REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1722/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Željka Kupčerić-Trcović, odvjetnica u Đakovu, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OIB:66486182714, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj Gž R-96/2024-3 od 9. listopada 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-11/2020-36 od 11. lipnja 2024., u sjednici održanoj 27. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

Dopušta se revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj Gž R-96/2024-3 od 9. listopada 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-11/2020-36 od 11. lipnja 2024., zbog pravnog pitanja:

„Je li sud prilikom odmjeravanja troškova postupka Republici Hrvatskoj po osnovi zastupanja po državnom odvjetništvu, sukladno odredbi čl. 154. st.1. u svezi s čl. 163. Zakona o parničnom postupku dužan ocijeniti predstavlja li dosuđeni iznos nerazmjeran teret za protivnu stranku, a s obzirom na to da se radi o troškovima koji nisu stvarno nastali, vodeći računa o zaključcima Europskog suda za ljudska prava u presudama od 6. rujna 2016. Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske, zahtjev broj 75152 te od 18. srpnja 2013. Klauz protiv Hrvatske, zahtjev broj 28963/10 u primjeni odredbi čl. 6. st.1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, bez obzira na ishod spora?“.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj Gž R-96/2024-3 od 9. listopada 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-11/2020-36 od 11. lipnja 2024.

2. Prijedlog je podnesen pozivom na čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja koja predlagatelj smatra važnima za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni, a koja glase:

„1. Je li odluka zakonita ako se sud poziva na Odluku o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika koja je stupila na snagu 1. listopada 2009. i bila u primjeni do 1. lipnja 2014., a da tu istu Odluku nije primijenio imajući u vidu da je tužitelj potraživao isplatu za period od 1. svibnja 2012. do 30. rujna 2014.?

2. Ima li tužitelj pravo na povećano plaćanje rada i to za prekovremeni rad, rad noću, rad subotom i nedjeljom i blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi?

3. Može li Odluka o rasporedu radnog vremena ministra od 28. svibnja 2014. (NN 66/14) biti suprotna kogentnim zakonskim normama?

4. Primjenjuje li se na tužitelja, kao djelatnu vojnu osobu, definicija radnog vremena iz odredbe čl. 60. st.1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23)?

5. Može li se odmorom smatrati vrijeme provedeno na radnom mjestu na raspolaganju poslodavcu u „aktivnom dežurstvu“, zanemarujući jasnu zakonsku definiciju radnog vremena?

6. Treba li tužitelja, kao zaposlenika tužene obvezati da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka iako je tužena zastupa po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu, a predmet spora nije klasični građanski pravni spor između privatnih stranaka već radni spor između poslodavca i djelatnika koji potražuje ostvarenje svojih temeljnih radnih prava?

7. Je li sud prilikom odmjeravanja troškova postupka Republici Hrvatskoj po osnovi zastupanja po državnom odvjetništvu, sukladno odredbi čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 163. Zakona o parničnom postupku dužan ocijeniti predstavlja li dosuđeni iznos nerazmjeran teret za protivnu stranku, a s obzirom na to da se radi o troškovima koji nisu stvarno nastali, vodeći računa o zaključcima Europskog suda za ljudska prava u presudama od 6. rujna 2016. Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske, zahtjev broj 75152 te od 18. srpnja 2013. Klauz protiv Hrvatske, zahtjev broj 28963/10 u primjeni odredbi čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, bez obzira na ishod spora?“.

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

4. Prijedlog je osnovan.

5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske ocijenilo da su ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP zbog pravnog pitanja navedenog u izreci ovog rješenja, jer je riječ o važnom pitanju za razvoj prava kroz sudsku praksu vodeći računa o citiranim odlukama Europskog suda za ljudska prava i stavovima tog suda glede naknade parničnih troškova za zastupanje države i pravnih osoba u vlasništvu Republike Hrvatske.

6. Slijedom izloženog valjalo je na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. u vezi s čl. 389.b st. 3. ZPP riješiti kao u izreci.

7. U odnosu na preostala pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije uzima se da je prijedlog povučen u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP. Tu treba dodati da je glede preostalih pitanja revizijski sud već zauzeo shvaćanje u odluci Rev-130/2023 od 12. rujna 2023., te da shvaćanje drugostupanjskog suda ne odstupa od tog shvaćanja, pa ta pitanja nisu niti važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Zagreb, 27. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug