Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-177/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Josipa Grubišića kao predsjednika vijeća, Sabine Dugonjić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja mlt. ŠČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po majci i zz CČ, OIB. [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], a oboje zastupani po punomoćnici Gordani Muraja, odvjetnici iz Velike Gorice, protiv tuženika ZČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], EG Rechts, Hiltpoltsteiner Strasse 28, zastupanog po punomoćniku Bošku Kordiću, odvjetniku iz Sesveta, radi povišenja uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj P Ob-164/2023-18 od 1. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 27. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj P Ob-164/2023-18 od 1. travnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odlučeno je da je tuženik dužan za razdoblje od 1. siječnja 2024. do 31. ožujka 2025. platiti razliku uzdržavanja za mlt. ŠČ, u iznosu od 1.360,95 €, a od 1. travnja 2025. nadalje plaćati iznos od 250,00 € mjesečno, time da je dospjele iznose dužan platiti odjednom u roku 15 dana, a buduće najkasnije do svakog 12-og u mjesecu za tekući mjesec uplatom na tekući račun majke i zz CČ, otvoren kod Zagrebačke banke d.d. Pod točkom II. izreke odbijen je tužitelj sa dijelom zahtjeva preko dosuđenog u točki I. izreke do zatraženog iznosa od 300,00 € mjesečno dok je pod točkom III. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 500,00 € sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. travnja 2025. do isplate

2. Protiv dijela navedene presude pod točkom I. i III. izreke kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) u svezi s čl. 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", br. 103/15 – dalje: ObZ), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima odnosno podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troškova sastava žalbe.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu tuženika osporava žalbene navode u cijelosti i predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti uz naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za povišenjem uzdržavanja koje je bilo određeno presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici posl. broj P2-99/2011 od 12. ožujka 2012. na način da sada tuženik doprinosi za uzdržavanja mlt. tužitelja iznos od 250,00 €.

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP u svezi s odredbom čl. 346. ObZ, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a niti žalitelj određeno navodi koje bi to povrede bile učinjene.

7. Nadalje, sud prvog stupnja je u odnosu na odluku o uzdržavanju mlt. ŠČ ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

8. Tako je tijekom postupka utvrđeno;

- da je temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj P2-99/2011 od 12. ožujka 2012. tuženik kao otac bio obavezan za uzdržavanje tužitelja plaćati iznos od 1.200,00 kn /159,27 €[1] mjesečno unaprijed, najkasnije do svakog 12-tog u mjesecu za tekući mjesec, a kada je mlt. tužitelj bio u dobi od 4 godine i 5 mjeseci (rođen 2007.);

- da navedeni iznos tuženik redovito plaća prisilnim putem (ovrhom) te da mlt. tužitelj, pored određenog iznosa uzdržavanja, prima za razdoblje od siječnja 2023. do listopada 2025. dječji doplatak iz SR Njemačke u iznosu od 210,38 € mjesečno;

- da iz izvješća o socioekonomskim prilikama stranaka sačinjenog od strane Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Velika Gorica od 9. travnja 2024. proizlazi da majka CČ je vlasnica stana u [adresa] veličine 41 m2 te u vlasništvu ima automobil Clio Storia iz 2012. te nema druge imovine, a zaposlena je u Hrvatskom autoklubu i ostvaruje prihod od 1.100,00 €;

- da iz iskaza majke tužitelja proizlazi da je dosuđeni iznos uzdržavanja tuženik neuredno podmirivao, radi čega je putem nadležnog ministarstva ostvarila naplatu uzdržavanja u Njemačkoj putem ovrhe, te joj redovito mjesečno sjedaju na račun dosuđeni iznosi alimentacije, a pored toga sin ostvaruje i pravo na dječji doplatak u Njemačkoj od 210,38 € mjesečno. Zatim je navela da je mlt. sin star 16 godina, uskoro će navršiti 17 i pohađa 3. razred Škole za cestovni promet, nosi naočale, koje iziskuju povremenu promjenu okvira ili stakala radi dioptrije, time da su posljednje kupili prije gotovo dvije godine, ima problema s aknama zbog čega svaka dva ili tri mjeseca odlazi kozmetičaru na čišćenje lica što stoji cca 25 eura te zbog problema sa alergijama pije terapiju koju većinom pokriva HZZO, ali svaki mjesec vrši nadoplatu od 8 eura za sprej za nos. Nadalje, proizlazi da mlt. tužitelj ima mobitel kupljen prije dvije godine za koji mjesečna pretplata za isti iznosi 35 eura, a toliko iznosi i pretplata za kućni Internet, a trenutne školske godine planirano je pet školska izleta, cijena kojih se kreće od 20 eura naviše, a isto tako mjesečno mu daje "đeparac" od 50 do 70 eura, što mu pokriva i trošak prehrane kada je u školi, a nije išao na maturalno putovanje jer za to nije imala financijskih sredstava;

- da iz potvrde o obračunu prihoda i rashoda tuženika za 2023. proizlazi da je tuženik u navedenoj godini s osnova izravnih troškova za plaće ostvario ukupan iznos od 23.194,88 € te s osnova dobiti još 4.190,10 €, što ukupno iznosi 27.384,98 € odnosno prosječno mjesečno iznos od 2.282,08 €;

- da iz izvješća Zavoda o imovinskim prilikama tuženika od 9. travnja 2024. proizlazi da tuženik radi u Njemačkoj i ostvaruje prihod od oko 1.800,00 € mjesečno, ima ostvarenih oko 20 godina staža i urednog je zdravstvenog stanja, dok se ostali podaci o imovinskim prilikama nisu mogli utvrditi jer se tuženik nije odazvao pozivu suda radi saslušanja.

9. Temeljem takvih utvrđenja prvostupanjski je sud utvrdio, a cijeneći navode iz izvješća Zavoda te iskaza zz tužitelja da su materijalne potrebe mlt. tužitelja u vrijeme podnošenja tužbe u ovom predmetu povećane u odnosu na razdoblje koje je prethodilo donošenju odluke suda u predmetu P2-99/2011 od 12.3.2012. Naime, notorna je činjenica da su potrebe djeteta koje je sada starije 12 godina u bitnom različite i povećane, kao što je i iz priloženih podataka Državnog zavoda za statistiku vidljivo da je u navedenom razdoblju stopa inflacije iznosila 35,7%, a ista je izračunata na temelju podataka indeksa potrošačkih cijena dobara i usluga za osobnu potrošnju za razdoblje od ožujka 2012. do siječnja 2025. Stoga, prilikom utvrđivanja iznosa potrebnog za uzdržavanje mlt. tužitelja, sud je u smislu odredbe čl. 311.OBZ-a uzeo u obzir potrebe djeteta njegove dobi (17 godina), koje obuhvaćaju troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, zdravlja, školovanja i društvenih aktivnosti te je dovodeći iste u vezu s utvrđenim primicima tuženika kao obveznika uzdržavanja, u skladu s Odlukom ministra rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike o tablici o prosječnim potrebama mlt. djeteta ("Narodne novine" broj 49/2024), kao i uzimajući u obzir okolnost da mlt. tužitelj ima prihod u vidu dječjeg doplatka od 210,38 € mjesečno, utvrdio da je tuženik za njegovo uzdržavanje dužan plaćati povećani iznos od 250,00 €, što je isti obzirom na svoje prihode i u mogućnosti činiti, slijedom čega odlučuje kao u izreci pobijane odluke pod točkom I.

10. Takva utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud te je primijenio materijalno pravo kada je temeljem čl. 313. u svezi s čl. 311. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/15., dalje u tekstu: ObZ) naložio tuženiku da za uzdržavanje mldb. tužitelja plaća novčani iznos od 250,00 € mjesečno od 1. travnja 2025. kao i razliku za razdoblje od 1. siječnja 2024. do 31. ožujka 2025. , a navedeno je i u skladu sa Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta ("Narodne novine" br. 49/2024) te čl. 314. st. 3. ObZ.

11. Naime, sud prvog stupnja pravilno zaključuje da su se na strani mlt. tužitelja promijenile okolnosti na temelju kojih je određena visina uzdržavanja donesena prijašnja odluka o uzdržavanju, a koje opravdaju izmjenu iznosa uzdržavanja u smislu odredbe čl. 285. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj: 103/15 - dalje: ObZ).

12. Za utvrđenje potreba mlt. tužitelja i iznosa uzdržavanja koji treba doprinositi tuženik, sud prvog stupnja dao je logične i uvjerljive razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, te je sud prvog stupnja prilikom donošenja odluke o visini uzdržavanja, postupio sukladno odredbi čl. 307., čl. 310. i čl. 311. ObZ-a, a posebno je vodio računa o tome da su se povećale potrebe mlt. tužitelja koje se odnose na prehranu, odjeću, obuću, obrazovanje i dodatne potrebe.

13. Naime, sud prvog stupnja pravilno je, na temelju iskaza majke mlt. ŠČ te isprava koje su pročitane na glavnoj raspravi, utvrdio i materijalne potrebe djeteta (čl. 311. ObZ), jednako kao i ukupne mogućnosti tuženika (čl. 313. ObZ) kao obveznika plaćanja uzdržavanja. Za svoja utvrđenja sud prvog stupnja je dao jasne, logične i neproturječne razloge koja ovaj sud u cijelosti prihvaća, a koje žalbenim navodima tuženik nije uspio dovesti u sumnju. Također, u odnosu na određenu visinu uzdržavanja potrebno je navesti i da ovaj sud smatra da, imajući u vidu prihode i imovinsko stanje tuženika, nije bilo osnove da se obveza plaćanja uzdržavanja odredi u manjem iznosu od dosuđenog, a posebno imajući u vidu činjenicu da se tuženik nije odazvao sudu radi saslušanja na okolnosti imovinskih prilika te sada tek u žalbi ističe da ima mjesečna primanja u iznosu od 2.200,00 €, kao i ostale troškove.

14. Isto tako, nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da ne postoji pravni osnov za povećanje ranije određenog mjesečnog uzdržavanja za tuženika od po 159,27 € jer mlt. tužitelj prima dječji doplatak iz SR Njemačke i to u iznosima od po 210,38 € mjesečno. Naime, u odnosu na žalbene navode koji se tiču doplatka za djecu valja reći da se o neuračunavanju doplatka za djecu u zadovoljavanje prosječnih mjesečnih potreba mlt. djece prije određivanja mogućnosti i obveze zadovoljavanja uzdržavanja mlt. djece od tuženika kao roditelja s kojim dijete ne stanuje izjasnio Ustavni sud RH u odluci broj U-III-2490/2018 od 14. studenoga 2019.

15. Naime, roditelji snose najveću odgovornost za osiguranje životnih uvjeta potrebnih za djetetov razvoj što proizlazi iz odredbe čl. 63. st. 1. Ustava RH ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14 - pročišćeni tekst,) i čl. 27. st. 2. Konvencije UN o pravima djeteta iz 1989. kojoj je RH pristupila na temelju notifikacije o sukcesiji ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori", broj 12/93). Njihova obveza uzdržavanja nije samo materijalna (financijska), već i moralna jer izvire ne samo iz konvencijskog i ustavnih prava, već i iz načela solidarnosti, uzajamnoga poštovanja i pomaganja svih članova obitelji na kojem se načelu, među ostalima, temelji i ObZ (čl. 4. ObZ). Stoga su roditelji prvi pozvani i dužni uzdržavati svoju djecu, a država je obvezna davati materijalnu potporu tek po načelu supsidijarnosti, što se odnosi i na pravni institut doplatka za djecu koji u načelu predstavlja novčano primanje roditelja radi potpore uzdržavanja i odgoja djece.

16. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se obveza tuženika na doprinos za uzdržavanje mlt. tužitelja ne može umanjiti zbog toga što mlt. tužitelj prima dječji doplatak jer kao što je već navedeno, primarna obveza roditelja je podmirivati uzdržavanje za mlt. djecu kako bi se mogle namiriti njihove osnovne potrebe, dok dječji doplatak i sredstva ostvarena po tom osnovu omogućuju mlt. tužitelju, da uz sredstva ostvarena doprinosom roditelja, u potpunijoj mjeri zadovolji potrebe za uzdržavanjem.

17. Isto tako, suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja vodio je računa i o odredbi čl. 310. st. 1. ObZ-a, prema kojoj roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja, dok je st. 2. propisano da se svakodnevna skrb o djetetu smatra jednako vrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.

18. Nadalje, prema odredbi čl. 311. ObZ-a ukupne materijalne potrebe djeteta koje se utvrđuju u parničnom postupku odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovom zdravlju i druge slične troškove djeteta, dok se prema odredbi st. 2. istog članka ukupne materijalne potrebe djeteta određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja, a navedene potrebe prvostupanjski sud utvrdio iz iskaza majke mlt. tužitelja s kojom mlt. tužitelj stanuje, dok je glede imovinskih prilika tuženika tijekom postupka utvrđeno da prima dohodak u iznosu od 2.200,00 € prosječno, a ostale materijalne prilike tuženik nije dokazao tijekom postupka, a nije se niti odazvao pozivu suda radi saslušanja.

19. Stoga su neosnovani navodi tuženika da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo u pogledu odredbe čl. 311. st. 1. i 2. ObZ, budući je sud nakon što je utvrdio materijalne potrebe mlt. tužitelja utvrdio i mogućnosti tuženika kao roditelja obveznika plaćanja uzdržavanja (čl. 313. ObZ), pri čemu tuženiku valja napomenuti da je svrha vođenja parničnog postupka radi promjene načina uzdržavanja određenog prijašnjom odlukom u smislu čl. 285. ObZ utvrditi odlučne činjenice na temelju kojih sud može odlučiti o osnovanosti ili neosnovanosti tužbenog zahtjeva ovisno o tome jesu li se promijenile odlučne okolnosti na temelju kojih je bila donesena prijašnja pravomoćna odluka o uzdržavanju. Dakle, u takvom parničnom postupku sud ne ispituje samo odlučne činjenice vezane za mogućnosti roditelja, kao obveznika uzdržavanja, već mora uzeti u obzir i potrebe primatelja uzdržavanja, a što je u konkretnom slučaju sud prvog stupnja i pravilno utvrdio.

20. Još valja reći tuženiku da naprijed citirane zakonske odredbe, kao i ostale odredbe Obiteljskog zakona koje uređuju pitanja obveze uzdržavanja djece, imaju prvenstveno svrhu zaštite prava i interesa djece. Pravo i interes mlt. tužitelja je ostvariti pravo na uzdržavanje koje je dostatno da pokrije njegove osnovne životne potrebe.

21. Osim odluke o glavnoj stvari. i odluka o troškovima postupka je također pravilna i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP) dosuđenih troškova.

22. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke te odlučiti kao u izreci ove odluke.

23. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nije uspio sa žalbom (čl. 166. st. 1. ZPP u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP) (točka II. izreke).

24. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu je neosnovan jer ta parnična radnja nije bila potrebna radi vođenja ovog postupka. (čl. 155. st. 1. ZPP – toč. III. izreke).

U Zagrebu 27. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Josip Grubišić