Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž Ob-38/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina, predsjednice vijeća, Dragice Sirovica Hranilović sutkinje izvjestiteljice i Zinke Bulka, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Tina Budimir Bijelić, odvjetnica u Ogulinu, protiv tuženice VP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Marta Biondić, odvjetnica u Senju, radi ostvarivanja roditeljske skrbi i održavanja osobnih odnosa s maloljetnom djecom SP i FP, OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa posebna skrbnica PP iz Centra za posebno skrbništvo, Dislocirana jedinica Rijeka, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P Ob-7/2020-102 od 1. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P Ob-7/2020-102 od 1. travnja 2025. pod stavcima I. i II. u odnosu na mlljt. SP i u tom dijelu predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Djeca stranaka, mlt. SP, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. mlt. FP, OIB: [osobni identifikacijski broj], stanovati će sa majkom VP, OIB: [osobni identifikacijski broj].

II. Susreti i druženja oca GP, OIB: [osobni identifikacijski broj], s mlt. SP, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. mlt. FP, OIB: [osobni identifikacijski broj], određuju se na sljedeći način:

 svakog drugog vikenda od petka u 17:00 sati do nedjelje u 17:00 sati,  utorkom i četvrtkom od 16:00 do 19:00 sati u tjednu kad vikendom ne borave kod oca,

 vjerske i državne praznike naizmjenično kod svakog roditelja ukoliko se ne podudaraju s terminima redovitih susreta i druženja,

 rođendane u parnim godinama kod majke a u neparnim kod oca,

 prvu polovicu svih školskih praznika u neparnim godinama, odnosno drugu polovicu školskih praznika u parnim godinama će provoditi kod majke a preostale dijelove školskih praznika kod oca, pri čemu će u svim prilikama majka dovoditi djecu ocu a otac ih u zakazano vrijeme vraćati majci.

III. Stranke se upozoravaju da im sud u slučaju nepoštivanja obveze omogućavanja ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem može izreći novčanu kaznu u iznosu do 3.980,00 eura, izreći zatvorsku kaznu od jednog dana do šest mjeseci te promijeniti odluku s kojim će roditeljem dijete stanovati.“

2. Protiv navedene presude sadržajno u dijelu pod stavcima I. i II. u kojima je odlučeno u odnosu na mlljt. dijete SP žali se tužitelj zbog svih zakonom predviđenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), u vezi čl. 346. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 - dalje: ObZ), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno odlučivanje.

3. Žalba tužitelja je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za izmjenu odluke s kojim roditeljem će stanovati mlljt. SP, o roditeljskoj srkbi u odnosu na mlljt. SP i o susretima i druženju mlljt. djece stranaka SP i FP s onim roditeljem s kojim ne stanuju.

5. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP obzirom da su u pobijanom dijelu presude izostali dostatni razlozi o odlučnim činjenicama, slijedom čega istu nije moguće ispitati.

6. U postupku pred sudom prvog stupnja je utvrđeno:

- da su stranke živjele u izvanbračnoj zajednici koja je prestala, i u kojoj je rođeno dvoje maloljetne djece, i to mlljt. SP i mlljt. FP,

- da je rješenjem poslovni broj R1 Ob-4/2015-9 od 15. prosinca 2015., odlučeno da se mlljt. djeca SP, rođen **.**.2010. i mlljt. FP, rođena **.**.2012. povjeravaju na čuvanje i odgoj majci VP, te su određeni susreti i druženja oca s mlljt. djecom,

- da je među strankama nesporno da u trenutku donošenja odluke mlljt. SP živi s ocem, ovdje tužiteljem, a mlljt. FP s majkom, ovdje tuženicom,

– da je mlljt. SP vrlo kratko vrijeme živio s majkom i da već više od 9 godina kontinuirano stanuje s ocem,

- da majka nije pokušala ponovno preuzeti SP, osim jednom u ovršnom postupku, ali se SP ponovno vratio ocu,

- da je SP u više navrata izrazio želju da ostane živjeti s ocem, a FP izražava pozitivnu privrženost majci,

- da iz psihologijsko-psihijatrijsko vještačenja proizlazi da majka pokazuje stabilniju emocionalnu strukturu, slijedi preporuke stručnjaka, ima bolje roditeljske kapacitete,

- da otac zanemaruje važnost odnosa s majkom, prepušta SP da sam odlučuje, te da nije surađivao sa Hrvatskim zavodom za socijalni rad,

- da Zavod za socijalni rad predlaže da oba djeteta žive s majkom.

7. Na temelju navedenog prvostupanjski sud zaključuje da je majka podobnija za izvršavanje roditeljske skrbi, i da je povratak mlljt. SP majci u njegovom interesu, iako postoji otpor.

8. Prijedlog tužitelja za saslušanje mlljt. SP prvostupanjski sud je odbio uz obrazloženje da je njegov stav bio jasno izražen u razgovorima sa posebnom skrbnicom i vještacima psihologijske i psihijatrijske struke kojima je naveo da želi ostati s ocem i odbijao je život s majkom. Dakle, prvostupanjski sud smatra da daljnje saslušanje nije potrebno, jer je mišljenje već poznato, a dodatno saslušanje bi “produžilo postupak”. Prvostupanjski sud navodi i da želje djeteta nisu nužno ono što je dobro za dijete, slijedom čega odlučuje kao u izreci.

9. Međutim, takvo stajalište suda prvoga stupnja za sada se ne može prihvatiti.

10. Obveze suda glede utvrđivanja i uvažavanja mišljenja djeteta u postupcima u kojima se odlučuje o njegovim pravima, sadržane su u nizu akata, primjerice Konvenciji o pravima djeteta ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj: 12/93 i 20/97), Europskoj konvenciji o ostvarivanju dječjih prava iz 1996. ("Narodne novine - Međunarodni ugovor", broj: 1/10 i 3/10), Smjernicama Odbora ministara Vijeća Europe o pravosuđu prilagođenom djeci od 17. studenog 2010. kao i u odredbama Obiteljskog zakona i to posebno u odredbi čl. 86. ObZ i odredbi čl. 360. ObZ i Pravilniku o načinu pribavljanja mišljenja djeteta ("Narodne novine", broj 123/15), u kojima je postupak utvrđivanja mišljenja djeteta detaljno propisan.

11. Člankom 12. Konvencije o pravima djeteta koja je usvojena 20. studenoga 1989., a koja je u pravni poredak Republike Hrvatske preuzeta na temelju notifikacije o sukcesiji ( Sl. list SFRJ br. 15/90, Narodne novine, Međunarodni ugovori br. 12/93 i 20/97, dalje: Konvencija) propisano je da će države stranke osigurati djetetu koje je u stanju oblikovati vlastito mišljenje, pravo na slobodno izražavanje svojih stavova o svim stvarima koje se na njega odnose, te ih uvažavati u skladu s dobi i zrelošću djeteta. te da u tu svrhu, djetetu se izravno ili preko posrednika, odnosno odgovarajuće službe, mora osigurati da bude saslušano u svakom sudbenom i upravnom postupku koji se na njega odnosi, na način koji je usklađen s proceduralnim pravilima nacionalnog zakonodavstva.

12. Europska konvencija o ostvarivanju dječjih prava („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 1/2010), a koju je Hrvatska počela primjenjivati 1. kolovoza 2010, propisuje u članku 3. da će se djetetu, za koje se prema unutarnjem pravu smatra da ima dovoljnu sposobnost razumijevanja, u postupku pred sudbenim tijelom koji ga se tiče, između ostalog dodijeliti te će biti ovlašteno, zahtijevati na način da će dijete biti konzultirano i u mogućnošću izraziti svoje mišljenje. Člankom 6. propisano je da će u postupcima koji se tiču djeteta, sudbeno tijelo, prije donošenja odluke: a) razmotriti raspolaže li dostatnim informacijama kako bi donijelo odluku koja je u najboljem interesu djeteta, i, kad je to potrebno, pribaviti daljnje informacije, posebice od nositelja roditeljskih odgovornosti; b) u slučaju kad se prema unutarnjem pravu smatra da dijete ima dovoljnu sposobnost razumijevanja: - uvjeriti se da je dijete dobilo sve odgovarajuće informacije; - u odgovarajućim slučajevima savjetovati dijete osobno, uz isključenje javnosti ako je potrebno, neposredno ili posredstvom drugih osoba ili tijela, na način prilagođen njegovoj sposobnosti razumijevanja, osim ako to ne bi bilo u očitoj suprotnosti s najboljim interesima djeteta; - dopustiti djetetu da izrazi svoje mišljenje; c) pridati dužni značaj mišljenjima koja je dijete izrazilo.

13. Odredbom čl. 360. st. 2. ObZ propisano je da će sud omogućiti djetetu da izrazi mišljenje na prikladnom mjestu i nazočnosti stručne osobe ako procijeni da je to s obzirom na okolnosti slučaja potrebno.

14. Člankom 2. Pravilnika o načinu pribavljanja mišljenja djeteta propisano je u postupcima u kojima se odlučuje o osobnim i imovinskim pravima i interesima djeteta sud će omogućiti djetetu da izrazi svoje mišljenje, osim ako se dijete tome protivi (stavak 1.). Sud je dužan djetetu koje je navršilo četrnaest godina omogućiti da izrazi svoje mišljenje samostalno, na prikladnom mjestu, a ako sud procijeni da je to s obzirom na okolnosti slučaja potrebno u nazočnosti stručne osobe (stavak 2.).

15. Iz navedenog proizlazi da dijete ima pravo na prikladan način biti uključeno u sve važne okolnosti u kojima se odlučuje o nekom njegovom pravu ili interesu, ima pravo dobiti savjet te izraziti svoje mišljenje kao i biti obaviješteno o mogućim posljedicama poštivanja njegova mišljenja, pri čemu se mišljenje djeteta uzima u obzir u skladu s njegovom dobi i zrelosti te se poštuje u skladu s djetetovom dobrobiti.

16. Dužnost suda je omogućiti djetetu izražavanje vlastitog mišljenja, ali dijete nema obvezu izraziti ga, dijete se može protiviti i sud je to protivljenje dužan poštivati. Pravo djeteta je da izrazi svoje mišljenje, a ne i obveza, i dijete odlučuje želi li biti saslušano i ako da, na koji način.

17. U ovom postupku mlljt. SP je saslušan pred posebnom skrbnicom i vještacima, a nije saslušan pred sudom, iako je tužitelj predložio njegovo saslušanje.

18. Sud je propustio omogućiti djetetu da se izjasni pred sudom, osobno ili, ako je primjerenije, putem posebno educirane, stručne osobe sukladno Pravilniku o načinu utvrđivanja mišljenja djeteta. Iako je maloljetni SP ranije iznosio svoje mišljenje pred posebnom skrbnicom, takvo izjašnjavanje ne može zamijeniti neposredno saslušanje u smislu članka 360. ObZ, osobito u situaciji kakva je u ovom konkretnom slučaju kada dijete ima više od 15 godina i dosljedno izražava stav suprotan onome što sud ocjenjuje najboljim za njega. U tim okolnostima, obveza suda da omogući osobno sudjelovanje djeteta postaje još izraženija, a odstupanje od tog standarda zahtijeva osobito uvjerljivo obrazloženje.

19. Zbog takvog pogrešnog pravnog stajališta sud uopće ne obrazlaže zašto smatra da SP, s obzirom na dob i zrelost, nije sposoban izraziti svoje mišljenje, niti je obrazložio zašto to mišljenje, koje je jasno i dosljedno izraženo u više navrata, ne bi trebalo imati značajnu težinu, čime je počinjena navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka.

20. U konkretnom slučaju, prijedlog i mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad i posebne skrbnice, gdje bi i s kojim roditeljem mlljt. SP trebao stanovati različito je od onog što je on iskazivao s kim bi radije stanovao te je istome trebalo biti omogućeno iznijeti svoje mišljenje i pred sudom, a kako bi se ispitale sve okolnosti koje su bitne za pravilnu primjenu materijalnog prava u konkretnom slučaju.

21. Dodatno je potrebno istaknuti da se u ovom postupku odlučivalo o izmjeni odluke o roditeljskoj skrbi donesene 2015. godine, kojom je SP povjeren na čuvanje i odgoj majci. Tužitelj je predložio izmjenu te odluke zbog promijenjenih okolnosti, budući da dijete već devet godina živi s ocem. Prvostupanjski sud je, međutim, ponovno donio identičnu odluku kao i 2015. godine, ne obrazlažući zašto navedena dugotrajna promjena u stvarnim okolnostima ne predstavlja promjenu okolnosti, niti je dao razloge zbog kojih smatra da nije opravdano udovoljiti zahtjevu tužitelja za izmjenom postojeće odluke, pa je i time počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

22. Nadalje, sud je u izreci pobijane presude odlučio i o maloljetnoj FP, iako ni jedna stranka nije tražila izmjenu prethodne odluke u tom dijelu, niti je bilo sporno da ona i dalje živi s majkom. Takva odluka predstavlja prekoračenje tužbenog zahtjeva, no kako ovaj drugostupanjski sud na prekoračenje tužbenog zahtjeva ne pazi po službenoj dužnosti, već odlučuje u granicama istaknutih žalbenih navoda, a niti jedna od stranaka nije izjavila žalbu na dio presude koji se odnosi na mlljt. FP, to ovaj sud odluku prvostupanjskog suda u odnosu na nju nije ispitivao.

23. Obzirom na navedeno valjalo je temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP vezi s čl. 346. ObZ odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.

24. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ispraviti ukazanu bitnu povredu odredaba parničnog postupka te nakon toga donijeti pravilnu i zakonitu odluku.

25. U odnosu na mlljt. FP presuda suda prvoga stupnja ostaje neizmijenjena (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 27. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina