Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-2713/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tihane Marije Miladin, predsjednice vijeća, Ivice Veselića, suca izvjestitelja i člana vijeća te Vlatke Paškvalin Bošković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice NA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Margareti Krivić, odvjetnici iz Osijeka, protiv tuženika Prodajno servisni centar Osijek d.o.o. za trgovinu, uvoz-izvoz i zastupanje, Osijek, Sv. L.B. Mandića 113, OIB: 84108719021, zastupan po punomoćnici Mireli Džoja Petrlić, odvjetnici iz Osijeka, radi utvrđenja nezakonitosti odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o žalbi tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-11/2019-30 od 1. rujna 2021., u sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-11/2019-30 od 1. rujna 2021. u pobijanom dijelu pod točkom VI. izreke.

II. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-11/2019-30 od 1. rujna 2021. u pobijanom dijelu pod točkom I., II. stavak 1., III., IV. i V. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

"I. Utvrđuje se da je Odluka o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu zbog organizacijskih razloga donesena 5. studenog 2018. od strane tuženika PRODAJNO SERVISNI CENTAR OSIJEK d.o.o., Sv. L. B. Mandića 113, OIB: 84108719021, nezakonita i nedopuštena, te se određuje dan 17. ožujka 2019. kao dan prestanka radnog odnosa između tužiteljice i tuženika.

II. Nalaže se tuženiku PRODAJNO SERVISNI CENTAR OSIJEK d.o.o., Sv. L. B. Mandića 113, OIB: 84108719021 isplatiti tužiteljici NA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] sve zaostale plaće počevši od isteka zadnjeg dana otkaznog roka dana 4. veljače 2019. pa do dana sudskog raskida ugovora o radu 17. ožujka 2019. i to:

- bruto plaću za veljaču 2019. u iznosu od 7.288,40 kn sa zateznima kamatama koje teku od 15.03.2019. do isplate

- bruto plaću za ožujak 2019. u iznosu od 4.184,64 kn. sa zateznima kamatama koje teku od 15.04.2019. do isplate

- kao i božićnicu u iznosu od 1.000,00 kn i dar za djecu u iznosu od 300,00 kn (150,00 kn po djetetu),

sa zateznim kamatama koje teku od 31.12.2019. do isplate po stopi od 6,3 %, a u slučaju promjene stope zatezne kamate, stopa zateznih kamata se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 postotna poena, osim u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, sve u roku od 15 dana.

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku PRODAJNO SERVISNI CENTAR OSIJEK d.o.o., Sv. L. B. Mandića 113, OIB: 84108719021 da tužiteljici NA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu isplati iznos od 72.000,00 kuna (slovima: sedamdesetdvijetisućekuna), a što je osam prosječnih mjesečnih plaća isplaćenih u prethodna tri mjeseca, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude odnosno 1. rujna 2021., pa do isplate, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak ovog postupka u iznosu od 9.375,00 kuna (slovima: devettisućatristotinesedam desetpetkuna), s pripadajućim zateznim kamatama počevši od dana donošenja prvostupanjske presude odnosno od 1. rujna 2021., po stopi u smislu članka 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka, kao neosnovan.

VI. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„Utvrđuje se ništetnim Katalog radnih mjesta PRODAJNO SERVISNOG CENTRA OSIJEK d.o.o., Sv.L.B. Mandića 113, Osijek, OIB: 84108719021, koji je stupio na snagu 31. listopada 2018. godine.”

2. Tužiteljica se žali protiv navedene presude u pobijanom dijelu pod točkom VI. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže preinačiti pobijani dio presude i usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška žalbe.

3. Tuženik se žali protiv navedene presude u pobijanom dijelu pod točkom I., II. alineja 1., III., IV. i V. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o trošku i predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška te uz naknadu troška žalbe.

4. Žalbe tužiteljice i tuženika su neosnovane.

5. Predmet ove pravne stvari je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je Odluka o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu zbog organizacijskih razloga nezakonita i nedopuštena, nalog tuženiku isplatiti joj pripadajuće plaće i zahtjev za naknadu štete zbog sudskog raskida te utvrđenje ništetnosti Kataloga radnih mjesta tuženika.

6. Suprotno navodima žalbi, pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama za koje postoji realna podloga u sadržaju spisa pa se kao takva može ispitati. Pored toga, suprotno žalbenim navodima, ne predleži bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 12/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), jer pobijana presuda sadrži sasvim jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, a za što postoji podloga u izvedenim dokazima, te izreka pobijane presude nije u suprotnosti s njenim obrazloženjem, već je upravo rezultat cjelokupnog provedenog postupka razloženog u obrazloženju pobijane presude.

7. U odnosu na žalbene navode tuženika, u kojima žalitelj preocjenjuje iskaze saslušanih svjedoka, na isto nije ovlašten, jer u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a samo je sud ovlašten utvrditi koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Upravo tako je prvostupanjski sud postupio, jer je izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju, opravdavši svoje uvjerenje uvjerljivim i logičnim zaključcima, koje uvjerenje ima pravnu i činjeničnu utemeljenost zbog kojih razloga je, odnosno nije, prihvatio iskaze saslušanih svjedoka i stranaka u ovom postupku. Ovdje valja posebno istaknuti da je sud suočio svjedokinju NAB i zakonskog zastupnika tuženika ŽA i pravilno zaključio da joj je upravo zakonski zastupnik tuženika u studenome 2018. godine, ponudio posao kojeg je do tada obavljala tužiteljica.

7.1. Tuženiku, također, valja odgovoriti u odnosu na žalbeni navod da je sud prvog stupnja učinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi pogrešne primijene odredbe čl. 8. ZPP-a, da sud kod ocjenjivanja dokaza nije vezan za pravila o dokaznoj snazi izvedenih dokaznih sredstava, ali jest vezan pravilima iskustva, psihologije i znanosti općenito, a svakako i logike (tako i N, M. Građansko parnično pravo, Utvrđivanje činjenica, VII. knjiga, "Narodne novine", 2018., str. 474.). U tom su smislu upravo odlučujuća osnova za utvrđivanje istine sučevo poznavanje životnih zbivanja, njegova iskustva u ljudskoj zajednici i njegovo poznavanje ljudi, što znači njegove intelektualne i perceptivne sposobnosti te životno iskustvo. Stoga, upravo na toj osnovi, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud prvog stupnja donio je prvostupanjsku presudu.

8. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje ovaj viši sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

9. Slijedom navedenoga, neosnovani su žalbeni navodi glede počinjenja bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

10. Odmah valja istaknuti da se pravna načela ne primjenjuju mehanički već prema okolnostima pojedinačnog slučaja i u okviru prihvaćenih shvaćanja što je pravično i pošteno. Ima se smatrati da sudac koji odlučuje o pojedinačnom predmetu treba kod donošenja odluke odlučiti o primjeni prava, ali isto tako odluka suda treba biti pravedna.

10.1. Ovaj viši sud, kod donošenja predmetne odluke ima na umu pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama broj U-III-1348/2006 od 2. prosinca 2006. i U-III-2646/2007 od 18. lipnja 2008. da se sudski postupci moraju provesti sukladno ustavnom načelu vladavine prava, kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske te da se njihovo provođenje ne smije izjednačiti samo sa zahtjevom za zakonitošću postupanja suda, već mora uključiti i zahtjev da zakonske posljedice moraju biti primjerene legitimnim očekivanjima stranaka u svakom konkretnom slučaju.

11. U odnosu na žalbu tužiteljice glede točke VI. izreke:

Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, sud prvog stupnja pravilno je zaključio da predmetni Katalog radnih mjesta po svojoj naravi Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta nije ništetan, jer nije protivan niti jednoj zakonskoj odredbi.

11.1. Poslodavac je ovlašten ukinuti pojedina radna mjesta, a što je tuženik učinio donošenjem Odluke o Katalogu radnih mjesta od 22. listopada 2018., (unutarnja organizacija i sistematizacija radnih mjesta) kada je ukinuo pojedina radna mjesta, a između ostalih i radno mjesto tužiteljice bach office B2B i formirao novi odjel BDC i nova radna mjesta voditelj BDC i operater BDC, pa je pravilno shvaćanje suda prvog stupnja da tužiteljica kao radnica tuženika nije legitimirana osporavati organizacijske odluke tuženika.

11.2. Naime, radni odnos temelji se na ugovoru o radu koji je po svojoj pravnoj prirodi ugovor građanskog prava sklopljen između radnika i poslodavca, te se prava i obveze iz takvog odnosa ocjenjuju isključivo u granicama individualnog radnog odnosa konkretnog radnik. Tužiteljica ne sudjeluje u donošenju poslovnih odluka, kao što ne sudjeluje niti u dobicima, niti gubicima poslodavca, te njezino mišljenje o tome je li neka odluka poslodavca dobra ili nije, nije pravno odlučna na utvrđivanje prava i obveza iz radnog odnosa. Tužiteljica sklapanjem ugovora o radu preuzima obvezu obavljati posao i za taj posao dobiti plaću, a nema pravo odlučivati o načinu na koji tuženik organizira svoje poslovanje. Dakle, sud u radnom sporu nije ovlašten ocjenjivati zakonitost Kataloga radnih mjesta koji je donio poslodavac, ako sindikalni povjerenik ili radničko vijeće, kao ovlaštena tijela, nisu zahtijevali oglašavanje kataloga nevažećim (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama Revr-721/05 od 25.07.2007. i Revr-195/07 od 04.04.2007.).

11.3. Tek je za istaknuti da se na postupak donošenja ovdje Odluke o Katalogu radnih mjesta koji je po svojoj naravi Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta, primjenjuju odredbe članka 27. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14 i 127/17, dalje: ZR-a), koji je važio u vrijeme donošenja pobijane odluke o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu zbog organizacijskih razloga.

12. U odnosu na žalbu tuženika glede točke I., II. stavak 1., III., IV. i V. izreke:

Tuženik, uz to što neosnovano prigovara bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi pogrešne primijene odredbe čl. 8. ZPP-a, zapravo osporava i pravilnost primjene odredbe čl. 115. st. 1. ZR u okolnostima ovoga predmeta.

12.1. Člankom 115. stavkom 1. ZR propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdan razlog, odnosno ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz), dok je stavkom 2. istog članka propisano da pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

13. Ovaj viši sud shvaćanja je da opravdan razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu u smislu odredbe iz čl. 115. st. 1. t. 1. ZR postoji i u slučaju kada poslodavac radi ekonomski uspješnijeg poslovanja i planirane uštede izvrši reorganizaciju rada tako da ukine radno mjesto i poslove određenog radnog mjesta dijelom rasporedi na druge radnike, a sve budući je autonomno pravo poslodavca da organizira proces rada ili organizaciju svog poslovanja prema svojim potrebama i mogućnostima.

13.1. Dakle, autonomno je pravo poslodavca provoditi reorganizaciju unutar društva radi ostvarivanja određenih gospodarskih učinaka te odrediti novi ustroj radnih mjesta, što uključuje mogućnost ukidanja radnog mjesta, premještaja na drugo radno mjesto ili pripajanje radnih mjesta. Poslodavac ima pravo organizirati rad na način za koji smatra da je optimalan i sud nije ovlašten ispitivati svrsishodnost poslovne organizacije, međutim ovlašten je utvrđivati jesu li razlozi za poslovno uvjetovani otkaz radniku bili opravdani. Također, reorganizacija mora biti posljedica objektivne potrebe posla, a ne subjektivne želje motivirane otkazivanjem ugovora o radu određenom radniku (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 3466/2019-3 od 1. ožujka 2023.).

13.2. U citiranoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 3466/2019-3 od 1. ožujka 2023. jasno je izraženo shvaćanje da: "Prethodno opisano pravo potrebno je ostvarivati na dopušten način, jer poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu je krajnja mjera koja mora biti objektivno opravdana, a kada i postoji gospodarska opravdanost za smanjenje izvršitelja poslova i otkazivanje ugovora o radu. Smanjenje obima poslova (što ima za posljedicu poremećaj odnosa broja radnika i obima poslova koji oni moraju obavljati za poslodavca), kao pretpostavke za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu, treba dokazati poslodavac, a koji poseže za tom restriktivnom mjerom u odnosu na radnika."

14. Prema odredbi članka 135. stavka 3. ZR-a u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu, ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.

14.1. U konkretnom slučaju, po ocjeni ovog suda, prihvaćajući pravno shvaćanje suda prvog stupnja, tuženik (poslodavac) te razloge nije dokazao.

14.2. Prije svega valja istaknuti da tuženik nije uvjerljivo dokazao da je prijeporna nova sistematizacija radnih mjesta, uobličena u Odluci o donošenju Kataloga radnih mjesta od 22. listopada 2018. godine, stvarno provedena zbog organizacijskih razloga radi ekonomski uspješnijeg poslovanja i planirane uštede.

15. Nema opravdanog razloga za poslovno uvjetovani otkaz ako nije prestala potreba za obavljanjem pojedinih poslova. Naime, organizacijska promjena sama po sebi nije opravdan razlog za poslovno uvjetovan otkaz nego je od značaja ako je dovela do toga da je prestala potreba za obavljanjem određenog posla (tako Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III-2542/2019 od 3. ožujka 2022.).

16. Nadalje, suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da je direktor tuženika ŽA prije donošenja pobijane odluke o otkazu ugovora o radu, tužiteljici usmeno otkazao ugovor o radu 24. listopada 2018. i da se tužiteljica drugoga dana, 25. listopada 2018., obratila e mail porukom generalnom direktoru ĆA te radi pogoršanja zdravstvenog stanja .... Nadalje, sud je pravilno utvrdio da je tužiteljica osim poslova ukinutog radnog mjesta radila i druge poslove i to poslove evidencije praćenja rada prodavača na terenu, u B2B, da je u isto vrijeme vodila poslove nadzora otvorenih stavaka, pratila plaćanje obveza kupaca prema PSC i vođenje blagajne koje je nastavila raditi iz računovodstva, kao i kadrovske poslove, koje je i do tada radila, a što proizlazi kako iz iskaza tužiteljice tako i iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika ŽA kada navodi da je tužiteljica obavljala i poslove evidencije praćenja rada prodavača na terenu u B2B, da je u isto vrijeme vodila poslove nadzora otvorenih stavaka, pratila plaćanje obveza kupaca prema PSC i vođenje blagajne koje je nastavila raditi iz Računovodstva, da je radila i neke kadrovske poslove, a što proizlazi i iz iskaza svjedokinje ŽAB kada navodi da je tužiteljica prvo radila u računovodstvu, da je 2017. premještena u Odjel B2B i obavljala poslove vezano za prodaju automobila, da je radila i dio kadrovskih poslova kao što su prijava i odjava na mirovinski, redovnu blagajnu, ugovore o radu, a nakon otkaza dio tih poslova - prijave i odjave je preuzela ona, a kadrovske poslove je preuzela UA i to blagajnu, ĐA je preuzela otvorene stavke.

17. Kako prema odredbi čl. 115. st. 1. t. 1. ZR poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog koji postoji u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz), a tuženik otkazujući ugovor o radu ni ne polazi od činjenice da je prestala potreba za obavljanjem posla radnog mjesta tužiteljice za koji je imala sklopljen ugovor o radu i poslove koje je obavljala kod tuženika, to tuženik nije dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu, a što je bio dužan prema odredbi čl. 135. st. 3. ZR (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 354/2022-2 od 4. travnja 2023.).

18. Valja istaknuti da tuženik nije dokazao da bi odmah nakon donošenja Odluke o donošenju Kataloga radnih mjesta od 22. listopada 2018. godine, bilo koji drugi radnik dobio otkaz osim tužiteljice. Naime, otkaz ugovora o radu NAB uslijedio je nakon otkazivanja ugovora ovdje tužiteljici te nakon što se NAB vratila sa rodiljnog dopusta.

19. Pravilno je sud prvog stupnja zaključio da je odluka tuženika o otkazu ugovora o radu tužiteljici nedopuštena jer nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz članka 115. ZR-a. Ovaj viši sud u cijelosti prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda kada navodi da je "otkaz ugovora o radu iz organizacijskih razloga dopušten samo kao krajnja mjera, dakle kada se radi o stvarnom ukidanju određenog radnog mjesta i stvarnom prestanku potrebe za obavljanjem poslova toga radnog mjesta, pa kako tuženik kao poslodavac nije dokazao postojanje opravdanih razloga za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužiteljici kao svome radniku, jer je tijekom postupka utvrđeno da je i dalje postojala potreba za obavljanjem poslova radnog mjesta koje je obavljala tužiteljica, a koje je novom sistematizacijom ukinuto, to je sud usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice koji se odnosi na utvrđenje da je Odluka tuženika o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu zbog organizacijskih razloga od 5. studenog 2018. nezakonita i nedopuštena kao pod točkom I.".

20. Shvaćanje ovog višeg suda, koji je prihvatio shvaćanje suda prvog stupnja, podudarno je shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u presudi broj Rev 943/2022-2 od 20. prosinca 2022. u kojoj je navedeno: "Dakle, da bi tuženik mogao otkazati ugovor o radu zbog gospodarskih i organizacijskih razloga potrebno je da je zbog tih razloga prestala potreba za obavljanjem određenog posla, odnosno smanjenje obima poslova, koje mora biti takvo da objektivno dovodi do nerazmjera između broja zaposlenih radnika kod poslodavca i obima poslova koji ti radnici trebaju obaviti za tog poslodavca. Smanjenjem obima poslova (što ima za posljedicu poremećaj odnosa broja radnika i obima poslova koji oni moraju obavljati za poslodavca), kao pretpostavke za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu, treba dokazati poslodavac, a koji poseže za tom restriktivnom mjerom u odnosu na radnika." Vrhovni sud je u toj presudi istaknuo da je " autonomno je pravo poslodavca organizirati radni proces s ciljem postizanja što boljih poslovnih rezultata, no prilikom donošenja odluke o otkazu dužan je dokazati da je došlo do smanjenja obima posla, a time i potrebe za radom radnika kojemu se otkazuje radni odnos, a što tuženik nije učinio, zbog čega se odluka tuženika o otkazu ugovora o radu tužitelju ukazuje nedopuštenom.

21. Kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je tuženikova Odluka o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu zbog organizacijskih razloga tužiteljici nezakonita i nedopuštena, to je pravilno po zahtjevu tužiteljice, u smislu odredbe čl. 125. st. 1. ZR odredio dan prestanka radnog odnosa (točka I. izreke), i dosudio joj naknadu štete, kako je odlučeno u točki III. izreke.

21.1. Suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja pravilno je tužiteljici dosudio naknadu štete u visini od osam ugovorenih plaća. Naime, sud je pravilno utvrdio da je tužiteljica kod tuženika bila zaposlena preko 11 godina prije donošenja odluke o otkazu. Sud je imao na umu i dob tužiteljice (rođena .... - kako je to razvidno iz medicinske dokumentacije koja se nalazi u spisu) i činjenicu da uzdržava dvoje maloljetne djece.

21.2. Prvostupanjski sud pravilno je tužiteljici dosudio, u smislu odredbe čl. 95. st. 1. ZR, naknadu plaće za razdoblje u kojem nije radila zbog opravdanih razloga, ovdje nezakonitog otkaza, sve kako je odlučeno u točki II. stavak 1 izreke. Ovaj viši sud ističe da se tuženik nije određeno žalio na dosuđeni iznos božićnice i dara za djecu u točki II. izreke, odnosno žalbenim razlozima nije određeno ukazao da bi odluka u tom dijelu bila nezakonita pa ovaj sud u tom dijelu nije niti ispitivao presudu.

22. Cjelokupan sadržaj žalbe tuženika svodi se na osporavanje pravnog pristupa prvostupanjskog suda te osporavanje načina na koji je prvostupanjski sud analizirao tužbu i dokumentaciju dostavljenu tijekom prvostupanjskog postupka kao i dokaze koje je proveo. Žalbeni prigovori sastoje se ustvari od iznošenja vlastitih zaključaka i predmnjeva – suprotno činjeničnim utvrđenjima suda prvog stupnja koji je pravilno odlučio u dijelu odluke u kojoj je usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice.

23. Slijedom svega navedenog, kako pobijana presuda sadrži ozbiljne, relevantne i dostatne razloge za ocjenu kakva je pobijanom odlukom dana, po utvrđenju ovog drugostupanjskog suda, suprotno žalbenim navodima tužiteljice i tuženika, materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno, već je primijenjeno upravo onako kako glasi (po pravilu Ita lex scripta est).

24. Sud prvog stupnja, suprotno navodima žalbe, pravilno je primijenio odredbu čl. 154. st. 5. ZPP-a. Također, pri odlučivanju koje će troškove tužiteljici naknaditi jasno je razvidno koje radnje je sud prihvatio kao opravdane i nužne za vođenje ovog spora (čl. 155. st. 1. ZPP-a), a iz kojeg je razvidno i koliko bodova pripada tužiteljici za svaku poduzetu radnju, sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22). Na taj način sud prvog stupnja pravilno je ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite odluke o trošku parničnog postupka te pravilno primijenio i materijalno pravo odlučujući o trošku.

25. Zbog svega izloženog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, valjalo je odbiti žalbe tužiteljice i tuženika kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 27. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Tihana Marija Miladin