Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3390/2021-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Ksenije Grgić, predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Jadranke Travaš i Gordane Držaić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Nenad Horvat, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnica Marija Radelja, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3905/2019 -22 od 17. prosinca 2020., na sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 3905/2019-22 od 17. prosinca 2020.i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja je donio presudu kojom je pod točkom I. izreke naložio tuženiku isplatiti tužitelju, na ime stjecanja bez osnove zbog preplaćene kamate, iznos 41.418,47 kn sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako je to navedeno pod točkom I. izreke. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime stjecanja bez osnove zbog preplaćene valutne klauzule iznos od 78.712,73 kn sa pripadajućim zateznim kamatama na pojedine iznose kako je to navedeno u točki II. izreke. Pod točkom III. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju, na ime stjecanja bez osnove zbog preplaćene glavnice konverzije, iznos 52.204,01 kn sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 21. siječnja 2016. do isplate. Pod točkom IV. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu 19.098,00 kn sa pripadajućim kamatama tekućim od 17. prosinca 2020. do isplate.

2. Protiv ove presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda uz naknadu troška za sastav žalbe.

3. Žalba tuženika je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate, kao povrat stečenog bez osnove, uslijed djelomične ništetnosti ugovora o kreditu, odnosno uglavaka glede promjene kamatne stope sukladno odluci tuženika o kamatnim stopama i valutne klauzule, te manje priznatog iznosa umanjenja glavnice uslijed konverzije ugovora o kreditu iz valutne klauzule u CHF u valutnu klauzulu u EUR.

5. Sud prvog stupnja je pobijanom presudom prihvatio zahtjev tužitelja radi isplate iznosa navedenih u izreci pobijane presude kojeg tužitelj temelji na odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 8/15 i 29/18 - dalje: ZOO) i tvrdnji da mu tuženik navedeni iznos duguje s osnova razlike preplaćenih mjesečnih anuiteta i povećanja glavnice, nastale upravo zbog povećanja redovne kamate i tečajne razlike zbog valutne klauzule u CHF u razdoblju otplate kredita, u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu od 4,60 % po Ugovoru o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom založnog prava na nekretninama upisanim kod Općinskog suda Zagreb u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (dalje: Ugovor o kreditu) od 27. veljače 2007.

6. Između stranaka je nesporno da su prednik tuženika Hypo Alpe Adria-Bank d.d. kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita zaključili dana 27. veljače 2007. Ugovor o kreditu broj 176-11/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine prema kojem je prednik tuženika kao kreditor odobrio tužitelju, kredit u kunskoj protuvrijednosti od 146.500,00 CHF, obračunat po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, uz rok otplate od 30 godina, te početnu nominalnu kamatnu stopu od 4,60%, te da je čl. 6. tog Ugovora bila ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora.

7. Nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i prednik tuženika Hypo Alpe Adria- Bank d.d. sklopili 20. siječnja 2016. Aneks Ugovora o kreditu broj 176-11/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine.

8. Prvostupanjski sud se u pobijanoj presudi pozvao na pravna shvaćanja zauzeta u odlukama donesenim u kolektivnom sporu koji je pokrenuo Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv više banaka, među kojima je i prednik tuženika, a radi utvrđenja ništetnosti odredaba o promjenjivoj redovnoj kamatnoj stopi u ugovorima o kreditima koji su zaključeni u određenom vremenskom periodu te o odredbi o valutnoj klauzuli. Radi se o pravomoćnoj presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj P-1401/12 u kojoj je izraženo pravno shvaćanje da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbe o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom i valutnoj klauzuli nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ništetne.

9. Nadalje, prvostupanjski sud se pozvao na odredbe čl. 502.c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 , 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 144/22, 155/23 dalje: ZPP), prema kojima se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ovog Zakona, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi.

10. Odbijen je prigovor zastare, obzirom da je zastarni rok kod stjecanja bez osnove 5 godina, a pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo je do prekida zastare, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Kako tužitelj traži utvrđenje ništetnom ugovorne odredbe koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu rok počinje teći od 14. lipnja 2014., obzirom da je presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donesena 13. lipnja 2014. pa kako je tužba u ovom predmetu podnesena 3. lipnja 2019., pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da zastara nije nastupila.

11. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, sud prvog stupnja je proveo financijsko vještačenje po vještaku financijske struke Darku Prpiću te na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrdio visinu tužiteljeve tražbine u ukupnom iznosu 172.335,21 kn / 22.872,81 eur[1] kao ukupnu tužiteljevu tražbinu s osnove ništetnosti promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, kao učinaka konverzije uslijed nezakonito više obračunatog iznosa preostale glavnice na 30. rujna 2015., dakle, kao zbroj iznosa preplaćene kamate u iznosu 41.418,47 kn / 5.497,17 eura, te preplaćenog tečaja u iznosu 78.712,73 kn / 10.446,97 eura i prilikom konverzije manje priznatog iznosa umanjenja glavnice u iznosu 52.204,01 kn / 6.928,66 eura.

12. Zbog toga je prvostupanjski sud primjenom 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. - dalje: ZOO) prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti sa zakonskom zateznom kamatom po stopi iz članka 29. stavak 2. ZOO-a.

13. Tuženik tijekom postupka a sada i u žalbi osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva ističući da je tužitelj s prednikom tuženika dana 20. siječnja 2016. sklopio Anex Ugovoru o kreditu, kojim je na temelju zakona izvršena konverzija osnovnog ugovora u kredit s valutnom klauzulom u EU sukladno odredbi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15 - dalje: ZID ZPK) temeljem kojeg su se suglasnom voljom ugovornih strana izmijenile odredbe osnovnog Ugovora o kreditu s učinkom sklapanja od dana sklapanja takvog ugovora na način da se položaj tužitelja izjednači s položajem potrošača koji je koristio kredit s valutnom klauzulo, u EUR. Također tuženik je tijekom postupka tvrdio da je tražbina tužitelja iz Ugovora već ispunjena s obzirom da je tuženik na temelju Anexa Ugovoru o kreditu, novim otplatnim planom u EUR, priznao uplate tužitelja učinjene na temelju Ugovora o kreditu u CHF. Na navedenu okolnost tuženik je predložio provođenje financijskog vještačenja koji je dokazni prijedlog sud prvog stupnja na ročištu održanom 12. veljače 2020, odbio kao nepotreban.

14. Međutim, prema ocjeni ovog suda sud prvog stupnja za svoju odluku nije dao jasne razloge, odnosno nije dao odgovor na sve prigovore koje je tuženik iznio u odgovoru na tužbu i tijekom postupka. Prvostupanjski sud se uopćeno pozvao na dokaze koje je proveo zaključujući da je tužitelj dokazao osnovu i visinu svog potraživanja dakle bez analize činjeničnih navoda tužbe i odgovora na tužbu, osobito pozivanja tuženika na zaključen Anex Ugovora o kreditu (list 20 spisa) kojim je izvršena konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR temeljem ZID ZPK i zbog čijeg postojanja tuženik smatra da tužitelj nema pravo na isplatu. Dakle, nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, pa presudu nije moguće ispitati te je počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Kako prvostupanjski sud očigledno zaključenje Anexa ugovoru o kreditu ne smatra bitnim za tužbeni zahtjev tužitelja, to je za sada i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

15. Dakle, nije sporno da su tužitelj i tuženik 20. siječnja 2016. sklopili Anex Ugovora o kreditu temeljem ZID ZPK kojim su suglasno ugovorili promjenu valute obveze na način da danom sklapanja Anexa Ugovora o kreditu regulira konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulo, u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulo, u EUR te je sukladno izračunu konverzije stanje glavnice kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR na dan 30. rujna 2015. utvrđeno u iznosu 79.483,72 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjom tečaju prednika tuženika Hypo Alpe Adria-Bank d.d.

16. Imajući u vidu sklopljeni Anex Ugovora o kreditu od 20. siječnja 2016. to sud prvog stupnja nije mogao samo prihvatiti zahtjev tužitelja bez utvrđenja odlučne činjenice da li Anex Ugovora o kreditu ima značenje novog posla kojim su tužitelj i prednik tuženika uredili svoj pravni odnos s obzirom da je predmetni Anex Ugovora o kreditu između stranaka sklopljen na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15. - dalje: ZID ZPK/15). Naime, ovaj Zakon je donesen nakon što je ocijenjeno da je u području potrošačkog kreditiranja došlo do znatne neravnoteže u odnosima između korisnika kredita kao potrošača i banaka kao kreditora ( trgovca) u odnosu na ugovore o kreditu sklopljene posebno u razdoblju od 2004. do 2008. koji su denominirani u kunama s valutnom klauzulom u CHF, i to stoga što je na domaćem tržištu s vremenom izrazito jačao tečaj CHF, rasle su ugovorene promjenjive kamatne stope što je potrošače, u ispunjavanju kreditnih obveza, dovelo u izrazito težak položaj. Stoga je ZID ZPK/15 imao za cilj otkloniti nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i osigurati otplatu kreditnih zaduženja u iznosu i pod uvjetima koji potrošače kao dužnike ne dovode u neravnopravan i dužnički ovisan položaj u odnosu na kreditora kao vjerovnika, vodeći se načelom kojim se osigurava ravnopravan, a nikako povoljniji položaj u odnosu na dužnike koji su ugovorili zaštitni mehanizam u EUR.

17. Valja reći da je ZID ZPK /15 bio predmetom ocjene suglasnosti s Ustavom RH te je Ustavni sud Republike Hrvatske u rješenju od 4. travnja 2017. broj U-I- 3685/2015 i dr. nije prihvatio prijedloge za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Republike Hrvatske osporenih zakona - Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15.dalje- ZID ZPK i Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o kreditnim institucijama ("Narodne novine" broj 102/15.) jer je utvrdio da su kao jednokratne interventne mjere zakonodavca bile nužne za ostvarenje legitimnih ciljeva koji su se njima željeli postići - povećanje socijalne zaštite, sprječavanje nastavljanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i sprječavanje produbljivanja dužničke krize, na način da je osporenim zakonima postavljen temelj za rješavanje problema kredita denominiranih u CHF i kredita denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF te je provedena konverzija kredita u CHF u kredite denominirane u EUR, odnosno u kune s valutnom klauzulom u EUR kako bi se potrošače kredita u CHF izjednačilo s položajem u kojem bi bili da su od početka imali ugovorene takve kredite.

18. U odluci broj Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020., odlučujući o prijedlogu za rješavanje pitanja važnog za jedinstvenu primjenu prava, Vrhovni sud Republike Hrvatske je iznio pravno stajalište da ugovor o konverziji koji su stranke sklopile na osnovi ZID ZPK ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Polazeći od načela konverzije kredita koje je sadržano u čl. 19.b ZID ZPK koji propisuje da konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR; da je način izračuna konverzije propisan čl. 19.c ZID ZPK dok čl. 19.d propisuje postupak informiranja, pa je tako za potrebe provjere izračuna konverzije vjerovnik dužan izraditi kalkulator na temelju kojeg je izračunata konverzija koji uključuje detaljan pregled izračuna svih elemenata izračuna konverzije utvrđene u čl. 19.c ZID ZPK te je dužan učiniti ga dostupnim svakom pojedinom potrošaču preko svojih mrežnih stranica, a kojem će potrošač pristupiti preko svog osobnog identifikacijskog broja, te da je prije objave kalkulatora na mrežnoj stranici vjerovnik dužan pribaviti mišljenje ovlaštenog revizora ili sudskog vještaka da je kalkulator izrađen u skladu s načinom izračuna propisanim čl. 19.c ZID ZPK i takvo mišljenje objaviti na svojim mrežnim stranicama u roku od 45 dana od dana stupnja na snagu ZID ZPK; da je prema čl. 19.e ZID ZPK kojim je propisana sama konverzija kredita banka kao vjerovnik bila dužna u roku od 45 dana po stupanju na snagu ZID ZPK preporučenom pošiljkom obavijestiti korisnike kredita - potrošače o izračunu konverzije kredita sa stanjem na dan 30. rujna 2015. izračunatim u skladu sa čl. 19.c ZID ZPK, zajedno s prijedlogom novog ili izmijenjenog ugovora o kreditu; da je zajedno s izračunom konverzije kreditna institucija bila dužna dostaviti i pregled stanja svih pojedinačnih vrsta tražbina, odnosno izvod otvorenih stavaka od potrošača na temelju ugovora o kreditu denominiranom u CHF i denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF koji je predmet konverzije na dan 30. rujna 2015. preračunato u kune po tečaju one vrste koji je vjerovnik primijenio za izračun konverzije, te da je izračun trebao sadržavati jasan pregled svih promjena iz kojeg mora biti vidljivo na koji način je utvrđen iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR iz čl. 19.c st. 1. toč. 7. ZID ZPK, iznos preplate iz čl. 19.c st. 1. toč. 5. ZID ZPK ako je ona utvrđena, odnosno manje plaćeni iznos iz čl. 19.c st. 1. toč. 6. ZID ZPK ako je on utvrđen; da je potrošač o prihvatu izračuna konverzije dužan preporučenom pošiljkom uz povratnicu ili osobno obavijestiti vjerovnika u roku 30 dana od dana primitka izračuna konverzije i pregleda stanja svih tražbina vjerovnika, odnosno izvoda otvorenih stavaka (st. 5. čl. 19.e ZID ZPK), a ako potrošač ne prihvati izračun konverzije kredita ili ne sklopi s vjerovnikom sporazum iz čl. 19.c st. 1. toč. 6. ZID ZPK da se otplata kredita nastavlja prema važećim ugovorenim uvjetima i sukladno odredbama ovog Zakona, iz čega proizlazi da su banke bile obvezne postupiti po navedenom Zakonu dok su potrošači mogli sklopiti navedeni sporazum prihvaćajući konverziju ili zadržati stari važeći kredit denominiran u CHF ili kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF.

19. Primjenom citiranih zakonskih odredaba o konverziji prilikom izračuna obveze potrošača, banka je bila dužna uzeti u obzir sve uplaćene anuitete i utvrditi visinu obveze prema ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom EUR na isti iznos kredita isplaćenog u kunama i prema kamatnoj stopi koja je jednaka kamatnoj stopi po iznosu, vrsti i razdoblju promjene koju je banka primjenjivala na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na dan sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF.

20. U hrvatskom zakonodavstvu konverzija je propisana u svrhu zaštite potrošača, da bi (potrošači) korisnici kredita u CHF bili dovedeni u ravnopravan položaj s korisnicima (potrošačima) kredita u EUR. Banka je bila obvezna ponuditi potrošaču konverziju prema definiranim pravilima ZID ZPK, a potrošač je bio slobodan prihvatiti ili odbiti ponudu. U slučaju potrošačeva pristanka prisilne odredbe ZID ZPK zamjenjuju ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli. Pristankom potrošača konvertirani ugovor o kreditu u EUR u potpunosti i retroaktivno zamjenjuje dotadašnji ugovor o kreditu u CHF na način da se smatra kako je između ugovornih strana od samog početka bio sklopljen ugovor o kreditu u EUR, a ne ugovor o kreditu u CHF. To nastavno znači da se sva učinjena plaćanja s naslova ugovora o kreditu u CHF vežu uz konvertirani ugovor o kreditu u EUR i taj ugovor predstavlja novu pravnu osnovu. Konverzija nije predviđala povrat (restituciju) učinjenih plaćanja potrošaču kroz faktično vraćanje plaćenog s osnova nepoštenih ugovornih odredaba kao oblik restitucije, već se povrat ostvario kroz korištenje učinjenih uplata za otplatu dospjelih obroka kredita u EUR koji je stupio na mjesto kredita u CHF, što znači da su sve uplate, pa i s osnova nepoštenih odredaba ugovora o kreditu u CHF, korištene u interesu potrošača, tj. radi otplate sada kredita u EUR, dok se preplata koja je prelazila vrijednost svih obveza s osnova kredita u EUR vraćala potrošaču.

21. Dakle, intervencijom zakonodavca retroaktivno je ispravljena nepoštenost odredaba ugovora o kreditu u CHF na temelju potrošačeva slobodnog i informiranog pristanka, čime je pravo na restituciju s naslova nepoštenih odredaba ugovora o kreditu u CHF u pravilu konzumirano kroz odredbe konvertiranog ugovora o kreditu u EUR, na način da ako potrošač i nije ostvario faktično pravo na povrat, sva učinjena plaćanja s osnova nepoštenih odredaba ugovora o kreditu u CHF korištena su isključivo u interesu potrošača i otplate njegova kredita u EUR. To znači da pravila ZID ZPK u skladu s čl. 6. st. 1. Direktive 93/13 uspostavljaju ravnotežu u pravima i obvezama između ugovornih strana tako što izjednačavaju položaj korisnika kredita u CHF s položajem korisnika kredita u EUR, a Sud Europske unije u svim presudama koje se odnose na zaštitu potrošača naglašava da je cilj na kojem se temelji Direktiva 93/13 uspostaviti ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na način kao da nepoštenih odredaba nije bilo.

22. Ukoliko je konverzija izvršena pravilno sukladno odredbama ZID ZPK-a, tada tužitelj ne bi imao pravo na isplatu bilo kakvog novčanog iznosa na temelju utvrđenja ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF.

23. Zbog navedenih razloga, ovaj sud je ukinuo pobijanu odluku i predmet vratio prvostupanjskom sud na ponovno suđenje.

24. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari ukinuta je i odluka o naknadi parničnog troška.

25. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti navedenu bitnu povredu na način da će u novoj odluci dati jasne razloge o svim odlučnim činjenicama, vodeći računa o tvrdnjama tužitelja i prigovorima tuženika u odnosu na koje je potrebno iznijeti jasan i određen stav.

26. Prvostupanjski sud će posebno ocijeniti činjenicu da su stranke sklopile Anex Ugovora o kreditu te od koje je važnosti isti u odnosu na zahtjev tužitelja, te će radi nadopune činjeničnog stanja od vještaka zatražiti da se izjasni je li konverzija izvršena pravilno, sukladno odredbama ZID ZPK-a i matematički.

27. O troškovima drugostupanjskog postupka odlučeno je primjenom čl. 166. st. 3. ZPP-a.

28. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 27. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Grgić