Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-4669/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Nike Grospić Ivasović, predsjednice, Slavica Garac, izvjestiteljica i članica, Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari tužitelja PD /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], kojeg zastupa Kristina Abramović, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženice Republike Hrvatske /OIB: 52634238587/, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Novom Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-85/2023-21 od 19. srpnja 2024., u sjednici održanoj 27. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženice kao djelomično neosnovana, a djelomično se po žalbi tuženice preinačava presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-85/2023-21 od 19. srpnja 2024. i sudi:
Utvrđuje se da postoji potraživanje tužitelja prema tuženici po osnovi naknade neimovinske štete u iznosu od 4.950,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 11. ožujka 2023. do isplate.
Prebija se utvrđena tražbina tužitelja (4.950,00 eura) sa tražbinom tuženice iz presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-542/2019-23 od 28. siječnja 2021. (39,82 eura) i nalaže tuženici isplatiti tužitelju iznos od 4.910,18 eura sa zateznim kamatama po stopi od: 5,50% godišnje od 11. ožujka do 30. lipnja 2023., 7% godišnje od 1. srpnja do 31. prosinca 2023., 7,50% godišnje od 1. siječnja do 30. lipnja 2024., 7,25% od 1. srpnja do 31. prosinca 2024., a od 1. siječnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.
Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu daljnjeg iznosa od 1.450,00 eura na ime naknade štete sa zateznim kamatama.
Tuženica je dužna naknaditi tužitelju trošak prvostupanjskom postupka u iznosu od 1.112,44 eura sa zateznim kamatama po stopi od 7,25% od 19. srpnja do 31. prosinca 2024., a od 1. siječnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.
Odbija se zahtjev tužitelja na naknadu daljnjeg iznosa od 287,56 eura na ime troška prvostupanjskog postupka sa zateznim kamatama.
Potvrđuje se prvostupanjska presuda pod stavkom III. izreke kojim je odbijen zahtjev tuženice za naknadu troška prvostupanjskog postupka.
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici trošak žalbe u iznosu od 143,85 eura, u roku od 15 dana.
III. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu daljnjeg iznosa od 156,15 eura na ime troška žalbe.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 6.400,00 eura sa zateznim kamatama od 11. ožujka 2023. do isplate (stavak I. izreke) i naknaditi parnične troškove u iznosu od 1.450,00 eura sa zateznim kamatama od 19. srpnja 2024. do isplate (stavak II. izreke). Odbijen je zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška (stavak III. izreke).
2. Protiv presude žali se tuženica iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. ZPP-a[1] . Tuženica predlaže preinaku ili ukidanje prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak žalbe u iznosu 300,00 eura.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 6.400,00 eura po osnovi neimovinske štete (pravične naknade) zbog povrede prava osobnosti (dostojanstva)
1 Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZPP-a)
uzrokovane neprimjernim smještajem u zatvorskoj ustanovi za vrijeme izdržavanja kazne zatvora, sa zateznim kamatama od 11. ožujka 2023. do isplate i troškovima postupka sa zateznim kamatama od donošenje odluke do isplate.
5.1. Tuženica je na ročištu održanom 15. studenog 2023. (prije zaključenja prethodnog postupka) istakla prigovor prijeboja sudskom odlukom za iznos od 300,00 kuna / 39,82 eura koji je tuženici dosuđen pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-542/2019-23 od 28. siječnja 2021. na teret tužitelja iz predmetne parnici (trošak kaznenog postupka) i u prilog dostavila presliku te presude (list 70. - 71., 73. - 75.), koji prigovor tužitelj nije osporavao.
6. Prvostupanjski je sud zaključio da tužitelju nisu bili osigurani uvjeti u Zatvoru, da su po opsegu izvan okvira neizbježnog ograničavanja ljudskih prava i trpljenja u slučaju izdržavanje kazne zatvora jer da je minimalni prostor po zatvoreniku bio na ili ispod granice propisane Pravilnikom - oduzimanjem površine sanitarnog čvora, površine soba kretale se od 2,80 do 3,30 m2, opterećene namještajem - krevetima, ormarićima, stolom za jelo, da sanitarni čvor - "čučavac" sa umivaonikom nije bio zatvoren do stropa, već samo pregrađen i provjetravao kroz sobu, da se tuširalo dva puta tjedno, da se hrane konzumirala u prenapučenim sobama, da se u zatvorskom dvorištu moglo boraviti dva sata dnevno, da takvi uvjeti tužitelju nisu kompenzirani drugim odgovarajućim uvjetima, zbog čega da je tuženica kao odgovorna za osiguravanje uvjete u Zatvorskim ustanovama dužna tužitelju na ime pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti (dostojanstva) isplatiti satisfakciju u iznosu 6.400,00 eura (članak 1100. stavak 1. i 2. u vezi s člankom 19. stavkom 2. ZOO-a[2] ) sa zateznim kamatama od podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora (11. ožujka 2023.) do isplate (članak 1103., članak 29. stavak 1., 2/2., 7. i 8. ZOO-a).
7. Prigovor prijeboja je ocijenio neosnovanim, obrazlažući da se predmetna tražbina tužitelja odnosi na naknadu štete nanesenu oštećenjem zdravlja i da kao takva ne može prestati prijebojem jer da je prijeboj isključen odredbom članka 200. stavkom 4. ZOO-a.
8. Osporavajući prvostupanjsku presudu pozivom na navedene žalbene razloge tuženica u bitnome tvrdi da su nejasni razlozi u dijelu koji se odnosi na razdoblje tijekom kojeg je tužitelju bio na raspolaganju prostor ispod 3 m2, a kada iznad 3m 2 (suprotno dokazima prvostupanjski sud uzima da se povreda članka 3. EKZLJP-a[3] odnosila na cijelo razdoblje), da nisu uzeti u obzir ostali uvjeti u Zatvoru koji su bili osigurani, a koji proizlaze iz dostavljenih dokaza o nabavljanju i distribuiranju sredstva za provođenje mjera dezinsekciju i deratizaciju, da je dosuđeni iznos neopravdano visok, da je ocjenjujući prigovor prijeboja neosnovanim pogrešno primijenjena odredba članka 200. stavka 4. ZOO-a i s tim u vezi formiran zaključak jer da ni sam tužitelj nije tvrdio niti dokazao da mu je boravkom u zatvoru oštećeno
2 Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZOO-a)
3 Europska Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj: 18/1997., 6/1999., 14/2002., 13/2003., 9/2005., 1/2006., 2/2010., 13/2017., u daljnjem tekstu: EKZLJP-a)
zdravlje, da u okolnostima konkretnog slučaja nema zapreke za isticanje prigovora prijeboja tražbine čije je postojanje utvrđeno sudskom odlukom (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-91/2013-2 od 25. veljače 2014.), da je nastavno nepravilnoj odluci o meritumu spora, pogrešna i odluka o parničnom trošku koja treba biti vezana za uspjeh stranaka u postupku i da je tužitelju priznata nagrada za podnesak od 11. rujna 2023., iako taj podnesak nije bio potreban u vođenju parnice (članak 155. ZPP-a).
9. Ispitivanje prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio utvrđena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se poziva tuženica (povreda pravila o sadržaju presude, nedostatak razloga o odlučnim činjenica, djelomična proturječnost navedenih razloga sa sadržajem spisa), sa posljedicama koje su otklonjivim u žalbenom stadiju postupka budući da bitne činjenice među strankama nisu sporne i da ih je moguće utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu (članak 373. a ZPP-a).
9.1. Bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a) nisu utvrđene. Prvostupanjski je sud odlučio o zahtjevu iz sudske nadležnosti s osobama koje mogu biti stranke u postupku i pravilno su zastupane, a vezano za koji zahtjev nije u tijeku druga parnica, pravomoćno suđeno, sklopljen sudska niti s njom izjednačena nagodba, po tužbi podnesenoj 5. srpnja 2023., prije podnošenja koje je proveden zakonom predviđen postupak mirnog ostvarivanja prava (tužitelj zahtjev za mirno ostvarivanje prava podnio tuženici 10. ožujka 2023., što je tuženica otklonila dopisom od 2. lipnja 2023. /list 9. - 14./).
10. Djelomično opravdano tuženica osporava prvostupanjsku presude pozivom na žalbene razloge iz članka 353. stavka 2. i 3. ZPP-a i to vezano za visinu utvrđene i dosuđene pravične naknade, ocjenu prigovora prijeboja, a nastavno i za odluku o trošku prvostupanjskog postupka po zahtjevu tužitelja.
11. Naime, prema ZIKZ-a[4] , Pravilniku o standardima smještaja i Pravilniku o kućnom redu[6] , svaki zatvorenik ima pod uvjetima određenim tim propisima pravo na smještaj primjeren ljudskom dostojanstvu i zdravstvenim standardima - uvjeti za smještaj zatvorenika trebaju odgovarati zdravstvenim, higijenskim i prostornim zahtjevima te klimatskim prilikama - prostorije u kojima borave zatvorenici moraju biti čiste, suhe i dovoljno prostrane, za svakog zatvorenika u spavaonici mora biti najmanje 4 m2 i 10 m3 prostora (članak 13. Pravilnika o kućnom redu), a kaznionice i zatvori moraju imati sanitarne uređaje koji omogućuju obavljanje fizioloških potreba u čistim i primjerenim uvjetima za zatvorenike.
12. Tuženica je dužna osigurati da se lišenje slobode provodi u skladu s uvjetima koji jamče poštivanje ljudskog dostojanstva, da se metodama i mjerama izvršenja kazne ne izlaže pojedinca duševnoj boli i poteškoćama koje prekoračuju neizbježnu razinu patnje koja je svojstvena lišenju slobode, da zavisno od praktičnih zahtjeva lišenja
4 Zakon o izvršavanju kazne zatvora (Narodne novine, broj: 14/2021., 155/2023.)
5 Pravilnik o standardima smještaja i prehrane zatvorenika (Narodne novine, broj: 78/2022.) 6 Pravilnik o kućnom redu u zatvorima za izdržavanje istražnog zatvora (Narodne novine, broj: 8/2010) slobode, zdravlje i dobrobit pojedinca moraju na odgovarajući način biti zaštićena (članka 25. stavka 1. Ustava[7] i članka 3. EKZLJP-a), s tim da se povrede tih prava ne može svesti na numerički proračun kvadrata po zatvoreniku, već je potrebno sveobuhvatan pristup uvjetima boravka u zatvoru, u svakom konkretnom slučaju.
13. Iz rezultata raspravljanja i sadržaja spisa proizlazi:
- tužitelj se nalazio u Zatvoru u Zagrebu od 1. ožujka 2022. do 2. lipnja 2023. (ukupno 15 mjeseci i 2 dana ili 459 dana) u sobama broj 54, 67, 7 i 137, površine 21,10 m2 sa sanitarnim čvorom 1,57 m2, koji je odvojen zidom visine 180 cm (u sobama 67., 07 i 137 - čučavac sa umivaonikom, toplom i hladnom vodom i ogledalom, soba 54 je bila opremljena WC školjkom) i namještajem (kreveti, metalni ormarići, klupe, stolice, stol) i to 16 dana u sobi sa još 4 zatvorenika, 89 dana u sobama sa pet zatvorenika, a preostalih 354 dana u sobi sa 6 zatvorenika (prema podacima tuženice /list 49. – 51./),
- kao i ostali zatvorenici, tužitelj se mogao tuširati dva puta tjedno;
- sanitarni čvor (čučavac) provjetravan kroz sobu;
- hrana se konzumirala u sobama;
- dva sata dnevno se moglo izbivati izvan sobe na zatvorskom dvorištu;
- manjak prostora (354 dana) i ostali opisani uvjeti, tužitelju nije nadoknađivan drugim sadržajima (primjerice, većom kvalitetom ostalih sadržaja ustanove u kojoj je zatvorenik smješten, mogućnošću provođenja više vremena izvan ćelije).
14. To što je tužitelj u zatvorskoj ustanovi, gdje mu je sloboda kretanja u sobama bila ograničena 354 dana i što je kroz to vrijeme bio podvrgnut trpljenju takvog intenziteta koji prelazi neizbježnu razinu trpljenja koje je povezano s oblikom legitimnog lišenja slobode (boravak u prostoru manjem od 3 m2 po osobi kad se oduzme površina sanitarnog čvora /“čučavca“/, odvojenog zidom visine 180 cm, koji se provjetravao kroz sobu, u kojoj su zatvorenici konzumirali hranu, tuširanje dva puta tjedno, izbivanje iz sobe dva sata dnevno, a koji manjak prostora i nedostaci u drugim uvjetima, nisu bili kompenzirani drugim sadržajima) predstavlja povredu dostojanstva tužitelja u mjeri koja opravdava dosudu pravične novčane naknade u iznosu od 4.950,00 eura /354 dana x 14,00 eura/ (članak 1100. stavak 2. u vezi s člankom 19. stavkom 2. ZOO-a).
15. Zahtjev tužitelja za naknadu pravične naknade zbog povrede dostojanstva zbog neodgovarajućih uvjeta u zatvoru, povezanih s oblikom legitimnog lišenja slobode u iznosu od 1.450,00 eura (preko iznosa od 4.950,00 eura do iznosa od 6.400,00 eura, suđenom po prvostupanjskom sudu) protivan je cilju kojem služi, njezinoj naravi i društvenoj svrsi (ona nije naknada štete, niti kazna za odgovornu osobu, već činidba zadovoljenja, o visini koje se odlučuje s posebnom pažnjom u svakom konkretnom slučaju) i za taj dio zahtjeva je po prvostupanjskom sudu pogrešno primijenjena odredba članka 1100. stavka 2/2. ZOO-a i s tim u vezi pogrešno utvrđeno činjenično stanje, na što opravdano ukazuje tuženica, budući da je smještaj tužitelja kao osobe koja je legitimno lišena slobode, u Zatvorskoj ustanovi kroz 105 dana odgovarao
7 Ustav Republike Hrvatske (Narodne novine, broj: 56/1990., 135/1997., 8/1998., 113/2000., 124/2000., 28/2001., 41/2001., 55/2001., 76/2010., 85/2010., 5/2014., u daljnjem tekstu: Ustav) zdravstvenim, higijenskim i prostornim zahtjevima te klimatskim prilikama - prostorije u kojima je boravio tužitelj su bile čiste, suhe i dovoljno prostrane, i za svakog zatvorenika je bio osiguran prostor oko 4 m2 (članak 13. Pravilnika o kućnom redu), zbog čega je po žalbi tuženice preinačena prvostupanjska presuda na način da je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu daljnjeg iznosa od 1.450,00 eura na ime pravične novčane naknade sa zateznim kamatama.
16. Činjenica dostupnosti hladne i tople vode, tuširanjem dvaput tjedno, mijenjanje posteljine, pranje odjeće zatvorenika, dezinsekcija zatvoreničkih soba, mogućnost korištenja knjižnicom, na što se pozivala tuženica tijekom postupka ne predstavlja pogodnost, kako to ona tumači, već osnovne uvjete bez kojih bi uopće bilo nemoguće govoriti i o kakvim dostojanstvenim uvjetima.
17. Dakle, tuženica je dužna na ime pravične novčane satisfakcije zbog povrede prava osobnosti (dostojanstvo) isplatiti tužitelju iznos od 4.950,00 eura sa zateznim kamatama od 11. ožujka 2023. (podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora) do isplate (članak 1103., članak 29. stavak 1., 2/2., 7. i 8. ZOO-a).
18. Nadalje, kako tužitelj tijekom postupka nije tvrdio da mu je boravkom u Zatvorskoj ustanovi zbog legitimnog lišenja slobode oštećeno zdravlje, odnosno da je bilo promjena u tijelu ili psihičkoj funkciji koja je utjecala na sposobnost da obavlja normalne aktivnosti (nije ukazivao na nedostatke, gubitak ili nepravilnosti anatomske građe, fiziološke ili psihičke funkcije, koji bi utjecale na sposobnost obavljanja normalnih aktivnosti), što oštećenja zdravlja podrazumijeva, to se ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da se predmetna tužiteljeva tražbina odnosi na naknadu štete nanesene oštećenjem zdravlja, a nastavno niti izbor i primjena odredbe članka 200. točke 4. ZOO-a, vezano za ocjenu prigovora prijeboja sudskom odlukom, koji je tuženica istakla prije zaključenja prethodnog postupka.
19. Suprotno stavu prvostupanjskog suda, a kako to tvrdi i tuženica, predmetna tražbina tužitelja nije naknada štete nanesena oštećenjem zdravlja, i može prestati prijebojem (članak 195. ZOO-a), s obzirom na pravnu prirodu prigovora radi prebijanja, prema kojoj tražbine stranaka egzistiraju do konstitutivne odluke suda kojom se vrši prijeboj po odredbama ZPP-a (istovremeno postojanje ili nepostojanje tražbine po tužbenom zahtjevu i tražbine istaknute radi prebijanja, te ovisno o tim utvrđenjima, eventualno, konstitutivnom odlukom izvršenim prijebojem).
20. Budući da u okolnostima konkretnog slučaja postoje obje tražbine koja glase na novac i obje su dospjele (tužitelja prema tuženici za isplatu iznosa od 4.950,00 eura /dospjela 11. ožujka 2023./ i tuženice prema tužitelju u iznosu od 39,82 eura, koji je utvrđen pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-542/2019-23 od 28. siječnja 2021.), da je tuženica istakla prigovor prijeboja u parnici odlukom sudu, to su ispunjeni uvjeti da se radi konačnog rješenja spora među strankama deklarira postojanje tužiteljevog potraživanja u iznosu od 4.950,00 eura sa zateznim kamatama od 11. ožujka 2023. do isplate, bez utvrđivanja tuženikovog potraživanja jer je utvrđeno navedenom pravomoćnom sudskom presudom, da se konstitutivnom odlukom suda ta potraživanje prebiju (4.950,00 eura - 39,82 eura) i naloži tuženici plaćanje tužitelju razlike - 4.910,18 eura (nekompenziranog iznosa) sa zateznim kamatama od 11. ožujka 2023. do isplate (članak 338. stavak 2. ZPP-a u vezi s člankom 195. ZOO-a).
21. S obzirom na konačno ishod parnice u kojoj je tužitelj uspio 88,36% (osnova 100% + visina 76,72% = 176,72% : 2 = 88,36%), a tuženica 11,64% (100% - 88,36%), tuženica je dužna naknaditi tužitelju 76,72% (88,36% - 11,64%) pripadajućeg troška prvostupanjskog postupka, visina kojih je pravilno utvrđena po prvostupanjskom sudu - iznos od 1.112,44 eura /76,72% od 1.450,00 eura/ (članak 154. stavak 2. u vezi s člankom 155. ZPP-a i OT[8] ) sa zateznim kamatama od 19. srpnja 2024. (donošenje odluke o trošku) do isplate (članak 151. stavak 3. ZPP-a, članak 29. stavak 1., 2/2., 7. i 8. ZOO-a).
22. Neosnovani su žalbeni navodi tuženice u dijelu osporavanja troška podneska od 11. rujna 2023. jer trošak za podnesak tog nadnevka nije dosuđen tužitelju po prvostupanjskom sudu (iz sadržaja spisa ne proizlazi da bi bio podnesen).
23. Preko iznosa od 1.121,43 eura do iznosa od 1.450,00 eura, za iznos od 287,56 eura zahtjev tužitelja za naknadu troška prvostupanjskog postupka nije u razmjeru sa uspjehom u parnici, zbog čega je odbijen.
24. Tuženici, razmjerno uspjehu u žalbenom postupku (76,72%) vezano za osporavanu odluku o glavnom tužbenom zahtjevu, pripada trošak nagrade za sastav žalbe u iznosu od 143,85 eura (76,72% od 187,50 eura /Tbr. 10/1. i 54. OT/), koji trošak je tuženici dužan naknaditi tužitelju. Za daljnji iznos od 156,15 eura (preko iznosa od 143,85 eura do iznosa od 300,00 eura) zahtjev tuženice nije osnovan jer nije postavljen prema mjerodavnoj vrijednosti predmeta spora (Tbr. 7/1, točka 3. OT), OT, niti je razmjeran uspjehu sa žalbom.
25. Zaključno, tuženica je dužna isplatiti tužitelju iznos od 4.910,18 eura sa zateznim kamatama od 11. ožujka 2023. do isplate, naknaditi troškove prvostupanjskog postupka u iznosu od 1.112,44 eura sa zateznim kamatama od 19. srpnja 2024. do isplate, a tužitelj naknaditi tuženici trošak žalbe u iznosu od 143,85 eura, zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 373. a u vezi s člankom 338. stavkom 2. ZPP-a za stavak I., članak 166. stavak 2. ZPP-a za stavak II. i III.).
U Zagrebu 27. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Nika Grospić Ivasović
8 Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023., u daljnjem tekstu: OT)
