Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-193/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednice vijeća Željke Rožić Kaleb, suca izvjestitelja i članice vijeća Andrine Raspor Flis, te suca i članice vijeća Ane Gradišek, u parničnom predmetu tužitelja BB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicama Vesni Jurički i Teuti Palćić, odvjetnicama iz Zagreba protiv tuženice AB, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], B [adresa], s prijavljenim boravištem u [adresa], zastupane po punomoćnicima Saši Poldanu i Marku Komorskom, odvjetnicima iz ZOU Poldan, Gatara, Vižintin, Komorski, Ilić i Fruk Morina, iz Rijeke, uz sudjelovanje zajedničkog sina stranaka mlt. MB, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po posebnoj skrbnici BBR, dipl. prav. u Centru za posebno skrbništvo u Zagrebu, radi spora o roditeljskoj skrbi, odlučujući o žalbi tuženice, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj P Ob-54/2022-199 od 2. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 27. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice AB kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj P Ob- 54/2022-199 od 2. travnja 2025. godine, u dijelu pod toč. II izreke alineja 8., 9., 10., 11. i 12. i u dijelu pod toč. IV izreke kojim je tuženica AB dužna na ime uzdržavanja maloljetnog djeteta MB plaćati iznos od 230,00 eura mjesečno od 2. travnja 2025. pa sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, time da dospjele obroke plati odjednom u roku od 15 dana, a dospijevajuće do svakog petog u tekućem mjesecu sa zakonskim zateznim kamatama, kao i u dijelu pod toč. V. izreke.

II. Preinačuje se navedena presuda u dijelu pod toč. II izreke alineja 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke, te u dijelu pod toč. IV izreke kojim je tužiteljica dužna na ime uzdržavanja maloljetnog MB doprinositi iznos od 70,00 eura mjesečno i sudi:

1. Osobni odnosi tuženice protutužiteljice AB sa maloljetnim MB odvijat će se na način:

- svaki neparni tjedan u godini utorkom i četvrtkom tako da majka preuzme dijete nakon završetka rada u vrtiću ili školi i vrati ga na adresu oca u 19,30 sati;

- svaki parni tjedan u godini ponedjeljkom i srijedom tako da majka preuzme dijete nakon završetku rada u vrtiću ili školi i vrati ga na adresu oca u 19,30 sati, te u tom tjednu vikendom tako da majka u petak preuzme dijete nakon završetka rada u vrtiću ili školi i vrati ga u ponedjeljak u 8,00 sati u vrtić ili školu;

Za vrijeme ljetnih praznika na način:

- svake neparne godine od 1. do 31. srpnja tako da majka preuzme dijete od oca 1. srpnja u 9,00 sati i vrati ga 31. srpnja u 20,00 sati na adresu oca;

- svake parne godine od 1. kolovoza do 31. kolovoza tako da majka preuzme dijete od oca 1. kolovoza u 9,00 sati i vrati ga na adresu oca 31. kolovoza u 20,00 sati,

- svaki drugi državni i vjerski blagdan naizmjenično tako da majka preuzme dijete od oca ujutro u 9,00 sati i vrati ga navečer na adresu oca do 20,00 sati.

2. Odbija se zahtjev tužitelja BB za uzdržavanje maloljetnog MB za iznos od 70,00 eura, za razdoblje od 2. travnja 2025., pa sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, sa zakonskim zateznim kamatama.

r i j e š i o  j e

Ukida se navedena presuda u dijelu pod toč. III. izreke, te se u tom dijelu tužba odbacuje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja određeno je da će zajedničko dijete stranaka mlt. MB živjeti će s ocem ZB, na adresi [adresa]., a osobni odnosi, majke AB sa mlt. djetetom, odvijat će se na način određen toč. II izreke prvostupanjske presude, dok će roditelji zajednički ostvarivati roditeljsku skrb prema mlt. CB u svim aspektima, a roditelj koji predaje dijete drugom roditelju, dužan je s djetetom predati i zdravstvenu iskaznicu djeteta, time da je tuženica dužna za uzdržavanje mlt. MB doprinositi mjesečno iznos od 300,00 EUR počevši od dana 2. travnja 2025. pa sve dok budu postojali zakonski uvjeti, tako da dospjele obroke plati odjedanput u roku 15 dana a ostale kako budu dospijevali do 5.-og dana u tekućem mjesecu sa zakonskim zateznim kamatama, na tekući račun oca i zakonskog zastupnika BB, sve u roku od 15 dana.

2. Ujedno je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

3. Protiv te presude žali se tuženica u dijelu pod toč. II. do V. izreke iz svih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP), te predlaže da se pobijana presuda preinači, odnosno ukine.

4. U odgovoru na žalbu tužitelj predlaže da se žalba tuženice odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. U provedenom postupku sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da presuda ne sadrži nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, a izreka presude nije proturječna razlozima presude.

7. Sud prvog stupnja nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

8. Nisu osnovani žalbeni navodi, jer je sud prvog stupnja pravilno utvrdio sve relevantne činjenice u ovom postupku.

9. U utvrđenim okolnostima razdvojenog života stranaka sud prvog stupnja pravilno je, sukladno odredbi čl. 413. st. 1. Obiteljskog Zakona ("Narodne novine", br. 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23, dalje: ObZ), odlučio s kojim roditeljem će dijete stanovati i osobnim odnosima djeteta s tuženicom, te o uzdržavanju djeteta.

10. Pri donošenju odluke sud prvog stupnja je postupio sukladno odredbi čl. 416. st. 1. toč. 3. ObZ i pribavio nalaze i mišljenja Hrvatskog centra za socijalni rad u [adresa], te mišljenje ovlaštenih vještaka psihijatra i psihologa, a u kojima je navedeno da je u interesu maloljetnog djeteta da nastavi stanovati s ocem.

11. Naime, iz navedenog mišljenja vještaka psihijatra i psihologa proizlazi da postoje suprotstavljeni odnosi između stranaka, te da se radi o dvije potpuno dijametralno suprotne osobnosti sa određenim aberantnim crtama osobnosti koje ne dostižu kvalitetu poremećaja, time da se kod tužitelja vidi izrazito rigidna struktura, teže je prilagodljiv, opsesivno kompulzivnih obilježja ličnosti, dok je s druge strane tuženica pasivno agresivna, rigidna, hipersenzitivna i emocionalno nezerelija sa nezrelim mehanizmima obrane i sklona je racionaliziranju i projektivnoj interpretaciji realiteta, te ne poštuje autoritete i teško postiže dogovor. Oboje imaju potrebu dominirati u interpersonalnim odnosima i radi toga je dogovor među njima oko bilo čega vrlo težak, a roditeljske kompentencije oba roditelja, radi bazičnih crta njihovih ličnosti, su djelomično kompromitirane, jer oba roditelja svoj nezavršeni partnerski odnos i potrebu za dominacijom u odnosu stavljaju ispred potreba djeteta, te niti jedan ni drugi ne vide svoj doprinos u problemu niti su skloni kompromisu, iako su oboje roditelja posvećeni brizi o maloljetnom MB. Također su potpuno različitih odgojnih stilova te otac pokazuje autoritativni stil sa strogim granicama, dok majka ima permisivni stil odgoja sa manjkom kontrole i granica.

12. Upravo iz tih razloga vještaci smatraju da nije dobro da maloljetni MB stanuje jedan tjedan s jednim a drugi tjedan s drugim roditeljem, jer takvi dijametralno suprotni načini odgoja su zbunjujući za dijete, s obzirom na to da roditelji nisu spremni za ikakav kompromis, niti ulaganje zajedničkih napora u dogovoru i zauzimanje stavova o odgoju, pa dijete ne može točno znati što se od njega očekuje, a u kasnijoj dobi bi radi takve situacije mogao manipulirati roditeljima.

13. Maloljetni MB, iako pozitivno atribuira oba roditelja, ipak pokazuje veću privrženost prema ocu, a majka je vrlo ležerna u odgoju, bez odgovarajućih granica i neučinkovita i nesigurna u donašanju odluka u zauzimanju stava, što je u nekom trenu dobro za maloljetnog MB, pa iako je otac dosta krut u postavljanju granica, kao i u svojim stavovima, ipak pokazuje veću spremnost na suradnju i kompromis, za razliku od majke koja pokušava prikazati oca u što negativnijem svjetlu, a takav majčin stav bi u budućnosti mogao dovesti do otuđenja oca od djeteta.

14. Stoga, u takvoj situaciji, a s obzirom na to da je dijete privrženije ocu, najbolje je da maloljetni MB i ubuduće stanuje sa ocem, ali da sa majkom ostvaruje što češće osobne odnose.

15. U dopuni nalaza i mišljenja kojim su se vještaci očitovali na prigovore tuženice, proizlazi da je maloljetni MB dolaskom na ispitivanje pokazao veću privrženost ocu, s njim je gradio kuću od lego kocki u kojoj živi s ocem, tražio je u ocu utjehu, sjedio je u krilu ocu za vrijeme ispitivanja, iako je istodobno u prostoriji bila prisutna i majka, a to je upravo jedna od metoda u kojoj vještaci kao stručnjaci vide kako dijete reagira u interakciji kad su oba roditelja prisutna i na indirektan način procjenjuju privrženost. I bez obzira na to što majka ima negativan stav prema ocu za dijete je najbolje da ima kontinuitet viđanja oba roditelja, jer dijete za svoj psihološki razvoj treba i oca i majku, te iako tuženica ima određena odstupanja u ličnosti, koja su već opisana, ta odstupanja nisu takve prirode da bi sprječavalo dijete da češće viđa majku. Vještaci navode da su prilikom izrade nalaza i mišljenja odnosno ispitivanja koristili objektivne testove ličnosti koji se koriste za procjenu psihopatološko postupanja i one koji se koriste za procjenu crta ličnosti, te su utvrdili da roditelji nisu ni jedan ni drugi u stanju odustati od nekih svojih principa radi postizanja dogovora s drugim roditeljem i stvaranja takvog odnosa koji bi bio povoljniji za dijete zbog čega ne stavljaju u prvi plan potrebe djeteta. Iako je moguće da je od dana donošenja njihovog vještačenja majka unaprijedila svoje roditeljske kompentencije, vještaci su iz spisa vidjeli da su roditelji upućeni u obiteljski centar i da tamo nisu uspjeli postići bilo kakav dogovor. Činjenica da je dijete privrženije ocu proizlazi iz okolnosti da dijete više vremena provodi s ocem, ali da se i otac adekvatno skrbi o djetetu. Pri tome vještaci zaključuju da maloljetno dijete nije u riziku da ga majka eventualno pljusne, obzirom da je voditeljica nadzora kroz dulji period promatrala ponašanje majke i takvo ponašanje nije uočeno, te iako majka ima ponekad neprimjerene reakcije, one nisu takve da bi vještaci zaključili da je majka zlostavljač. Kako je cijela ta situacija zbunjujuća za maloljetno dijete, te je zbunjujuće i to što su roditelji različitih odgojnih stilova, vještaci preporučaju da dijete živi kod oca, a da majku redovito viđa. Stoga vještaci smatraju da opseg viđenja kako je bio uređen u vrijeme njihove opservacije treba ostati na način da u jednom tjednu majka viđa dijete u ponedjeljak i srijedu popodne a u drugom tjednu utorak i četvrtak, te svaki drugi vikend. Pri tome ne preporučuju viđanje pola pola što znači jedan tjedan kod oca jedan tjedan kod majke, koji bi inače bio idealan za svako dijete, međutim u konkretnom slučaju taj model za maloljetnog MB nije moguć.

16. Provodeći dopunsko vještačenje sud prvog stupnja postupio je sukladno odredbi čl. 261. ZPP i otklonio sve eventualne nejasnoće u datom nalazu i mišljenju, pa suprotni navodi u žalbi tuženice u tom pravcu nisu osnovani.

17. Posebna skrbnica maloljetnog MB je tijekom postupka također navela da je u interesu maloljetnog djeteta da mu se omogućuje održavanje privrženosti sa oboje roditelja koji savjesno i kvalitetno izvršavaju sadržaje roditeljske skrbi što je najbolje za njegov pravilan rast i razvoj, te da oboje roditelja trebaju biti uključeni u život djeteta i surađivati između sebe kako bi mogli donositi zajedničke odluke u najboljem interesu djeteta.

18. Na temelju svih tih provedenih dokaza, sud prvog stupnja pravilno je, sukladno odredbi čl. 96. st. 2. ObZ, odredio mjesto stanovanja maloljetnog djeteta kod oca, jer je to u funkciji ostvarivanja najboljeg interesa djeteta, sukladno čl. 3. Konvencije o pravima djeteta ("Međunarodni ugovori broj 12/93, 20/97 – dalje Konvencija), budući da načelo najboljeg interesa djeteta predstavlja ultimativno i apriorno pravo.

19. Međutim, sud prvog stupnja nije pravilno primijenio materijalno pravo, jer način održavanja osobnih odnosa kako ih je odredio na prijedlog tužitelja, nisu u najboljem interesu djeteta, budući da su ti odnosi određeni u većoj mjeri s ocem, iako je u najboljem interesu maloljetnog djeteta da se ti odnosi trebaju odrediti podjednako, tim više što dijete živi s ocem, jer je pravo djeteta da se razvija u okolnostima koje neće biti stresno za njegov razvoj, a istovremeno mu omogućuje održavanje emotivnog odnosa s majkom, zbog čega je u cilju pravilnog razvoja djeteta stranaka nužno odvijati kontinuirane susrete s majkom za osiguranje prava djeteta na potpun i skladan razvoj njegove osobnosti, pa roditelji imaju obvezu da mu to pravo osiguraju.

20. I sukladno odredbi čl. 119. st. 1. ObZ dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuje, a roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, neovisno o njegovom pravu na ostvarivanje roditeljske skrbi.

21. Stoga je valjalo odluku o osobnim odnosima maloljetnog djeteta s tuženicom donijeti sukladno čl. 3. Konvencije i u skladu s odredbom čl. 4. Konvencije o kontaktima s djecom (Međunarodni ugovori broj 7/08), prema kojoj dijete i njegovi roditelji imaju pravo na ostvarenje i održavanje redovitih međusobnih kontakata, te je ovom odlukom pronađena pravična ravnoteža između prava tuženice koja ne živi u obiteljskoj zajednici da izvršava svoju roditeljsku skrb preko druženja i susreta s maloljetnim djetetom, kao i prava maloljetnog djeteta da se razvija u okolnostima koje neće biti stresno za njegov razvoj, a istovremeno mu omogućava održavanje emotivnog zbližavanja s majkom, zbog čega je u cilju pravilnog razvoja maloljetnog djeteta nužno odvijati kontinuirane susrete s majkom, što je ovom odlukom i učinjeno, pa je valjalo preinačiti odluku suda prvog stupnja o održavanju osobnih odnosa maloljetnog MB s majkom, čime je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

22. Isto tako, s obzirom na to da tuženica ne živi s maloljetnim djetetom, to je sud prvog stupnja pravilno, sukladno odredbi čl. 288. st. 1. ObZ odredio da doprinosi za djetetovo uzdržavanje, međutim nije pravilno primijenio materijalno pravo jer je dosudio uzdržavanje u previsokom iznosu.

23. Naime, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio, u skladu s odredbom čl. 311. ObZ ukupne materijalne potrebe djeteta i sukladno odredbi čl. 313. st. 1. i 2. i ukupne mogućnosti majke da doprinosi za uzdržavanje djeteta, te utvrdio da je majka u 2024. godini imala godišnji primitak od 7.948,08 eura, odnosno 662,34 eura mjesečno.

24. Stoga je, sukladno Odluci o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta, donesenoj od ministra rada mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, 15. travnja 2024. godine, valjalo dosuditi maloljetnom MB uzdržavanje od 230,00 eura mjesečno, koji iznos će tuženica biti dužna doprinositi, imajući pri tome u vidu njegovu dob kao i mjesečni primitak tuženice, te uzimajući u obzir, u smislu odredbe čl. 313. st. 4. ObZ i sve druge njene mogućnosti stjecanja zarade.

25. Kako je sud prvog stupnja dosudio tužitelju za uzdržavanje djeteta iznos od 300,00 eura mjesečno, to je valjalo preinačenjem prvostupanjske presude odbiti tužbeni zahtjev za uzdržavanje maloljetnog MB za iznos od 70,00 eura mjesečno, čime je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

26. Osnovani su i žalbeni navodi da je sud prvog stupnja, glede načina ostvarivanja zajedničke roditeljske skrbi, počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. toč. 9. ZPP, budući da je o zajedničkom izvršavanju roditeljske skrbi odlučeno pravomoćnom presudom i rješenjem suda prvog stupnja broj P ob-12/2020- 67 od 13. srpnja 2021. godine.

27. Zajedničko ostvarivanje roditeljske skrbi pretpostavlja da roditelji, sukladno odredbi čl. 104. st. 1. i 3. i čl. 108. ObZ, tu zajedničku roditeljsku skrb uređuju sporazumom o svim bitnim pitanjima za dijete, a pojam i sadržaj roditeljske skrbi reguliran je odredbama čl. 91. i 92. ObZ. Tek ukoliko se roditelji ne mogu sporazumjeti u vezi s odlukama koje su bitne za dijete, o tome će sud prvog stupnja odlučiti sukladno odredbi čl. 109. st. 1. ObZ.

28. Stoga nije bilo osnove da sud prvog stupnja ovom odlukom ponovno odluči o zajedničkom ostvarivanju roditeljske skrbi, o čemu je već pravomoćno odlučeno.

29. Žalbeni navodi tuženice kojim prepričava tijek cjelokupnog postupka, te da je pobijanom presudom povrijeđeno pravo maloljetnom djetetu na pravično suđenje, nisu osnovani, budući da je postupak proveden kontradiktorno i objema strankama u postupku dana jednaka mogućnost izlaganja činjenica i predlaganja dokaza kojima se utvrđuju te činjenice, a koje je sud prvog stupnja i proveo.

30. Sud prvog stupnja pravilno je, primjenom odredbe čl. 366. st. 1. ObZ i čl. 154. st. 4. ZPP odlučio o trošku postupka, budući da su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima.

31. Stoga je slijedom navedenog valjalo na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženice i potvrditi presudu suda prvog stupnja, te na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti navedenu presudu, a na temelju odredbe 369. st. 2. ZPP djelomično ukinuti prvostupanjsku presudu i odbaciti tužbu.

U Zagrebu 27. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Željka Rožić Kaleb