Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž-907/2024-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Dragice Sirovica Hranilović sutkinje izvjestiteljice i Zinke Bulka članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja LA, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužiteljice ČA, OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. tužitelja EA, OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. tužitelja AA, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 5. tužiteljice ŠA, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], svi zastupani po punomoćniku Krešimiru Škarici, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Škarica i Partneri, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje iz Zagreba, Martićeva 73, OIB: 38922958547, zastupan po punomoćniku Hrvoju Lui odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mađarić i Lui, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Hrvatska osiguravajuća kuća d.d. iz Zagreba, Capraška 6, OIB: 00432869176, zastupana po punomoćniku Željku Olujiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić i Partneri, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja, tuženika i umješača na strani tuženika protiv presude Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Pn-169/2019-123 od 10. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Pn-169/2019-123 od 10. travnja 2024., pod stavkom I. izreke kojim je naloženo tuženiku da:

1. tužitelju LA isplati pobijani iznos od 8.759,71 eura sa pripadajućim zateznim kamatama,

2. tužiteljici ČA isplati pobijani iznos od 5.972,52 eura, sa pripadajućim zateznim kamatama,

3. tužitelju EA isplati pobijani iznos od 10.451,92 eura, sa pripadajućim zateznim kamatama,

4. tužitelju AA isplati pobijani iznos od 10.451,92 eura, sa pripadajućim zateznim kamatama,

5. tužiteljici ŠA isplati pobijani iznos od 8.759,71 eura, sa pripadajućim zateznim kamatama.

II. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje i potvrđuje navedena presuda

- pod stavkom III. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti 1. tužitelju LA pobijani iznos od 47,78 eura (troškovi cvijeća, vijenaca i crnine) sa pripadajućim zateznim kamatama,

- pod stavcima V. i VII. izreke u dijelu kojima je naloženo tuženiku isplatiti 2. tužiteljici ČA pobijane iznose od 47,78 eura (troškovi cvijeća, vijenaca i crnine), 469,51 euro (troškovi sahrane), 398,17 eura (troškovi izgradnje nadgrobnog spomenika) te iznos od 212,36 eura (troškovi karmina) sa pripadajućim zateznim kamatama,

- pod stavkom IX. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti 3. tužitelju EA iznos od 167,23 eura (troškovi cvijeća, vijenaca i crnine) sa pripadajućim zateznim kamatama,

- pod stavkom XI. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti 4. tužitelji AA iznos od 167,23 eura (troškovi cvijeća, vijenaca i crnine) sa pripadajućim zateznim kamatama,

- i pod stavkom XIII. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti 5. tužiteljici ŠA pobijani iznos od 47,78 eura (troškovi cvijeća, vijenaca i crnine), sa pripadajućim zateznim kamatama.

III. Odbija se kao neosnovana žalba 1. tužitelja LA, 2. tužiteljice ČA, 3. tužitelja EA, 4. tužitelja AA i 5. tužiteljice ŠA i potvrđuje navedena presuda u pobijanom dijelu u stavcima II., IV., VI., VIII, X., XII. i XIV. i pod stavkom XV. izreke u dijelu u kojem tužitelji nisu uspjeli za zatraženim zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka.

IV. Odbija se kao neosnovana žalba umješača na strani tuženika Hrvatske osiguravajuće kuće d.d. pod stavkom I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku da 3. tužitelju EA isplati iznos od 10.451,92 eura, sa pripadajućim zateznim kamatama te u dijelu kojim je naloženo tuženiku da 4. tužitelju AA isplati iznos od 10.451,92 eura, sa pripadajućim zateznim kamatama te pod stavkom XVI. izreke.

V. Odbijaju se žalbe tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje i umješača na strani tuženika Hrvatske osiguravajuće kuće d.d., kao neosnovane i potvrđuje navedena presuda pod stavkom XV izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužiteljima naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 25.586,42 eura sa zakonskim zateznim kamatama.

VI. Preinačuje se navedena presuda pod stavkom XV. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužiteljima naknadi trošak parničkog postupka u iznosu od

18.296,25 eura i za navedeno sudi:

Odbijaju se 1. tužitelj LA, 2. tužiteljica ČA, 3. tužitelj ĆA, 4. tužitelj KA i 5. tužiteljica VA sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 18.296,25 eura, sa zateznim kamatama.

VII. Odbijaju se 1. tužitelj LA, 2. tužiteljica ČA, 3. tužitelj ĆA, 4. tužitelj KA i 5. tužiteljica VA, tuženik Hrvatski ured za osiguranje i umješač na strani tuženika Hrvatska osiguravajuća kuća sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

VIII. Odbija se zahtjev umješača na strani tuženika Hrvatske osiguravajuće kuće d.d. za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu tužitelja.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja presuđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku Hrvatski ured za osiguranje, OIB: 38922958547, da s osnove neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje zbog gubitka bliskog srodnika isplati 1. tužitelju, LA, 66732912468, iznos od 30.658,97 EUR, 2. tužiteljici ČA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 20.903,84 EUR, 3. tužitelju EA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 10.451,92 EUR, 4. tužitelju AA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 10.451,92 EUR, 5. tužiteljica ŠA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 30.658,97 EUR, sve zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja odštetnog zahtjeva 22. prosinca 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se 1. tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenih 30.658,97 EUR do zatraženih 43.798,53 EUR, odnosno za iznos od 13.139,56 EUR, odbija se 2. tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenih 20.903,84 EUR do zatraženih 29.862,63 EUR, odnosno za iznos od 8.958,79 EUR, odbija se 3. tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenih 10.451,92 EUR do zatraženih 14.931,32 EUR, odnosno za iznos od 4.479,40 EUR, odbija se 4. tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenih 10.451,92 EUR do zatraženih 14.931,32 EUR, odnosno za iznos od 4.479,40 EUR, te 5. tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenih 30.658,97 EUR do zatraženih 43.798,53 EUR, odnosno za iznos od 13.139,56 EUR, kao neosnovan.

III Nalaže se tuženiku Hrvatski ured za osiguranje, OIB: 38922958547, da isplati 1. tužitelju LA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 167,23 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. travnja 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana. IV Odbija se 1. tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenih 167,23 EUR do zatraženih 238,90 EUR, odnosno za iznos od 71,67 EUR kao neosnovan. V Nalaže se tuženiku Hrvatski ured za osiguranje, OIB: 38922958547, da isplati 2. tužiteljici ČA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.643,27 EUR, iznos od 1.393,59 EUR, iznos od 167,23 EUR, sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. travnja 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

VI Odbija se 2. tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenih 1.643,27 EUR do zatraženih 2.348,60 EUR, odnosno za iznos od 705,33 EUR, te preko dosuđenih 1.393,59 EUR do zatraženih 1.990,84 EUR odnosno za iznos od 597,25 EUR, te preko dosuđenih 167,23 EUR do zatraženih 238,90 EUR, odnosno za iznos od 71,67 EUR, kao neosnovan.

VII Nalaže se tuženiku Hrvatski ured za osiguranje, OIB: 38922958547, da isplati 2. tužiteljici ČA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 743,25 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. srpnja 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

VIII Odbija se 2. tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenih 743,25 EUR do zatraženih 1.061,78 EUR, odnosno za iznos od 318,53 EUR, kao neosnovan. IX Nalaže se tuženiku Hrvatski ured za osiguranje, OIB: 38922958547, da isplati 3. tužitelju EA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 167,23 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. travnja 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana. X Odbija se 3. tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenih 167,23 EUR do zatraženih 238,90 EUR, odnosno za iznos od 71,67 EUR kao neosnovan. XI Nalaže se tuženiku Hrvatski ured za osiguranje, OIB: 38922958547, da isplati 4. tužitelju AA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 167,23 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. travnja 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana. XII Odbija se 4. tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenih 167,23 EUR do zatraženih 238,90 EUR, odnosno za iznos od 71,67 EUR kao neosnovan. XIII Nalaže se tuženiku Hrvatski ured za osiguranje, OIB: 38922958547, da isplati 5. tužiteljici ŠA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 167,23 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. travnja 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana. XIV Odbija se 5. tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva preko dosuđenih 167,23 EUR do zatraženih 238,90 EUR, odnosno za iznos od 71,67 EUR kao neosnovan. XV Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 43.882,67 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. travnja 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

XVI Odbija se zahtjev umješača da mu tužitelji nadoknade troškove parničnog postupka kao neosnovan.''

2. Protiv dijela navedene presude pod stavcima II., IV., VI., VIII, X., XII i XIV u kojem su tužitelji odbijeni s dijelom tužbenog zahtjeva i u kojem tužiteljima nije priznat trošak parničnog postupka u cijelosti, žale se tužitelji zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom sudu drugoga stupnja da prvostupanjsku presudu preinači na način da tužbeni zahtjev tužitelja usvoji u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka, podredno u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troškova žalbenog postupka. Iz sadržaja žalbe proizlazi da tužitelji pobijaju utvrđenje prvostupanjskog suda u pogledu utvrđene suodgovornosti za nastanak predmetnog štetnog događaja u omjeru od 70 % posto na strani tuženika i 30 % na strani osiguranika umješača, smatrajući da je prednica tužitelja ĐA bila treća osoba slijedom čega se o odgovornosti prosuđuje po pravilima o solidarnoj odgovornosti sudionika u štetnom događaju, odnosno da je pogrešno utvrđen omjer suodgovornosti vozača vozila stranih registracijskih oznaka za kojeg odgovara tuženik, za kojeg tužitelji smatraju da je u cijelosti odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja, posljedično tome i da je tuženik dužan tužiteljima u cijelosti naknaditi nastalu im štetu.

3. Protiv dijela presude pod stavcima I., III., V., VII., IX., XI. i XIII. žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP. Iz sadržaja žalbe proizlazi da tuženik osporava dosuđene iznose 1. tužitelju LA, 2. tužiteljici ČA i 3. tužiteljici ŠA obzirom da smatra da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio omjer suodgovornosti vozača vozila stranih registarskih oznaka i da isti može biti najviše 50% te u tom dijelu pobija prvostupanjsku presudu. Tuženik prvostupanjsku presudu pobija u odnosu na 3. tužitelja ĆA i 4. tužitelja KA u cijelosti smatrajući da oni kao polubraća pokojne ĐA ulaze u krug osoba kojima se pravo na naknadu štete zbog smrti bliske osobe priznaje samo izuzetno, a oni tijekom postupka nisu dokazali pravni osnov. Svim tužiteljima tuženik osporava dosuđeni iznos parničnog troška (stavak XV. Izreke).

4. Protiv dijela prvostupanjske presude pod stavcima I., XV. i XVI. žali se i umješač na strani tuženika zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP. Predlaže uvažiti žalbu i preinačiti, podredno ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz naknadu troškova sastava žalbe. Iz sadržaja žalbe proizlazi da umješač na strani tuženika prvostupanjsku presudu pobija u odnosu na 3. tužitelja ĆA i 4. tužitelja KA u dijelu u kojem je svakom od njih dosuđen iznos od 10.451,92 po osnovi neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje zbog smrti bliske osobe, smatrajući da oni kao polubraća pokojne ĐA ulaze u krug osoba kojima se pravo na naknadu štete zbog smrti bliske osobe priznaje samo izuzetno, a oni tijekom postupka nisu dokazali pravni osnov.

5. U odgovoru na žalbu tužitelja, umješač se u cijelosti protivi žalbenim navodima tužitelja i žalbu tužitelja predlaže odbiti.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje zbog smrti bliske osobe te zahtjev za naknadu imovinske štete troškova crnine, izgradnje nadgrobnog spomenika, karmina i vijenaca zbog smrti supruge, kćeri, majke i sestre tužitelja, pok. ĐA.

7. Ispitujući pobijanu presudu ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju ukazuju žalbe, jer je u obrazloženju presude dao razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni, pa se ista može ispitati.

8. Nisu počinjene ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. ZPP.

9. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 8. ZPP, jer je prvostupanjski sud u postupku izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju koje je, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima, za koje se može provjeriti imaju li pravnu i činjeničnu osnovu.

10. Prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je 21. srpnja 2015. došlo do štetnog događaja sudarom tri osobna vozila na autocesti A3 kod 93,45 km u kojoj su sudjelovala osobna vozila i to: osobno vozilo ''Mercedes 180'' CDI reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljano TA, a koje vozilo je osigurano kod umješača, osobno vozilo ''Mercedes 300'' D reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljala prednica tužitelja, sada pok. ĐA i osobno vozilo marke ''Audi'' A5 reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) kojim je upravljao OA,

- da su u tom događaju smrtno stradale ĐA i njezina kćer BA, putnica u vozilu ''Mercedes 300'' D reg. oznake [registarska oznaka],

- da su presudom Županijskog suda u Sisku poslovni broj K-16/19-49 od 23. studenog 2021., osiguranik umješača TA i OA, vozač automobila za kojeg odgovara tuženik proglašeni krivim i to 1. optuženik TA da je iz nehaja, kao sudionik u cestovnom prometu kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvao opasnost za život i tijelo ljudi, pa zbog toga prouzročio smrt dvije osobe, te 2. optuženik OA kao sudionik u cestovnom prometu kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvao opasnost za život i tijelo ljudi, pa zbog toga prouzročio smrt dvije osobe, čime je 1. optuženik TA Pillon počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa - izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu

- označeno u članku 227. stavak 1., 2. i 6. Kaznenog zakona NN 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - ispravak; dalje: KZ/11), kažnjivo po članku 227. stavak 6. KZ/11, a 2. optuženik OA kazneno djelo protiv sigurnosti prometa - izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu – označeno u članku 227. stavak 1. i 4., kažnjivo po članku 227. stavak 4. KZ/11, pa je 1. optuženik TA osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine uvjetno, a 2. optuženik OA na kaznu zatvora u trajanju od tri godine uz sigurnosnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od dvije godine dulje od izrečene kazne zatvora. Navedena presuda je preinačena presudom Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske poslovni broj I Kž-127/2022-6 od 31. kolovoza 2022., u odluci o kazni 1. optuženoga TA na način da je isti osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine bezuvjetno,

- da je sud sukladno čl. 12. st. 3. ZPP vezan navedenom presudom s obzirom da isti propisuje da je u parničnom postupku sud u pogledu postojanja kaznenog dijela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim,

- obzirom je građansko-pravna odgovornost puno šira od kaznene odgovornosti, sud je na okolnost nastanka prometne nesreće proveo kombinirano sudsko medicinsko i prometno vještačenje po vještacima Davoru Mayeru i Srećku Hlišću te temeljem istog utvrdio da je do predmetnog štetnog događaja došlo na autocesti A3 Zagreb-Lipovac kod mjesta Popovača na 93 km+450 m u noćnim i neosvijetljenim uvjetima 21. srpnja 2015. oko 23,00 h, kada je vozač osobnog vozila marke Mercedes CLA Antonio Pillon u vožnji desnom voznom trakom autoceste u sustizanju skupa osobnog vozila Mercedes i priključene lake prikolice, koja je vučena za osobnim vozilom Mercedes brzinom od oko 74 km/h, koje je vozila pokojna ĐA, reagirao skretanjem ulijevo i odmah zatim kočenjem pri brzini od oko 138 km/h na oko 30,3 m udaljen od prikolice, te je vozilo marke Mercedes CLA u izmicanju ulijevo i kočenju naletjelo prednjim krajnje desnim dijelom i prednjim dijelom desnog boka u području prednjeg desnog kotača na stražnji lijevi i lijevi bočni dio prikolice, a nalet se dogodio za oko 67,2 m iza mjesta reagiranja skretanjem ili oko 1,8 s kasnije, pri brzini od oko 129 km/h, dok je kočenje poduzeto na 54,7 m ispred mjesta naleta ili oko 1,5 s ranije. Nakon toga se vozilo Mercedes CLA nastavilo kretati dijagonalno lijevo preko lijeve vozne trake u pravcu razdjelnog pojasa gdje je lijevim bokom udarilo u zaštitnu ogradu i nakon odvajanja od nje zaustavilo se uz rub lijeve vozne trake. Prilikom naleta došlo je do slamanja rude prikolice, dio koje je ostao prikopčan na kuku vozila Mercedes, pri čemu je došlo do prevrtanja prikolice s vrtuljkom na desnu bočnu stranu na desnoj voznoj traci, dok se vozilo Mercedes nastavilo kretati prema naprijed i udesno zaustavljajući se na zaustavnoj traci uz zaštitnu ogradu. Do naleta je došlo jer je vozač osobnog vozila Mercedes CLA vozeći se s upaljenim kratkim svjetlima prekasno zapazio prikolicu, a to je mogao i za brzinu kojom se kretao da je reagirao pravovremeno kada su se mogla vidjeti stražnja pozicijska svjetla ili/i odbljesak katadioptera. Naknadno je na mjesto nesreće po desnoj voznoj traci stiglo osobno vozilo Audi A5 koje je vozio OA krećući se brzinom od oko 155 km/h, te je reagirao snažnim kočenjem na oko 72,5 m ispred mjesta naleta na ranije oštećenu neosvijetljenu prikolicu, a istu je mogao zapaziti ranije jedino da je imao upaljeno dugo svjetlo s time da bi to bio gotovo granični trenutak mogućeg zapažanja pa je reakcija vozača bila pravodobna. Isti je u snažnom kočenju i blagim pomicanjem udesno naletio prednjim krajnje lijevim dijelom i lijevim bokom na prikolicu, tako da se podvozje odbilo lijevo preko lijeve vozne trake do razdjelnog pojasa na mjestu gdje je prije toga osobno vozilo Mercedes CLA udarilo u zaštitnu ogradu, dok je vrtuljak odvajanjem ostao na desnoj voznoj traci, nakon čega vozilo Audi A5 nastavkom snažnog kočenja u desnom polubočnom zanošenju izlazi dijagonalno desno na zaustavnu traku gdje prednjim dijelom nalijeće na stražnji dio ranije zaustavljenog osobnog vozila Mercedes iz kojeg su već izašle suvozačica i putnica sa stražnjeg desnog mjesta, s time da se osobno vozilo Audi A5 u nastavku zanijelo i stražnjim desnim rubnim dijelom udarilo u zaštitnu ogradu na bankini zaustavljajući se povratno lijevo na zaustavnoj traci, dok je naletom ispred sebe poguralo osobno vozilo Mercedes udesno tako da je isto udarilo prednjim desnim rubnom dijelom u ogradu nakon čega se zarotiralo stražnjim dijelom ulijevo i zaustavilo na zaustavnoj traci okrenuto u suprotan smjer,

- da je ocjenjujući ponašanje vozača osobnih vozila koja su sudjelovala u nesreći do prometne nesreće došlo uslijed propuštanja dužne pažnje TA na prometnu situaciju ispred sebe te propuštanja držanja vozila na dovoljnoj udaljenosti ispred sebe i njegove vožnje prevelikom brzinom (138 km/h), pa je zbog navedenoga došlo do naleta na stražnju stranu prikolice koju je svojim vozilom vukla pokojna ĐA, a to je ključna radnja u nizu uzročnih radnji koje su dovele do smrtne posljedice za pokojnu ĐA, do koje ne bi došlo da je TA poštovao prometne propise iz čl. 54. st. 1. t. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14 i 64/15 - dalje: ZSPC) koji propisuje da se na cesti izvan naselja vozač ne smije vozilom kretati brzinom većom od brzine dopuštene prometnim znakom, a najviše 130 km/h na autocestama, te da je držao razmak između vozila sukladno čl. 37. ZSPC koji propisuje da je vozač dužan vozilo držati na takvoj udaljenosti od drugih vozila u prometu da s obzirom na brzinu kretanja vozila i druge okolnosti prometa ne izazove opasnost i ne ometa druge vozače, te da je imao dužnu pažnju.

- da je ocjenjujući ponašanje vozača vozila Audi A5 OA utvrđeno da je isti svojim vozilom upravljao u alkoholiziranom stanju, pri koncentraciji apsolutnog alkohola u krvi od najmanje 1,49 g/kg, nije poštovao prometne propise iz čl. 54. st. 1. t. 1. ZSPC jer se kretao, brzinom od 155 km/h u trenutku reagiranja kočenjem, te je nalet automobila Audi A5 uslijedio na neosvijetljenu otkvačenu prikolicu kao tehnički nepredvidivu zapreku koja se nalazila u desnoj prometnoj traci, a koji nalet nije mogao izbjeći, osim naglim skretanjem u lijevu prometnu traku, pri čemu nije bilo moguće utvrditi da li bi uspio obaviti povratni manevar u desno kada mu u doseg svjetala uđe, uz lijevi rub, lijeve vozne trake zaustavljeno osobno vozilo Mercedes

CLA, te istoga ne zahvati,

- da je reakcija intenzivnim kočenjem OA bila očekivana reakcija prosječnog vozača u datoj prometnoj situaciji,

- da je u konkretnom slučaju vrijedilo ograničenje brzine od 130 km/h, ali je za konkretnu situaciju i za konkretnog vozača ta brzina iznosila do 97 km/h pri kojoj bi on izbjegao nezgodu,

- da iz mišljenja sudsko-medicinskog vještaka Davora Mayer proizlazi da u varijanti da se OA kretao propisanom brzinom od 130 km/h naletna brzina na vozilo Mercedes bila bi manja pa bi postojali realni izgledi da ĐA nalet preživi,

- da unatoč pravovremenoj reakciji OA na pojavu opasne situacije isti je na stražnju stranu vozila pokojne CA naletio naletnom brzinom koja je dovela do promjene brzine veće od 38 km/h u odnosu da se kretao u skladu s ograničenjem brzine od 130 km/h u trenutku započetog snažnog kočenja, uslijed čega je pokojna ĐA smrtno stradala zbog prsnuća prsne aorte,

- zbog navedenog prvostupanjski sud smatra da je utvrđena povezanost brzine kretanja vozila OA i posljedica prometne nesreće, s obzirom da je smrtna posljedica nastupila upravo iz nepoštivanja brzine kretanja od strane OA,

- da je ponašanje TA u situaciji kada je vozio prevelikom brzinom i nedržanjem dovoljne udaljenosti između vozila zbog čega je udario u prikolicu uzrokovalo ključnu radnju u nizu uzročnih radnji koje su dovele do smrtne posljedice ĐA,

- da su zbog svega navedenog vozač stranog vozila OA, za kojega odgovara tuženik i osiguranik umješača TA suodgovorni za nastanak predmetnog štetnog događaja, odnosno posljedice predmetnog štetnog događaja smrt prednika tužitelja pokojne CA i to vozač stranog vozila u omjeru od 70 % i osiguranik umješača u omjeru od 30 %, dok suodgovornost prednice tužitelja pokojne CA zbog nevezivanja sigurnosnim pojasom nije utvrđena, s obzirom da bi do smrtne posljedice došlo bez obzira na vezivanje sigurnosnim pojasom,

- da je 1. tužitelj LA izvanbračni suprug pokojne ĐA, s kojim je pokojna živjela u obiteljskoj zajednici zajedno sa kćerima ČA i BA

- da je 2. tužiteljica ČA kći pokojne ĐA,

-da su 3. i 4. tužitelji ĆA i KA polubraća pokojne ĐA, između kojih je postojala trajnija zajednica života obzirom da su svi zajedno živjeli na adresi [adresa],

- da je 5. tuženica VA majka pokojne ĐA,

- da su svi tužitelji kupili crninu za pogreb, cvijeće i vijence te da je 2. tužiteljica ČA platila pogrebne troškove, trošak karmina te izradu nadgrobnog spomenika za pokojnu majku ĐA.

11. Temeljem takvih utvrđenja prvostupanjski sud primjenom odredaba čl. 1072. st. 2., 1101. st. 1. i 2. te čl. 1093. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" ,broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO) presuđuje kao u izreci.

12. Takva činjenična utvrđenja i odluku suda prvoga stupnja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

13. Naime, prvostupanjski sud je na temelju provedenih dokaza utvrdio da se predmetna nesreća odvijala u dvije ključne faze i to na način da je TA najprije udario u prikolicu koju je vuklo vozilo pokojne ĐA, koja se odvojila i ostala na kolniku kao tehnički nepredvidljiva zapreka, na koju je potom prevelikom brzinom naletio OA, te nakon toga na stražnju stranu vozila pokojne ĐA, a upravo je prevelika brzina utjecala na smrtni ishod ĐA. Iako nalet JA vozilom na prikolicu nije bio smrtonosan stvorila se situacija u kojoj je vozilo ĐA bilo izloženo opasnosti.

14. To proizlazi i iz pravomoćne kaznene presude za koju je sud u parničnom postupku vezan prema odredbi čl. 12. st. 3. ZPP, i to ne samo u pogledu postojanja kaznene odgovornosti već i u pogledu postojanja činjenica koje predstavljaju činjenični opis konkretnog kaznenog djela.

15. Na temelju takvih utvrđenja pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je do prometne nesreće došlo zbog kršenja prometnih propisa oba sudionika i da u smislu odredbe čl. 1072. st. 2. ZOO odgovaraju za štetu razmjerno stupnju svoje krivnje koju je prvostupanjski sud pravilno utvrdio u omjeru 70% na strani vozača vozila stranih registarskih oznaka OA i 30 % na strani osiguranika tuženika.

16. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno zaključio o uzročnoj vezi između ponašanja osiguranika tuženika – vozača vozila marke Audi – i nastale štete, odnosno smrti pokojne ĐA. Naime, iz nalaza prometnog vještaka proizlazi da je brzina vozila u trenutku sudara bila znatno iznad dopuštene (oko 155 km/h), a promjena brzine tijela (Δv) uslijed sudara iznosila je 38 km/h, što je izravno utjecalo na intenzitet djelovanja sila na tijelo prednice tužitelja. Iako je prednica tužitelja preživjela prvi udar (vozilo Mercedes – osiguranik umješača), sudski vještak sudske medicine izrijekom navodi da bi pri nižoj brzini naleta (dozvoljenoj, npr. 130 km/h ili niže) postojali realni izgledi za preživljavanje jer bi bio smanjen intenzitet sile koja je djelovala na tijelo. Slijedom toga, visoka brzina kretanja vozila Audi u odlučnom trenutku predstavlja bitnu kariku u uzročno-posljedičnom slijedu događaja koji je doveo do smrtnog ishoda, čime je pravilno utvrđena suodgovornost tuženika.

17. Nije sporno da je prvotnu opasnu situaciju na prometnici (laka prikolica na kolniku autoceste) izazvao osiguranik umješača – vozač Mercedesa. Međutim, odgovornost ne prestaje time što je vozilo Audi naišlo na već postojeću zapreku. Ključno je što je osiguranik tuženika upravljao vozilom nepropisnom brzinom te je, iako je reagirao kočenjem, nastala posljedica smrti povezana upravo s tom okolnošću.

18. Iz nalaza prometnog vještaka također proizlazi da prosječan vozač ne bi mogao izbjeći nalet niti pri dopuštenoj brzini (130 km/h), ali bi tada bila drugačija dinamika sudara, a prema medicinskom vještačenju – i drugačija vjerojatnost smrtnog ishoda.

19. Dakle, sud pravilno zaključuje da je upravo neprilagođena brzina vozača Audija imala presudan utjecaj na težinu posljedica, i da je opravdano teretiti tuženika za veći doprinos šteti i to upravo u omjeru 70:30.

20. Pri tako utvrđenom činjeničnom stanju, utvrđenje suodgovornosti tuženika i umješača nije posljedica proizvoljne ocjene suda, već se temelji na sveobuhvatnoj analizi uzročno-posljedičnih veza i ponašanja svakog od vozača, zbog čega razmatranja tužitelja da je vozač stranog vozila OA isključivo odgovoran te razmatranja tuženika da njegova suodgovornost može biti najviše 50 % nisu osnovana jer se temelje na selektivnom tumačenju dokaza, bez uzimanja u obzir prihvaćenih nalaza vještaka koji potvrđuju uzročnu povezanost između visoke brzine kretanja i smrtnog ishoda.

21. Vezano uz žalbene navode tužitelja da je prednica tužitelja treća osoba, slijedom čega da su tuženik i umješač solidarno odgovorni za prouzročenu štetu, valja navesti da se prema odredbi čl. 1069. st. 4. ZOO trećom osobom smatra oštećenik koji nije ujedno vlasnik, ni neovlašteni korisnik motornog vozila, niti osoba zadužena u vezi pogona motornog vozila. Prednica tužitelja je bila vozač vozila koje je sudjelovalo u prometnoj nesreći, dakle bila je osoba zadužena u vezi pogona motornog vozila, a nalet osiguranika umješača se dogodio na vozilo kojim je ona u tom trenutku upravljala, pa se prednica tužitelja, kao vozač vozila koje je sudjelovalo u nesreći, ne može smatrati trećom osobom u smislu te odredbe.

22. Odredbom čl. 1100. st. 1. ZOO propisano je da u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

23. Odredbom st. 2. istog članka Zakona propisano je da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

24. Odredba čl. 1101. st. 1. ZOO propisuje da u slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta neke osobe, pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete imaju članovi njezine uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji).

25. Odredba čl. 2. istog članka ZOO propisuje da se takva naknada može dosuditi i braći i sestrama, djedovima i bakama, unučadi te izvanbračnom drugu, ako je između njih i umrlog postojala trajnija zajednica života.

26. Prvostupanjski je sud i po ocjeni ovog suda drugog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 1101. st. 1. i 2. ZOO kada je 1. tužitelju LA, 2 tužiteljici ČA i 5. tužiteljici ŠA dosudio pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete zbog smrti bliske osobe, jer se radi o članovima uže obitelji pok. ĐA i to izvanbračnom suprugu, s kojim je živjela u obiteljskoj zajednici, te kćeri i majci pokojne.

27. Prvostupanjski je sud isto tako, i po ocjeni ovog suda drugog stupnja, a suprotno žalbenim navodima tuženika i umješača, pravilno primijenio odredbu čl. 1101. st. 2. ZOO kada je 3. tužitelju ĆA i 4. tužitelju KA, polubraći pok. ĐA, dosudio novčanu naknadu neimovinske štete zbog njezine smrti, jer su živjeli zajedno s pokojnom u istom kućanstvu u [adresa], na adresi [adresa], što proizlazi iz uvjerenja o prebivalištu PU Brodsko-Posavske i iskaza tužitelja LA i ČA. Prigovori tuženika i umješača glede postojanja trajnije zajednice života pok. ĐA i ĆA i KA u cijelosti su neosnovani.

28. Naime, iz sadržaja spisa proizlazi da prvostupanjski sud pri dosudi neimovinske štete 3. i 4. tužiteljima nije cijenio samo okolnost da su živjeli na istoj adresi, već i okolnost da su zajedno odrastali jer su od rođenja, odnosno od 2-3 godine života živjeli zajedno što je zasigurno stvorilo snažnu emocionalnu povezanost braće sa sestrom, koja proizlazi iz njihovog zajedničkog odrastanja i odgoja te razmjene njihove ljubavi, brige i poštovanja. Isto tako iz sadržaja spisa proizlazi i da je 3. tužitelj radio u obiteljskom obrtu na poslovima sastavljanja i rastavljanja sprava u lunaparku i primanja ostvarivao na način da mu je upravo pokojna polusestra plaćala za obavljene poslove što ukazuje i na financijsko pomaganje i egzistencijalnu povezanost. Na to ne utječe niti okolnost da je pokojna ĐA zasnovala svoju obitelj jer su i nakon toga, tijekom više desetljeća živjeli zajedno (iskaz tužitelja LA i tužiteljice ČA), bili u svakodnevnom kontaktu i bili upućeni jedni na druge.

29. Dosuđene naknade svim tužiteljima za povredu prava osobnosti na duševno zdravlje zbog smrti bliskog srodnika ovaj sud smatra primjerenima.

30. U odnosu na tužbeni zahtjev za naknadu imovinske štete pravilno je prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 1093. st. 1. ZOO, kojom je propisano tko prouzroči nečiju smrt, dužan je nadoknaditi uobičajene troškove pogreba, svim tužiteljima sukladno uobičajenim mjesnim prilikama dosudio troškove koje su imali za kupnju crnine, cvijeća i vijenaca te tužiteljici ČA i daljnje troškove koje je ona snosila, a radi se o troškovima pogreba pokojne ĐA, troškove karmina i troškove izrade nadgrobnog spomenika, a koje iznose, osim povezano sa utvrđenim omjerom suodgovornosti, tuženik niti ne osporava.

31. Odlučujući o troškovima postupka, pravilno je prvostupanjski sud odluku utemeljio na odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP, no međutim, pogrešno je utvrdio uspjeh tužitelja u postupku. Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva i u pogledu visine zahtjeva. Kada je prvostupanjski sud utvrdio da postoji suodgovornost od 70 % na strani vozača automobila stranih registarskih oznaka za koji odgovara tuženik, to znači da su tužitelji uspjeli sa 70 % osnove tužbenog zahtjeva, a koja osnova je odgovornost za nastanak štetnog događaja i pričinjenu štetu tužiteljima. Nadalje, u odnosu na visinu tužitelji su uspjeli također sa 70 % zahtjeva, a ne sa 99,99 % kao što to navodi prvostupanjski sud. Ukupno su tužitelji dakle uspjeli sa 70% zahtjeva, što znači da je tuženik uspio u omjeru od 30 %.

32. Kada se temeljem odredbe čl. 154. st. 2. ZPP uspjeh tuženika odbije od uspjeha tužitelja u ovom postupku dolazi se do pravilnog omjera uspjeha u ovoj parnici gdje su tužitelji uspjeli sa 40% te im je u tom omjeru valjalo priznati potrebne troškove za vođenje ove parnice. Tužiteljima kojima je prvostupanjski sud pravilno priznao sve troškove u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23 – dalje: Tarifa 138/23), i prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, u skladu s uspjehom u sporu pripada pravo na naknadu parničnih troškova u iznosu od ukupno 25.586,42 eura.

33. Pravilno je prvostupanjski sud odbio zahtjev umješača za naknadu troškova postupka. Umješač dijeli pravnu sudbinu stranke kojoj se pridružio (čl. 208. ZPP). Posljedično svom položaju umješač ima pravo na naknadu troškova postupka od protivne strane u situacijama kada bi i stranka kojoj se pridružio imala pravo na naknadu troškova. Kako tuženik, kojem se umješač pridružio, u konačnici nije ostvario pravo na naknadu troškova, niti umješač nema pravo na naknadu parničnog troška, iako tužitelji u cijelosti nisu uspjeli sa tužbenim zahtjevom, pozivom na odredbu čl. 154. st. 2. ZPP.

34. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP žalbe stranaka i umješača odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu odluke o glavnoj stvari, a primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP odlučiti u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka.

35. Kako je žalba tužitelja neosnovana, a žalbe tuženika i umješača na strani tuženika su osnovane samo u odnosu na troškove postupka, odbijeni su zahtjevi za naknadu troškova sastava žalbe (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP), pa je stoga odlučeno kao pod stavkom VII. izreke ove presude.

36. Umješaču nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu tužitelja sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP, jer se ne radi o potrebnoj parničnoj radnji, pa je stoga odlučeno kao u stavku VIII. izreke ove presude.

U Velikoj Gorici 27. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina