Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Gž-16/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Vesne Vrkić Perak, kao predsjednika vijeća, te Željka Marina kao suca izvjestitelja i Krešimira Biljana, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KS, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Vlasti Šteher, odvjetnici iz Našica protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Slavonska avenija 6, Zagreb, zastupane po punomoćnici Iris Šanjug, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti, stjecanja bez osnove, naknade štete, isplate-povrat preplaćenog iznosa i isplate, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama, broj: P-250/2023-22 od 15. studenog 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 27. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba kao neosnovana, te se potvrđuju presuda Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama, broj: P-250/2023-22 od 15. studenog 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. utvrđena je ništetnost odredbi kojima je ugovoren valutna klauzula u švicarskim francima (CHF) i to dijela odredbi članka 3. točka 3. Ugovora o kreditu od 24. travnja 2006. zaključenog između tužitelja i pravnog prednika tuženika.

Točkom II. naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.263,68 eura sa pripadajućim zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose kako je navedeno u toj točci izreke.

Točkom III. naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.775,00 eura sa pripadajućom zateznom kamatom.

2. Pravodobno podnesenom žalbom tuženik pobija takvu prvostupanjsku presudu u cijelosti i to zbog svih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. – u nastavku teksta: ZPP).

Predlaže preinačenje ili ukidanje pobijanog dijela presude.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

6. Prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povrjeda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti dijela spornog ugovora o kreditu i isplatu preplaćenog iznosa kredita zbog ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli.

8. Tijekom postupka utvrđeno je kao nesporno da je tužitelj sa tuženikom sklopio Ugovor o kreditu 24. travnja 2006. kojim je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

Financijskim vještačenjem utvrđeno je da je zbog valutne klauzule tužitelj platio 1.263,68 eura više.

9. Sud prvog stupnja opravdano utvrđuje ništetnost sporne valutne odredbe Ugovora o kreditu.

10. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjska presuda je i u skladu sa pravnim stajalištem sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu, broj:P-1401/2012 kojim se utvrđuje ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, a koja je potvrđena u pogledu promjenjive kamatne stope presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj:Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj:Revt-249/14 od 9. travnja 2015.

Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom broj:Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj:Pž-6632/17 kojom je utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica CHF.

11. Tuženikov prigovor zastare pravilno je odbijen, a što potvrđuje i pravni stav Vrhovnog sud Republike Hrvatske (dalje:VSRH) u predmetu broj:Rev-2245/2017, a prema kojem stavu su prekid i ponovni tijek zastare vezani za podnošenje tužbe u kolektivnom sporu i pravomoćnost presuda koje su donesene imajući u vidu svrhu postupka kolektivne zaštite potrošača, te relativno kratke rokove zastare. Zastarni rok od pet godina iz članka 225. ZOO-a je prekinut podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu, a ponovno je počeo teći pravomoćnošću odluka o ništetnosti ugovorenih odredbi.

12. Suprotno žalbenim navodima tužitelj je dokazao da je sadržaj Ugovora o kreditu istovjetan sadržaju Ugovora o kreditu koji su pobijani u navedenom predmetu Visokog trgovačkog suda RH, jer je sporni Ugovor zaključen 11. siječnja 2007., a u kolektivnom sporu utvrđeno je da je tužena u razdoblju od 9. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača jer je koristila ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene, a da se prije i u vrijeme zaključenja spornog ugovora o tome nije pojedinačno pregovaralo niti su utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

13. Pored navedenog člankom 502.c. ZPP-a je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojim će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a. stavak 1. ZPP-a (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) i da je u tom slučaju sud vezan za utvrđenje u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, a primjenu kojeg članka žalitelj neosnovano pobija. Neosnovano žalitelj osporava primjenu navedene zakonske odredbe na ovaj konkretan slučaj.

14. Kao što je već navedeno sporni Ugovor je zaključen upravo u periodu koji se navodi u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu, broj:P-1401/2012, a knjigovodstveno-financijskim vještačenjem je utvrđena visina preplate. Naime, sudski vještak je izradio nalaz prema uputama suda uzimajući u obzir izvršene uplate, te ugovorenu valutnu klauzulu.

15. Sud Europske Unije u predmetu C-118/2017 točka 45 je stajališta da se utvrđenjem ništetnosti navedenih odredbi omogućava ponovna uspostava pravne i činjenične situacije u kojoj bi se tužitelj nalazio da navedene (nepoštene) odredbe nisu korištene u ugovoru.

16. Sud prvog stupnja je proveo dokaz saslušanjem tužitelja kao parnične stranke, a predloženi dokaz tuženika saslušanjem njegovog djelatnika na okolnosti zaključenja ugovora nije proveo, jer tuženik do kraja postupka sudu nije dostavio potrebne podatke za tog svjedoka kao što su ime i prezime djelatnika i njegova adresa. Ustaljena je sudska praksa i u skladu sa odlukama Vrhovnog suda RH da u ovoj vrsti sporova nije potrebno saslušavati javne bilježnike koji su ugovore solemnizirali jer niti javni bilježnici nisu upoznati sa rizicima zaključenja takvih ugovora, pa nisu niti mogli stranke upozoriti, te je prvostupanjski sud osnovano odbio prijedlog tuženika za saslušavanje javnog bilježnika Borisa Godrižova iz [adresa] koji je solemnizirao sporni ugovor.

17. Iz naprijed navedenih razloga sud prvog stupnja je pravilnom primjenom članka 1111. i članka 1115. ZOO-a obvezao tuženu na isplatu utuženog iznosa na koji iznos je ista dužna platiti i zakonsku zateznu kamatu od dana izvršene preplate, jer je ista nesavjesni stjecatelj.

18. Žalitelj u žalbi iznosi svoje stajalište o valutnoj klauzuli i zastari kao i o uračunavanju manje plaćenih iznosa radi smanjenja utvrđenog iznosa preplate.

19. Sudska praksa je već zauzela stav o tome da sud nije dužan uzimati u obzir razdoblja utvrđenih "negativnih" vrijednosti odnosno manje uplaćenih rata od početnih.

20. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je obrazložio razloge prihvaćanja nalaza vještaka koji je sačinjen prema nalogu suda, a temeljem dokumentacije dostupne vještaku, isti je utvrdio tečajnu razliku za CHF koju je tuženik primjenjivao prilikom plaćanja svakog anuiteta, pa i ovaj drugostupanjski sud prihvaća nalaz vještaka kao stručan i objektivan.

Tuženik nije imao prigovora na matematički izračun vještaka, nije tražio saslušanje vještaka već je samo isticao da je vještačenje trebalo provesti na način da se za izračun koristi promjenjiva kamatna stopa koju je tuženik koristio za kunske kredite, a ne po početnoj otplatnoj stopi predmetnog ugovora, što je u suprotnosti sa sudskom praksom u ovoj vrsti sporova.

21. Tuženik osim prijedloga za saslušanje javnog bilježnika i naprijed navedenog svjedoka za kojeg tijekom postupka nije sudu dostavio nužne podatke o svjedoku, nije sudu predlagao druge dokaze na okolnosti eventualnih pregovora oko zaključenja spornog ugovora, pa je prvostupanjski sud osnovano temeljem predmetnog ugovora o kreditu i iskaza tužitelja kao stranke zaključio da je sporni ugovor tužitelj sklopio kao fizička osoba i za vlastite potrebe u svrhu adaptacije kuće, te da tužitelj nije obavljao nikakvu samostalnu poslovnu djelatnost pa da je uistinu riječ o potrošačkom ugovoru.

22. Odluka o parničnom trošku utemeljena je na članku 154. stavak 1. u vezi sa člankom 155. ZPP-a kao i odvjetničkom Tarifom, te s obzirom na vrijednost predmeta spora, a ista je jasno i dovoljno obrazložena, pa niti u tom dijelu žalba tuženika nije osnovana.

23. Temeljem svega navedenog i članka 368. stavak 1. ZPP-a žalba je odbijena, a prvostupanjska presuda i rješenje potvrđeni.

Vukovar, 27. svibnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Vesna Vrkić Perak