Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gž -467/2022-3

Split

R E P U B L I K A  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca i to Vedrane Perkušić, predsjednice vijeća, dr. sc. Ivana Tironija, člana vijeća i suca izvjestitelja te dr. sc. Daniele Pivčević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Luciji Car Pavlic, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Klokočovnik i partneri iz Zagreba, protiv tuženika „Croatia osiguranje“ d.d. iz Zagreba, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 14 Pr – 7333/2020 -22 od 20. siječnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

Djelomično se ukida presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 14 Pr - 7333/2020 -22 od 20. siječnja 2022. i to u dijelu pod točkom I. izreke preko dosuđenog iznosa od 64.866,88 kuna (sada 8.609,31euro)[1] , kao i u dijelu pod točkama II., III., i IV. izreke, te se u tim dijelovima predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka donio presudu kojom je u točki I. izreke naložio tuženiku da s osnova naknade neimovinske i imovinske štete isplati tužitelju ukupan iznos od 86.866,88 kuna (sada 11.529,22 eura) sa pripadajućim zateznim kamatama. Nadalje, prvostupanjski je sud u točki II. izreke odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu preko dosuđenog iznosa od 86.866,88 kuna do ukupno zatraženog iznosa od 101.683,18 kuna (dakle za razliku od 14.816,30 kuna; sada 1.966,46 eura), kao i u dijelu zatražene zatezne kamate i to baš zatezne kamate koja bi na iznos od 11.700,00 kuna (sada 1.552,86 eura) tekla od 14. veljače 2020. do presuđenja. Također, prvostupanjski je sud odlučio i o parničnom trošku na način da je u točki III. izreke naložio tuženiku da s ovog osnova isplati tužitelju iznos od 15.862,50 kuna (sada 2.105,32 eura) sa pripadajućim zateznim kamatama, dok je u točki IV. izreke odbio kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška preko dosuđenog iznosa iz točke III. izreke presude.

2. Tužitelj je protiv prvostupanjske presude podnio žalbu i to u dijelu u kojem nije uspio u svom tužbenom zahtjevu (točka II. izreke presude), kao i u dijelu odluke o parničnom trošku. On podnosi žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, koji su žalbeni razlozi predviđeni odredbama članka 353. stavak 1. točke 1. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19. 80/22., 114/22. i 155/23. dalje ZPP). Tužitelj predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev i u onom dijelu koji je odbijen prvostupanjskom presudom.

3. Tuženik je protiv prvostupanjske presude također podnio žalbu i to kako izričito navodi zbog pogrešne primjene materijalnog prava (članak 353. stavak 1. točka 3. ZPP-a). Iz sadržaja žalbe za zaključiti je kako presudu u pobijanom dijelu podnosi i zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tuženik u žalbi navodi kako pobija prvostupanjsku presudu preko ukupno dosuđenog iznosa od 64.866,88 kuna (sada 8.609,31euro) te predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da odbije kao neosnovan tužbeni zahtjev u navedenom dijelu, koji je prihvaćen prvostupanjskom presudom.

4. Tužitelj nije odgovorio na žalbu tuženika, a tuženik nije podnio odgovor na žalbu tužitelja.

5. Žalbe tužitelja i tuženika su osnovane.

6. Predmet spora u ovom žalbenom stadiju postupka jest zahtjev tužitelja da mu tuženica naknadi neimovinsku štetu radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te imovinsku štetu (troškove tuđe njege i pomoći), a koja šteta da je tužitelju nastala u uzročno posljedičnoj vezi sa tjelesnim ozljedama koje je zadobio u nesreći na radu 15. ožujka 2019. Naime prema tvrdnjama tužitelja, a što tijekom postupka nije ni bilo sporno, tužitelj je navedenog dana radeći kod poslodavca „Hrvatske šume“ d.o.o. doživio nesreću na radu prilikom prerezivanja trupaca (stabala), kojom prilikom je zadobio teške tjelesne ozljede, pa mu je s tim u svezi prouzročena neimovinska šteta radi povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te imovinska šteta (troškovi tuđe njege i pomoći te izgubljena zarada). Nadalje između parničnih stranaka nije sporno ni to kako je između Hrvatskih šuma d.o.o. i tuženika „Croatia osiguranje“ d.d. zaključen ugovor na temelju kojeg se „Croatia osiguranje“ d.d. kao osiguratelj obvezala naknaditi štetu radnicima Hrvatskih šuma d.o.o., koja bi im nastala u svezi ozljeđivanja na radu. S tim u svezi za istaknuti je kako pasivna legitimacija tuženika kao i pravna osnova tužbe nisu bile sporne.

7.1. Tužitelj je još u historijatu tužbe naveo kako je prije podnošenja tužbe, a nakon što je tuženiku podnio odštetni zahtjev, tuženik mu s osnova naknade štete isplatio iznos od 91.500,00 kuna (sada 12.144,14 eura).

7.2. Tuženik je pak u odgovoru na tužbu naveo kako je ranije isplatio tužitelju (s osnova predmetne naknade štete) iznos od 91.500,00 kuna (sada 12.144,14 eura) i to za pretrpljene bolove 10.000,00 kuna, za pretrpljeni strah 8.000,00 kuna, za tuđu pomoć i njegu 1.700,00 kuna, za naruženje 2.000,00 kuna te za smanjenje životnih aktivnosti 80.000,00 kuna.

7.3. Tužitelj u podnesku od 12. listopada 2020. ponavlja kako je točno da je tuženik prije podnošenja tužbe isplatio tužitelju s osnova naknade štete ukupan iznos od 91.500,00 kuna (sada 12.144,14 eura), no da je specifikacija koju ističe tuženik pogrešna. Naime da zbroj iznosa koje navodi tuženik daje 101.700,00 kuna (sada 13.497,91 euro).

7.4. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude navodi kako je tuženik u izvansudskom postupku tužitelju isplatio iznos od 91.500,00 kuna (sada 12.144,14 eura) od kojeg iznosa da je za pretrpljeni bolove isplatio 10.000,00 kuna, za pretrpljeni strah 8.000,00 kuna, za tuđu pomoć i njegu 1.700,00 kuna, za naruženost 2.000,00 kuna te za smanjenje životnih aktivnosti 80.000,00 kuna.

8. Prilikom donošenja pobijane presude prvostupanjski je sud prije svega utvrdio iznos koji po njegovom shvaćanju pripada tužitelju s osnova naknade neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, i to baš iznos od 150.000,00 kuna (sada 19.908,42 eura). Potom je od ovog iznosa odbio iznos od 91.500,00 kuna, a koji iznos da je tuženik isplatio tužitelju prije podnošenja tužbe, te je na taj način došao do iznosa od 58.500,00 kuna (sada 7.764,28 eura). Dakle, prvostupanjski je sud tužitelju s osnova naknade neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje dosudio upravo iznos od 58.500,00 kuna (sada 7.764,28 eura) sa zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od 14. veljače 2020. do isplate. Prvostupanjski je sud pak s osnova naknade imovinske štete radi troškova tuđe njega i pomoći tužitelju dosudio iznos od 11.700,00 kuna (sada 1.552,86 eura) sa zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od presuđenja do isplate.

9. Tuženik je u žalbi pored ostalog istaknuo kako je prvostupanjski sud u svakom slučaju trebao tužitelju prilikom dosuđivanja naknade imovinske štete radi troškova tuđe njege i pomoći od utvrđenog iznosa naknade štete s ovog osnova, odbiti iznos od 1.700,00 kuna (sada 225,63 eura), a koji iznos da je u mirnom postupku, s ovog osnova, tuženik isplatio tužitelju. Prvostupanjski sud da to nije učinio.

10. Nema nikakve dvojbe, niti je to između stranaka bilo sporno, kako prvostupanjski sud prilikom donošenja presude treba voditi računa o iznosima koje je tuženik s osnova naknade štete isplatio tužitelju prije podnošenja tužbe. Ovo u konkretnom slučaju znači da je za donošenje pravilne i zakonite presude prvostupanjski sud trebao utvrditi koji je iznos s osnova naknade neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje tuženik prije podnošenja tužbe isplatio tužitelju. Isto tako, bilo je potrebno utvrditi je li, i ako jest u kojem iznosu, tuženik isplatio tužitelju naknadu imovinske štete radi troškova tuđe njege i pomoći.

11. Međutim iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi kako je prvostupanjski sud pogrešno odnosno nepotpuno utvrdio činjenično stanje. Naime sam prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude navodi iznose koje da je tuženik isplatio tužitelju s osnova naknade štete, te zaključuje kako je tuženik ukupno isplatio tužitelju 91.500,00 kuna (sada 12.144,14 eura). No, zbroj iznosa koje navodi prvostupanjski sud daje iznos od 101.700,00 kuna (sada 13.497,91 euro), a ne 91.500,00 kuna (sada 12.144,14 eura). Pored toga za istaknuti je kako prvostupanjski sud, a navodeći iznose koje je tuženik isplatio tužitelju prije podnošenja tužbe, navodi i iznos od 1.700,00 kuna (sada 225,63 eura), a koji iznos da je tuženik isplatio tužitelju s osnova naknade imovinske štete (troškovi tuđe njege i pomoći). Međutim, s druge pak strane, prvostupanjski sud nakon što je utvrdio visinu imovinske štete radi troškova tuđe njege i pomoći ne odbija od utvrđenog iznosa, iznos od 1.700,00 kuna (sada 225,63 eura), što je trebao učiniti ako je zaista tuženik s ovog osnova, prije podnošenja tužbe isplatio tužitelju ovaj iznos.

12. S obzirom da prvostupanjski sud navodi koje je novčane iznose dosudio tužitelju s osnova pretrpljenih (fizičkih) bolova, straha, naruženosti i smanjenja životnih aktivnosti za reći je slijedeće. Pravne osnove koje su prema članku 200. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine“ br. 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96, 112/99. i 88/01.) omogućivale oštećeniku pravičnu novčanu naknadu nematerijalne štete (fizičke boli, strah, naruženost, duševne boli radi smanjenja životnih aktivnosti), po Zakonu o obveznim odnosima (“Narodne novine“ br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje ZOO), koji se primjenjuje u konkretnom slučaju, u cijelosti su izgubile to pravno značenje. Pravne osnove za koje prvostupanjski sud veže naknadu štete tužitelju po članku 1100. ZOO-a samo su činjenice (kriteriji, mjerila odnosno kvalifikatorne okolnosti) po kojima će sud, uzimajući u obzir težinu povrede i okolnosti slučaja , odrediti iznos (visinu) pravične novčane naknade. Dakle, u bitnome, jačina i trajanje tjelesnih i duševnih boli te trajanje i intezitet pretrpljenog straha, kao i druge okolnosti slučaja, činjenice su koje utječu na iznos naknade u svakom konkretnom slučaju.

13. Slijedom navedenog, a posebno iz odlomaka 7., 8., 9. i 11. ovog obrazloženja, za zaključiti je kako je činjenično stanje oko pitanja koje je iznose i s kojeg pravnog osnova tuženik isplatio tužitelju prije podnošenja tužbe, pogrešno odnosno nepotpuno utvrđeno. Stoga se ne može provjeriti je li tužitelj pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju dosudio iznos kao pod točkom I. izreke, odnosno djelomično odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan u točki II. izreke pobijane presude. Posebno je za istaknuti kako je potrebno točno utvrditi koji je iznos tužitelju plaćen s osnova naknade neimovinske štete, a koji iznos s osnova naknade imovinske štete (radi troškova tuđe njege i pomoći), jer na dosuđene iznose naknade neimovinske štete te imovinske štete (radi troškova tuđe njege i pomoći) početak tijeka zateznih kamata može biti različit.

14. Prvostupanjski je sud utvrdio kako je tužitelj bio potreban tuđe njege i pomoći koje da su mu pružali ukućani. Cijenu ove usluge prvostupanjski je sud utvrdio u iznosu od 20,00 kuna (sada 2,65 eura), a koja cijena da je uobičajena u sudskoj praksi. Tužitelj u žalbi osporava ovo utvrđenje smatrajući navedenu cijenu preniskom. S tim u svezi za reći je slijedeće. Pružanje nemedicinske pomoći oštečeniku u kućanstvu može se usporediti sa poslovima kućne pomoćnice. Stoga se pri utvrđivanju iznosa naknade treba ravnati prema neto cijeni rada takve osobe u mjestu u kojem oštećenik živi. Ako o tome nema podataka tu cijenu može se utvrditi pribavljanjem podataka od osoba koje pružaju takvu vrstu pomoći trećima, primjerice od ustanova koje pružaju nemedicinsku skrb osobama kojima je takva pomoć potrebna, i to prvenstveno na području na kojem oštečenik živi.

15. Sukladno iznijetom trebalo je ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, kao i u odbijajućem dijelu pod točkom II. izreke, te posljedično tome i pod točkama III. i IV. izreke (odluka o parničnom trošku), te u tim dijelovima vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

16. U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud, u okviru svojih procesnih ovlaštenja i mogućnosti, točno i potpuno utvrditi činjenično stanje u smislu spornih pitanja na koja je u ovom rješenju upozorio drugostupanjski sud. Konačno, prvostupanjski će sud uz pravilnu primjenu materijalnog prava te vodeći računa i o odredbama članaka 7., 8. i 221. a ZPP-a kao i odredbi članka 135. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23.) ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu kao i o troškovima postupka.

U Splitu 27. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić