Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4595/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Iris Gović Penić, predsjednice vijeća, Sanje Joka Umićević, članice vijeća i suca izvjestitelja, i Ines Kovačević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Bojanu Jovinu, odvjetniku u Puli, protiv tuženika Planet sport d.o.o., Pula, Valvazorova 5a, OIB: 56151782970, zastupanog po punomoćniku Aleksandru Puhu, odvjetniku u Puli, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Pn-139/2019-62 od 2. kolovoza 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 27. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Pn-139/2019-62 od 2. kolovoza 2024. u točki I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 975,51 EUR, zajedno sa zateznom kamatom koja na iznos od 929,06 EUR teče od 25. srpnja 2019. do isplate, a na iznos od 46,45 EUR od 2. kolovoza 2024. do isplate, i pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.240,64 EUR, zajedno sa zateznom kamatom.

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Pn- 139/2019-62 od 2. kolovoza 2024. u točki I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju preko iznosa od 975,51 EUR do iznosa od 1.393,59 EUR (za iznos od 418,08 EUR) i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju zateznu kamatu na iznos od 46,45 EUR koja teče od 25. srpnja 2019. do 1. kolovoza 2024., i u točki II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka preko iznosa od 1.240,64 EUR do iznosa od 2.504,35 EUR (za iznos od 1.263,71 EUR), i sudi:

1. Odbija se tužbeni zahtjev u iznosu od 418,08 EUR.

2. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na iznos od 46,45 EUR koja teče od 25. srpnja 2019. do 1. kolovoza 2024.

3. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.263,71 EUR.

III. Nalaže se tužitelju BP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi tuženiku Planet sport d.o.o., Pula, Valvazorova 5a, OIB: 56151782970, trošak žalbenog postupka u iznosu od 109,68 EUR, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 255,91 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati 1.393,59 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 25.07.2019. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje se za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.01. a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01.07. te godine sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka odmjeren u ukupnom iznosu od 2.504,35 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 11.06.2024. do isplate po stopi koja se određuje se za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.01. a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01.07. te godine sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv prvostupanjske presude u cijelosti tuženik podnosi žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik ističe da ne postoji njegova objektivna odgovornost za predmetni štetni događaj, budući da predmetna drvena konstrukcija (s koje je pao tužitelj) ne predstavlja opasnu stvar. Drugim riječima, tuženik smatra da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio da predmetna drvena konstrukcija predstavlja opasnu stvar. Ističe da je drvena konstrukcija pravilno postavljena i stabilizirana, a njezina uobičajena namjena i uporaba ne predstavlja povećanu opasnost za okolinu. Međutim, čak i da se radi o opasnoj stvari, tuženik ističe da postoji doprinos tužitelja u nastanku štetnog događaja, budući da se tužitelj oslonio na drvenu ogradu koja nije podobna za oslanjanje osobe fizičke konstitucije kakvu ima tužitelj. Posebno ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč 11. Zakona o parničnom postupku. Tuženik predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti i da se naloži tužitelju da nadoknadi parnični trošak tuženiku, podredno predlaže da se prvostupanjska presuda ukine u cijelosti i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 365,59 EUR.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.393,59 EUR na ime naknade neimovinske štete u iznosu od 1.327,23 EUR (pretrpljene fizičke boli, pretrpljeni strah i naruženje) i imovinske štete u iznosu od 66,36 EUR (tuđa pomoć i njega), sa pripadajućom zateznom kamatom, a koja šteta je nastala kada se tužitelj naslonio na dasku, nalazeću na drvenoj konstrukciji (drvenom šatoru) koju održava tuženik, koja je potom popustila te je tužitelj pao s visine s dva metra i zadobio tjelesne ozljede.

6. U predmetnom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće:

- da je tužitelj, dana 22. ožujka 2019., u turističkom naselju Verudela pao sa drvene konstrukcije/šatora u kojem tuženik tijekom ljetnih mjeseci pruža usluge masaže i zadobio fizičke ozljede

- da je tužitelj sa drvene konstrukcije pao na način da se leđima naslonio na dasku koja je sa jedne strane konstrukcije bila pričvršćena za nosive stupove konstrukcije i koji spoj (spoj željeznim vijcima) je uslijed tog pritiska popustio te je došlo do odvajanja daske od konstrukcije, tužitelj je zbog toga izgubio oslonac i pao sa visine od 2 metra na kamenitu plažu

- da je tuženik za lokaciju na kojoj je došlo do povrede imao valjano koncesijsko odobrenje za djelatnost komercijalno-rekreacijskog sadržaja postavljanja jednog šatora za pružanje usluga masaže na rok od 23. travnja 2018. do 31. prosinca 2022.

