine paušalno i bespredmetno, te pojašnjava svoj poslovni odnos s dužnikom - navodi da tražbina proizlazi iz Ugovora o kupoprodaji plovila MORE 50 „in Zagreb on 16.04.2021.“, a na temelju tog Ugovora je vjerovnik podmirio cjelokupnu kupoprodajnu cijenu, a dužnik, prodavatelj, nije ispunio niz obveza iz citiranog Ugovora, što znači da stečajni dužnik nije izvršio dugovane usluge vjerovniku. Nejasnim drži zašto je vjerovniku onemogućeno da u predstečajnom postupku dokaže svoju tražbinu, odnosno zašto sud vjerovnika na temelju najpaušalnijeg prigovora upućuje u parnicu.
4. Odgovor na žalbu podnio je predstečajni dužnik, osporavajući žalbene navode. U bitnom navodi da u predstečajnom postupku sud samo utvrđuje je li tražbina utvrđena ili osporena, te upućuje u parnicu odgovarajućim rješenjima, ne ulazeći u daljnje raspravljanje o osnovanosti samog potraživanja, jer to radi parnični sud.
5. Žalba nije osnovana.
6. Pobijano rješenje ovaj sud je ispitao na temelju odredbe čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) i čl. 10. SZ-a, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
7. Žalitelj u bitnom navodi razloge zbog kojih smatra da je tražbina trebala biti priznata (tj. da ga nije trebalo upućivati u parnicu), pri čemu sadržajno iznosi samo argumente koji se tiču merituma spora (tj. njegova ugovornog i poslovnog odnosa s dužnikom), ne osporavajući činjenicu da ne raspolaže ovršnom ispravom, odnosno ne tvrdeći da kao vjerovnik raspolaže ovršnom ispravom, što je jedino odlučno pri razmatranju je li i koga prvostupanjski sud trebao uputiti u parnicu u odnosu na tražbine koje su osporene.
8. Ukratko, u rješenju o priznatim i osporenim tražbinama stečajni sudac samo utvrđuje koje su tražbine priznate, a koje osporene, te ovisno o tome postoji li za prijavljenu tražbinu ovršna isprava, odlučuje o tome hoće li na parnicu uputiti vjerovnika ili osporavatelja. U konkretnom slučaju sud je na parnicu uputio vjerovnika (koji ne raspolaže ovršnom ispravom), jer je to bio dužan učiniti prema izričaju odredbe čl. 50. st. 1. i 2. SZ-a.
9. S obzirom na navedeno, u povodu žalbe stečajnog vjerovnika protiv rješenja o osporavanju tražbine i upućivanju na parnicu, drugostupanjski sud ne može ispitivati valjanost razloga za osporavanje tražbine i ovisno o tome priznati vjerovnikovu tražbinu koju su u konkretnom slučaju osporili povjerenik i dužnik, odnosno utvrditi da nije bilo razloga za osporavanje tražbine, kako to pogrešno smatra žalitelj.
10. Drugim riječima, razlozi osporavanja tražbine (koje žalitelj detaljno obrazlaže u žalbi) ne mogu biti predmet odlučivanja u predstečajnom postupku, neovisno o tome jesu li dužnik i povjerenik osnovano ili neosnovano osporili tražbinu stečajnog vjerovnika. O tome će se raspravljati i odlučivati u parničnom postupku na koji se upućuje vjerovnik (ili osporavatelj ako za osporenu tražbinu postoji ovršna isprava).
11. Iz dijela obrazloženja pobijanog rješenja koje se odnosi na žalitelja (točka II.41., str. 4., list 7. spisa), proizlazi da se prvostupanjski sud nije bavio ocjenjivanjem međusobnih pravnih odnosa žalitelja i predstečajnog dužnika iz kojih proizlazi osporena prijavljena tražbina, nego je samo ukratko citirao što su povjerenik i dužnik naveli kao razloge osporavanja. Zatim je prvostupanjski sud konstatirao da vjerovnik (žalitelj) ne raspolaže ovršnom ispravom, što je prema ocjeni ovog suda u skladu sa sadržajem dokumentacije u spisu. Neraspolaganje ovršnom ispravom je odlučna činjenica za upućivanje konkretnog vjerovnika u parnicu, a u toj parnici će se meritorno razmotriti pitanja poslovnog odnosa i neispunjenja ugovornih obveza na koja ukazuje žalitelj.
12. Na temelju navedenog proizlazi da svojim žalbenim navodima žalitelj nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost rješenja o utvrđenim i osporenim tražbinama u dijelu koji se na njega odnosi, pa je na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a u vezi s čl. 10. SZ-a, valjalo odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi rješenje prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu.
Zagreb, 27. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća
Lenka Ćorić
