Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-5283/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Vlatke Fresl Tomašević, predsjednice vijeća, Ilijane Petyo, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Vlaste Feuš, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Luki Vukasoviću, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, zastupanog po punomoćniku Domagoju Petrinoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj P-2353/2019-39 od 10. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj P-2353/2019-39 od 10. srpnja 2024. pod toč. I. izreke.

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj P-2353/2019-39 od 10. srpnja 2024. pod toč. II. izreke u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 9.934,61 EUR, pod toč. III izreke u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 18.069,76 EUR, i pod toč. IV. izreke kojim je prihvaćen zahtjev za isplatu iznosa od 9.506,37 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 1. listopada 2015. do isplate, te se sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 9.934,61 EUR kao neosnovan.

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 18.069,76 EUR kao neosnovan.

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 9.506,37 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 1. listopada 2015. do isplate kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj P-2353/2019-39 od 10. srpnja 2024. pod toč. II. izreke u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata obračunatih na sljedeće iznose:

- na iznos od 45,25 EUR od 01.10.2007. do isplate,

- na iznos od 45,21 EUR od 02.11.2007. do isplate,

- na iznos od 45,18 EUR od 30.11.2007. do isplate,

- na iznos od 45,15 EUR od 02.01.2008. do isplate,

- na iznos od 45,12 EUR od 01.02.2008. do isplate,

- na iznos od 45,10 EUR od 29.02.2008. do isplate,

- na iznos od 155,78 EUR od 31.03.2008. do isplate,

- na iznos od 155,70 EUR od 30.04.2008. do isplate,

- na iznos od 155,62 EUR od 02.06.2008. do isplate,

- na iznos od 155,53 EUR od 30.06.2008. do isplate,

- na iznos od 155,45 EUR od 31.07.2008. do isplate,

- na iznos od 155,36 EUR od 01.09.2008. do isplate,

- na iznos od 155,27 EUR od 01.10.2008. do isplate,

- na iznos od 155,18 EUR od 31.10.2008. do isplate,

- na iznos od 155,09 EUR od 02.12.2008. do isplate,

- na iznos od 178,12 EUR od 31.12.2008. do isplate,

- na iznos od 178,01 EUR od 02.02.2009. do isplate,

- na iznos od 177,91 EUR od 02.03.2009. do isplate,

- na iznos od 177,80 EUR od 31.03.2009. do isplate,

- na iznos od 177,70 EUR od 30.04.2009. do isplate,

- na iznos od 177,59 EUR od 01.06.2009. do isplate,

- na iznos od 177,48 EUR od 30.06.2009. do isplate,

- na iznos od 177,36 EUR od 31.07.2009. do isplate,

- na iznos od 177,24 EUR od 31.08.2009. do isplate,

- na iznos od 177,13 EUR od 30.09.2009. do isplate,

- na iznos od 177,01 EUR od 02.11.2009. do isplate,

- na iznos od 176,88 EUR od 30.11.2009. do isplate,

- na iznos od 176,76 EUR od 31.12.2009. do isplate,

- na iznos od 176,63 EUR od 01.02.2010. do isplate,

- na iznos od 176,50 EUR od 01.03.2010. do isplate,

- na iznos od 176,37 EUR od 31.03.2010. do isplate,

- na iznos od 176,24 EUR od 30.04.2010. do isplate,

- na iznos od 176,10 EUR od 01.06.2010. do isplate,

- na iznos od 175,97 EUR od 30.06.2010. do isplate,

- na iznos od 175,82 EUR od 02.08.2010. do isplate,

- na iznos od 175,68 EUR od 31.08.2010. do isplate,

- na iznos od 175,54 EUR od 30.09.2010. do isplate,

- na iznos od 175,39 EUR od 02.11.2010. do isplate,

- na iznos od 175,24 EUR od 30.11.2010. do isplate,

- na iznos od 148,78 EUR od 31.12.2010. do isplate,

- na iznos od 148,64 EUR od 31.01.2011. do isplate,

- na iznos od 148,50 EUR od 28.02.2011. do isplate,

- na iznos od 148,35 EUR od 31.03.2011. do isplate,

- na iznos od 148,21 EUR od 30.04.2011. do isplate,

- na iznos od 148,06 EUR od 31.05.2011. do isplate,

- na iznos od 147,91 EUR od 30.06.2011. do isplate,

- na iznos od 147,76 EUR od 01.08.2011. do isplate,

- na iznos od 147,60 EUR od 31.08.2011. do isplate,

- na iznos od 147,45 EUR od 30.09.2011. do isplate,

- na iznos od 95,80 EUR od 31.10.2011. do isplate,

- na iznos od 95,69 EUR od 30.11.2011. do isplate,

- na iznos od 95,57 EUR od 31.12.2011. do isplate,

- na iznos od 95,45 EUR od 31.01.2012. do isplate,

- na iznos od 95,32 EUR od 29.02.2012. do isplate,

- na iznos od 95,20 EUR od 31.03.2012. do isplate,

- na iznos od 95,08 EUR od 30.04.2012. do isplate,

- na iznos od 94,95 EUR od 31.05.2012. do isplate,

- na iznos od 94,82 EUR od 30.06.2012. do isplate,

- na iznos od 94,69 EUR od 06.08.2012. do isplate,

- na iznos od 94,55 EUR od 05.09.2012. do isplate,

- na iznos od 94,42 EUR od 04.10.2012. do isplate,

- na iznos od 94,29 EUR od 07.11.2012. do isplate,

- na iznos od 94,16 EUR od 05.12.2012. do isplate,

- na iznos od 94,02 EUR od 03.01.2013. do isplate,

- na iznos od 93,87 EUR od 05.02.2013. do isplate,

- na iznos od 93,74 EUR od 05.03.2013. do isplate,

- na iznos od 93,60 EUR od 03.04.2013. do isplate,

- na iznos od 93,45 EUR od 03.05.2013. do isplate,

- na iznos od 93,31 EUR od 04.06.2013. do isplate,

- na iznos od 93,16 EUR od 02.07.2013. do isplate,

- na iznos od 93,00 EUR od 06.08.2013. do isplate,

- na iznos od 92,86 EUR od 03.09.2013. do isplate,

- na iznos od 92,70 EUR od 02.10.2013. do isplate,

- na iznos od 92,55 EUR od 05.11.2013. do isplate,

- na iznos od 92,40 EUR od 03.12.2013. do isplate,

- na iznos od 92,25 EUR od 02.01.2014. do isplate,

i u tom se dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

II. Ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj P-2353/2019-39 od 10. srpnja 2024. pod toč. III. izreke u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata obračunatih na sljedeće iznose:

- na iznos od 0,17 EUR od 03.05.2006. do isplate,

- na iznos od 2,88 EUR od 02.06.2006. do isplate,

- na iznos od 0,42 EUR od 06.07.2006. do isplate,

- na iznos od 0,59 EUR od 06.09.2006. do isplate,

- na iznos od 1,19 EUR od 03.10.2006. do isplate,

- na iznos od 40,13 EUR od 31.10.2008. do isplate,

- na iznos od 53,89 EUR od 31.12.2008. do isplate,

- na iznos od 63,27 EUR od 02.02.2009. do isplate,

- na iznos od 67,51 EUR od 02.03.2009. do isplate,

- na iznos od 55,82 EUR od 31.03.2009. do isplate,

- na iznos od 58,06 EUR od 30.04.2009. do isplate,

- na iznos od 40,18 EUR od 01.06.2009. do isplate,

- na iznos od 27,02 EUR od 30.06.2009. do isplate,

- na iznos od 30,52 EUR od 31.07.2009. do isplate,

- na iznos od 37,45 EUR od 31.08.2009. do isplate,

- na iznos od 36,85 EUR od 30.09.2009. do isplate,

- na iznos od 29,84 EUR od 02.11.2009. do isplate,

- na iznos od 43,00 EUR od 30.11.2009. do isplate,

- na iznos od 53,55 EUR od 31.12.2009. do isplate,

- na iznos od 68,56 EUR od 01.02.2010. do isplate,

- na iznos od 65,12 EUR od 01.03.2010. do isplate,

- na iznos od 85,50 EUR od 31.03.2010. do isplate,

- na iznos od 81,63 EUR od 30.04.2010. do isplate,

- na iznos od 89,16 EUR od 01.06.2010. do isplate,

- na iznos od 154,36 EUR od 30.06.2010. do isplate,

- na iznos od 140,94 EUR od 02.08.2010. do isplate,

- na iznos od 181,94 EUR od 31.08.2010. do isplate,

- na iznos od 167,77 EUR od 30.09.2010. do isplate,

- na iznos od 144,99 EUR od 02.11.2010. do isplate,

- na iznos od 193,07 EUR od 30.11.2010. do isplate,

- na iznos od 249,12 EUR od 31.12.2010. do isplate,

- na iznos od 206,68 EUR od 31.01.2011. do isplate,

- na iznos od 223,01 EUR od 28.02.2011. do isplate,

- na iznos od 204,05 EUR od 31.03.2011. do isplate,

- na iznos od 207,50 EUR od 30.04.2011. do isplate,

- na iznos od 287,71 EUR od 31.05.2011. do isplate,

- na iznos od 295,52 EUR od 30.06.2011. do isplate,

- na iznos od 362,54 EUR od 01.08.2011. do isplate,

- na iznos od 328,11 EUR od 31.08.2011. do isplate,

- na iznos od 290,43 EUR od 30.09.2011. do isplate,

- na iznos od 275,18 EUR od 31.10.2011. do isplate,

- na iznos od 272,39 EUR od 30.11.2011. do isplate,

- na iznos od 289,66 EUR od 31.12.2011. do isplate,

- na iznos od 304,71 EUR od 31.01.2012. do isplate,

- na iznos od 306,73 EUR od 29.02.2012. do isplate,

- na iznos od 296,32 EUR od 31.03.2012. do isplate,

- na iznos od 303,35 EUR od 30.04.2012. do isplate,

- na iznos od 308,16 EUR od 31.05.2012. do isplate,

- na iznos od 300,07 EUR od 30.06.2012. do isplate,

- na iznos od 302,19 EUR od 06.08.2012. do isplate,

- na iznos od 296,12 EUR od 05.09.2012. do isplate,

- na iznos od 283,20 EUR od 04.10.2012. do isplate,

- na iznos od 297,17 EUR od 07.11.2012. do isplate,

- na iznos od 303,88 EUR od 05.12.2012. do isplate,

- na iznos od 299,00 EUR od 03.01.2013. do isplate,

- na iznos od 272,63 EUR od 05.02.2013. do isplate,

- na iznos od 295,03 EUR od 05.03.2013. do isplate,

- na iznos od 296,99 EUR od 03.04.2013. do isplate,

- na iznos od 288,21 EUR od 03.05.2013. do isplate,

- na iznos od 260,89 EUR od 04.06.2013. do isplate,

