Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2965/2024-3

U I M E R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Vedrane Perkušić kao predsjednice vijeća, dr. sc. Daniele Pivčević kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te dr. sc. Ivana Tironija kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Krešimiru Vlajčeviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn- 3103/2016-72 od 27. kolovoza 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 27. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika se odbija kao neosnovana, a žalba tužiteljice se odbija kao djelomično neosnovana te prihvaća kao djelomično osnovana te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3103/2016-72 od 27. kolovoza 2024.:

a) potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom I. i II. izreke te u dijelu odluke pod točkom IV. izreke kojim je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu s osnove rente za trajnu tuđu pomoć i njegu daljnjeg iznosa od 42,69 EUR-a mjesečno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i za isplatu zakonskih zateznih kamata koje na dosuđeni iznos od 17.945,54 EUR-a teku od 14. listopada 2016. do 6. rujna 2017.;

b) preinačava u dijelu pod točkom IV. i u točki III. izreke na način da se sudi:

„1. Nalaže se tuženiku EUROHERC osiguranje d.d. isplatiti tužiteljici ZT daljnji iznos od 5.400,00 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama od 7. rujna 2017. do isplate, dok se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice za preostali iznos od ukupno 59.835,22 EUR-a (s osnove neimovinske štete i imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 7.231,79 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama od 27. kolovoza 2024. do isplate.“

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici u roku od 15 dana trošak žalbenog postupka u iznosu od 129,82 EUR-a.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom odlukom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 20.105,54 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 2.160,00 EUR-a teku od 14. listopada 2016. do isplate, a na iznos od 17.945,54 EUR-a od 7. rujna 2017. do isplate (točka I. izreke). U točki II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici s osnove rente za trajnu tuđu pomoć i njegu iznos od 90,00 EUR-a mjesečno počevši od 1. siječnja 2016. pa nadalje, s time da je dospjele obroke dužan platiti odjednom, a ostale kako budu dospijevali, a najkasnije do 10. u mjesecu za tekući mjesec, sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog obroka do isplate. U točki III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 5.989,31 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. kolovoza 2024. do isplate. Konačno, u točki IV. izreke odbijen je kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem od tuženika potražuje isplatu iznosa od 65.235,22 EUR-a te u dijelu u kojem s osnove rente za trajnu tuđu pomoć i njegu potražuje isplatu iznosa 42,69 EUR-a mjesečno, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamama, kao i u dijelu u kojem na dosuđeni iznos od 17.945,54 EUR-a potražuje zakonske zatezne kamate tekuće od 14. listopada 2016. do 6. rujna 2017.

2. Žali se tužiteljica pobijajući presudu suda prvog stupnja u dijelu pod točkom IV. presude, kao i u odbijajućem dijelu odluke o troškovima postupka zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23, dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu te preinači pobijanu presudu na način da tužiteljici dosudi pravičnu novčanu naknadu, odnosno vrati predmet sudu prvog stupnja na ponovni postupak. Tužiteljica je zatražila trošak žalbe.

3. Žali se tuženik pobijajući presudu u dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke preko nespornog iznosa od 10.000,00 eura, u dijelu pod točkom II. izreke u cijelosti, kao i odluku o parničnom trošku sadržanu pod točkom III. izreke, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP-a te predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu sukladno žalbenim navodima i odluku o parničnom trošku, podredno, ukinuti presudu u pobijanom dijelu. Zatražio je trošak žalbenog postupka.

4. Žalba tuženika nije osnovana, dok je žalba tužiteljice djelomično osnovana.

5. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice radi naknade štete zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi koja se dogodila 19. studenoga 2014., u kojoj je sudjelovala kao pješakinja, kada ju je udarilo osobno vozilo osigurano kod tuženika, kojim je upravljao vozač ET. Tužiteljica potražuje od tuženika ukupan iznos od 85.340,76 EUR-a (na ime imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege u iznosu od 3.981,68 EUR-a, a na ime neimovinske štete iznos od 81.359,08 EUR-a) sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate te s osnove rente za trajnu tuđu pomoć i njegu iznos od 132,69 EUR-a mjesečno počevši od 1. siječnja 2016. pa nadalje sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinačnog obroka pa do isplate.

