Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

Povrv-722/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji toga suda Maji Anušić, u pravnoj stvari tužitelja Grad Split, OIB [osobni identifikacijski broj], Branimirova obala 17, 21000 Split protiv tuženika SF, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Franjo Ćuk, odvjetnik u Splitu, radi isplate, nakon održane i zaključene javne i glavne rasprave, dana 9.travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja te punomoćnika tuženika, dana 27.svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi ovog suda poslovni broj Ovrv-16566/2024 od 5.srpnja 2024. kojim se nalaže tuženiku SF, naziv obrta / OPG-a / slobodnog zanimanja: [obrt], obrt za usluge i proizvodnju, vl. SF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju GRAD SPLIT, OIB: [osobni identifikacijski broj], Branimirova obala 17, 21000 Split, na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, Financijska kartica, namiri tražbinu u iznosu od 5.086,12 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 28.05.2024. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s prethodno obračunatom kamatom u iznosu od 623,36 EUR obračunatom do 27.05.2024., na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR24, s pozivom na broj 7722-2358077, u roku od osam dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kod ovog suda podnio ovršni prijedlog kojim traži donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim traži od tuženika isplatu iznosa od 5.086,12 eura s kamatom od 28.svibnja 2024. te iznosa od 623,36 eura na ime dospjele i obračunate u apsolutnom iznosu zakonske zatezne kamate, te je sud donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-16566/2024 od 5.srpnja 2024.

2. Protiv gore navedenog rješenja o ovrsi tuženik je pravodobno podnio prigovor u kojem navodi da nema obvezu prema ovrhovoditelju, te osporava tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Sud je stoga temeljem odredbe čl. 54 Ovršnog zakona („Narodne Novine“ broj 57/96, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, 112/12, 25/13 i 93/14; dalje OZ) stavio izvan snage rješenje poslovni broj Ovrv-16566/2024 od 5.srpnja 2024. u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo sve provedene radnje, te je određeno da će se postupak provesti po pravilima parničnog postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Sud je tijekom dokaznog postupka izveo dokaz uvidom u otvorene stavke kupca od 27.srpnja 2024., potvrdu o uvidu u podatke obrtnog registra, ugovor o zakupu poslovnog prostora te ostalu dokumentaciju koja prileži spisu, te je temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 dalje ZPP), ovaj sud utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. U konkretnom slučaju u situaciji kada je sudski postupak započet prijedlogom za donošenja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kao što je ovdje slučaj, te kada je nakon prigovora ovršenika (sada tuženog) rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage, a postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga, teret dokaza činjenica na kojima se temelji tužbeni zahtjev je i nadalje na tužitelju. Naime, predmetni račun tužitelja bio je tek osnov za podnošenje prijedloga za ovrhu i to kao vjerodostojna isprava u smislu odredbe članka 31. OZ-a.

6. Po ocjeni ovog suda račun tužitelja kao jednostranačka privatna isprava i to isprava sačinjena od strane koja tvrdi da po toj ispravi ima tražbinu prema protivnoj stranci, nije dostatan dokaz za utvrđivanje osnova, vrste i visine obveze.

7. U konkretnom slučaju tužitelj potražuje predmetni iznos jer je tužena nakon isteka ugovora o zakupu nastavila koristiti poslovni prostor slijedom čega tužitelj potražuje s osnova stjecanja bez osnove utuženi iznos.

8. U konkretnom slučaju primjenjuje se odredba čl. 1111 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08; dalje ZOO) prema kojoj kada dio imovine jedne osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u pravnom poslu ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti tu imovinu. Ako vraćanje te imovine nije moguće dužan je nadoknaditi vrijednost ostvarene koristi, a obveza vraćanja imovine, odnosno nadoknada vrijednosti nastaje i kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

9. Čitanjem ugovora o zakupu od 19.veljače 2016. utvrđeno je da je isti sklopljen između tužitelja i tuženika na određeno vrijeme od (5) pet godina, dok je čl. 14. Ugovora utanačeno da ugovor o zakupu prestaje istekom vremena na koje je isti sklopljen te se ne može prešutno obnoviti, a sukladno čl. 17 Ugovora po prestanku Ugovora o zakupu zakupnik je dužan predati zakupodavcu poslovni prostor u roku od 8 dana računajući od isteka Ugovora.

10. Među strankama nije sporno da je zakupni odnos prestao istekom vremena na koje je zaključen odnosno dana 19.veljače 2021., a tužena nije dokazala da je izvršila predaju poslovnog prostora tužitelju iako je tužitelj pozvao na plaćanje neplaćene zakupnine i predaju u posjed, dok je uvidom u zapisnik o primopredaji poslovnog prostora utvrđeno da je tužena u posjedu poslovnog prostora tužitelja ostala do primopredaje 10.ožujka 2023.

11. Korištenje poslovnog prostora tužitelja bez pravne osnove i bez plaćanja naknade predstavlja stjecanje bez osnove u smislu odredbe čl. 210. ZOO i tužitelj je ovlašten zahtijevati da mu tuženik naknadi korist koju je imao od uporabe tuđe stvari i to najmanje u visini ugovorene zakupnine, sukladno odredbi čl. 219. ZOO. Korištenjem poslovnog prostora bez naknade tuženik se neosnovano obogatio za iznos zakupnine koju bi inače morao plaćati, pa je to korist koju je u obvezi naknaditi. Naime, u slučaju kad netko koristi tuđu stvar u svoju korist vlasnik u smislu odredbe čl. 219. ZOO može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od upotrebe.

12. Što se tiče prigovora zastare navodi se da je isti neosnovan jer tražbine po osnovi stečenog bez osnove zastarijevaju u općem (petogodišnjem) zastarnom roku. Budući je najranije potraživanje tužitelja prema izvatku iz poslovnih knjiga tužitelja dospjelo 30.lipnja 2020. dok je ovršni prijedlog podnesen 28.svibnja 2024. to je razvidno da je tužba podnesena u zastarnom roku.

13. Što se tiče osporavanja od strane tuženika činjenice da je koristila poslovni prostor valja ukazati da nije dokazala da je predala poslovni prostor tužitelju nakon isteka ugovora o zakupu, te je uvidom u zapisnik o primopredaji potpisan od strane tužene ista ničim nije osporila, utvrđeno je da se ista nalazila u posjedu predmetnog poslovnog prostora do 10.ožujka 2023., slijedom čega su prigovori tužene neosnovani.

14. Tužitelj se tijekom prvostupanjskog postupka nije pozivao na pravnu osnovu (pravo na naknadu štete) već se pozivao na stečeno bez osnove. Stoga, kada je tužitelj u činjeničnim navodima tužbe i tijekom postupka tvrdio da potražuje povrat koristi stečene neosnovanim posjedovanjem tužiteljeve stvari na temelju raskinutog ugovora o zakupu, dakle, onog što je tuženik neosnovano stekao on je ograničio sud u raspravljanju i odlučivanju upravo u okvirima tih činjenica. Kako iz svega ranije navedenog proizlazi da tužena nakon prestanka ugovora o zakupu bila neovlašteno u posjedu predmetnog poslovnog prostora, valjalo je primijeniti odredbe o stjecanju bez osnove jer je tužena ostvarila korist posjedovanjem predmetnog prostora najmanje u visini zakupnine temeljem osnove koja je naknadno otpala.

15. Osim toga, činidba uslijed koje je došlo do promjena u imovini kod zahtjeva za povratom stečenog bez osnove ne bi smjela biti štetna radnja jer tada nastaje odnos odgovornosti za štetu, a u konkretnom slučaju, radi se o stjecanju bez osnove po osnovi koja je naknadno otpala.

16. Predmetni postupak započeo je podnošenjem prijedloga za ovrhu te je nastavljen nakon što je protiv rješenja o ovrsi podnio prigovor, pa da je postupak trebalo nastaviti kao postupak povodom prigovora protiv platnog naloga i presudom odlučiti održava li se na snazi ili ne platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi.

17. U postupku u povodu prigovora protiv platnog naloga sud donosi odluku kojom odlučuje održava li se ili ne platni nalog u cijelosti ili djelomično na snazi, sukladno odredbi članka 451. stavak 3. Zakona o parničnom postupku.

18. U konkretnom slučaju, neosnovano je protivljenje tuženika preinačenom tužbenom zahtjevu iz podneska tužitelja od 25.veljače 2025. jer tužitelj ne potražuje veći iznos od utuženog, a kako se radi o identičnoj tražbini po identičnom osnovu kao u tužbi te istom iznosu kojeg tužitelj potražuje u prijedlogu za ovrhu, sukladno čl. 451.st.3 ZPP- a odlučeno je kao u izreci.

19. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Splitu, 27. svibnja 2025.

Sutkinja

Maja Anušić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u dovoljnom broju primjeraka putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

Dna:

1. tužitelju

2. punomoćniku tuženika