- na iznos od 260,20 EUR od 02.07.2013. do isplate,

- na iznos od 266,91 EUR od 06.08.2013. do isplate,

- na iznos od 277,66 EUR od 03.09.2013. do isplate,

- na iznos od 292,56 EUR od 02.10.2013. do isplate,

- na iznos od 284,87 EUR od 05.11.2013. do isplate,

- na iznos od 290,32 EUR od 03.12.2013. do isplate,

- na iznos od 296,49 EUR od 02.01.2014. do isplate,

- na iznos od 253,83 EUR od 04.02.2014. do isplate,

- na iznos od 260,68 EUR od 28.02.2014. do isplate,

- na iznos od 258,44 EUR od 31.03.2014. do isplate,

- na iznos od 250,86 EUR od 30.04.2014. do isplate,

- na iznos od 248,42 EUR od 31.05.2014. do isplate,

- na iznos od 249,52 EUR od 30.06.2014. do isplate,

- na iznos od 258,13 EUR od 31.07.2014. do isplate,

- na iznos od 265,38 EUR od 01.09.2014. do isplate,

- na iznos od 263,87 EUR od 30.09.2014. do isplate,

- na iznos od 270,14 EUR od 31.10.2014. do isplate,

- na iznos od 274,40 EUR od 01.12.2014. do isplate,

- na iznos od 271,89 EUR od 31.12.2014. do isplate,

- na iznos od 272,59 EUR od 31.01.2015. do isplate,

- na iznos od 272,59 EUR od 28.02.2015. do isplate,

- na iznos od 272,59 EUR od 31.03.2015. do isplate,

- na iznos od 272,59 EUR od 30.04.2015. do isplate,

- na iznos od 272,59 EUR od 01.06.2015. do isplate,

- na iznos od 272,59 EUR od 30.06.2015. do isplate,

- na iznos od 272,59 EUR od 31.07.2015. do isplate,

- na iznos od 272,59 EUR od 31.08.2015. do isplate,

- na iznos od 272,59 EUR od 30.09.2015. do isplate,

u tom se dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

II. Ukida se rješenje o parničnom trošku sadržano u toč. V. izreke presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj P-2353/2019-39 od 10. srpnja 2024. i u tom se dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

III. O troškovima nastalim u povodu žalbe odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je pod toč. I. izreke utvrđeno da su ništetne odredbe čl. 2., 3., 4. i 6. Ugovora o [broj kredita] sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od dana 17.03.2006. godine sklopljen između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika (ranije pod tvrtkom Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.) kao kreditora, u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke, kao i dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Pod toč. II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju po osnovi ništetnosti odredbi o promjenjivim ugovornim kamatama iznos od 9.934,61 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje se obračunavaju na pojedine iznose. Nadalje, naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju po osnovi ništetnosti odredbi o valuti otplate anuiteta za koju je vezana glavnica uz CHF iznos od 18.069,76 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje se obračunavaju na pojedine iznose, kako je navedeno u toč. III. izreke. Pod toč. IV. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 9.506,37 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 1. listopada 2015. do isplate. Pod toč. V. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 12.003,86 EUR sa zateznim kamatama od dana donošenje prvostupanjske presude do isplate.

2. Tuženik je podnio žalbu protiv presude iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, te naložiti tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak kao i trošak žalbenog postupka, podredno, ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Ovaj drugostupanjski sud je na temelju čl. 365. st. 2. ZPP ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Ispitujući na takav način pobijanu presudu, ocjena je ovog suda da u njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Nije počinjena u žalbi tuženika istaknuta bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 ZPP jer presuda nije nerazumljiva, i nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, presuda ne proturječi sama sebi i razlozima presude, isti nisu nejasni ni proturječni, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika.

8. Neosnovani su navodi tuženika koji se odnose na počinjenu bitnu povredu iz čl. 354. st. 1 u svezi s čl. 190. ZPP u pogledu preinake tužbe jer je prvostupanjski sud pravilno dopustio preinaku, zaključivši da je tek po izradi financijskog vještačenja tužitelj mogao postaviti tužbeni zahtjev, koja je svrsishodna za konačno rješenje među strankama.

9. Predmet spora je utvrđenje djelomične ništetnosti Ugovora o kreditu od 17. ožujka 2006. te zahtjev za isplatu iznosa po osnovi temelju ništetnih dijelova ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF sadržanih u tom potrošačkom ugovoru za koji je provedena konverzija sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju.

10. Prvostupanjski je sud utvrdio sljedeće:

- da je između tužitelja i Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d. zaključen Ugovor o kreditu broj dana 17. ožujka 2006., kojim je tužitelju odobren kredit u iznosu 227.260,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, po srednjem tečaju banke važeće na dan korištenja kredita, u svrhu kupovine stana (čl.2),

- da je u čl. 3. ugovoreno da se na iznos kredita zaračunavaju kamate od 4,60% dekurzivno godišnje. Kamate se obračunavaju mjesečno, od dana stavljanja kredita u otplatu i uključne su u anuitete. U razdoblju od dana korištenja kredita do stavljanja kredita u otplatu, banka obračunava interkalarnu kamatu na iskorišteni iznos kredita u visini redovne kamatne stope iz stavka 1. istog članka. Kamata se obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF banke na dan plaćanja. Interkalarna kamata se naplaćuje od iznosa kredita prilikom korištenja kredita,

- da je u čl. 4. ugovoren rok otplate kredita od 25 godina od dana stavljanja kredita u otplatu te se isti otplaćuje u 300 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 1.276,12 CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF banke na dan plaćanja, koji dospijevaju zadnjeg dana u mjesecu,

- da je u čl. 6. ugovorena promjenjivost kamatne stope, sukladno Odluci o kamatnim stopama banke ili drugog akta banke, te je korisnik kredita suglasan i bez prigovora prihvaća pismenu obavijest banke o visini kamatne stope, visini anuiteta te novi otplatni plan u skladu s primijenjenom kamatnom stopom,

- da se tužitelj pozvao na utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih interesa u kojem postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu je donesena presuda br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013., potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., kojom je utvrđeno da je, između ostalih banaka, tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženik i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženice o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je tuženik time postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 06. kolovoza 2007. i to čl. 81., 82. i 90., a od 07. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, odnosno potvrđena presudom VTS RH br. Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., a u kojoj je utvrđeno da je tuženik u razdoblju kada je sklopljen predmetni ugovor o kreditu povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženica kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa da je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 1. studenog 2004. do 6. kolovoza 2007. i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima,

- da je Vrhovni sud Republike Hrvatske odbio revizije tuženika odlukom br. Revt- 249/14 od 9. travnja 2015. protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske r. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014, a odlukom br. Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.,

- da je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen na unaprijed formuliranom standardnom obrascu te da se o spornim dijelovima Ugovora o kreditu koji se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u CHF nije pojedinačno pregovaralo,

- da je između stranaka zaključen Aneks uz Ugovor o kreditu 19. veljače 2016. (dalje Aneks) kojim je učinjena konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, i sukladno izračunu konverzije, stanje glavnice kredita na dan 30. rujna 2015. iznosi 113.991,80 Eur u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju banke. Ugovorne strane su utvrdile da preplata na dan 30. rujna 2015. iznosi 25.705,05 kn te da se koristi za namirenje budućih anuiteta i to najviše do 50% dospjelog anuiteta, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi,

- da je tužba podnesena 11. lipnja 2019.

11. Polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud zaključio da su ništetni sporni dijelovi ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli u CHF, što je utvrđeno toč. I. i II. izreke prvostupanjske presude. Stav prvostupanjskog suda je da sklapanjem Aneksa nije otklonjena posljedica ništetnosti dijela odredbi Ugovora o kreditu u pogledu kamatne stope i valutne klauzule, da konverzija ima samo učinak promjene valute kredita, a ne i saniranja nevaljane odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi odnosno ne i obeštećenje potrošača. Na temelju provedenog financijskog vještačenja tužitelju sudi pod toč. II. izreke iznos od 9.934,61 EUR po osnovi ništetnosti odredbi o promjenjivim ugovornim kamatama kao novčane razlike između iznosa izvršenih uplata po tužitelju u odnosu na onu visinu kamatne stope koja je početno ugovorena ugovorom o kreditu, pod toč. III. izreke iznos od 18.069,76 EUR po osnovi ništetnosti odredbi o valuti otplate anuiteta za koju je vezana glavnica uz CHF kao novčane razlike između izvršenih uplata po tužitelju i iznosa koje bi bio dužan uplatiti da je tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita ,te pod toč. IV. izreke iznos od 9.506,37 EUR kao razlike između konvertirane neotplaćene nedospjele glavnice utvrđene konverzijom u EUR i neotplaćene glavnice kredita u valuti CHF po početnom tečaju, sve sa kamatama na pojedine iznose, pozivom na odredbe čl. 323. st. 1. i čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO), pri tom otklonivši kao neosnovan prigovor zastare.

12. Prije svega, neosnovani su žalbeni navodi tuženika kojima smatra bespredmetnim utvrđivanje ništetnosti bilo koje odredbe ugovora o kreditu i dovodi u pitanje pravni interes tužitelja na isticanje ništetnosti pojedinih dijelova ugovornih odredbi Ugovora o kreditu zbog provedene konverzije, jer sama činjenica da su stranke sklopile Dodatak Ugovora kojim su odredbe osnovnog ugovora izmijenile u pogledu valutne klauzule, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita, te postigle sporazum o raspolaganju preplatom, ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe Ugovora o kreditu ništetne (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj: Rev 2868/2018-2 od 12. veljače 2019. i Rev 18/2018-2 od 26. svibnja 2020.).

13. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbu čl. 502.c ZPP kojom je propisana vezanost suda za utvrđenja iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 kojom je u odnosu na tuženika prihvaćen zahtjev tužbe radi zaštite kolektivnih interesa i prava i to zato što je protivno zakonu, bez pojedinačnog pregovaranja, unosio u potrošačke ugovore nepoštene odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i o otplati kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz CHF, a čime su povrijeđeni zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava potrošača.

14. Prvostupanjski sud je u svojoj odluci dao dostatne i odlučne razloge o primjeni utvrđenja iz spora za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, pravilno utvrđujući da je tužitelj predmetni Ugovor o kreditu zaključio kao potrošač u smislu odredbe čl. 3. toč. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03,46/07,79/07, dalje ZZP/03), kao i da tuženik na kojem je teret dokaza sukladno odredbi čl. 81. st. 4. istog Zakona nije dokazao postojanje okolnosti koje bi isključile pretpostavke za primjenu direktnog učinka tih odluka u konkretnom slučaju, pa tako ni da je pregovarao sa tužiteljem i da ga je unatoč tome što u Ugovoru o kreditu nisu navedeni nikakvi parametri ostvarenjem kojih bi bio ovlašten mijenjati redovnu kamatu, tužitelja prije sklapanja ugovora o tome obavijestio na drugi način, kao i da bi ga u potpunosti informirao o svim mogućim rizicima ugovaranja valutne klauzule u CHF za buduće obveze.

15. S obzirom da tuženik tijekom postupka nije dokazao okolnosti koje bi isključivale primjenu pravnih utvrđenja iz presude donesene u sporu kolektivne zaštite prava i interese potrošača, prvostupanjski sud nije ponovno trebao provoditi test poštenosti niti utvrđivati da je ugovaranje te odredbe imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer je to pravomoćno utvrđeno u kolektivnom sporu za zaštitu prava i interesa potrošača.

16. Što se tiče navoda tuženika o zakonitosti i opravdanosti ugovaranja promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule, valja reći da nije sporna zakonitost ugovaranja promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, već je odlučujući način ugovaranja odnosno da je tužitelj trebao biti upoznato s parametrima na temelju kojih će se ugovorena kamatna stopa mijenjati, odnosno sa naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredbi na određivanje njegove novčane obveze, a što u ovom postupku nije utvrđeno. Neodlučno je pozivanje tuženika na „Metodologiju promjene kamatnih stopa s fizičkim osobama Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d.“, iz koje proizlazi da se primjenjuje od 1. siječnja 2011., u situaciji kada se u ovom postupku ocjenjuje pravna valjanost odredbi ugovora o kreditu sklopljenog 2. kolovoza 2005. dakle, pet godina prije nego što su tim uvjetima regulirani parametri o kojima ovisi promjena početno ugovorene kamatne stope.

17. S obzirom da je ugovorena redovna kamatna stopa promjenjiva jednostranom odlukom banke, a da se prije zaključenja nije pojedinačno pregovaralo o egzaktnim parametrima i metodi izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača, a valutna klauzula u CHF je ugovorena bez da je tuženik u cijelosti informirao tužitelja o rizicima promjene tečaja CHF, a to znači o svim parametrima bitnim za donošenje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je za posljedicu imalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja, radi se nepoštenim odredbama u smislu čl. 81. ZZP/03 jer tuženik prije zaključenja ugovora kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, na koji način je postupio suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03, i to čl. 81., 82. i 90., a zbog čega su navedene odredbe sukladno čl. 87. tog Zakona ništetne.

18. Stoga je ovaj sud žalbu tuženika ocijenio neosnovanom u dijelu kojim pobija prvostupanjsku presudu u točki I. i II. izreke koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti dijelova spornih odredaba Ugovora o kreditu i primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP potvrđena prvostupanjska presuda, koja je u tom dijelu posljedica pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava.

19. Međutim, djelomično su osnovani navodi tuženika kojima ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odnosu na kondikcijski zahtjev tužitelja i to iz sljedećih razloga.

20. Vezano uz primjenu Direktive 93/13/EEZ na koju se poziva prvostupanjski sud, Sud Europske unije je dao tumačenje o primjeni Direktive u presudi od 5. svibnja 2022., Zagrebačka banka, C-567/2020, EU:C:2022:352 , t. 36. do 40. i 64., u skladu s praksom tog Suda koji je više puta do tada ocjenjivao vremensku primjenjivost Direktive u državama članicama koje su, poput Republike Hrvatske, Europskoj uniji pristupile nakon 31. prosinca 1994., kada je istekao rok za njezino prenošenje (rješenja od **.**.2014., U, C-153/13, EU:C:2014:1854, t. 23. do 25 i od 3. srpnja 2014., O, C-92/14, EU:C:2014:2051, t. 26. do 29. i presuda od 9. srpnja 2020. u spojenim predmetima Raiffeisen Bank i BRD Groupe Société Générale, C-698/18 i C-699/18, EU:C:2020:537, t. 41. do 44.), protumačivši da Direktiva 93/13/EEZ nije primjenjiva na ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF koji su stranke zaključile prije pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji 1. srpnja 2013. Stoga, eventualan povrat koristi koju je trgovac neosnovano stekao na temelju nepoštenih odredaba tog ugovora ne može biti uređen odredbama te Direktive. Kako je u ovom predmetu riječ o vremenski podudarnoj pravnoj i činjeničnoj situaciji kao u postupku za potrebe kojeg je zatraženo tumačenje u predmetu C-567/2020, te da tumačenje Suda Europske unije izraženo u presudi C-567/2020 obvezuje sve nacionalne sudove svih razina sudovanja koji primjenjuju normu EU prava koju je već protumačio Sud Europske unije u svojoj odluci, to navedeno tumačenje obvezuje sudove koji odlučuju u ovom postupku. Istovjetno pravno shvaćanje o (vremenskoj) neprimjeni prava EU (Direktive 93/13/EEZ) na potrošačke ugovore zaključene prije 1. srpnja 2013. izraženo je u rješenju Vrhovnog suda RH broj Revd-3149/2020-4 od 3. studenog 2021.

21. U oglednom postupku koji se vodio u predmetu Gos-1/2019, odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava Vrhovni sud RH je dao sljedeći odgovor: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“ Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem broj U- I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/15, dalje ZPK/15).

22. Stranke su nesporno sklopile Aneks u skladu sa ZID ZPK/15 koje su odraz prisilnih zakonskih odredbi ZID ZPK/15 zbog kojeg se ne primjenjuje odredba čl. 49. st. 1 i 5. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22 dalje: ZZP/14), važećeg u vrijeme sklapanja Dodatka Ugovoru pa kako se radi o propisu koji je prošao test ocjene ustavnosti njegovih odredbi, koje je unaprijed odredio zakonodavac, a ne tuženik, obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali značenje nepoštenosti sa posljedicom ništetnosti.

23. Odredbom čl. 19.b. ZID ZPK/15 propisano je osnovno načelo konverzije i to da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

24. Nastavnom odredbom čl. 19.c st.1. ZID ZPK/15 propisan je način izračuna konverzije kredita i to na način da se:

1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,

2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF,

3. početno utvrđeni otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s toč. 1. i 2. ovoga stavka, a na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta,

4. iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR iz toč. 3. ovoga stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja dospjelih obveza sukladno općim uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavaju zatezne kamate, 5. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR ako iznos preplate ne prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz toč. 3. ovoga stavka, koristi za namirenje budućih obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR koji će dospjeti na način da se sukcesivno kod plaćanja budućeg obroka odnosno anuiteta koji će dospjeti iznos do najviše 50% dospjelog obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR namiri preplatom, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi, pri čemu ako iznos preplate prelazi više od 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz toč. 3. ovoga stavka, vjerovnik i potrošač sporazumom definiraju način iskorištavanja iznosa preplate iznad 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, a ako iznos preplate prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz toč. 3. ovoga stavka, vraća potrošaču od strane vjerovnika u roku od 60 dana od datuma prihvata konverzije od strane potrošača, time da se iznos preplate iz ove točke preračunava u kune po tečaju na dan 30. rujna 2015. i na njega vjerovnik nije dužan obračunati kamatu niti tečajnu razliku, već njih snosi potrošač,

6. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz toč. 4. ovoga stavka manji od ukupnog iznosa obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz toč. 3. ovoga stavka, namiri vjerovniku od strane potrošača sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača, a obveze po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR nastave ispunjavati od strane potrošača, 7. iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđuje na dan 30. rujna 2015., kao razlika novog otplatnog plana utvrđenog sukladno toč. 3. ovoga stavka i uplaćenih iznosa utvrđenih sukladno toč. 4. ovoga stavka, pri čemu iznos preplate utvrđen u toč. 5. ovoga stavka ne umanjuje iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR, a manje uplaćeni iznos utvrđen u toč. 6. ovoga stavka namiruje se sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača.

25. Nepoštene (i ništetne) ugovorne odredbe o jednostranoj promjeni stope ugovorne kamate i valutnoj klauzuli u CHF iz Ugovora o kreditu nakon sklapanja Dodatka Ugovoru ne obvezuju tužitelja jer su zamijenjene na način kao da je za cijelo ugovoreno vrijeme kredit bio ugovoren s valutnom klauzulom u EUR uz promjenjivu kamatnu stopu za kredite s valutnom klauzulom u EUR. Parnične stranke su sklapanjem Dodatka Ugovoru izvršile konverziju kredita u skladu s prisilnom odredbom čl. 19.c ZID ZPK/15 na način da su svi iznosi plaćeni na ime otplate Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF tijekom otplate kredita do dana obračuna konverzije (osim onih koji su eventualno plaćeni na ime zateznih kamata zbog zakašnjenja tužitelja u plaćanju dospjelih obveza, naknada i troškova iz čl. 19.c st. 1. toč. 4. ZID ZPK/15) uzeti u obračun konverzije na način i pod uvjetima kako je određeno specijalnim propisom – ZID ZPK/15. Na trgovcu tj. banci je bila obveza da potrošaču ponudi sklapanje dodatka ugovora o kreditu čiji je sadržaj u pogledu načina izračuna konverzije u cijelosti određen ZID ZPK/15, dok je potrošaču sklapanje takvog dodatka bilo ostavljeno na izbor, a u konkretnom slučaju tužitelj je kao potrošač prihvatio ponudu i Aneks je zaključen i izvršen u skladu s odredbama ZID ZPK/15.

26. Tako je sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu sukladno odredbi čl. 19.c ZID ZPK/15 osiguran povrat stečene koristi banke, putem korištenja uplata potrošača za namirenje dospjelih i budućih obroka kredita u EUR koji je zamijenio kredit u CHF, a do njegova sklapanja je došlo na temelju informiranog pristanka potrošača kojemu su bile poznate sve posljedice konverzije na koju je potrošač kao korisnik kredita slobodno pristao.

27. Odredbom čl. 19.c ZID ZPK/15 propisan je način konverzije te tužitelj niti ne tvrdi da bi predmetni Aneks bio sklopljen protivno odredbama ZID ZPK/15 i njegovu valjanost tijekom postupka nije doveo u pitanje. Provedenim financijskim vještačenjem je utvrđeno da su sve uplate u kunama koje je tužitelj izvršio na ime otplate po kreditu, iskorištene za zatvaranje obveza po konvertiranom kreditu u EUR, sve u skladu s Aneksom i sukladno metodologiji određenoj ZID ZPK/15.

28. Primjena posebnog propisa ZID ZPK/15 derogira opće odredbe ZOO o pravnim posljedicama ništetnosti na način da se svote koje su plaćene na temelju nepoštenog dijela odredbe o jednostranoj izmjeni stope redovne kamate i valutnoj klauzuli ne vraćaju potrošaču već su iskorištene u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Dodatkom sklopljenim sukladno odredbama ZID ZPK/15, sa jasno propisanim načinom raspolaganja nastalom preplatom koja se, u slučaju da nije dostatna za zatvaranje obveze iz kredita prema novom otplatnom planu, koristi za namirenje budućih obroka ili anuiteta dok se, za slučaj da njezin iznos prelazi ukupan zbroj obroka ili anuiteta u valutnoj klauzuli u eurima prema novom otplatnom planu, vraća potrošaču.

29. Na taj način je valjano prestala obveza tuženice (čl. 160 st. 1 ZOO) za povrat više plaćenih iznosa s osnove ništetnih dijelova odredbi iz Ugovora o kreditu, a koja bi proizlazila iz čl. 1111. st. 1. ZOO i te preplaćene svote nisu bez pravne osnove ostale u imovini tuženika. Budući da je tužitelj kao korisnik kredita prihvatio konverziju na temelju odredbi ZID ZPK/15 sklapanjem Aneksa sa tuženikom, nema više pravo na povrat više plaćenih svota po osnovi ništetnih odredbi iz Ugovora o kreditu, jer izračun konverzije kredita iz čl. 19. c st. 1 ZIP ZPK/15 uključuje i te uplate. Tužitelj ne može zahtijevati ni iznos na ime razlike glavnice kao razlike između preostale glavnice utvrđene konverzijom i preostale glavnice po početnom otplatnom planu uzimajući samo tečaj CHF na dan isplate kredita i prvotnu ugovorenu kamatnu stopu, jer je utvrđen iznos preostale neotplaćene (nedospjele) glavnice kredita Aneksom i sukladno odredbi čl. 160. st. 1 ZOO, postojeći ugovorni odnos na temelju osnovnog ugovora (Ugovora o kreditu) sporazumno izmijenjen u skladu s navedenim Aneksom te je time postignut sporazum o novim kreditnim uvjetima.

30. Tužitelj bi imao pravo jedino na više plaćene iznose koji su uračunati prilikom izračuna konverzije u skladu s čl. 19.c. ZID ZPK/15 od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije. Naime, ZID ZPK/15 izrijekom ne regulira materijalnopravni učinak ništetnosti ugovorne odredbe propisan čl. 1111. st. 1. ZOO u vezi s čl. 1115. ZOO kojim je propisan opseg vraćanja stečenog bez osnove na način da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. S obzirom da specijalnim propisom nije uređeno područje prava na zatezne kamate po osnovi odredbe čl. 1111. ZOO, tada se primjenjuje opći propis, odnosno čl. 1115. ZOO temeljem kojeg tužitelju pripada pravo na isplatu zatezne kamate od dana plaćanja pojedinačnih novčanih iznosa na temelju nepoštenih ugovornih odredaba koje je tuženica uračunala prilikom izračuna konverzije kredita pa do dana izvršene konverzije kada su ti iznosi iskorišteni za ispunjenje obveze koje je tužitelj preuzeo sklapanjem Aneksa. Takvo pravno shvaćanje izraženo je i u oduci Vrhovnog suda RH od 21. prosinca 2022. broj Rev 586/2019 u kojoj se ukazuje da je na 7. sjednici Građanskog odjela VSRH održanoj 13. i 20. prosinca 2022. zauzeto pravno shvaćanje o pravnim učincima sporazuma o konverziji Ugovora o kreditu u CHF u EUR i pravima potrošača, koje prihvaća i ovaj sud i koje glasi: "Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 - dalje: ZID ZPK), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 - dalje: ZOO), na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.“

31. Kako zbog pogrešnog pravnog shvaćanja da izvršenom konverzijom kredita prema odredbama ZID ZPK/15 nije prestala obveza tuženika po ugovornoj odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF iz Ugovora o kreditu, prvostupanjski sud nije utvrđivao u kojem razdoblju i u kojoj visini bi tužitelju pripadale zatezne kamate u smislu čl. 1115. ZOO na više plaćene iznose uračunate prilikom konverzije, u tom dijelu je na temelju čl. 370. ZPP valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu i odlučiti pod toč. I. i II. izreke rješenja, dok je primjenom čl. 373. toč. 3. ZPP djelomično preinačio presudu i pod toč. II. izreke presude odbio zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 9.934,61 EUR, iznosa od 18.069,76 EUR, te iznosa od 9.506,37 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 1. listopada 2015. do isplate.

32. S obzirom da obveza naknade troškova ovisi o konačnoj odluci o sporu, ukinuta je i odluka o parničnom trošku (toč. II. izreke rješenja).

33. O troškovima postupka nastalim povodom pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci, a sukladno čl. 166. st. 3. ZPP (toč. III. izreke rješenja).

34. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će imajući u vidu gore izloženo pravno shvaćanje izvesti predložene dokaze radi utvrđenja bitnih činjenica koje se odnose na razdoblje i u kojoj visini bi tužitelju pripadale zatezne kamate te pravilno primijeniti materijalno pravo vodeći računa o navodima i prigovorima stranaka, i potom donijeti novu pravilnu i zakonitu odluku.

U Zagrebu, 27. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević