Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2444/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijana Vugića predsjednika vijeća, Renate Đaković Vranković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasenke Grgić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, A. Mihanovića 3, Zagreb, Područna služba u Varaždinu, Kolodvorska 20c, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Vladimiru Slunjskom, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, Pisarnica Varaždin, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Pn-113/2021-19 od 17. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Pn- 113/2021-19 od 17. travnja 2023.

III Odbija se zahtjev tuženika Euroherc osiguranja d.d. za naknadu troškova za sastav odgovora na žalbu u zatraženom iznosu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

» I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, OIB: 22694857747, isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, iznos od 38.531,02 kn sa zakonskom kamatom tekućom na iznos od 23.433,35 kn od 29. studenog 2019. godine do isplate, na iznos od 15.097,67 kn od dana podnošenja tužbe sudu do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a koju kamatnu stopu utvrđuje HNB, sve u roku 15 dana", kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, da tuženiku Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, OIB: 22694857747 nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.741,25 Eur / 13.119,45 kn ( tisuću sedamsto četrdeset i jedan euro i dvadeset i pet centi / trinaest tisuća sto devetnaest kuna i četrdeset i pet lipa) u roku od 15 dana.«

2. Protiv ove presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu osporavaju navode tužitelja istaknute u žalbi te predlaže istu odbiti. Potražuje naknadu troška za sastav odgovora na žalbu u iznosu od ukupno 273,25 eura.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu utuženog iznosa na ime naknade štete nastale isplatnom invalidske mirovine svom osiguraniku VZ.

5. Polazeći od nespornih činjenica između stranaka i to:

- da između stranaka n nije sporan nastanak štetnog događaja,

- da je osiguraniku tužitelja VZ radi tog štetnog događaja priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad (radi povrede izvan rada),

- da je tužitelj svom osiguraniku VZ isplatio invalidsku mirovinu u navedenim iznosima za utuženo razdoblje,

- da je osiguranik tužitelja VZ na dan donošenja rješenja o pravu na invalidsku mirovinu 9. svibnja 2018. ostvario staž u trajanju od 19 godina,

prvostupanjski sud je polazeći od odredbe čl.90. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj: 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019, 84/2021, 119/2022 – dalje: ZMO) prema kojoj se najniža mirovina korisnika invalidske mirovine, čiji je djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti, određuje za 40 godina rada, zaključio da osiguranik tužitelja VZ nije ostvario pravo na invalidsku mirovinu u iznosu višem nego što bi bila ona koja se utvrđuje za ozljedu na radu, pa je pozivom na odredbu čl. 27. st. 1., 2. i 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014, 155/2023 - dalje: ZOOP), odbio tužbeni zahtjev.

6. Prema odredbi čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

7. Žalba tužitelja je neosnovana.

8. Ovaj sud je ispitujući pobijanu presudu prvostupanjskog suda kao i postupak koji je prethodio donošenju iste, utvrdio da nisu počinjen bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

9. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi samoj sebi niti razlozima presude, navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama za presuđenje, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, pa se nije ostvarila bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju tužitelj ističe u žalbi.

10. Neosnovano tuženik osporava utvrđeno činjenično stanje, jer je prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

11. Neosnovano tužitelj ističe žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava smatrajući da u konkretnom slučaju je sud trebao primijeniti odredbe ZMO, a ne ZOOP.

11.1. Naime, između tužitelja i štetnika postoji odnos izvanugovorne odgovornosti za štetu pa su stoga obveze društva za osiguranje po policama osigurana od automobilske odgovornosti regulirane odredbama ZOOP.

11.2. U postupcima u kojima spor pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (dalje: HZMO) protiv osiguranika štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine relevantne su odredbe ZOOP koje su na snazi u vrijeme izvršenih isplata mirovina, a ne, kako to pogrešno smatra tužitelj, odredbe ZOMO koji zakon predstavlja opći propis koji uređuje odnose u sustavu mirovinskog osiguranja. To konkretno znači da ZOOP u odnosu na opće odredbe ZMO predstavlja lex specialis, pa se stoga primjenjuje pravno načelo lex specialis derogat lex generali, tj. ZMO je opći akt kojim se uređuju odnosi u sustavu mirovinskog osiguranja, pa je posebnim zakonom dopušteno odstupiti od njegovih općih načela (tako i odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I/988-1998. od 17. ožujka 2010.)

12. Navedeno pravno shvaćanje o primjeni ZOOP, a ne ZMO izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske koji kao najviši sud u državi osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (primjerice Rev-x 388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020., Rev-384/2022 od 11. listopada 2022. i dr.), a koje pravno shvaćanje prihvaća i ovaj sud.

13. Odredbom čl. 27. ZOOP propisana je obveza društva za osiguranje da zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknade stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama preuzetih ugovorom o osiguranju, s time da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjeni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji koji se utvrđuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a te odredbe se primjenjuju na subrogacijske zahtjeva društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog događaja.

13.1. Odredbom čl. 8. ZOOP je propisano da društvo za osiguranje (ovdje tuženik) ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama tog zakona, a kojim odredbama je uređen i opseg pokrića, odnosno rizici koje osiguravatelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom te obim i opseg osiguranog pokrića, a na temelju čega se (sukladno načelu razmjernosti) i naplaćuje, odnosno obračunava premija osiguranja.

14. Tuženik se, dakle, kao osiguravatelj motornog vozila štetnika, nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač, odnosno štetnik. Obveza tuženika regulirana je ZOOP na temelju kojega je i zaključen ugovor o obveznom osiguranu od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru tog zakona i ugovorom preuzetih obveza. Osiguravajuća društva nisu štetnici, nego na temelju zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari (motornog vozila) imaju obvezu u slučaju da se ispune uvjeti propisani ZOOP naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe (štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranje, a koji ugovor je uređen posebnim zakonom i to ZOOP.

14.1. Sukladno odredbi čl. 27. ZOOP, obveza tuženika kao društva za osiguranje, postoji samo onda ako bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osituraniku HZMO bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu.

15. Nastavno navedenom, u kontekstu okolnosti da je prema tvrdnji tužitelja isplaćeni iznos invalidske mirovine zbog povrede izvan rada osiguraniku tužitelja manji od iznosa invalidske mirovine koji bi bio isplaćen osiguraniku tužitelja zbog povreda na radu, pravilno prvostupanjski sud ocijenio da ne postoji razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu te je iz navedenog razloga, jer tužitelj nije pretrpio stvarnu štetu, tužbeni zahtjev odbio.

16. Odluka o troškovima postupka sadržana u točki 2. izreke prvostupanjske presude je pravilna i zakonita jer je prvostupanjski sud o troškovima postupka odlučio pravilnom primjenom odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP, a tužitelj u žalbi ne navodi nikakve konkretne razloge zbog kojih bi odluka o troškovima postupka bila pogrešna i nezakonita.

17. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu.

18. Zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu odbijen je na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, jer isti nije bio potreban.

U Zagrebu, 27. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić