REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1113/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zoranu Kralju, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika FINA gotovinski servisi d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 182, OIB 27215039100, zastupanog po punomoćniku Ivanu Topiću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja, te u pravnoj stvari protutužitelja FINA gotovinski servisi d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 182, OIB 27215039100, zastupanog po punomoćniku Ivanu Topiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv protutuženika CC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zoranu Kralju, odvjetniku u Zagrebu, radi raskida ugovora o radu, odlučujući o prijedlogu tužitelja CC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž R-171/2024-2 od 5. prosinca 2024., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-842/2023-18 od 10. listopada 2024., u sjednici održanoj 27. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije, u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja, se odbija.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije, u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava, se odbacuje.
III. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadom troškova, odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž R- 171/2024-2 od 5. prosinca 2024., u dijelu kojim je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-842/2023-18 od 10. listopada 2024., podnio prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Postavlja 9 (devet) pravnih pitanja za koja smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi i to:
"1. Od kada se počinje računati rok iz članku 116. st. 2. Zakonu o radu i jeli Je li tuženik kao poslodavac sukladno predmetnoj zakonskoj odredbi prekoračio (prekluzivni) rok od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji, a u kojem roku može radniku, a ovdje tužitelju izvanredno otkazati ugovor o radu.
2. Je li u radnom sporu radi utvrđivanja nezakonitosti otkaza teret dokaza na poslodavcu.
3. Mogu li poslodavac i drugostupanjski sud bez provođenja grafološkog vještačenja tvrditi i na temelju takvog zaključka donijeti presudu da je potpis na određenoj dokumentaciji potpis tužitelja i potpis radnice DM, ili potpis bilo čije osobe, a koja taj potpis osporava ili ga je potrebno putem vještačenja dokazati kao nespornog.
4. S obzirom na vjerodostojnost i snagu dokaza meže li drugostupanjski sud svoju odluku temeljiti na iskazu svjedoka koji je u suprotnosti sa dokumentacijom poslodavca koja se nalazi u spisu predmeta.
5. Može li se kontrola koju je proveo poslodavac smatrati vjerodostojnom i relevantnom ukoliko je provedena od nestručnih i nekvalificiranih zaposlenika poslodavca.
6. Može li se kontrola vezano uz financijsko poslovanje i isporuku novca između FINE I HPB voditi 5 mjeseci od spornog događaja te u slučaju kada ništa relevantno ne utvrde radno pravno odgovornost za sve propuste u procedurama i poslovanju svale na jednog radnika kao najslabijeg radnika.
7. Može li se ne provođenje saslušanja tužitelja kao stranke u postupku tumačiti i tretirati kao negativna i otežavajuća okolnost u parničnom postupka posebno uzimajući u obzir zakonsku odredbu da se dokaz saslušanjem stranaka provodi u slučaju kada nema drugih dokaza.
8. Jesu li svi radnici koji rade kod istog poslodavca jednaki i ravnopravni u pogledu ostvarivanja svojih prava i obveza, i ukoliko dva ili više radnika obavljaju isti posao uz isti novi odgovornosti za svoj posao moraju biti i jednako kažnjeni odnosno nagrađeni.
9. Može li se istraga ili kontrola manjka u isporuci (krađa, gubitak) 57.500,00 eura provesti d strane nestručnih i nekvalificiranih osoba i bez uključivanja stručnih tijela policije i državnog odvjetništva, dok je istovremeno tuženik za nestanak novca kazneno prijavio osim tužitelja i radnika koji je s njime sudjelovao u dostavi FC.".
2. Podnositelj prijedloga smatra da su mu povrijeđena i temeljna ljudska prava i to pravo na pravično suđenje te pravo na obrazloženu sudsku odluku.
3. Tuženik u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije ističe da tužiteljev prijedlog nije podnesen sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP te predlaže isti odbaciti, odnosno odbiti. Potražuje trošak sastava predmetnog odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
4. Prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi nezakonitim i nedopuštenim izvanredni otkaz ugovora o radu te da se tuženiku naloži tužitelja vratiti na radno mjesto zaštitar-manipulant 1 ili na drugo odgovarajuće radno mjesto, dok je predmet protutužbenog zahtjeva sudski raskid ugovora o radu na neodređeno vrijeme.
6. Postupajući na temelji odredbe čl. 385.a st. 1. i odredbe čl. 387. st. 1. ZPP revizijski sud je utvrdio da postavljena pravna pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
7. U odnosu na postavljena pravna pitanja, podnositelj prijedloga, nije se pozvao na odgovarajuće razloge važnosti. Tužitelj se prilikom podnošenja prijedloga pozvao isključivo na rješenje ovog suda posl. br. Revd-470/2023 od 16. svibnja 2023. Navedeno rješenje ne predstavlja razloge važnosti, jer se njime ne ukazuje na suprotnu praksu drugostupanjskih sudova ili da pobijana odluka odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske pa iz tog razloga postavljena pitanja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
8. Podnositelj prijedloga za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu članka 385.a st. 2. ZPP. Naime, tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije navodi da su u parničnom postupku u kojemu je donesena pobijana presuda niži sudovi počinili određene osobito teške povrede odredaba parničnog postupka te da su pogrešno primijenili materijalno pravo čime su ujedno povrijedili njegovo pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010 - dalje: Konvencija) i čl. 14. st. 2., čl. 29. st. 1. i čl. 48. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14 - dalje: Ustav). Sadržaj tuženikovog prijedloga za dopuštenje revizije se dijelom svodi na pritužbe o načinu na koji su niži sudovi ocijenili dokaze odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, dakle na razloge koje se ne mogu isticati u reviziji niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkim slučajevima. Glede tuženikovih navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižim sudovima tuženiku bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje. Što se tiče pritužbe koja se odnosi na navodnu povredu prava vlasništva zajamčenog čl. 48. Ustava odnosno prava na mirno uživanje imovine zajamčenog čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju, ovaj sud primjećuje da se postupak pred nižim sudovima odnosi na tipični građanskopravni spor između privatnih osoba te da odluke nižih sudova nisu očigledno nezakonite, arbitrarne niti očito nerazumne. Stoga, tuženik nije učinio vjerojatnim ni da mu je u postupku pred nižim sudovima bilo povrijeđeno pravo vlasništva odnosno pravo na mirno uživanje imovine. Isto tako, tužitelj pozivajući se na odredbu 14. st. 2. Ustava i/ili čl. 14. Konvencije odnosno čl. 1. Protokola 12. uz Konvenciju, predmetnu pritužbu nije dovoljno obrazložio. Naime, tuženik niti ne navodi po kojoj od osnova navedenima u spomenutim člancima je navodno bio diskriminiran i/ili u odnosu na koju grupu pojedinaca je navodno bio diskriminiran. U svakom slučaju, ništa u postupku pred nižim sudovima ne ukazuje da je tužitelj bio diskriminiran po bilo kojoj osnovi.
9. Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.
10. Zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka za podnošenje odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao nepotreban sukladno čl. 155. st. 1. ZPP te je odlučeno kao pod točkom III. izreke rješenja.
Zagreb, 27. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