- da pristup drvenoj konstrukciji, u vrijeme štetnog događaja, nije bio zaštićen lancem ili nekom drugom preprekom koja branila ulazak u samu konstrukciju, a nije bio postavljen niti znak zabrane ulaska u konstrukciju i slično

- da se tužitelj, prije pokretanja parničnog postupka, točnije dana 25. srpnja 2019., obratio tuženiku pisanim zahtjevom za naknadu štete, a koji zahtjev je tuženik odbio

- da je tužitelj, u predmetnom štetnom događaju, zadobio ozljedu natuka glave, reznognječnje rane glave i natuka desnog ramena i koljena

- da je tužitelj pretrpio primarni strah jakog intenziteta i trajanja od par minuta, sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od nekoliko minuta i sekundarni strah slabijeg intenziteta u trajanju od tjedan dana

- da je tužitelj pretrpio fizičke bolove srednje jakog intenziteta u trajanju od jednog dana i manjeg intenziteta u trajanju od 14 dana

- da zbog zadobivene ozljede nije došlo do smanjenja životne aktivnosti tužitelja

- da je zbog zadobivene ozljede zaostaje naruženje lakšeg stupnja, vidljivo samo ponekad trećim osobama (ožiljak od šivane rane na glavi sljepoočno desno)

- da je tužitelj trpio i neugodnosti zbog šivanja rane u lokalnoj anesteziji i zbog skidanja šavova

- da je tužitelju bila potrebna njega i pomoć druge osobe od ukupno 14 sati, tj.

1 sat dnevno kroz 14 dana

7. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio u pobijanom dijelu nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP), a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8. Suprotno žalbenim navodima tuženika, nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

9. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da predmetna drvena konstrukcija predstavlja opasnu stvar, u smislu članka 1063. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, dalje u tekstu: ZOO)

9.1. Naime, opasna stvar je ona koje po svojoj namjeni, osobinama, položaju, mjestu i načinu uporabe ili na drugi način čini povećanu opasnost štete za okolinu, pa ju se mora nadgledati i upotrebljavati s povećanom pozornošću.

9.2. Predmetna stvar predstavlja drvenu konstrukciju, odnosno drveni šator u sklopu kojeg tuženik pruža uslugu masaže, a konstrukcija služi za zaštitu od sunca. Ono što predmetnu konstrukciju čini opasnom je njezin položaj, a kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud. Naime, konstrukcija se u frontalnom dijelu nalazi povišena u odnosu na kamenitu plažu pa njezine rubne dijelove treba posebno zaštititi kako ne bi došlo do neželjenih štetnih posljedica, tj. pada sa povišenog dijela.

9.3. Tuženik je, u vrijeme predmetnog štetnog događaja, frontalni dio zaštitio daskom koja je bila vijcima spojena sa nosivim stupovima drvene konstrukcije, a pri čemu je daska imala funkciju zaštitne ograde. Međutim, takva zaštita nije dostatna, tj. obična daska ne predstavlja primjerenu zaštitnu ogradu koja može adekvatno spriječiti rizik od pada s frontalnog dijela konstrukcije. Upravo je neadekvatna zaštita i dovela do pada i ozljeđivanja tužitelja.

9.4. Nadalje, osim propusta postavljanja primjerene zaštitne ograde na frontalnom dijelu drvene konstrukcije, tuženik nije ni postavio konkretnu zapreku (lanca kojim priječi ulazak na konstrukciju) niti postavio natpis kojim zabranjuje ulazak na konstrukciju.

9.5. Tuženik u tijeku postupka nije sporio da mu je izdano koncesijsko odobrenje za gradnju drvenog šatora i obavljanje usluga masaže na predmetnoj lokaciji. Dakle, nije bilo sporno da je tuženik izgradio drvenu konstrukciju, da istu koristi za obavljanje svojih usluga te da ju je odgovoran održavati i nadgledati na primjeren način.

9.6. S obzirom na sve navedeno, postoji odgovornost tuženika za predmetni štetni događaj u smislu odredbi čl. 1063. i 1064. ZOO-a.

10. Međutim, prema čl. 1067. st. 3. ZOO, vlasnik opasne stvari se oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete. Nadalje, sukladno odredbi čl. 1092. st. 1. ZOO, oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu. Uzevši u obzir navedene odredbe i utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud ocjenjuje da postoji doprinos tužitelja u nastanku štetnog događaja. Dakle, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada nije ocijenio da postoji doprinos tužitelja u nastanku štetnog događaja.

10.1. Naime, uvidom u fotografije predmetne drvene konstrukcije (list 8-9 spisa i list 50-51 spisa), proizlazi da je frontalni dio bio zaštićen daskom koja je bila vijcima spojena sa nosivim stupovima drvene konstrukcije, a pri čemu je daska imala funkciju zaštitne ograde. Ponavlja se da takva zaštitna ograda ne predstavlja adekvatnu zaštitu od pada s frontalnog dijela konstrukcije.

10.2. Međutim, tužitelj se svjesno i namjerno naslonio na takvu ogradu, lakomisleno smatrajući da je ista sigurna za takvu radnju. Prema ocjeni ovog suda, pažnjom prosječne osobe se može zaključiti da takva ograda nije sigurna za naslanjanje i sjedenje. Pritom valja istaknuti da ograda predstavlja običnu dasku koja nikako ne može biti primjerena za naslanjanje osobe natprosječne težine i visine. Uzevši u obzir nespornu činjenicu da je tužitelj visok preko 190 cm i težak preko 90 kg, tužitelj je morao biti svjestan da takva, improvizirana ograda nije adekvatna za naslanjanje, a radi čega postoji doprinos tužitelja u nastanku štetnog događaja. Ovaj sud ocjenjuje da doprinos tužitelja kao oštećenika u nastanku štetnog događaja iznosi 30%, sukladno čl. 1092. st. 1. i 2. ZOO.

11. S obzirom na navedeno, tuženik je odgovoran nadoknaditi štetu koja je tužitelju nastala u predmetnom štetnom događaju, ali tužitelj ima pravo na razmjerno sniženu naknadu zbog njegovog doprinosa nastanku štete.

12. Prvostupanjski sud je usvojio tužbeni zahtjev u cijelosti u iznosu od 1.393,59 EUR, od čega 1.327,23 EUR s osnove prouzročene štete radi povrede prava osobnosti, a 66,36 EUR s osnove naknade za tuđu pomoć i njegu.

13. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Andreja Angelinija od 6. studenog 2022. (list 102 - 104 spisa), proizlazi da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio ozljedu natuka glave, reznognječne rane glave i natuka desnog ramena i koljena, a što predstavlja lakše tjelesne ozljede. Tužitelj nije trpio fizičke bolove jakog intenziteta. Tužitelj je trpio fizičke bolove srednjeg intenziteta u trajanju od jednog dana, a blagog intenziteta u trajanju od 14 dana. Tužitelj je trpio neugodnosti u vidu šivanja rane u lokalnoj anesteziji i u vidu skidanja šavova. Tužitelj je trpio sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od nekoliko minuta i sekundarni strah slabog intenziteta u trajanju od tjedan dana. Kao posljedica štetnog događaja je zaostalo naruženje lakšeg stupnja, vidljivo samo ponekad trećim osobama, i to u vidu ožiljka od šivane rane na glavi koji se nalazi sljepoočno desno. Radi štetnog događaja nije došlo do smanjenja životne aktivnosti tužitelja. Tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega druge osobe tijekom 14 dana po 1 sat dnevno, sveukupno 14 sati.

13.1. Vještak Andrej Angelini je saslušan na ročištu dana 11. lipnja 2024., a gdje je usmeno nadopunio svoj nalaz i mišljenje na način da je istaknuo kako je tužitelj, u predmetnom štetnom događaju, pretrpio i primarni strah jakog intenziteta i trajanja od nekoliko minuta, a što predstavlja strah za vlastiti život.

14. Tjelesno i duševno zdravlje predstavljaju pravo osobnosti fizičke osobe, sukladno čl. 19. st. 2. ZOO.

15. Sukladno čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

16. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, uzimajući u obzir sve okolnosti (fizičke bolove, neugodnosti, pretrpljeni strah, naruženje, dob tužitelja), prvostupanjski sud je pravilno utvrdio visinu pravične novčane naknade u iznosu od 1.327,23 EUR, sukladno čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO. Međutim, budući da prvostupanjski sud nije cijenio doprinos tužitelja od 30% u nastanku predmetnog štetnog događaja, naknadu od 1.327,23 EUR valja razmjerno sniziti, sukladno čl. 1092. st. 1. ZOO. S obzirom na navedeno, tužbeni zahtjev u pogledu neimovinske štete radi povrede prava osobnosti je osnovan u iznosu od 929,06 EUR, dok nije osnovan u iznosu od 398,17 EUR.

17. Nadalje, s obzirom na to da je utvrđeno da je tužitelju bila potrebna njega i pomoć druge osobe u trajanju od ukupno 14 sati, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio visinu imovinske štete u vidu naknade za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 66,36 EUR, tj. 4,74 EUR po satu. Međutim, budući da prvostupanjski sud nije cijenio doprinos tužitelja od 30% u nastanku predmetnog štetnog događaja, naknadu od 66,36 EUR valja razmjerno sniziti, sukladno čl. 1092. st. 1. ZOO. S obzirom na navedeno, tužbeni zahtjev u pogledu naknade za tuđu pomoć i njegu je osnovan u iznosu od 46,45 EUR, dok nije osnovan u iznosu od 19,91 EUR.

18. Kada se gleda cjelokupni tužbeni zahtjev u iznosu od 1.393,59 EUR, osnovan je tužbeni zahtjev u iznosu od 975,51 EUR, dok nije osnovan tužbeni zahtjev u iznosu od 418,08 EUR. S obzirom na navedeno, valjalo je odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je usvojen tužbeni zahtjev u iznosu od 975,51 EUR, a valjalo je preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev u iznosu od 418,08 EUR.

19. Nadalje, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo u pogledu tijeka dosuđene zakonske zatezne kamate na imovinsku štetu u vidu tuđe pomoći i njege.

19.1. Naime, tužitelj je potraživao zateznu kamatu na utuženi iznos od 1.393,59 EUR, tekuću od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (25. srpnja 2019.) do isplate, a prvostupanjski sud je takav tijek zatezne kamate u cijelosti prihvatio. Međutim, zatezna kamata u odnosu na neimovinsku štetu radi povrede prava osobnosti i na imovinsku štetu u vidu tuđe pomoći i njege ne teče od istog dana.

19.2. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, sud prvog stupnja je pogrešno primijenio materijalno pravo prilikom određivanja tijeka zatezne kamate na iznos naknade za tuđu pomoć i njegu i to odredbu čl. 1086. ZOO, budući da je riječ o imovinskoj šteti čija je visina određena prema cijenama na dan presuđenja, tako da zatezna kamata teče od dana donošenja presude suda prvog stupnja, a ne od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. U konkretnom predmetu, prvostupanjska presuda je donesena dana 2. kolovoza 2024.

19.3. Prvostupanjski sud je tužitelju dosudio naknadu za tuđu pomoć i njegu u zatraženom iznosu od 66,36 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (25. srpnja 2019.) do isplate. Međutim, ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev u pogledu naknade za tuđu pomoć i njegu osnovan u iznosu od 46,45 EUR, dok nije osnovan u iznosu od 19,91 EUR. Kako tužbeni zahtjev nije osnovan u iznosu od 19,91 EUR, nije osnovan ni zahtjev za isplatu zatezne kamate na taj iznos, dok na osnovani iznos od 46,45 EUR zatezna kamata teče od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od 2. kolovoza 2024.

19.4. S obzirom na sve navedeno, pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo je preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate koja na iznos od 46,45 EUR teče od 25. srpnja 2019. do 1. kolovoza 2024.

20. Što se tiče tijeka kamate na neimovinsku štetu radi povrede prava osobnosti, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, i to čl. 1103. ZOO prema kojem obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

20.1. Prvostupanjski sud je tužitelju dosudio pravičnu novčanu naknadu radi povrede prava osobnosti u zatraženom iznosu od 1.327,23 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (25. srpnja 2019.) do isplate. Međutim, ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev u pogledu neimovinske štete radi povrede prava osobnosti osnovan u iznosu od 929,06 EUR, dok nije osnovan u iznosu od 398,17 EUR. Kako tužbeni zahtjev nije osnovan u iznosu od 398,17 EUR, nije osnovan ni zahtjev za isplatu zatezne kamate na taj iznos, dok na osnovani iznos od 929,06 EUR zatezna kamata teče od dana donošenja podnošenja odštetnog zahtjeva, tj. od 25. srpnja 2019.

21. Dakle, tužbeni zahtjev je osnovan u iznosu od 975,51 EUR, a zatezna kamata na iznos od 929,06 EUR teče od 25. srpnja 2019. do isplate, a na iznos od 46,45 EUR od 2. kolovoza 2024. do isplate.

22. Kako je tužitelj u prvostupanjskom postupku uspio u cijelosti u sporu, dok je u drugostupanjskom postupku preinačena prvostupanjska presuda na način da je djelomično odbijen tužbeni zahtjev, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka.

23. Preinačavanjem prvostupanjske presude tužitelj je kvalitativno uspio u sporu s 70%, a tuženik s 30%, budući da postoji doprinos tužitelja u nastanku štetnog događaja. Tužitelj je kvantitativno uspio u sporu s 70%, a tuženik s 30%, budući da je valjalo razmjerno sniziti zatraženu naknadu zbog doprinosa tužitelja u nastanku štetnog događaja. Konačni uspjeh stranaka u sporu je taj da je tužitelj uspio s 70%, a tuženik s 30%. Primjenjujući odredbu čl. 154. st. 2. ZPP, kada se uspjeh tužitelja oduzme s uspjehom tuženika (70%-30% = 40%), tužitelj ima pravo na naknadu troškova postupka u razmjernom dijelu od 40%.

24. Točkom II. izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka odmjeren u ukupnom iznosu od 2.504,35 EUR, od čega se iznos od 2.000,00 EUR odnosi na trošak odvjetničkih radnji punomoćnika tužitelja, iznos od 398,17 EUR se odnosi na trošak plaćenog predujma za medicinsko vještačenje, iznos od 53,09 EUR se odnosi na trošak sudske pristojbe za tužbu i iznos od 53,09 EUR se odnosi na trošak sudske pristojbe za prvostupanjsku presudu.

25. Međutim, određivanje troška u tom iznosu podrazumijeva da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu. Primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, tužitelj ima pravo na naknadu troškova postupka u razmjernom dijelu od 40 %, a pri čemu je potrebno razmjerno sniziti priznati odvjetnički trošak i trošak sudskih pristojbi s 2.106,18 EUR na 842,47 EUR, dok trošak predujma za medicinsko vještačenje u iznosu od 398,17 EUR nije potrebno sniziti. Naime, u slučaju kada je tužitelj djelomično uspio u sporu u kojem je tuženik osporavao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, a zbog čega je bilo potrebno provesti vještačenje za koje je tužitelj prethodno snosio troškove, tužitelju se takvi troškovi trebaju priznati u cijelosti bez obzira na visinu dosuđenog iznosa (isto tako je navedeno u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. listopada 2024., poslovni broj: Rev-1312/2024-2). Dakle, tuženik je u obvezi nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.240,64 EUR, dok je trošak u preostalom iznosu od 1.263,71 EUR valjalo odbiti.

26. S obzirom na navedeno, valjalo je odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je usvojen zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.240,64 EUR, zajedno sa zateznom kamatom, a valjalo je preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.263,71 EUR.

27. Slijedom svega navedenog, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u točki I. izreke drugostupanjske presude, a primjenom odredbe čl. 373. st. 3. ZPP-a odlučeno je kao u točki II. stavku 1., 2. i 3. izreke drugostupanjske presude.

28. Sukladno čl. 166. st. 1. i 2. ZPP, odlučeno je i o zahtjevu tuženika za naknadu troška nastalog povodom njegove žalbe. Tuženik je djelomično uspio sa žalbom, a radi čega je preinačena odluka o glavnoj stvari na način da je tužbeni zahtjev odbijen u iznosu od 418,08 EUR, dok je u prvostupanjskom postupku bio usvojen cjelokupni tužbeni zahtjev u iznosu od 1.393,59 EUR. Dakle, tuženik je sa žalbom uspio u omjeru od 30%. Tuženik potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 250,00 EUR, zajedno s pripadajućim PDV-om od 25%, sveukupno iznos od 312,50 EUR, sukladno Tbr 10.1., Tbr. 46., i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj: 138/23., dalje: Tarifa). Nadalje, tuženik potražuje i trošak sudske pristojbe na žalbu protiv prvostupanjske presude u iznosu od 53,09 EUR. Dakle, tuženik potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 365,59 EUR. Međutim, kako je tuženik sa žalbom uspio u omjeru od 30%, primjenom odredaba čl. 154. st 2., čl. 155. i čl. 166. st. 2. ZPP-a, tuženik ima pravo na naknadu troška žalbenog postupka u razmjernom iznosu od 109,68 EUR, dok nema pravo na naknadu troška žalbenog postupka u preostalom zatraženom iznosu od 255,91 EUR (točka III. i IV. drugostupanjske presude).

U Zagrebu, 27. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Iris Gović Penić