6. I u ovoj fazi postupka sporna je odgovornost za nastanak štetnog događaja te osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

7. Ispitujući zakonitost pobijane presude, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da ista nije donesena uz počinjenje jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

8. Nije ostvarena ni bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuju žalitelji, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

9. Činjenično stanje u postupku je pravilno i potpuno utvrđeno te nije dovedeno u sumnju navodima žalbe pa je neosnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Na tako utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo osim dijelom u odnosu na dosuđenu visinu tužbenog zahtjeva.

10. Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev kao djelomično osnovan temeljem slijedećih utvrđenja:

- da je tužiteljica 19. studenoga 2014. oko 19.30 kao pješakinja stradala u prometnoj nezgodi u mjestu Presečno kod kbr. 27, na način da je ET (dalje: osiguranik tuženika) osobnim vozilom naletio prednjom desnom stranom, brzinom od oko 55 - 60 km/h, na desnu bočnu više stražnju stranu tijela tužiteljice,

- da je do naleta na tužiteljicu došlo na pješačkom prijelazu, i to na oko 5,9 istočnije od zapadnog ruba voznog dijela kolnika,

- da se osiguranik tuženika prije naleta kretao brzinom od oko 55 - 60 km/h te nije reagirao kočeći pa je stoga zaustavni put vozila osiguranika tuženika iznosio 28,3 m,

- da je autobus iz kojega je izašla tužiteljica krenuo sa stanice u trenutku izlaska tužiteljice te da se do trenutka dolaska tužiteljice do zapadnog ruba voznog dijela kolnika na pješačkom prijelazu, potpuno udaljio od zone naleta vozila osiguranika tuženika na tužiteljicu,

- da je u trenutku kada je tužiteljica počela prelaziti kolnik, vozilo osiguranika tuženika bilo udaljeno od mjesta naleta na tužiteljicu za oko 67,2 m,

- da je javna rasvjeta na mjestu nesreće bila slaba, ali da je osiguranik tuženika i s takvom rasvjetom mogao opaziti tužiteljicu na kolniku samo sa upaljenim kratkim svjetlima svojeg vozila, odnosno da je sigurno mogao opaziti tužiteljicu ispred vozila na razmaku od 30 m, kada se tužiteljica nalazila na lijevoj polovici kolnika, neposredno do središnje linije kolnika, u vidokrugu osiguranika tuženika,

- da je osiguranik tuženika reagirao kočenjem u trenutku mogućeg opažanja tužiteljice, da bi se mogao zaustaviti na oko 1,7 m prije mjesta naleta na tužiteljicu i izbjeći štetni događaj,

- da je okrivljenik ET presudom Općinskog suda u Varaždinu posl. br. K- 505/15-19 od 31. kolovoza 2016. oslobođen od optužbe da bi kritične prigode počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu opisano u odredbi čl. 277. st. 5. u svezi st. 2. i st. 1. Kaznenog zakona iz razloga što tužitelj u činjeničnom opisu kaznenog djela nije naznačio bitno zakonsko obilježje kaznenog djela (krivnju-svjesni nehaj),

- da je prema nalazu i mišljenju stalnih sudskih vještaka mr. sc. Srećka Vuletića, dr. med., spec. neurokirug i prim. Gordana Makarića, dr. med., spec. psihijatar, u predmetnoj prometnoj nesreći tužiteljica zadobila šok zbog krvarenja, besvjesno stanje, razdore jetre, akutni poremećaj funkcije disanja, politrauma, ozljede organa trbušne šupljine s krvarenjem u trbušnu šupljinu, krvarenje u mekim moždanim ovojnicama, ozljede struktura lubanje (zrak u moždanim kljetkama), prijelom baze lubanje (prijelom leptiraste kosti), prijelom čeone kosti desno i prijelom zatiljne kosti, prijelom jagodične kosti i prijelom gornje čeljusti, prijelom desne nosne kosti, traumatsku ozljeda pluća (nagnječenje desnog pluća), razdor slezene, prijelom obje sjedne kosti, prijelom stidne kosti, prijelom križne kosti desno, krvarenje u spojnici oka, žarišne ozljede tkiva mozga, krv u prsištima obostrano, zrak u desnom prsištu te izljev u oba prsišta, koje ozljede i stanja su posljedica ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju,

- da tužiteljica pri štetnom događaju nije trpjela primarni strah, međutim da je do smirivanja akutnih simptoma trauma i prilagodbe na novonastalo stanje trpjela umjereni do jaki oscilirajući strah sveukupno do 5 dana te potom umjereni oscilirajući strah sveukupno do 4 tjedna; po navedenom da je trpjela slabiji oscilirajući strah sveukupno do 20 tjedna te je kod iste zaostao kasni, povremeni, oscilirajući strah slabijeg intenziteta, u situacijama koje podsjećaju na štetni događaj,

- da je tužiteljica trpjela fizičke bolove jakog intenziteta kroz 3 dana, bolove srednjeg intenziteta kroz 5 dana, a bolove slabog intenziteta kroz ukupno godinu dana, dok će povremene bolove slabog intenziteta trpjeti i dalje trajno (uključeni su u ocjenu trajnog smanjenja opće životne i radne aktivnosti),

- da ožiljci prsnog koša i trbušne stjenke, uz blažu asimetriju korijena nosa nakon prijeloma nosnih kostiju uzrokuju kod tužiteljice naruženost srednjeg stupnja, koja je u svakodnevnom životu vidljiva okolini ovisno o odjeći,

- da su vještaci kod tužiteljice utvrdili trajno smanjenje životne aktivnosti u omjeru od 40%, a s osnova učestalih glavobolja migrenoznog tipa i povremenih vrtoglavica, smanjenog osjeta njuha i okusa, blažeg poremećaja binokularnog vida sa dvoslikama u krajnjim položajima bulbusa, kao i zbog psihičkih poremećaja, trajnog poremećaja arhitekture zdjelice nakon prijeloma više kostiju zdjelice (uz diskretnu razliku u dužini donjih ekstremiteta) i posljedičnih bolova u mirovanju i intolerancije statodinamičkih opterećenja uz pojavu bolnog sindroma,

- da je tuđa njega i pomoć tužiteljici bila potrebna 8 sati dnevno kroz mjesec dana, 4 sata dnevno kroz mjesec dana, 2 sata dnevno kroz 6 mjeseci (za sve radnje izvan kuće, veći dio radnji vođenja kućanstva, dio radnji samozbrinjavanja),

- da je tužiteljici potrebna trajna tuđa njega i pomoć u prosjeku od 1 sata dnevno (za dio radnji vođenja kućanstva, pratnju, nadzor i veći dio radnji izvan kuće), počevši od 1. siječnja 2016., koja je potrebna radi psihičkih tegoba, kao i tjelesnog hendikepa; da se ista odnosi na obavljanje težih poslova u kućanstvu i izvan njega, potrebe psihološke potpore i radnje kod kojih je prisutno duže ili jače statodinamičko opterećenje zdjelice i donjih ekstremiteta,

- da je tuženik s osnove neimovinske štete isplatio tužiteljici iznos od

- da je cjelokupno liječenje tužiteljice završeno 7. rujna 2017.

11. Sud prvog stupnja utvrđuje kako u konkretnom slučaju postoji isključiva krivnja osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja i štetu počinjenu tužiteljici. Pri tome se sud prvog stupnja poziva na primjenu odredbi članka 1045. stavak 3., odredbi članaka 1063. do 1067. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO), kao i odredbi članka 38. stavak 2. i članka 134. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23., 145/24., dalje: ZSPC).

12. Sud prvog stupnja zaključuje kako je osiguranik tuženika postupio protivno citiranim odredbama ZSPC-a iz razloga što se nije pješačkom prijelazu približio oprezno, sigurnom brzinom tako da može zaustaviti svoje vozilo da bi propustio tužiteljicu koja je već stupila na pješački prijelaz, već se kretao brzinom većom od dopuštene, iako je oko 150 m od obilježenog pješačkog prijelaza bio postavljen prometni znak opasnosti "nailazak na obilježeni pješački prijelaz" te iako je znao da se na tom dijelu ceste nalazi autobusno stajalište i pješački prijelaz zbog čega je mogao očekivati prisutnost pješaka na kolniku. Osim toga da okolnost što je osiguranik tuženika oslobođen od optužbe u kaznenom postupku, ne utječe na građanskopravnu odgovornost koja je šira od kaznenopravne.

