Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2838/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Tihane Marije Miladin, suca izvjestitelja i člana vijeća Ivice Veselića i članice vijeća Vlatke Paškvalin Bošković, u pravnoj stvari tužitelja HĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Branko Posavčić odvjetnik iz Kutine, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje d.d. sa sjedištem u Zagrebu, Martićeva 71, OIB 38922958547, kojeg zastupa punomoćnik OD Mađarić & Lui iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Kutini, Stalna služba u Novskoj poslovni broj Pn-40/2020-68 od 12. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 27. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Kutini, Stalna služba u Novskoj poslovni broj Pn-40/2020-68 od 12. svibnja 2023.

II. Ukida se presuda Općinskog suda u Kutini, Stalna služba u Novskoj poslovni broj Pn-40/2020-68 od 12. svibnja 2023. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

III. Nova glavna rasprava održat će se pred drugim sucem pojedincem.

IV. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Nalaže se tuženiku Hrvatski ured za osiguranje Zagreb da tužitelju HĐ isplati, na ime naknade neimovinske štete, iznos od 1.886,40 eura1/14.213,08 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče

- na iznos od 663,61 eur1/5.000,00 kuna od 8. veljače 2020. i

- na iznos od 1.222,79 eura1/9.213,11 kuna od 2. prosinca 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku Hrvatski ured za osiguranje Zagreb da tužitelju HĐ isplati, na ime naknade imovinske štete, iznos od 2.479,55 eura1/18.682,19 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 12. svibnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja HĐ za iznos od 1.298,95 eura2/9.786,94 kune na ime naknade neimovinske štete, za iznos od 1.615,96 eura2/12.175,45 kuna na ime naknade imovinske štete sa zakonskom zateznom kamatom i zahtjev za isplatu kamate na iznos od 1.222,79 eura2/9.213,11 kuna za period od 8. veljače 2020. do 1. prosinca 2020.

IV Nalaže se tuženiku Hrvatski ured za osiguranje Zagreb da tužitelju HĐ naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.397,60 eura2/10.530,22 kune, a sve u roku od 15 dana."

1.1. Rješenjem suda prvog stupnja tužitelju je dopuštena preinaka tužbenog zahtjeva njegovim povećanjem.

2. Tužitelj se žali protiv dijela navedene presude pod točkom III. izreke zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 12/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), s prijedlogom da ovaj viši sud preinači pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda uz naknadu troška žalbe, podredno ukine taj dio presude i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Tuženik se žali protiv dijela navedene presude pod točkom I., II. I IV. izreke te protiv rješenja zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. ZPP-a s prijedlogom da ovaj viši sud preinači pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda uz naknadu troška žalbe, podredno ukine taj dio presude i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Žalbe tužitelja i tuženika su osnovane glede presude, dok žalba tuženika protiv rješenja nije osnovana.

5. Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete u svezi štetnog događaja od 8. siječnja 2020. u kojoj je ozlijeđen i u kojoj mu je oštećeno vozilo.

6. U odnosu na žalbu tuženika na rješenje kojim je dopuštena preinaka tužbenog zahtjeva njegovim povećanjem, valja reći da je sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbe članka 190. stavka 1. ZPP-a kada je dopustio preinaku tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka jer je tužitelj postavio zahtjev čim su mu bili poznati svi elementi za isplatu (visina), koji mu bez njegove krivnje nisu bili poznati ranije, pa bi se nedopuštanjem preinake tužbe tužitelju nametnulo ograničenje prava na pristup sudu i pravično suđenje zajamčeno odredbom članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ Međunarodni ugovori 18/97., 6/99., 8/99., 14/02., 1/06.). Pri tome valja dodati da tužitelj u vrijeme podnošenja tužbe nije raspolagao svim odlučnim činjenicama, niti stručnim znanjem, potrebnim za postavljanje konačnog tužbenog zahtjeva, pa nedopuštanje preinake tužbe, koja je uslijedila ovdje odmah nakon provedenog medicinskog vještačenja, ne bi bilo razmjerno legitimnom cilju iz odredbe članka 190. stavka 1. ZPP i rezultiralo bi povredom prava na pristup sudu. Legitimni cilj zabrane preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka je onemogućavanje zlouporabe procesnih prava u cilju ubrzanja parničnog postupka, a iz provedenog postupka evidentno je da takve zlouporabe u konkretnom slučaju nije bilo, te ovaj sud drugog stupnja ocjenjuje da tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I izreke.

7. Sud prvoga stupnja počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke. 11. ZPP-a, a na koju povredu određeno ukazuju žalitelji glede utvrđivanja pasivne legitimacije, odgovornosti odnosno suodgovornosti te visine imovinske štete.

7.1. Pobijana presuda u tim dijelovima ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, budući su u presudi nejasni i proturječni razlozi o odlučnim činjenicama.

7.2. Utvrđivanje da li je i kako postojala ili postoji neka činjenica u stvarnosti (odlučna činjenica), koja bi trebala odgovarati apstraktnom pojmu iz pravne norme i ispitivanje pravilnosti (točnosti) tako utvrđene činjenice, predstavlja rješavanje činjeničnog pitanja, a ocjenjivanje da li tako utvrđena činjenica odgovara određenom pojmu iz pravne norme i ispitivanje pravilnosti te ocijene, predstavlja rješavanje pravnog pitanja.

8. Prije svega valja naglasiti da sud izvedene dokaze prosuđuje po slobodnom uvjerenju, ali je dužan stečeno uvjerenje opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima, da bi se moglo provjeriti ima li takvo uvjerenje pravnu i činjeničnu osnovu u provedenim dokazima, što u konkretnom slučaju nije učinjeno.

9. Prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je prihvatio nalaz i mišljenja vještaka medicinske struke.

9.1. U pisanom nalazu i mišljenju medicinskog vještaka od 5. studenoga 2020. godine vještak je zaključio da je tužitelj stradao u predmetnoj prometnoj nezgodi kao vozač, da je kao posljedicu prometne nezgode trpio boli i pretrpio strah te da mu je smanjena životna aktivnost u omjeru od 5%. Nakon prigovora tuženika, vještak se usmeno očitovao na ročištu 15. travnja 2021. i jasno naveo da je "točno da bolesnik (op. tužitelj) neke tegobe koje ima a nisu medicinski objektivizirane nisam uzimao u obzir jer nemam pisani dokument a ne mogu te pretrage napraviti (a nisu ni napravili)", iz kojeg očitovanja je potpuno jasno da je vještak nalaz i mišljenje sačinio na temelju dokumentacije koja se nalazi u spisu i na temelju kliničkog pregleda te da nakon očitovanja stranke nisu imale niti pitanja, a niti daljnjih prigovora.

9.2. Stoga, suprotno žalbenim navodima, nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 261. st. 2. u svezi čl. 354. st. 1. ZPP koji ističe tuženik zbog odbijanja prvostupanjskog suda za provođenje novog medicinskog vještačenja. Naime, o prigovorima žalitelja vještak je usmeno odgovorio te je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je time otklonio eventualne nejasnoće i sumnje u pravilnost nalaza i mišljenja.

10. Materijalnopravno pitanje zbog kojeg je tuženik izjavio žalbu odnosi se i na pitanje pasivne legitimacije tuženika, odnosno je li tuženik odgovoran za naknadu imovinske štete od nepoznatog vozila.

10.1. Odredbom čl. 3. st. 1. t. 13. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013 I 152/2014, dalje ZOOP) definirano je nepoznato vozilo kao vozilo iz t. 9. toga članka (svako motorno vozilo namijenjeno za promet na kopnu koje se kreće snagom vlastita motora, ali se ne kreće po tračnicama, i svako priključno vozilo, priključeno ili ne, koje podliježe obvezi registracije te po propisima o registraciji mora imati prometnu dozvolu) koje nije bilo moguće identificirati, kao ni njegova odgovornog osiguratelja.

10.2. Dakle, da bi tuženik bio odgovoran za naknadu štete potrebno je da je šteta nastala uporabom nepoznatog vozila koje nije bilo moguće identificirati, kao ni njegova odgovornog osiguratelja.

10.3. Odredbom čl. 30. ZOOP-a propisana je naknada štete nastale uporabom nepoznatog vozila.

10.4. Prema odredbi čl. 30. st. 1. ZOOP oštećena fizička osoba kojoj je šteta nanesena uporabom nepoznatog vozila može podnijeti odštetni zahtjev Hrvatskom uredu za osiguranje.

10.5. Stavkom 3. toga članka 30. propisano je da oštećena osoba ima pravo zahtijevati naknadu štete zbog uništenja ili oštećenja stvari do iznosa iz stavka 2. ovoga članka propisanog za štete na stvarima i uz samopridržaj u iznosu od 3.750,00 kuna ako je Hrvatski ured za osiguranje nekom od sudionika ove prometne nezgode nadoknadio štetu zbog smrti ili teških tjelesnih ozljeda koje su zahtijevale bolničko liječenje.

11. Obrazloženje suda prvog stupnja na tuženikov prigovor nedostatka pasivne legitimacije u točki 8. u kojem je navedeno da je člankom 30. ZOOP "propisano da oštećena fizička osoba kojoj je šteta nanesena uporabom nepoznatog vozila može podnijeti odštetni zahtjev Hrvatskom uredu za osiguranje" te nastavno navedenom zaključak toga suda: "Kako je tužitelju neimovinska i imovinska šteta nanesena od strane nepoznatog vozila tj. vozila koje nije bilo moguće identificirati kao ni njegova odgovornog osiguratelja (članak 3. stavak 1. toč.13 navedenog Zakona), očito je da prigovor nije osnovan" ne može se prihvatiti. Naime, dio obrazloženja kako je" očito da prigovor nije osnovan" ne može se ispitati jer nema nikakvih razloga za istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije glede naknade imovinske štete u svezi čl. 30. st. 3. ZOOP.

11.1. Sud prvog stupnja ne daje nikakvo shvaćanje je li Hrvatski ured za osiguranje nekom od sudionika ove prometne nezgode naknadio štetu zbog smrti ili teških tjelesnih ozljeda, je li u ovom slučaju bilo teških tjelesnih ozljeda kod sudionika toga štetnog događaja i jesu li te ozljede sudionika toga štetnog događaja zahtijevale bolničko liječenje.

12. U odnosu na nalaz i mišljenje vještaka prometne struke, valja reći da je u pisanom nalazu i mišljenju prometnog vještaka od 28. travnja 2021. vještak citirao zapisnik o očevidu s fotografijama toga očevida na prvih 12 stranica toga nalaza, potom je citirao iskaze tužitelja i svjedoka NĐ sa ročišta od 27. kolovoza 2020. te potom na stranicama 14-18 dao svoje mišljenje da bi na stranici 19 dao zaključak u kojem je između ostalog naveo: "Očevidna ekipa nije prometno- kriminalistički pravilno provela mjere za pronalaženje, osiguravanje ili opisivanje tragova….Ako su podaci sa Situacijskog plana točni (svi tragovi na južnoj prometnoj traci) bočno okrznuće vozila se dogodilo nakon prijelaza NN vozila na prometnu traku namijenjenu za kretanje vozila iz suprotnog smjera…Svako prekoračenje brzine povećava kinetičku energiju sa kvadratom brzine, a u sudaru se kinetička energija pretvara u deformacijski rad…Totalna šteta iznosi: prema Jomologiji CVH 20.757,98 kn, prema nereprezentativnom uzorku int. ponude 28.213,91 kn".

12.1. Na takav nalaz i mišljenje prometnog vještaka, prigovorili su i tužitelj i tuženik te se vještak pisano očitovao 20. lipnja 2021. u kojem je prvenstveno napomenuo: "Bio sam koautor Uputa za obavljanje očevida zajedno sa prof. dr. OĐ koje smo radili za MUP odnosno Policijsku akademiju". U tom pisanom očitovanju vještak ponovno na neki način polemizira sa nedostatcima iz Zapisnika o očevidu, da bi se na kraju očitovanja upustio u pravnu ocjenu navodeći: "Ako se prihvati iskaz tužitelja o brzini kretanja u trenutku sudara postoji prometno-tehnički doprinos tužitelja visini štete". Nakon takvog očitovanja, stranke su ponovile prigovore, navodeći da se vještak nije jasno očitovao na upite i tužitelja i tuženika. Na ročištu 11. siječnja 2022. vještak se usmeno očitovao, između ostalog navodeći da se "kako su svi tragovi evidentirani na prometnoj traci kojom se kretao osobni automobil tužitelja sa sigurnošću se može konstatirati da se i sudar dogodio na toj prometnoj traci". Na tom ročištu vještak je na upit tužitelja izjavio da se može "jednoznačno odrediti koja šteta ne bi nastala da je tužitelj upravljao osobnim automobilom najvećom dopuštenom brzinom od 50km/h".

12.2. Tužitelj i tuženik su i nakon usmenog očitovanja ustrajali u prigovorima na nalaz i mišljenje prometnog vještaka i predložili provođenje novog prometnog vještačenja, koji prijedlog je sud prvog stupnja odbio. Prvostupanjski sud je prihvatio navedeni nalaz i mišljenje, smatrajući da je vještak prometne struke "odgovorio na sve primjedbe na njegov nalaz".

12.3. Međutim, suprotno stavu suda prvog stupnja, ovaj viši sud smatra da vještak prometne struke nije decidirano odgovorio na sve prigovore tužitelja i tuženika i nije otklonio sumnju u svoj nalaz i mišljenje budući nije decidirano, jasno odgovorio niti na upit tuženika iz podneska od 11. svibnja 2021. niti na upit tužitelja koja šteta ne bi nastala da se vozilo tužitelja kretalo dozvoljenom brzinom. Također, vještak nije zauzeo jasno shvaćanje o visini imovinske štete.

13. Slijedom gore navedenoga proizlazi da sud prvoga stupnja nalaz i mišljenje vještaka prometne struke i njegovo usmeno obrazloženje nije dovoljno cijenio i da ga je prihvatio bez formiranja jasnog i određenog stava spram takvog dokaza. Pri tome valja naglasiti da sud izvedene dokaze prosuđuje po slobodnom uvjerenju, ali je dužan stečeno uvjerenje opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima, da bi se moglo provjeriti ima li takvo uvjerenje pravnu i činjeničnu osnovu, što u konkretnom slučaju nije učinjeno, pa je time i činjenično stanje glede nastanka štetnog događaj i visine štete ostalo nepravilno utvrđeno. Konačno, u mišljenju vještaka prometne struke pojavila se osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja, a te sumnje nisu otklonjene usmenim očitovanjem prometnog vještaka. Zaključno valja istaknuti da je neprihvatljivo upuštanje vještaka prometne struke u pravnu ocjenu, kada je naveo: "Ako se prihvati iskaz tužitelja o brzini kretanja u trenutku sudara postoji prometno- tehnički doprinos tužitelja visini štete", budući jedino sud odlučuje o prigovoru odgovornosti, isključive ili podijeljene .

14. Zaključno, ovaj viši sud ima potrebe uputiti i na pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci broj: U-III-5989/2013 od 9. veljače 2016. („Narodne novine“ broj 25/16.): „Ustavni sud podsjeća: pravna sigurnost - zajedno s načelom supremacije prava - podrazumijeva da je pravo stvoreno kako bi se primjenjivalo u praksi na konkretne životne situacije. Iako je apstraktno vrednovanje samog zakonodavstva važno za ostvarenje načela vladavine prava (...), kategoričnost objektivnog prava nikako ne znači da se pravna pravila smiju primjenjivati na konkretne životne situacije toliko nefleksibilno, mehanički i slijepo da postaje nemoguće uvažavati imperative razumnosti i pravičnosti.“

15. Kako je, dakle, počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, valjalo je prvostupanjsku presudu uvažavanjem žalbe tužitelja i tuženika ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje (članak 369. st. 1. ZPP-a).

16. S tim u svezi, valjalo je ukinuti i odluku o trošku o kojem će prvostupanjski sud u smislu odredbe čl. 164. st. 4. ZPP odlučiti u odluci kojom završava postupak pred tim sudom.

17. Na temelju odredbe članka 371. ZPP-a određeno je da se nova glavna rasprava održi pred drugim sucem pojedincem (točka III. izreke).

18. U ponovnom postupku sud će otkloniti bitne povrede postupka na koju mu je ovim rješenjem ukazano. Sud će imati na umu prije svega predmet spora te će na nedvojben način raspraviti i utvrditi prijeporne činjenice u skladu s dokaznim prijedlozima stranaka, imajući u vidu i ostale žalbene navode tužitelja i tuženika te će u novoj odluci dati jasne razloge, a izvedene dokaze ocijeniti na način određen člankom 8. ZPP-a i potom donijeti novu zakonitu odluku.

19. Odluka pod točkom IV. izreke temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu 27. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Tihana Marija Miladin