REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: Usž-3948/2024-2

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Kristine Senjak Krunić , predsjednice vijeća , Eveline Čolović Tomić i Senke Orlić- Zaninović , članice vijeća , te više sudske savjetnice Ane Matacin , zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja AH, [adresa], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], HH, [adresa], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], SH, [adresa], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], KH, [adresa], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]i ČH, [adresa], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa opunomoćenik Ministarstva Livio Vidučić , odvjetnik iz Splita , Slavićeva 2 , protiv tuženika pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske (ranije: Ministarstvo pravosuđa i uprave ), Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo , Zagreb , Ulica grada Vukovara 49 , OIB: 72910430276 , uz sudjelovanje zainteresiranih osoba : Državnog odvjetništva Republike Hrvatske , OIB: 43539267895 , zastupanog po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu , Split , Gundulićeva 29a , Grada Splita , Split , Obala kneza Branimira 17 , OIB: 78755598868 , zastupanog po generalnom opunomoćeniku MH, diplomiranom pravniku i zaposleniku (generalna punomoć pohranjena u uredu predsjednice Upravnog suda u Splitu pod brojem 14 Su-25/14) i Ministarstva financija Republike Hrvatske , Sektora za naknadu oduzete imovine , Zagreb , Ivana Lučića 6 , PP 116, OIB: 18683136487 , radi obnove postupka naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbi tužitelja , zastupanih po istom opunomoćeniku , protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu , poslovni broj: Us I-525/2024-13 od 19. srpnja 2024. , na sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2025.

pretpostavljam da je

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda i Upravno rješenje suda u Splitu , poslovni broj: Us I-525/2024-13 od 19. srpnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika , KLASA: UP/II-942-01/23-01/127 , URBROJ: 514-04-02-01-01/08-24-02 od 8. siječnja 2024. i zaključka Splitsko-dalmatinske županije , Upravni odjel zadalmatinske županije. imovinsko-pravne poslove , KLASA: UP/I-942-04/97- 01/00732 , URBROJ: 2181/1-13/565-23-69 od 10. veljače 2023. , dok je sudskim rješenjem, istog poslovnog broja i datuma, odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

1.1. Navedenim rješenjem tuženika, povodom žalbe tužitelja, poništava se prvostupanjski zaključak od 10. veljače 2023. (točka I. izreke), te se odbacuje prijedlog tužitelja za obnovu postupka pravomoćno okončanog rješenjem Ministarstva pravosuđa, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942- 01/15-01/57, URBROJ: 514-04-02-01-01-17-02 od 6. studenoga 2017. Prvostupanjskim zaključkom se, povodom zahtjeva tužitelja, prekida postupak obnove postupka okončanog pravomoćnim rješenjem prvostupanjskog upravnog tijela od 2. prosinca 2014., a kojim je ĆH i drugima, utvrđeno pravo na naknadu za nacionalizirani stan označen brojem 1, površine 72,38 m[2] , položen na I. katu zgrade u [adresa], označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], anagrafske oznake Obrov 2 (ranije Obrov 4), kojeg je otkupio i time stekao pravo vlasništva nositelj stanarskog prava RH, a koja zgrada je nacionalizirana pravomoćnim rješenjem Komisije za nacionalizaciju pri NO Općine Split, broj: N-724/8-1960 od 7. travnja 1960. (točka 1. izreke), te se određuje da će se postupak nastaviti po okončanju postupka pokrenutog kod Vrhovnog suda Republike Hrvatske, od strane Općinskog državnog odvjetništva u Splitu i RH, za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru, broj: Gž-533/2021-2 od 13. svibnja 2021. u predmetu Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P-93/2020-10 (točka 2. izreke).

2. Tužitelji su protiv osporene presude i rješenja (odluke o trošku) izjavili žalbu iz svih žalbenih razloga, i to bitne povrede upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom, ističu da je pri odlučivanju prvostupanjski sud zanemario da je presudom, koju su tužitelji dostavili i kojom se utvrđuje da je ugovor o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo ništetan, u točki II. naložena uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije uknjižbe predmetnog stana na ime RH, a što znači da je isti dužan to i trpjeti. Takva presuda bitno mijenja položaj stranaka, jer iste moraju poduzeti određene radnje koje su posljedica utvrđenja ništetnosti tog ugovora pa se ista, kao dokaz opravdanosti obnove postupka, može upotrijebiti kada sve stranke za nju saznaju, a ne samo jedna od podnositeljica zahtjeva, ovdje označena kao PH. Ovo se odnosi i na tuženika u tom predmetu, i to [adresa] i RH. Također je bitna činjenica saznanja za predmetnu presudu i svih ostalih ovdje označenih tužitelja, a koji su naknadno saznali za istu, a koja predstavlja razlog za obnovu postupka, što je sve drugostupanjsko tijelo zanemarilo, a ni prvostupanjski sud na tu okolnost nije obratio pažnju. Također, opće je poznato da presuda proizvodi pravne učinke tek kad postane pravomoćna i ovršna, pri čemu upiru na dostavljenu potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti, iz koje je vidljivo da je istu sud dostavio PH putem opunomoćenice tek dana 29. srpnja 2021., dakle, istog dana kada je i predan prijedlog za obnovu postupka. Pozivaju se na odredbu članka 123. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUP), prema kojoj stranke mogu tražiti obnovu postupka u roku od 30 dana od dana saznanja za razloge obnove ili od kada su stekle mogućnost upotrebe novih dokaza. Ovdje su tužitelji presudu iz parničnog postupka mogli upotrijebiti samo nakon što je na istu izdana klauzula pravomoćnosti i ovršnosti, te prije toga nije mogla biti upotrijebljena niti na jednom sudu. Stoga smatraju da se u predmetnom slučaju ne može govoriti o zakašnjelom prijedlogu za obnovu. Nadalje, pri odlučivanju drugostupanjskog tijela, kao i pri donošenju predmetne presude, zanemarena je činjenica da se presudom Županijskog suda u Bjelovaru, osim utvrđenja da je kupoprodajni ugovor ništetan, nalaže nadležnom zemljišnoknjižnom odjelu uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, što također potvrđuje da se ista može upotrijebiti kao dokaz tek po pravomoćnosti i ovršnosti. Naglašavaju da se sud poziva na podatke iz e-komunikacije odnosno kada je točno tadašnja punomoćnica ovdje tužitelja preuzela drugostupanjsku presudu, međutim, sud ignorira činjenicu vidljivu iz e-komunikacije i potvrde o pravomoćnosti i ovršnosti koju su tužitelji dostavili uz tužbu. Na kraju, smatraju da tuženik donošenjem predmetnog rješenja krši odredbe članka 118. ZUP-a, jer je isto doneseno na štetu stranaka, ovdje tužitelja koji su podnijeli žalbu, a ne postoje razlozi iz točke 2. citirane zakonske odredbe, zbog čega je sud trebao usvojiti tužbeni zahtjev. Slijedom svega navedenog, tužitelji predlažu ovom Sudu usvojiti žalbu, preinačiti prvostupanjsku presudu i rješenje te usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz nalog tuženiku da im nadoknadi troškove upravnog spora, uvećano za sastav ove žalbe u iskazanom iznosu.

3. Tuženik i zainteresirane osobe, uredno pozvani, nisu dostavili odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja te da time nije povrijedio zakon na njihovu štetu.

6. Prema odredbi članka 126. stavka 1. ZUS-a, protiv presude upravnog suda stranke mogu izjaviti žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje tužitelji upiru u žalbi. To stoga jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je istu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je osnovano ocijenio zakonitim predmetno rješenje tuženika, kojim je prijedlog tužitelja za obnovu postupka odbačen kao nepravodoban.

8. Naime, obnova postupka je, sukladno odredbi članka 123. ZUS-a, izvanredni pravni lijek protiv konačnih odluka (rješenja protiv kojih se ne može izjaviti žalba), a koji se može dozvoliti iz taksativno navedenih razloga u tom članku. Prvostupanjski sud je zakonitost rješenja tuženika osnovano ocijenio primjenom odredbe članka 123. stavka 2. točke 3. i stavka 3. ZUP-a, prema kojoj se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti bez vremenskog ograničenja ako se rješenje temelji na prethodnom pitanju, a nadležni sud ili javnopravno tijelo o tom je pitanju kasnije odlučilo u bitnim točkama drukčije (stavak 2. točka 3.), s tim da stranka može tražiti obnovu postupka u roku od 30 dana od dana saznanja za razloge obnove ili od kad je stekla mogućnost upotrebe novih dokaza (stavak 3.).

9. Dakle, iz rečene zakonske odredbe jasno proizlazi da se, iz razloga na kojem je predmetni prijedlog utemeljen, obnova postupka može pokrenuti bez vremenskog ograničenja, ali u subjektivnom roku od 30 dana od dana saznanja za taj razlog, protekom kojeg je nadležno tijelo, sukladno članku 126. stavku 1. ZUP-a, dužno odbaciti takav prijedlog.

10. U konkretnom slučaju, iz podataka e-Spisa proizlazi da je opunomoćenica utvrđenih ovlaštenika naknade, ovdje tužitelja, presudu Županijskog suda u Bjelovaru, broj: Gž-533/2021-2 od 13. svibnja 2021. (o ništetnosti ugovora o kupoprodaji stana sklopljenog između [adresa] i RH), na kojoj se temelji prijedlog za obnovu, zaprimila 25. lipnja 2021., što znači da je rok od 30 dana od dana saznanja za tu presudu protekao 25. srpnja 2021., odnosno jer je taj dan bio neradni (nedjelja), rok je istekao 26. srpnja 2021. pa, kako je prijedlog (nazvan "podnesak predlagatelja kojim se dostavljaju presude") podnesen 29. srpnja 2021., to je osnovano odbačen kao nepravodoban, pravilnom primjenom odredbe članka 126. stavka 1. ZUP-a.

11. Slijedom izloženog, tužitelji neosnovano i u žalbi ukazuju na potvrdu pravomoćnosti/ovršnosti navedene presude Županijskog suda u Bjelovaru od 13. svibnja 2021., jer je za ocjenu pravodobnosti prijedloga za obnovu predmetnog upravnog postupka, okončanog rješenjem tuženika od 6. studenoga 2017., mjerodavan trenutak saznanja za tu presudu, kao razloga obnove, a ne trenutak kada je ista u tom sudskom postupku postala pravomoćna, a time i ovršna. Takav podatak, naime, relevantan je za taj (sudski) postupak u svrhu izvršenja navedene sudske presude, a ne za predmetni upravni postupak, na koji se imaju primijeniti isključivo procesne odredbe ZUP-a.

12. Prema pak odredbi članka 124. stavka 2. ZUP-a, stranka je dužna dokazati da je prijedlog za obnovu podnesen u zakonskom roku, kojem uvjetu ovdje nesporno nije udovoljeno jer tužitelji nisu pravno valjanim dokazom dokazali da su prijedlog podnijeli u zakonom propisanom roku, a niti za takav zaključak ima temelja u podacima sveza spisa.

13. Nije od utjecaja na donošenje drukčije odluke u ovoj stvari ni prigovor tužitelja usmjeren na pogrešnu primjenu članka 118. ZUP-a, prema kojoj odredbi drugostupanjsko tijelo ne može izmijeniti prvostupanjsko rješenje na štetu stranke koja je izjavila žalbu (stavak 1.). Ovo iz razloga jer se, sukladno stavku 2. citirane zakonske odredbe, iznimno prvostupanjsko rješenje može izmijeniti i na štetu stranke koja je izjavila žalbu ako bi se takvo rješenje moglo oglasiti ništavim ili poništiti, a o čemu se upravo ovdje radi. To stoga jer je o prijedlogu tužitelja donesena nezakonita odluka (zaključak prema ranije važećem Zakonu o općem upravnom postupku, umjesto rješenje po ovdje mjerodavnom ZUP-u), koju, sukladno članku 129. stavku 1. ZUP-a, drugostupanjsko tijelo može poništiti i nakon isteka roka za žalbu, slijedom čega ovaj Sud ne nalazi povredu zakona na štetu tužitelja niti po toj osnovi.

14. Nije pravno odlučno ni pozivanje tužitelja na naredbu iz pravomoćne presude Općinskog suda u Splitu, kojom je nadležnom zemljišnoknjižnom odjelu naložena uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja (prije uknjižbe predmetnog stana na RH). Navedena okolnost, naime, od utjecaja je na ovrhu te presude koja se provodi u sudskom postupku, ali nije relevantna za predmetni upravni postupak, u kojem je utvrđeno da nisu ispunjene procesne pretpostavke za pokretanje obnove postupka naknade za oduzetu imovinu, a u kojem slučaju bi tek bilo osnove za donošenje meritorne odluke o ovoj upravnoj stvari, kako to osnovano navodi već i tuženik u osporenom rješenju.

15. Kako, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku proizlazi da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužitelja, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe. Ovo osobito imajući u vidu da tužitelji pravilnost osporene presude pobijaju ukazujući na iste činjenice i dokaze na kojima je prvostupanjska presuda utemeljena, ali ih drukčije tumače, dajući u stvari svoje viđenje i ocjenu činjeničnog stanja utvrđenog u postupku te svoju interpretaciju primijenjenog postupovnog prava, što nije od utjecaja na drukčije rješenje ove upravne stvari.

16. Na kraju, Sud nalazi zakonitom i odluku o troškovima spora. Zbog toga što je tužbeni zahtjev osnovano odbijen pa sukladno članku 147. stavka 1. ZUS-a , tužitelji nemaju pravo na naknadu zatraženih troškova. Iz istih razloga, a jer nisu uspjeli sa žalbom u ovom sporu, tužiteljima ne pripada pravo na naknadu troškova žalbenog postupka, radi čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.

17. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a , odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu , 27. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Kristina Senjak Krunić