Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-11/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sabine Dugonjić, kao predsjednika vijeća, Josipa Grubišića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RLU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Ivan Mirošević, odvjetnik iz Solina, protiv tuženika SPLITSKO-DALMATINSKA ŽUPANIJA, OIB: 40781519492, Split, Domovinskog rata 2, koju zastupa punomoćnik Ante Alajbeg, odvjetnik iz Splita, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-325/2024-9 od 28. studenoga 2024., u sjednici vijeća dana 27. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-325/2024-9 od 28. studenoga 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod toč. I izreke odbija se kao neosnovan pod toč. I izreke tužbeni zahtjev koji glasi: "I. Dužan je tuženik, Splitsko-dalmatinska županija (OIB: 40781519492), isplatiti tužiteljici RLU (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iznos od 19.868,66 €, sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 08. studenog 2019. godine pa do isplate, a koja se obračunava po stopi i to za razdoblje od 08. studenog 2019. god pa do 31. prosinca 2022. god po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 postotna poena; od 31. prosinca 2023. god pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Dužan je tuženik naknaditi tužiteljici troškove ovog paničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na dosuđeni iznos 3 od 4 parničnog troška teče od donošenja presude pa sve do potpune isplate, a koja se obračunava po stopi i to za razdoblje od 08. studenog 2019. god pa do 31. prosinca 2022. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 postotna poena; od 31. prosinca 2023. god pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za 2 Pr-325/2024-9 prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

Konačno, pod toč. II izreke nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 5.125,00 eura, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate.

2. Protiv navedene presude žalbu podnosi tužitelj iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19-dalje: ZPP), sa prijedlogom da se ista odluka ukine i predmet vrati na ponovno suđenje u fazi glavne rasprave.

3. Žalba nije osnovana.

4. Pobijana odluka sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti, pa prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu pravila postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, niti bilo koju drugu bitnu povredu pravila postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 365. st. 2. ZPP.

5. U žalbi tužitelj ističe kako prema spornom čl. 71. Pravilnika službenik kojem služba prestaje istekom roka u kojem je bio stavljen na raspolaganje Županijskom poglavarstvu, ima pravo na otkazni rok i pravo na isplatu otpremnine u visini ½ njegove bruto prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u zadnja tri mjeseca prije stavljanja na raspolaganje, za svaku godinu radnog staža ostvaren u tijelima Županije. Raspolaganje se određuje u trajanju od 6 mjeseci. Za vrijeme trajanja raspolaganja službenik ostvaruje pravo na naknadu plaće koju bi primao da radi. Namještenik kojem prestaje radni odnos zbog poslovno uvjetovanog ili osobno uvjetovanog otkaza, ima pravo na otpremninu u visini ½ njegove bruto prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u zadnja tri mjeseca prije prestanka radnog odnosa, za svaku godinu radnog staža ostvarenog u tijelima Županije. Otpremnina iz st. 1. i 4. isplaćuje se posljednjeg dana rada.

6. Dalje tužitelj tvrdi da se ovdje imaju primijeniti čl. 4. i 9. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje ZOR), prema kojima radnik jest fizička osoba koja u radnom odnosu obavlja određene poslove za poslodavca, a ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.

7. Nadalje, tužitelj tvrdi kako je na raspravnom ročištu održanom dana 07. ožujka 2024. raspravnim rješenjem naloženo tuženiku da dostavi podatke o visini otpremnine koje su isplaćene trima usporednim radnicama koje su radile na istom radnom mjestu kao i tužiteljica, te im je otpremnina bila isplaćena u istom razdoblju, te da se dostave podaci o visini plaće tužiteljice u razdoblju 6 mjeseci od prije odlaska u mirovinu kao i visinu otpremnine koja je s osnova otpremnine bila isplaćena. U tijeku postupka da je tuženiku ponovno naloženo da dostavi podatke o visini isplaćenih naknada s osnova otpremnine bivšim zaposlenicama tuženika i to RL, SL te ĐL.

8. U članku 71. stavak 1. Pravilnika, tvrdi tužitelj, nije naveden namještenik jer se na namještenike, sukladno članku 116. ZLS ne odnose odredbe o raspolaganju. Člankom 71. stavak 2. Pravilnika… propisano je drugačije, povoljnije pravo namještenika na otpremninu kod osobno uvjetovanog otkaza, za razliku od čl. 49. alineja 12., istog Pravilnika, prema kojem se otpremnina kod osobno uvjetovanog otkaza službenika i namještenika određuje prema ZOR. Člankom 71. stavak 2., Pravilnika o pravima i obvezama službenika i namještenika pravo na otpremninu kod osobno uvjetovanog otkaza je različito uređeno te se treba primijeniti, kao najpovoljnije pravo, na sve radnike (u konkretnom slučaju službenike i namještenike), jer nijednim zakonskom odredbom nije drukčije propisano, a sud utvrđuje kako to povoljnije pravo ne pripada tužiteljici iz razloga jer je ona službenica.

9. No, čl. 116. ZLS utvrđuje da se na prijam, prava, obveze i odgovornosti namještenika odgovarajuće primjenjuju odredbe ZLS o prijemu, pravima, obvezama i odgovornosti službenika, osim odredaba o vježbeničkom stažu i obvezi polaganja državnoga stručnog ispita te odredaba o raspolaganju, iz čega tužitelj zaključuje kako su u svemu ostalom službenici i namještenici izjednačeni pa tvrdnja kako tužiteljici, jer je službenica, ne pripada pravo na otpremninu utvrđenu člankom 71. stavak 2. Pravilnika. Konačno, i Tumačenje Zajedničke komisije broj 1/65 od 17. svibnja 2021. određuje kako se uzimajući u obzir da je intencija odredbe članka 65. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike propisivanje prava na povoljniju otpremninu kada ne dolazi do prestanka radnog odnosa zbog skrivljenog ponašanja, odredba članka 65. st. 2. Kolektivnog ugovora primjenjuje se na jednak način i na službenike i namještenike u slučaju osobno uvjetovanog otkaza. Upravo čl. 65. određuje da službenik kojem služba prestaje istekom roka u kojem je bio stavljen na raspolaganje Vladi, ima pravo na otpremninu u visini 65% njegove prosječne mjesečne plaće isplaćene u zadnja tri mjeseca prije stavljanja na raspolaganje, za svaku godinu radnog staža ostvarenog u državnoj službi a namještenik, kojem prestaje radni odnos zbog poslovno uvjetovanog ili osobno uvjetovanog otkaza, ima pravo na otpremninu u visini 65% prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u zadnja tri mjeseca prije prestanka radnog odnosa, za svaku godinu radnog staža u državnoj službi.

10. Konačno, sud po žaliteljici nije u dovoljnoj mjeri utvrdio činjenično stanje jer u pogledu pribave podataka komparanata u pravcu utvrđivanja činjeničnog stanja nije primijenio Zakon o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka (Narodne Novine 42/18) i Uredbu (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) kojom je propisano da se ista ne primjenjuje na osobne podatke preminulih osoba pri čemu da je službenica ĐL, za koju su zatraženi podaci, preminula, pa da nije bilo zapreke da tuženik dostavi traženo.

11. Sud prvog stupnja u pobijanoj odluci međutim pravilno utvrđuje (koja utvrđenja niti navodima žalbe nisu dovedena u pitanje) kako je tužiteljica radila kod tuženika kao službenica na radnom mjestu pomoćnice pročelnice Tajništva županije Splitskodalmatinske, te je Olukom tuženika od 19. rujna 2019. zbog osobno uvjetovanih razloga tužiteljici kao službenici otkazan ugovor o radu, dok je dana 27. kolovoza 2019. Odlukom župana utvrđeno pravo na otpremninu u iznosu od 120.000,00 kn, koja će tužiteljici kao službenici biti isplaćena najkasnije do 08. studenog 2019., koja je odluke dana 29. kolovoza 2019. da je ista Odluka uručena tužiteljici, te je tužiteljica potpisala Izjavu kojom potvrđuje prihvaćanje otpremnine, te da isplatom navedenog iznosa nema više nikakvih potraživanja u odnosu na tuženika iz osnove radnog odnosa, pa da će isplatom otpremnine sva njena potraživanja po pitanju službe i rada kod tuženika biti izmireni, dok je istom Izjavom bilo utvrđeno kako joj služba prestaje dana 31. listopada 2019.

12. Sporno je pripada li tužiteljici pravo na isplatu otpremnine u povećanom iznosu, u smislu odredbe čl. 71. Pravilnika o pravima i obvezama službenika i namještenika, koji se primjenjuje a službenike i namještenike županije, ili se u odnosu na tužiteljicu, kao službenicu tijela jedinice regionalne samouprave, ima primijeniti odredba Zakona o radu. Sporno je to može li se na tužiteljicu primijeniti čl. 71. st. 1. i st. 4. Pravilnika o pravima i obvezama službenika i namještenika (Službeni glasnik Splitsko- dalmatinske županije br. 6/20097) jer tužiteljica nije stavljena na raspolaganje nego je dobila otkaz, odnosno jer tužiteljica nije namještenik nego službenik prema Odluci o osobno uvjetovanom otkazu od 19. rujna 2019. i Odluke župana tuženika od 27. kolovoza 2019.

13. U pobijanoj odluci sud prvog stupnja primjenjuje čl. 3. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ("Narodne novine", broj: 33/01, 60/01, 129/05, 109/07, 36/09, 125/08, 36/09, 150/11, 19/13-službeni pročišćeni tekst, 144/12, 137/15-službeni pročišćeni tekst, 123/17, 98/19, 144/20, dalje ZLS), stavak 1. određuje kako su zakonom uređene jedinice lokalne samouprave i jedinice područne (regionalne samouprave), njihov djelokrug i ustrojstvo, način rada njihovog tijela, nadzor nad njihovim aktima i radom, te druga pitanja od značaja za njihov rad. Prema čl. 71. Pravilnika o pravima i obvezama službenika i namještenika Splitsko- dalmatinske županije od 16. svibnja 2007., propisano je kako službenik kojem služba prestaje istekom roka u kojem je bio stavljen na raspolaganje Županijskom poglavarstvu, ima pravo na otkazni rok i pravo na isplatu otpremnine u visini pola njegove bruto prosječne mjesečne plaće, isplaćene mu u zadnja tri mjeseca prije stavljanja na raspolaganje za svaku godinu radnog staža ostvaren u tijelima županije. Raspolaganje se određuje u trajanju od šest mjeseci. Za vrijeme trajanja raspolaganja službenik ostvaruje pravo na naknadu plaće koju bi primao da radi. Namještenik kojem prestaje radni odnos zbog poslovno uvjetovanog ili osobno uvjetovanog otkaza, ima pravo na otpremninu u visini od pola njegove bruto prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u zadnja tri mjeseca prije prestanka radnog odnosa, a za svaku godinu radnog staža ostvarenog u tijelima županije. Otpremnina će se isplatiti službeniku ili namješteniku posljednjeg radnog dana.

14. Prema čl. 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne Novine 112/17) propisano je kako KU zaključuje Vlada RH i Sindikat državnih službenika u ime svojih članova, istim KU da se utvrđuju međusobna prava i obveze potpisnika ugovora te se ovim KU utvrđuju prava i obveze iz rada po osnovi rada državnih službenika i namještenika, zaposlenih u državnim tijelima.

15. Prema predmetnoj Odluci o osobno uvjetovanom otkazu od 19. rujna 2019., tužiteljici kao službenici Tajništva županije, prestaje služba jer nije u mogućnosti zbog trajnih osobina nadalje izvršavati obveze iz službe a tužiteljica kao službenica raspoređena je na radno mjesto pomoćnice pročelnice tajnice županije. Sud provodi dokaz računovodstvenim vještačenjem koristeći Odluku o osobno uvjetovanom otkazu od 19. rujna 2019., platne liste za kolovoz, rujan i listopad 2019., Pravilnik o pravima i obvezama službenika i namještenika SD županije od 16. svibnja 2017. Po varijanti izračuna razlike prema odredbama Pravilnika o pravima i obvezama službenika i namještenika SD županije bi izračunu tužiteljici, uzimajući u obzir isplaćeni iznos od 120.000,00 kn, pripadao iznos od 149.926,44 kn/19868,66 eura (269.926,44 kn/35825,44 eura-120.000,00 kn/15926,54 eura=149.926,44 kn/19868,66 eura). No, u varijanti u kojoj je iznos otpremnine izračunat prema odredbama ZOR vještak obračunava razliku u visini 1/3 prosječne mjesečne bruto plaće koju je tužiteljica ostvarila u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada kod tog poslodavca, poštujući ograničenja, (ukupna svota otpremnine ne može biti veća od 6 prosječnih bruto plaća) ili ukupno od 115.682,76 kn/15353,74 eura pri čemu je tužiteljici već isplaćen iznos od 120.000,00 kn.

16. Temeljem provedenih dokaza, polazeći od činjenice kako je tužiteljica radila kod tuženika na radnom mjestu službenice, raspoređene na poslovima pomoćnice pročelnice Tajništva županije, kao i činjenice da je tuženik jedinica regionalne samouprave, na tužiteljicu se po utvrđenju suda prvog stupnja ne mogu primijeniti odredbe KU za državne službenike i namještenike, obzirom da je ista službenica jedinice regionalne samouprave, a ne državna službenica zaposlena u državnom tijelu pa se ne primjenjuje ni odredba čl. 71. Pravilnika o pravima i obvezama službenika i namještenika tuženika od 16. svibnja 2007., iz razloga jer je tužiteljici kao službenici ugovor o radu prestao iz razloga što nije bila u mogućnosti izvršavati obveze iz službe zbog određenih trajnih osobina, a ne po isteku roka u kojem bi ista bila stavljena na raspolaganje. Dakle, pravilno sud utvrđuje kako niti je tužiteljica namještenik, niti je bila stavljena na raspolaganje a da bi isto bilo u vezi sa prestankom njena radnog odnosa, što bi eventualno bili razlozi primjene povoljnijih odredbi na tužiteljicu, već se na istu primjenjuju po pravilnom utvrđenju suda odredbe koje nisu izuzetak, jer je sud pravilno utvrdio da je tužiteljica radila kod tuženika na radnom mjestu službenice, raspoređene na poslovima pomoćnice pročelnice Tajništva županije, kao i činjenice da je tuženik jedinica regionalne samouprave, pa se ne primjenjuju odredbe KU te je ista službenica jedinice regionalne samouprave, a ugovor je prestao iz razloga što nije bila u mogućnosti izvršavati obveze iz službe zbog trajnih osobina, a ne po isteku roka u kojem bi ista bila stavljena na raspolaganje.

17. Stoga je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP budući da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, a materijalno pravo pravilno primijenjeno, te je i odluka o troškovima postupka pravilna prema čl. 154. i 155. ZPP obzirom na uspjeh tužitelja u sporu i činjenicu da je trošak dosuđen za sve radnje koje su bile neophodne za vođenje postupka, valjalo podnesenu žalbu protiv presude odbiti i njima pobijanu presudu potvrditi, te odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu, 27. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Sabina Dugonjić