13. Time je prema stavu suda prvog stupnja, tuženik kao osiguratelj, sukladno odredbi članka 1063. ZOO-a odgovoran za štetu koju tužiteljica trpi, dok sud prvog stupnja ne nalazi da bi tužiteljica u smislu odredbe članka 1067. ZOO-a doprinijela nastanku štetnog događaja, iako je mogla uočiti nailazak vozila osiguranika tuženika. Ovo stoga jer je prema utvrđenju suda prvog stupnja prelazak kolnika na obilježenom pješačkom prijelazu započela kada se vozilo nalazilo na udaljenosti od mjesta naleta na tužiteljicu na oko 67,2 m, cestu je prelazila normalno, odnosno nije istrčala na cestu i postupila je kao svaki prosječan pješak jer je opravdano mogla očekivati da će je osiguranik tuženika pravovremeno uočiti i zaustaviti svoje vozilo, a posebno kad se uzme u obzir da je osiguranik tuženika pri brzini kojom se kretao zaustavljanjem mogao izbjeći nalet.

14. Utvrdivši kako je tužiteljici u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u smislu odredbe članka 19. stavak 2. u vezi s odredbom članka 1046. ZOO-a, sud prvog stupnja zaključuje da joj u smislu odredbe članka 1100. ZOO-a i članka 1095. stavak 1. ZOO-a, pripada kao pravična naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu u iznosu od

15. Ujedno sud prvog stupnja na temelju odredbe članka 1095. stavak 2. ZOO-a dosuđuje tužiteljici rentu za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 90,00 EUR-a mjesečno (uzimajući u obzir utvrđeni iznos visine naknade za tuđu pomoć u vrijeme pružanja iste u iznosu od 3,00 EUR-a), dok odbija preostali dio zahtjeva za rentu u iznosu od 42,69 EUR-a mjesečno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

16. Temeljem odredbe članka 29. stavak 1. ZOO-a te sukladno odredbi članka 12. stavak 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., 155/23., dalje: ZOOP) te odredbi članka 1103. ZOO-a, na dosuđeni iznos naknade za neimovinsku štetu od 17.945,54 EUR- a, sud prvog stupnja dosuđuje tužiteljici zatezne kamate od 7. rujna 2017. kada je završeno liječenje i tužiteljici nastala šteta do isplate, dok odbija zahtjev za više zatražene kamate od 14. listopada 2016. do 6. rujna 2017. Kako tužiteljica potražuje zakonske zatezne kamate na iznos naknade za tuđu njegu i pomoć od podnošenja tužbe, to su iste i dosuđene sukladno traženju, od 14. listopada 2016. do isplate, dok su kamate na dosuđeni iznos rente sukladno odredbi članka 1086. stavak 1. ZOO-a dosuđene od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa od 90,00 EUR do isplate.

17. Gornja utvrđenja prvostupanjskog suda u odnosu na osnovu zahtjeva i dijelom u odnosu na visinu zahtjeva svoju osnovu imaju u sadržaju provedenih dokaza u postupku (osobito u priloženoj dokumentaciji, iskazima svjedoka te u nalazu i mišljenju sudskih vještaka), a koje dokaze je prvostupanjski sud ispravno ocijenio kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a i o čemu prvostupanjska presuda sadrži valjane i jasne razloge, koje prihvaća i ovaj sud.

18. Protivno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja je nedvojbeno utvrdio uzročno posljedičnu vezu između štetnog događaja i nastanka tjelesnih ozljeda kod tužiteljice kao pješaka. Naime, vještaci su prilikom izrade kombiniranog prometno-medicinskog vještačenja usuglasili svoja mišljenja i iznijeli zajednički zaključak kako je tužiteljica uslijed naleta vozila osiguranog kod tuženika zadobila tjelesne ozljede navedene u medicinskoj dokumentaciji te prema stavu i ovoga suda njihovi nalazi i mišljenja, kao stručna i objektivna, ne ostavljaju dvojbe o načinu ozljeđivanja tužiteljice i posljedicama štetnog događaja za koje je odgovoran tuženik.

19. Odlučujući o spornom pitanju doprinosa tužiteljice štetnom događaju pravilno je sud prvog stupnja zaključio kako u konkretnom slučaju takav doprinos ne postoji. Ovo stoga što je tužiteljica prelazila kolnik na pješačkom prijelazu i što ju je osiguranik tuženika koji se kretao brzinom od oko 55 - 60 km/h mogao uočiti te izbjeći nezgodu pravovremenim kočenjem za što je imao dovoljno vremena.

20. I prema mišljenju ovoga suda okolnost što je tužiteljica mogla uočiti vozilo koje nailazi, ne može se uzeti kao njen doprinos štetnom događaju s obzirom na to da je prelazak kolnika na obilježenom pješačkom prijelazu započela kada se vozilo nalazilo na udaljenosti od oko 67,2 metra te pritom nije istrčala na cestu, nije zastajala pri prelasku niti poduzimala nepredviđene radnje već je u takvoj situaciji postupila kao svaki prosječni pješak jer je realno mogla očekivati zaustavljanje osobnog automobila. Dakle, u ponašanju tužiteljice nije bilo aktivnosti niti propusta koji bi ukazivali na propuštanje dužne pažnje prema odredbi članka 130. stavak 3. ZSPC.

21. Nasuprot tome, postupanje osiguranika tuženika, koji je mogao uočiti tužiteljicu i pravovremenim kočenjem mogao izbjeći nezgodu te koji uopće nije poduzeo radnju kočenja, odnosno kod kojeg je potpuno izostala primjerena, očekivana i uobičajena reakcija, suprotno je odredbama članka 38. stavak 2. i članka 134. stavak 1. ZSPC, jer isti prilikom prilaska obilježenome pješačkom prijelazu, nije upravljao vozilom s osobitim oprezom i takvom sigurnom brzinom da u slučaju potrebe, može pravodobno zaustaviti vozilo ispred pješačkog prijelaza te propustiti pješake koji su već stupili na pješački prijelaz.

22. Žalbeni navodi tuženika da tužiteljica nije imala reflektirajući prsluk niti je bila označena nekim izvorom svjetlosti, radi čega nije bila uočljiva vozačima motornih vozila, nije osnovan jer je sud prvog stupnja utvrdio i cijenio činjenicu da je tužiteljica u trenutku događaja imala na sebi bijeli kaput i bijele tenisice te je unatoč lošoj rasvjeti bila uočljiva na cesti. Pored toga, u postupku je utvrđeno da se autobus iz kojega je izašla tužiteljica do trenutka dolaska tužiteljice do zapadnog ruba voznog dijela kolnika na pješačkom prijelazu, potpuno udaljio od zone naleta vozila osiguranika tuženika na tužiteljicu pa su neosnovane tvrdnje tuženika o tome da je tužiteljica bila iza autobusa (u tzv.“geometrijskoj sjeni“ autobusa) što da je onemogućavalo uočavanje tužiteljice osiguraniku tuženika. U postupku je naime utvrđeno da je vozač sigurno mogao opaziti tužiteljicu ispred vozila na razmaku od 30 m, kada se tužiteljica nalazila na lijevoj polovici kolnika, neposredno do središnje linije kolnika, u vidokrugu osiguranika tuženika te da bi izbjegao nalet da je reagirao kočenjem u tome trenutku jer bi se mogao zaustaviti na oko 1,7 m prije mjesta naleta na tužiteljicu.

23. Na pravilnost zaključka suda prvog stupnja o nepostojanju doprinosa tužiteljice štetnom događaju bez utjecaja su primjeri pravne prakse na koje se tuženik u žalbi poziva. Naime, utvrđivanje razmjera odgovornosti ovisno je od okolnosti svakog konkretnog slučaja, a odluke na koje se tuženik poziva nemaju odgovarajući stupanj činjenične istovjetnosti s predmetnim slučajem pa ne mogu dovoditi u pitanje ni pravilnu primjenu materijalnog prava u odnosu na odgovornost tuženika u ovoj konkretnoj pravnoj stvari, a ni jednakost svih u primjeni prava.

24. Žalbeni navodi tuženika u kojima osporava zaključke vještaka te ocjenjuje medicinsku dokumentaciju tužiteljice, su paušalni i pravno neodlučni te istima ni na koji način žalitelj nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenja suda prvog stupnja temeljenih na nalazima vještaka, koja nemaju proturječnosti i iznijeta su sukladno pravilima struke.

25. S obzirom na sve navedeno pravilno je utvrđena isključiva odgovornost osiguranika tuženika, a time tuženika za nastalu štetu tužiteljici.

26. Međutim, sud prvog stupnja, odlučujući o visini pravične novčane naknade za povredu prava osobnosti tužiteljice, nije dostatno cijenio intenzitet i trajanje pretrpljenih bolova, jačinu pretrpljenog straha kako su opisani u mišljenju liječnika vještaka, dob tužiteljice (17 godina u vrijeme štetnog događaja), tijek liječenja i neugodnosti koje je imala tijekom liječenja te sve okolnosti u smislu odredbe članka 1100. ZOO-a.

27. Stoga dijelom osnovano tužiteljica u žalbi ističe kako sud prvog stupnja visinu naknade na ime neimovinske štete nije odredio sukladno sudskoj praksi, konkretnim okolnostima ovoga štetnog događaja te tužiteljici, ali ne u tolikoj visini kako smatra i potražuje tužiteljica.

28. Naime, Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete od 29. studenog 2002. (izmijenjeni na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, održanoj 5. ožujka i 15. lipnja 2020. na način da se povećavaju iznosi za 50%), su smjernice i ne predstavljaju matematičku formulu koja služi za izračunavanje pravične novčane naknade, već se novčana satisfakcija određuje prema svim okolnostima svakog konkretnog slučaja.

29. U konkretnom slučaju radilo se o brojnim i teškim tjelesnim ozljedama tužiteljice u predmetnom štetnom događaju, koje je zadobila u dobi od 17 godina te je bila izložena različitim nelagodnostima tijekom liječenja (liječenju u Jedinici intenzivnog liječenja, raznim operacijama i zahvatima, mehaničkoj ventilaciji, torakalnoj drenaži, nazogastričnoj sondi, imala urinarni kateter, provodila dvaput stacionarnu fizikalnu rehabilitaciju, više od godine dana imala potrebu kretati se uz pomoć dvije dolakatne štake).

30. Pored toga, kod tužiteljice su zaostale trajne posljedice koje su utjecale na njeno školovanje i radnu sposobnost (prema mišljenju vještaka, iako je završila školovanje za zdravstveno laboratorijskog tehničara po skraćenom i prilagođenom programu, nije radno sposobna i svoj posao za koji se školovala nikada nije radila; nije u stanju više pomagati u OPG-u kao ranije, od uobičajenih poslova vođenja kućanstva u mogućnosti je obavljati tek osnovne poslove). Osim toga, tužiteljica je na psihičkom planu, kao posljedicu ozljede mozga, razvila simptomatiku organskog poremećaja raspoloženja, uz obilježja organskog poremećaja ličnosti, a zaostala je naruženost srednjeg stupnja koja je vidljiva drugima (ožiljci prsnog koša i trbušne stjenke vidljivi kod kupanja na javnom mjestu, asimetrija korijena nosa vidljiva uvijek), kao što je došlo i do skraćenja desne noge, koje sve okolnosti su vještaci cijenili, ali ih sud prvog stupnja nije dostatno vrednovao kod odmjeravanja visine novčane naknade.

31. Stoga, prema stavu ovoga suda, tužiteljici kao pravična novčana naknada s osnove neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti pripada iznos od 26.000,00 EUR-a, odnosno umanjeno za nesporno isplaćeni iznos s ove osnove od 32. Protivno daljnjim žalbenim navodima tužiteljice, sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane presude jasno je naveo iz kojih je razloga odbio provođenje vještačenja po oftalmologu, odnosno neurologu. Ovo stoga što su vještaci dr. Vuletić i dr. Makarić, čija mišljenja su iznijeta sukladno pravilima struke i nemaju proturječnosti, iskazali kako kod tužiteljice ne postoji smanjenje oštrine vida, već postoje dvoslike kod nekih krajnjih položaja očnih jabučica što su uzeli u obzir kod iskazivanja ocjene. Osim toga da su dvoslike u ovom slučaju zbog djelomične klijenuti nekih očnih živaca, što je granično područje između neurokirurgije i okulistike, a nalaz okuliste od 14. travnja 2015. da je gotovo uredan pa da stoga nije potrebno provoditi oftalmološko vještačenje. Pored toga, vještaci su naveli da su neurološke posljedice obuhvaćene njihovim vještačenjem, dok kod tužiteljice nisu registrirali smetnje govora pa je pravilno sud prvog stupnja smatrao kako daljnje vještačenje nije potrebno.

33. Suprotno navodima žalbi, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da sukladno članku 1095. stavak 1. ZOO-a tužiteljici na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu pripada iznos od ukupno 2.160,00 EUR-a, pri čemu je cijenio trajanje potrebe za tuđom njegom i pomoći kako je utvrđeno vještačenjem od ukupno 720 sati, pri visini naknade u iznosu od 3,00 EUR-a po satu koja je i prema stavu ovoga suda sukladna cijenama sata rada osobe koja se na području gdje tužiteljica živi bavi pružanjem pomoći takve vrste i sudskoj praksi.

34. Osim toga, pravilna je i odluka suda prvog stupnja u odnosu na dosuđenu rentu za trajnu tuđu pomoć i njegu koja je tužiteljici potrebna prema utvrđenjima medicinskih vještaka, i to 1 sat dnevno (30 sati mjesečno), počevši od 1. siječnja 2016. pa nadalje, odnosno u iznosu od 90,00 EUR-a mjesečno (članak 1095. stavak 2. ZOO). Stoga je pravilno sud prvog stupnja odbio zahtjev tužiteljice za više zatraženo.

35. Protivno tvrdnji tuženika, sud prvog stupnja je pravilno smatrao (pozivom na odluku VSRH posl. br. Rev 745/2022-2 od 9. studenoga 2022.), kako se tužiteljici u parnici radi naknade štete ne mogu umanjivati njezina prava po osnovi rente zbog eventualno ostvarenih prava koje pripadaju po osnovi Zakona o socijalnoj skrbi pa nije bilo potrebno uračunavati takva primanja niti cijeniti prilikom utvrđivanja visine štete zbog povrede prava osobnosti ili tuđe pomoći i njege.

36. Zbog preinake odluke i uspjeha tužiteljice u postupku, sukladno odredbi članka 154. stavak 2. i članka 155. ZPP-a, u vezi sa člankom 166. stavak 2. ZPP-a, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: Tarifa), odlučeno je o troškovima postupka.

37. Ovaj sud prihvaća izračun suda prvog stupnja potrebnih troškova tužiteljice na ime zastupanja po odvjetniku, koji je odmjeren prema vrijednosti predmeta spora prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu od

38. S obzirom da je zbog preinake presude uspjeh tužiteljice u sporu 66,5% (u pogledu visine 33%, a pogledu osnove 100%), dok uspjeh tuženika iznosi 33,5%, to je tuženik u obvezi naknaditi tužiteljici trošak zastupanja sukladno razlici omjera uspjeha stranaka u parnici odnosno u omjeru od 33%. Pored toga, tužiteljici pripada trošak medicinskog vještačenja koji je bio potreban neovisno o uspjehu u sporu u iznosu od 398,17 EUR-a te joj ukupno pripada trošak parničnog postupka u iznosu od 7.231,79 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

39. Slijedom iznijetoga, valjalo je odlučiti kao u izreci temeljem odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a.

40. Kako tuženik nije uspio sa žalbom, odbijen je sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovanim (članak 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP-a), dok je tužiteljici, koja je sa žalbom uspjela djelomično, i to u omjeru od 6%, dosuđen trošak žalbe (za sastav žalbe i sudsku pristojbu žalbe) u iznosu od 129,82 EUR-a.

U Splitu 27. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić