Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž-677/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Katije Hrabrov, predsjednice vijeća, Igora Delina, člana vijeća i suca izvjestitelja te Blanke Pervan, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GČA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica dr. sc. Lidija Horvat, odvjetnica u Zagrebu, Berislavićeva 12, protiv tuženice ABC, [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, Slavonska avenija 6, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2196/2022-41 od 7. prosinca 2023., u sjednici održanoj 27. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe tužiteljice GČA i tuženice [adresa] kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2196/2022-41 od 7. prosinca 2023.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom je suđeno:

„ I. Nalaže se tuženoj ABC, [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužiteljici GČA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.592,67 EUR / 12.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 8. lipnja 2015. do 31. srpnja 2015. sukladno odredbama čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima po stopi u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužiteljica sa dijelom zahtjeva za isplatom daljnjeg iznosa od 398,17 EUR / 3.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 8. lipnja 2015. do isplate.

III. Nalaže se tuženoj naknaditi tužiteljici rošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.903,31 EUR / 21.875,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, tekućim od dana 7. prosinca 2023. pa do isplate, u roku od 15 dana.“.

2. Protiv citirane presude pod toč. I. i III. izreke tuženica je izjavila žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da u konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke za odgovornost tuženice za štetu odnosno da tužiteljica ničim nije dokazala neadekvatne uvjete boravka u Zatvoru u Zagrebu. Svi neadekvatni uvjeti koje je sud utvrdio kao osnovu za dosuđenje naknade štete uzrokovani su činjenicom prenapučenosti zatvora na što tuženica ne može utjecati, već poduzima sve da zatvorenicima na drugi način kompenzira nedostatak prostora. Smatra da sud nije obrazložio visinu dosuđene naknade štete, odnosno kojim se kriterijima rukovodio dosudivši tužiteljici 1.592,67 eura, koji iznos predstavlja svojevrsnu zaradu za tužiteljicu ostvarenu boravkom u pritvoru (zatvoru). Duševna bol koju je tužiteljica trpjela zbog nedovoljnog prostora sobe ne prelazi onaj neizbježni element trpljenja ili poniženja povezanog s oblikom legitimnog postupanja prema osobi lišenoj slobode, a sama činjenica nedostatnog prostora sobe u kojoj je tužiteljica boravila ne predstavlja oblik poniženja ili nečovječnog postupanja kojim bi tužiteljici bilo povrijeđeno njezino dostojanstvo, odnosno pravo osobnosti, slijedom čega je njezin zahtjev neosnovan. Predlaže usvojiti žalbu i odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, odnosno ukinuti presudu u pobijanom dijelu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Protiv iste presude pod toč. II. izreke tužiteljica je izjavila žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da sud u pobijanoj odluci nije vodio računa o naknadama koje u sličnim predmetima zbog povrede čl. 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda dosuđuje Europski sud za ljudska prava i kriterije koje su u svojoj praksi prihvatili, odnosno uspostavili županijski sudovi u Republici Hrvatskoj te da joj je dosuđena preniska naknada imajući u vidu intenzitet i trajanje pretrpljenih povreda. Predlaže preinaku presude u pobijanom dijelu usvajanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti te nalogom tuženici da joj u cijelosti naknadi troškove parničnog postupka.

4. Na žalbe nije odgovoreno.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Tuženica ne konkretizira žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, a ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga iznesenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 148/11.-pročišćeni tekst i 25/13.; dalje ZPP), koji se primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19.), na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP, ovaj sud ocjenjuje da navedene bitne povrede postupka nisu počinjene.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete u iznosu od 1.990,84 eura zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te dostojanstvo koju štetu je tužiteljica kao pritvorenica pretrpjela zbog uvjeta boravka u Zatvoru u Zagrebu.

8. Prvostupanjski sud je utvrdio da se tužiteljica nalazila u Zatvoru u Zagrebu u svojstvu istražne zatvorenice od 8. prosinca 2012. do 29. ožujka 2013. na X. zatvoreničkom odjelu, u sobi 171 s pet do šest, a ponekad i sedam istražnih zatvorenica. Površina soba 171 je 21,10 m2 i volumena 49,80 m3, a u sobi se nalazi sanitarni čvor površine 1,57 m2, odvojen od ostatka sobe zidom visine 180 cm, koji je opremljen WC školjkom, umivaonikom sa toplom i hladnom vodom te ogledalom. Posebna ventilacija u zatvoreničkim sobama nije ugrađena. Osobama u istražnom zatvoru je svakodnevno omogućen boravak na svježem zraku u trajanju od dva sata, telefoniranje s osobama prema odobrenju suda koji je odredio istražni zatvor, posjete osoba za koje je odobrenje izdao sud koji je odredio istražni zatvor, cjelodnevna mogućnost praćenja tv programa putem prijamnika u zatvoreničkim sobama, nabava potrepština u prodavaonici za zatvorenike te naručivanje hrane iz zatvoreničke kuhinje. Svakog tjedna suci nadležnih sudova dolaze u sudski nadzor nad izvršavanjem pritvora pa pritvorenici, odnosno istražni zatvorenici i njima mogu izravno iznijeti pritužbe i primjedbe. Na njezin zahtjev joj je određena vegetarijanska prehrana s palentom i ribom te dvopekom koji je tražila.

8.1. Na temelju iskaza svjedokinje GČ koja je s tužiteljicom boravila u istoj sobi i iskaza tužiteljice utvrđeno je da se radilo o pušačkoj sobi, sa sanitarnim čvorom odijeljenim pregradnim zidom, u kojoj se sobi ujedno i jelo i to vrlo često na krevetu, s obzirom na nedovoljan broj mjesta za stolom, prvostupanjski sud zaključuje da tužiteljici tijekom cijelog razdoblja boravka nije bilo osigurano 3 m2 osobnog prostora već se površina istog kretala od 3,25 m2 kad je s tužiteljicom bilo još pet zatvorenica do 2,44 m2 kad je tužiteljicom u sobi bilo još sedam zatvorenica, da je u tom prostoru tužiteljici posluživana i hrana koju je, s obzirom na broj zatvorenica i uvjerljiv razlog da je nastojala sa njima izbjeći potencijalne svađe oko mjesta za stolom, konzumirala u krevetu, što ne zadovoljava higijenske standarde smještaja niti prehrane te je pogodno kod svakog čovjeka, tako i kod tužiteljice koja je u opisanim uvjetima boravila 111 dana, izazvati osjećaj poniženja i povrede dostojanstva, dosuđujući joj na temelju čl. 19. st. 2., čl. 1046. i čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje ZOO) pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete u iznosu od 1.592,67 eura, dok je odbio tužbeni zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 398,17 eura, imajući u vidu da joj je bila pružena adekvatna zdravstvena zaštita koja se sastoji u pregledu od strane liječnika opće medicine kojemu se tijekom boravka u zatvoru javljala zbog glavobolja i probavnih smetnji, a zbog čega joj je bila osigurana i vegetarijanska prehrana, kao i pregled i liječenje od strane stomatologa.

9. Suprotno tvrdnjama tuženice da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za njezinu odgovornost za štetu odnosno da tužiteljica ničim nije dokazala neadekvatne uvjete boravka u Zatvoru u Zagrebu, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tužiteljica 111 dana boravila u pušačkoj sobi, sa sanitarnim čvorom odijeljenim pregradnim zidom, koji nije bio odvojen od ostatka sobe u kojoj nije bilo posebne ventilacije te se u takvoj sobi i konzumirala hrana jer Zatvor u Zagrebu nema blagovaonicu za zatvorenike, kao i da joj tijekom boravka u Zatvoru u Zagrebu nije bilo osigurano 3 m2 osobnog prostora, niti je nedostatak prostora nadoknađen drugim pravima i pogodnostima koja su tužiteljici omogućena, osim mogućnošću večernje šetnje između 18,00 i 20,00 sati, dakle sve upućuje na povredu tužiteljičinog dostojanstva i predstavlja osnovu za dosuđenje primjerenog oblika popravljanja neimovinske štete u vidu pravične novčane naknade.

10. Tuženica se ne može osloboditi odštetne odgovornosti pozivajući se na to da su neadekvatni uvjeti koje je sud utvrdio kao osnovu za dosuđenje naknade štete uzrokovani činjenicom prenapučenosti zatvora na što tuženica ne može utjecati, već da poduzima sve da zatvorenicima na drugi način kompenzira nedostatak prostora.

11. Isto tako, bez osnove je tvrdnja tuženice da duševna bol koju je tužiteljica trpjela zbog nedovoljnog prostora sobe ne prelazi onaj neizbježni element trpljenja ili poniženja povezanog s oblikom legitimnog postupanja prema osobi lišenoj slobode, pri čemu je zanemareno da nije utvrđen samo nedovoljan prostor sobe već i da se radilo o pušačkoj sobi, u kojoj je sanitarni čvor odvojen od ostatka sobe zidom od 180 cm, dakle nije odvojen u potpunosti te da su zatvorenice u istoj sobi i jele i obavljale nuždu, čime nisu zadovoljeni higijenski standardi smještaja i prehrane, što u svojoj ukupnosti predstavlja oblik poniženja i/ili nečovječnog postupanja kojim bi tužiteljici bilo povrijeđeno dostojanstvo, odnosno pravo osobnosti.

12. Tuženica prigovara da nije obrazložena visina dosuđene naknade, odnosno kojim se kriterijima sud rukovodio dosudivši tužiteljici naknadu štete u iznosu od 1.592,67 eura, koji time po mišljenju tuženice predstavlja zaradu koju je tužiteljica ostvarila boravkom u zatvoru, dok, s druge strane, tužiteljica smatra da joj je dosuđena preniska naknada imajući u vidu intenzitet i trajanje pretrpljenih povreda.

13. Po ocjeni ovoga suda, intenzitet i trajanje (111 dana) povrede prava osobnosti tužiteljice, uz ostale okolnosti slučaja (dob, spol, zdravstveno stanje, utjecaj na psihofizičko zdravlje zatvorenika i dr.) opravdavaju dosuđenu naknadu za neimovinsku štetu u iznosu od 1.592,67 eura, koji predstavlja primjereno zadovoljenje za pretrpljenu štetu i po svojoj visini (14,35 eura po danu) uopće ne odstupa od usporedive sudske prakse iz odluka Europskog suda za ljudska prava, Vrhovnog suda Republike Hrvatske i županijskih sudova u Republici Hrvatskoj.

14. Iz navedenih razloga prvostupanjski sud je dosuđenjem neimovinske štete u iznosu od 1.592,67 eura s kamatama od 8. lipnja 2015. do isplate i odbijanjem tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 398,17 eura s pripadajućim zateznim kamatama pravilno primijenio materijalno pravo (čl. 3. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i čl. 19. st. 2., čl. 1046. i čl. 1100. st. 1. ZOO), kao i nalogom tuženici da tužiteljici naknadi trošak postupka u iznosu od 2.903,31 eura (čl. 154. st. 2. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.).

15. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbe tužiteljice i tuženice kao neosnovane i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.

U Zadru 27. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Katija Hrabrov