Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-1825/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Sabine Dugonjić kao predsjednice vijeća, suca Josipa Grubišića kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te suca Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , zastupana po punomoćniku Tomislavu Miličeviću odvjetniku u Odvjetničkom društvu Miličević i Šupuković d.o.o. iz Zagreba, Maksimirska cesta 103, protiv tuženika ROCA CROATIA industrija keramike i porculana d.d. iz Zaprešića, Industrijska 1, OIB: 30709122705, zastupane po punomoćniku Branku Bulatu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Šavorić&partneri d.o.o. u Zagrebu, Ilica 1A, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu od 14. ožujka 2022., poslovni broj Pr-2615/2019- 44, u sjednici vijeća 27. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu od 14. ožujka 2022., poslovni broj Pr-2615/2019- 44 u toč. I. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici 748,56 eur zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te iznos imovinske štete od 89,58 eur, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama kao i pod toč. III. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici parnični trošak od 623,50 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

II. Preinačava se pobijana presuda pod toč. I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici 1.958,99 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama te iznos imovinske štete od 209,05 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, kao i pod toč. III. izreke kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici parnični trošak od 1.559,50 eur, te se zahtjev tužiteljice u tom dijelu odbija.

III. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje pobijana presuda u toč. II. izreke.

IV. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka od 119,44 eur.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je pod toč. I. izreke naloženo tuženiku da plati tužiteljici 20.400,00 kn sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 20. travnja 2019. pa do isplate i imovinsku štetu od 2.250,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate. Pod toč. II. izreke je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske štete u iznosu od 6.700,00 kn. Pod toč. III. izreke je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak od 16.447,80 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Protiv toč. II. izreke žali se tužiteljica iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači prema žalbenim navodima uz naknadu žalbenog postupka.

2.1. Protiv toč. I. izreke i toč. III. izreke žali se tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači prema žalbenim navodima, uz naknadu troška žalbenog postupka.

3. Žalba tužiteljice je neosnovana, a žalba tuženika je djelomično osnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

4.1. Također nije počinjena niti povreda čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, niti postoji proturječnost između onog što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava.

5. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete radi zadobivenih ozljeda u štetnom događaju 21. travnja 2018. za vrijeme radnog vremena kod tuženika (poslodavca) prilikom prenošenja tereta.

6. Tijekom postupka, kao i u žalbenom postupku sporna je odgovornost tuženika, doprinos tužiteljice šteti te visina dosuđene neimovinske i imovinske štete.

7. Tužiteljica u žalbi u bitnome prigovara da ne postoji njezin doprinos šteti od 20% te da je prvostupanjski sud neosnovano odbio dio zahtjeva koji se odnosi na troškove liječenja, odnosno da je prvostupanjski sud morao udovoljiti njezinom zahtjevu u cijelosti.

8. Tuženik u žalbi u bitnome prigovara da je do štetnog događaja došlo isključivo uslijed propusta tužiteljice jer posao nije obavljala dužnom pažnjom te da prvostupanjski sud nije obrazložio doprinos tužiteljice šteti od 20%. Također prigovara da je parnični trošak pogrešno odmjeren jer da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir da tužiteljica nije u cijelosti uspjela u sporu (čl. 154. st. 2. ZPP).

Osporava i broj priznatih radnji.

9. Pravilan je zaključak suda prvog stupnja o postojanju odgovornosti tuženika, kao i da postoji doprinos tužiteljice pri nastanku štete, ali je pritom sud pogrešno ocijenio omjer doprinosa tužiteljice.

10. Naime, prvostupanjski sud je utvrdio temeljem nalaza i mišljenja vještaka (list 166-167 spisa) da je tužiteljica ručno gurala transportna kolica na kojima su se nalazili odlijevci te je gurajući kolica lijevom rukom zapela za druga kolica koja su se nalazila u prostoru pri čemu je došlo do ozljeđivanja srednjeg prsta lijeve šake tužiteljice koji je došao u kontakt s kolicima u mirovanju. Međutim tužiteljica, nije postupila u skladu s pravilima zaštite na radu jer posao nije isti obavljala dužnom pažnjom. Naime, utvrđeno je da je ista gurajući kolica uz druga kolica, uz odgovarajuću pažnju mogla izbjeći kontakt lijeve šake s drugim kolicima ili je mogla lijevu štaku kojom je gurala kolica postaviti na gornji okvir, pa ne bi došlo do ozljede.

11. Prema odredbi čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj 71/14, 118/14, 154/14 - dalje ZZR-a) ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti dok je stavkom 2. toga članka propisano da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti o radu.

12. Prema odredbi čl. 111. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/18, 98/19-dalje ZR) je propisano ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

12.1. U smislu citiranih odredbi poslodavac odgovora radniku za štetu koju radnik pretrpi u vršenju poslova svog radnog mjesta, u vršenju drugih poslova na zahtjev i u korist svog poslodavca unutar radnog vremena ili u vršenju poslova koji ne predstavljaju obavljanje zadataka njegova radnog mjesta, ali su ti poslovi potrebni da se obave poslovi koje radnik uobičajeno radi u obavljanju svoga posla.

13. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno sud zaključuje da se radnja tužiteljice kojom upravlja kolicima na kojima su bili 26 vodokotlića u sklopu svog posla kojeg je organizirao poslodavac, ne smatra radnjom na koju poslodavac nije mogao utjecati niti je njegove posljedice mogao spriječiti pa da bi na temelju takvih okolnosti bio oslobođen odgovornosti u smislu odredbe čl. 25. st. 2. ZZP-a odnosno odredbe čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08 i 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22-dalje ZOO-a) kao opće odredbe o oslobođenju odgovornosti, a koje su također u primjeni i na koje upućuju odredbe ZR-a i ZZR-a kao lex specialis, jer poslodavac za ozljede radnika u svezi s radom ili koje potječu od rada odgovara po načelu objektivne odgovornosti.

14. Osim toga, tuženik nije niti tvrdio da bi predmetna šteta bila posljedica više sile, odnosno nepredvidivog uzroka kojeg nije mogao spriječiti ili otkloniti. Činjenica je da je do ozljeđivanja došlo radi nepažnje tužiteljice, međutim, prema mišljenju ovog suda, postupanje tužiteljice se ne može pripisati krajnjoj nepažnji u smislu čl. 25. st. 2. ZZP da bi se tuženik u potpunosti oslobodio odgovornosti za štetu. Tim više što je tužiteljica u svom iskazu (list 155 spisa) navela da je u obavljanju posla vezana normom koju mora odraditi (6 kolica dnevno) slijedom čega posao mora obavljati brzo, a da toga dana nije mogla nikog pozvati da joj pomogne u pomicanju kolica radi prolaska jer su ostali radnici obavljali svoj posao. Dakle, prema mišljenju ovog suda, iako tužiteljica nije upotrijebila dužnu pažnju prilikom obavljanja posla, do ozljeđivanja nije došlo radi skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja tužiteljice, već radi načina organizacije rada.

15. Međutim, u pravu je tuženik da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio doprinos tužiteljice sa 20%. To stoga što iz nalaza i mišljenja proizlazi da je tužiteljica bila dužna, ukoliko su joj druga kolica otežavala prolaz najprije pomaknuti druga kolica kako bi sigurno mogla uz njih proći, a potom i uložiti dužnu pažnju prilikom prolaska uz kolica na način da ruke drži na gornjem dijelu drške kolica. Uzevši u obzir da su kolica koja tužiteljica gurala bila ispravna, a i prostor u kojem je ista radila je bio odgovarajući (nije bilo neravnog poda ili neodgovarajućeg osvjetljenja), ovaj sud je mišljenja da je doprinos tužiteljice 70%, a ne 20%. Osim toga, tužiteljica je radi sigurnog prolaska mogla pričekati pomoć kolega radi pomicanja drugih kolica.

16. Nadalje, suprotno žalbenim navodima tužiteljice, to što je tužiteljici ozljeda priznata od HZZO-a kao ozljeda na radu nije odlučna u ovom postupku prilikom utvrđivanja doprinosa jer navedeno ne isključuje mogućnost da je tužiteljica doprinijela vlastitoj šteti.

17. Slijedom svega navedenog, ocjena je ovog suda da radnik koji je osposobljen za rad na siguran način i kojemu su pružena sva zaštitna sredstva, mora biti u svakom trenutku svjestan posljedica obavljanja poslova suprotno pravilima zaštite na radu, što uključuje i primjenu dužne pažnje, budući da je tužiteljica u navedenim uvjetima znala da su kolica koja gura puna tereta i da je istima teže upravljati, neovisno što, kako navodi u svom iskazu, nije mogla nikoga pozvati za pomoć. Prema tome, navedeno je od utjecaja na utvrđenje da je tužiteljica djelomično doprinijela nastanku štetnog događaja u omjeru od 70%, dok je odgovornost tuženika 30%.

18. Nadalje, suprotno tvrdnjama žalitelja prvostupanjski sud je, rukovodeći se kvalifikatornim kriterijima pri dosuđenju pravične novčane naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti (sukladno odredbi čl. 1100.st.1. i 2. ZOO) pravilno priznao tužiteljici 2.495,19 eur[1] /18.800,00 kn jer navedeni iznos uz sve kriterije (bolova, straha, duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženja) u ukupnosti predstavlja pravičnu novčanu naknadu s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Pri tome je sud prvog stupnja pravilno vodio računa o svim okolnostima konkretnog slučaja, posebno nalaza i mišljenja vještaka te ukupno trajno smanjenje životne aktivnosti iznosi 1% zbog čega će tužiteljica u svakodnevnom životu morati ulagati pojačane napore, a koji nalaz i mišljenje je sud u cijelosti prihvatio kao stručan i u skladu sa priležećom medicinskom dokumentacijom.

18.1. Kako je tužiteljica potraživala na ime neimovinske štete 3.384,43 eur/25.500,00 kn (list 216 spisa), a sukladno čl. 1100. st. 1. i st.2. ZOO joj pripada 2.495,19 eur/18.800,00 kn, uzevši njezin doprinos šteti od 70%, istoj sveukupno pripada 748,56 eur. Kako joj je dosuđeno 2.707,55 eur/20.400,00 kn, to je valjalo odbiti njezin zahtjev za naknadu neimovinske štete za daljnjih 1.958,99 eur.

18.2. Također, u pravu je tuženik da je i iznos imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege valjalo odmjeriti i u odnosu na doprinos tužiteljice šteti. Stoga je, uzevši u obzir da je prvostupanjski sud tužiteljici dosudio 298,63 eur/2.250,00 kn, valjalo navedeni iznos umanjiti u odnosu na doprinos od 70%, slijedom čega tužiteljici pripada 89,58 eur, a odbijen je njezin zahtjev za daljnjih 209,05 eur.

19. Nadalje, suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud odbio zahtjev tužiteljice za naknadu troškova pregleda od 1.600,00 kn na ime obavljene pretrage u Specijalnoj bolnici Sv. Katarina (list 24 i 29 spisa). To stoga što tužiteljica nije dokazala da su postojale okolnosti koje su opravdavale činjenicu da se pregled ne izvrši na teret HZZO.

20. Slijedom svega navedenog, uzevši u obzir da je tužiteljica potraživala ukupni iznos od 3.895,41 eur/29.350,00 kn, dosuđeno joj je 3.006,18 eura (298,63 eur/2.250,00 kn + 2.707,55 eur/20.400,00 kn), a pripada joj ukupno 838,14 eur (748,56 eur+89,58 eur) valjalo je prvostupanjsku presudu u dijelu izreke pod točkom I. preinačiti temeljem odredbe čl. 373.a toč. 3. ZPP i odbiti zahtjev tužiteljice za ukupni iznos od 2.168,04 eur (1.958,99 eur+209,05 eur).

21. Nadalje, radi izmijenjenog uspjeha stranaka u sporu valjalo je preinačiti odluku o parničnom trošku (čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1. ZPP). Uzevši u obzir da je tužiteljici od potraživanih 3.895,41 eur/29.350,00 kn, osnovano 838,14 eur, tužiteljica uspjela u odnosu na osnovu i visinu u omjeru sa 60,5% (100%+21%=121%÷2=60,5%), dok je tuženik uspio u omjeru od 39,5%. Kada se tužiteljičin uspjeh u sporu umanji za tuženikov, proizlazi da je tužiteljica uspjela u konačnom omjeru od 21%, sve u smislu odredbe iz čl. 154. st. 2. ZPP.

21.1. Nadalje, u pravu je tuženik da tužiteljici u smislu Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022 - dalje: OT) pripada trošak za ukupno 4 obrazložena podneska od po 100 bodova svaki, a ne 5. Također, suprotno žalbenim navodima, tužiteljici pripada trošak odštetnog zahtjeva u visini od 100 bodova sukladno Tbr. 32. OT-a s obzirom da se prethodno obratila tuženiku za naknadom štete. Također je u pravu tuženik da tužiteljici ne pripada trošak pristupa na ročište za objavu odluke jer tužiteljica na isto nije pristupila (list 252 spisa). Tužiteljici pripada još i trošak tužbe od 100 bodova, i trošak zastupanja na 4 ročišta - svako od po 100 bodova (Tbr.9.1. OT), dakle ukupno 1.000,00 bodova.

21.2. Slijedom navedenog, uzevši u obzir vrijednost boda od 10,00 kn i pridajući PDV 25%, uzevši u obzir omjer uspjeha u sporu od 21% i trošak vještačenja od 275,11 eur/2.072,80 kn tužiteljici pripada trošak od 623,50 eur/4.697,80 kn.

22. Slijedom svega navedenog, primjenom čl. 373.a toč. 3. i čl. 368. st. 1. ZPP, riješeno je kao u izreci.

23. Obzirom da je tuženik sa žalbom uspio djelomično u omjeru 72%, a zatražio je 165,90 eur na ime troška za žalbu, valjalo mu je na temelju čl. 154. st. 2. ZPP-a, a u vezi s Tbr. 10.5. OT-a u vezi s Tbr. 42. i Tbr. 50. OT-a, dosuditi troškove žalbenog postupka od 119,44 eur (165,90 eur*72%).

U Zagrebu, 27. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Sabina Dugonjić