Poslovni broj: Usž-3755/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Kristine Senjak Krunić , predsjednice vijeća , Eveline Čolović Tomić i Senke Orlić- Zaninović , članice vijeća , te više sudske savjetnice Ane Matacin , zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja Grada Makarske , Makarska , Obala kralja Tomislava 1 , kojeg zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva Mihočević & Bajs doo , Zagreb , Smičiklasova 18 , protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske (ranije: Ministarstvo pravosuđa i uprave ), Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo , Zagreb , Ulica grada Vukovara 49 , uz sudjelovanje zainteresiranih osoba : Državnog odvjetništva Republike Hrvatske , zastupnog po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu i Župe Sv. Marka Evanđelista u Makarskoj , zastupnoj po opunomoćeniku Mati Tomislavu Perošu , odvjetniku iz Splita , radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o žalbi tužitelja , zastupanoj po istom opunomoćeniku , protiv presude Upravnog suda u Splitu , poslovni broj: Us I-2262/2022-17 od 16. studenoga 2023. , na sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2025.

pretpostavljam da je

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu , poslovni broj: Us I-2262/2022-17 od 16. studenoga 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja tuženika, KLASA: UP/II-942-01/21-01/34, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-22-02 od 9. rujna 2022., te se tužitelju nalaže da zainteresiranoj osobi Župi Sv. Marka Evangelista u Makarskoj naknadi trošak ovog spora u iznosu od 2.500,00 €, u roku od 15 dana od dostave pravomoćne odluke. Navedenim rješenjem tuženika, povodom žalbe Župe Sv. Marka Evangelista u Makarskoj, poništava se dopunsko rješenje Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za imovinsko- pravne poslove, KLASA: UP/I-944-07/97-01/00008, URBROJ: 2181/1-13/04/615-20- 0113 od 24. studenoga 2020. i predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Potonjim dopunskim rješenjem Župa Sv. Marka Evangelista-Makarska utvrđena je ovlaštenikom naknade za zemljište kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Makar, površine 860 m2, odlučeno je da će oblik i visinu naknade utvrditi Mješovito povjerenstvo Vlade Republike Hrvatske i Hrvatske biskupske konferencije za provedbu ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o gospodarskim pitanjima, te je obveznikom naknade utvrđena Republika Hrvatska.

2. Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu, zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja u sporu, te pogrešne primjene materijalnog prava. U odnosu na bitne povrede odredaba upravnog spora, poziva se na odredbu članka 60. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/15., 152/14., 29/17. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUS), navodeći da obrazloženje pobijane presude ne sadrži razloge o tome koje je sud dokaze izvodio, kako ih je ocijenio i zbog čega ih je na taj način ocijenio. Pobijana presuda je u cijelosti ostala bez razloga o navodima iz tužbe, u kojoj je tužitelj istaknuo da je naturalni povrat, temeljem članka 52. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", broj: 92/96., 39/99., 42/99., 92/99., 43/00., 131/00., 27/01., 65/01., 118/01., 80/02., 81/02. i 98/19. – dalje u tekstu: Zakon o naknadi), nemoguć i nedopušten iz razloga jer je pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini, kao treća osoba, stekla Republika Hrvatska. Stoga, s tim u vezi, drži pogrešnim zaključak suda da bi činjenica stjecanja prava vlasništva od strane treće osobe bila vezana uz primjenu odredbe članka 54. Zakona o naknadi, pri čemu se sud u pobijanoj presudi isključivo bavi primjenom citirane zakonske odredbe, dok o primjeni članka 52. Zakona o naknadi presuda ne sadrži niti jedan razlog. Također, presuda ne sadrži obrazloženje o navodima tužitelja da je predmetna nekretnina privedena namjeni niti o primjeni odredbe članka 17. Zakona o naknadi, čime je povrijeđena odredba članka 60. stavka 4. ZUS-a, a što je utjecalo na donošenje zakonite i pravilne presude. U odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, tužitelj ističe kako nije bio dužan dostaviti dokaze na okolnost primjene odredbi Zakona o ustanovama ("Narodne novine", broj: 76/93.) jer, sukladno stajalištu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske izraženog u presudi poslovni broj: Usž-2463/2019 od 6. studenoga 2019., da bi se netko smatrao nositeljem prava korištenja na zemljištu u smislu ranije važećih propisa nije bilo nužno postojanje akta o dodjeli prava korištenja, već je relevantno tko je u stvarnosti nekretninu koristio i na koji način, a u postupku je među strankama i zainteresiranim osobama bilo nesporno da je Centar za kulturu Makarska od 1952. jedini u posjedu nekretnine, da istu koristi i njom upravlja samostalno, da se ta nekretnina koristi isključivo za potrebe ljetne pozornice te da su na njoj od strane tog Centra izvedeni radovi za potrebe rada ljetne pozornice. Nesporne činjenice se ne dokazuju. Okolnost pak da u Ugovoru o prijenosu prava raspolaganja između Općine Makarska i Kino poduzeća Partizan od 10. prosinca 1970. nije navedena nekretnina koja je predmet ovog postupka upravo potvrđuje da je već u to vrijeme Centar za kulturu Makarska bio nositelj prava korištenja na nekretnini koja je predmet ovog postupka pa mu pravo raspolaganja nije niti trebalo prenositi. Stoga drži da je sud pogrešno utvrdio da Centar za kulturu Makarska ne bi bio nositelj prava korištenja, odnosno vlasnik predmetne nekretnine prije stupanja na snagu Zakona o naknadi, odnosno do stupanja na snagu Zakona o ustanovama. Dodaje da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno u dijelu koji se odnosi na stjecanja prava vlasništva Republike Hrvatske na predmetnoj nekretnini stupanjem na snagu Zakona o ustanovama i stjecanjem osnivačkih prava nad Centrom za kulturu Makarska i s tim povezanu primjenu odredbe članka 52. Zakona o naknadi, kao i u dijelu koji se odnosi na privedenost zemljišta namjeni i s tim povezanu primjenu odredbe članka 17. Zakona o naknadi, što je posljedica propusta suda da se uopće bavi primjenjivošću tih odredbi u ovom sporu. S obzirom na navedeno, a uslijed pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, sud je pogrešno primijenio materijalno pravo, jer uopće nije primijenio relevantne odredbe članka 17. i članka 52. Zakona o naknadi, dok je odredbu članka 54. istog Zakona primijenio na pogrešan način, smatrajući da u konkretnom slučaju nije ispunjena pretpostavka postojanja prava vlasništva na strani Centra za kulturu Makarska prije stupanja na snagu Zakona o naknadi i Gradskog kina Makarska d.o.o. kao sljednika Centra za kulturu Makarska u vrijeme stupanja na snagu Zakona o naknadi, iako je ta pretpostavka bila ispunjena, kako je to već ranije u žalbi navedeno. U odnosu na odluku o troškovima, sud u obrazloženju presude ne navodi na temelju kojih zakonskih odredbi i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika je zainteresiranoj osobi, ovdje Župi Sv. Marka Evangelista, dosudio troškove upravnog spora u iznosu od 2.500,00 €. Odluku o troškovima drži nezakonitom prvenstveno jer je odluka o glavnoj stvari nepravilna i nezakonita, zbog čega je sud trebao usvojiti tužbeni zahtjev i njemu dosuditi troškove postupka, sukladno članku 79. stavku 4. ZUS-a. Također, sud ne obrazlaže zbog čega smatra da su radnje za koje su zainteresiranoj osobi dosuđeni troškovi bile opravdane za vođenje ovog postupka, čime su povrijeđene odredbe članka 79. stavka 1. i stavka 4. ZUS-a. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže ovom Sudu usvojiti žalbu, poništiti osporenu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu troškova ovog upravnog spora, uvećano za troškove žalbenog postupka u iskazanom iznosu, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

3. Tuženik i zainteresirana osoba Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, uredno pozvani, nisu dostavili odgovor na žalbu, dok zainteresirana osoba Župa Sv. Marka Evangelista, u odgovoru na žalbu, smatra da tužitelj neosnovano pobija osporenu presudu. Kratko se osvrće na predmetni postupak, koji se vodi u izvršenju presude Upravnog suda u Splitu UsInoi-37/16, a u kojoj se, pored ostalog, sud pozvao na nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke KO koji je naveo kako je na predmetnom zemljištu prostornim urbanističkim planom Općine Makarske bila predviđena izgradnja kulturnog centra, koji nikada nije izgrađen, te je, stoga, a uzimajući u obzir da predmetna nekretnina od oduzimanja do danas nije promijenila svoj oblik te da je prostor isti kao i u vrijeme oduzimanja, prvostupanjski sud uputio upravno tijelo na provođenje dokaza novim očevidom uz vještaka građevinske struke kako bi se na nesporan način utvrdilo koji su radovi na predmetnoj nekretnini izvršeni do stupanja na snagu Zakona o naknadi. Prvostupanjsko tijelo nije postupilo po navedenoj uputi pa je, rješenjem tuženika, poništeno prvostupanjsko rješenje i predmet vraćen na ponovni postupak, uz obrazloženje kako je primjena članka 54. Zakona o naknadi moguća samo ukoliko je predmetna nekretnina na dan 11. listopada 1996. bila u vlasništvu Gradskog kina Makarska d.o.o., u njihovom posjedu te ako je služila za obavljanje djelatnosti za koju je osnovana. Pritom u konkretnom slučaju nije ispunjen prvi uvjet budući iz zemljišnoknjižnog izvatka proizlazi da predmetna nekretnina nije evidentirana kao vlasništvo Gradskog kina Makarska d.o.o., a koje stajalište tuženika je kao zakonito i pravilno prihvatio i prvostupanjski sud presudom, u obrazloženju koje je dao jasne, precizne i na zakonu utemeljene razloge. Navode iz žalbe tužitelja nisu ničim potkrijepljeni i u istoj tužitelj iznosi svoje subjektivno tumačenje zakonskih odredbi i svoje pogrešne zaključke o utvrđenom činjeničnom stanju. Drži pravilnom i konstataciju u presudi, u kojoj se sud poziva na ustaljenu upravnosudsku praksu u nizu odluka Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, a prema kojoj se smatra da je imovina u društvenom vlasništvu postala vlasništvo pravne osobe na temelju Zakona o ustanovama samo ako se radi o imovini na kojoj je do dana stupanja na snagu toga Zakona, ustanova imala trajno pravo korištenja sukladno tada važećim propisima, a tužitelj tijekom dugotrajnog trajanja ovog postupka nije predočio niti jedan dokaz na tu okolnost. S obzirom na navedeno, zainteresirana osoba predlaže ovom Sudu odbiti žalbu tužitelja.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja te da time nije povrijedio zakon na njegovu štetu.

6. Naime, osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može se ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. ZUS-a, iz razloga na koje tužitelj upire u žalbi. To stoga jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene presude proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je istu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je osnovano zaključio da je tuženik zakonito postupio kada je prvostupanjsko rješenje poništio i predmet vratio na ponovni postupak, uz pravilnu uputu za nastavno postupanje prvostupanjskog tijela.

7. Nije pravno odlučan ni prigovor manjkavog obrazloženja presude, jer time što prvostupanjski sud nije odgovorio na sve tužbene navode nije, samo po sebi, počinio povredu odredbe članka 60. stavka 4. ZUS-a, na koju tužitelj upire u žalbi. Ovo iz razloga jer se obveza obrazlaganja odluka ne može shvatiti kao zahtjev za detaljnim odgovorom na svaki navod, već opseg obrazlaganja odluke ovisi o prirodi iste te se utvrđuje prema okolnostima konkretnog slučaja i prirodi stvari, s tim da u obrazloženju moraju biti navedeni argumentirani razlozi na kojima je donesena odluka utemeljena, čemu je ovdje udovoljeno, jer je u osporenoj presudi prvostupanjski sud naveo relevantne razloge kojima se rukovodio ocjenjujući rješenje tuženika zakonitim.

8. Pritom nije od utjecaja na zakonitost osporene presude okolnost što je, obrazlažući svoju odluku, prvostupanjski sud uputio na stajališta tuženika iz obrazloženja pobijanog rješenja, kraj činjenice da je već tuženik dao detaljnu i jasnu analizu razloga kojima se rukovodio kada je poništio prvostupanjsko rješenje i predmet vratio na ponovni postupak uz uputu za daljnje postupanje, a koje razloge je osnovano prihvatio prvostupanjski sud, kao što ih, zbog nepotrebnog ponavljanja, prihvaća i ovaj Sud, jer su utemeljeni na dokazima koji prileže svezu spisa te na pravilnom tumačenju relevantnih odredbi materijalnog prava primijenjenog postupku.

9. Naime, i po ocjeni ovog Suda, tuženik je pravilno postupio kada je prvostupanjsko rješenje poništio i predmet vratio na ponovni postupak iz razloga jer odlučne činjenice u ovoj stvari, koje se odnose na mogućnost naturalnog povrata oduzetog zemljišta, nisu pravilno i u potpunosti utvrđene. Pritom se tuženik osnovano pozvao na odredbu članka 242. stavka 2. ovdje mjerodavnog Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91. i 103/96.), prema kojoj će drugostupanjsko tijelo svojim rješenjem poništiti prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak ako nađe da će nedostatke prvostupanjskog postupka brže i ekonomičnije otkloniti prvostupanjsko tijelo.

9.1. Ovo tim više što i tužitelj u žalbi ističe da je činjenično stanje u ovoj stvari ostalo nepotpuno utvrđeno, te s tim u vezi iznosi razloge koje može isticati nastavno u predmetnom upravnom postupku.

10. Nadalje, Sud nalazi neosnovanim pozivanje tužitelja na ovosudnu presudu, poslovni broj: Usž-2463/2019-3 od 6. studenoga 2019., pri čemu sadržaj iste tužitelj pogrešno tumači, jer se ovdje ne radi o činjeničnoj i pravnoj situaciji kakvu ima u vidu ta presuda, a iz koje također proizlazi da tužitelj, osim zemljišnoknjižnog izvatka, može dostaviti i druge dokaze (rješenje, odluku i sl.) o stjecanju/dodjeli prava korištenja zemljišta, koje dokaze, međutim, u dosadašnjem postupku nije dostavio.

11. Nije od utjecaja na donošenje drukčije odluke u ovoj stvari ni prigovor usmjeren na stjecanje prava vlasništva Centra za kulturu Makarska dosjelošću, i to najkasnije krajem 1992. godine kada je proteklo 40 godine samostalnog i poštenog posjeda predmetne nekretnine jer, osim što takve tvrdnje tužitelj ničim ne dokazuje, za napomenuti je da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana (članak 388. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima).

12. Kako, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku proizlazi da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužitelja, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

13. S obzirom na postignuti uspjeh u sporu, u kojem je tužbeni zahtjev tužitelja osnovano odbijen, to je, sukladno članku 79. stavku 4. ZUS-a, tužitelj dužan nadoknaditi zainteresiranoj osobi opravdane izdatke nastale zastupanjem te osobe po odvjetniku. Prvostupanjski sud je ocijenio opravdanim izdacima troškove koje je zatražio odvjetnik zainteresirane osobe na ročištu održanom 8. studenoga 2023., i to trošak sastava odgovora na tužbu, podneska (kojim je odgovoreno na podnesak tužitelja od 16. kolovoza 2023.) i zastupanja na dva ročišta (12. listopada 2023. i 8. studenoga 2023.), za svaku radnju 500 €, što uvećano za PDV ukupno iznosi 2.500 €. Pritom prvostupanjski sud nije obrazložio opravdanost dosuđenih troškova za navedene radnje u smislu članka 79. stavka 1. ZUS-a, čemu tužitelj osnovano prigovara u žalbi. Ovo iz razloga jer je, po ocjeni ovoga Suda, zainteresiranoj osobi trebalo priznati troškove zastupanja po odvjetniku za sastav odgovora na tužbu i dva ročišta, a ne i za podnesak čiji je sadržaj mogao biti iznesen na ročištu održanom 12. listopada 2023. godine.

13.1. Međutim, uvažavajući Tbr. 52. važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23. – dalje u tekstu: Tarifa) , prema kojoj, kad odlučuje o nagradi troškova zastupanja, sud primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi ​​u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, a imajući u vidu Tbr. 27. stavak 1. alineju 2. i stavak 2. , Tbr. 46. ​​i Tbr. 54. Tarife, proizlazi da bi tužitelj , pravilnom primjenom citiranih odredaba Tarife, za opravdane izdatke (sastav odgovora na tužbu i dva ročišta) trebao zainteresiranoj osobi nadoknaditi trošak od 3.750 € (zajedno s 25% PDV-a), dakle iznos veći od dosuđenog, radi čega ovaj Sud nije našao osnove poništiti odluku o trošku jer bi to bilo na štetu tužitelja. , koji je izjavio žalbu.

14. Na kraju, Sud nalazi neosnovanim zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela predmetnog upravnog spora jer, osim što nije uspio sa žalbom, tužitelj je Grad Makarska , dakle, jedinica lokalne samouprave i, kao takva, predstavlja javnopravno tijelo. Troškovi pak zastupanja javnopravnog tijela u upravnom sporu po odvjetniku kao opunomoćeniku ne spadaju u izdatak u sporu koji bi, u smislu članka 79. stavka 1. , au vezi članka 20. stavka 3. ZUS-a , bio nužan i opravdan, koje je stajalište iznio i Ustavni sud Republike Hrvatske u više svojih odluka (primjerice odluka, broj: U-III-7441/2021 od 4. srpnja 2024. ), zbog čega je navedeni zahtjev valjalo odbiti.

15. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 6. ZUS-a , a sukladno ovlaštenju iz članka 169. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.) odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu , 27. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Kristina Senjak Krunić