Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Ulica plemića Borelli 9
Poslovni broj: Gž-12/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zadru, po sutkinji Katiji Hrabrov, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja UŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Ani Šutalo, odvjetnici u Valpovu, Osječka 8, protiv tuženika ABC, društvo za financiranje d.o.o., [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćniku Marku Kallayu, odvjetniku u Zagrebu, Ilica 1A/III, radi ništetnosti i dr., odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu, poslovni broj P-1086/2021-12 od 2. studenog 2023., dana 27. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja UŠ kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu, poslovni broj P-1086/2021-12 od 2. studenog 2023.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:
„l. Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu oglašava se stvarno nenadležnim za daljnje postupanje u ovom parničnom predmetu.
ll. Po pravomoćnosti ovog rješenja predmet će se s cijelim spisom ustupiti Trgovačkom sudu u Zagrebu, kao stvarno i mjesno nadležnom sudu."
2. Protiv citiranog rješenja žalbu je izjavio tužitelj pobijajući ga zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se žalba uvaži, pobijano rješenje preinači na način da se istaknuti prigovor stvarne mjesne nenadležnosti odbije kao neosnovan. U žalbi ističe da su pred sudom prvog stupnja počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 2. st. 2., čl. 34.b i čl. 377. Zakona o parničnom postupku, kao i ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. istoga Zakona, jer je bez valjane osnove sud odbio odlučivati o zahtjevu za koji je nadležan, a pritom nije iznio argumentirane, valjane i objektivno prihvatljive razloge. Ističe kako činjenica što je u vrijeme zaključenja ugovora tužitelj bio obrtnik ne utječe na stvarnu nadležnost prvostupanjskog suda da postupa u predmetu, jer niti je tužitelj u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora bio pravna osoba, a niti je predmet ugovora povezan sa djelatnošću sa kojom se tužitelj u vrijeme sklapanja ugovora bavio. Pobijani ugovor zaključen je u tuženikovoj podružnici u Osijeku, pa čak i da se radi o sporu između pravne osobe i obrtnika koji je u vezi s djelatnošću koju oba sudionika obavljaju, ne bi bio mjesno nadležan Trgovački sud u Zagrebu već eventualno Trgovački sud u Osijeku. Sud prvog stupnja nije u smislu odredbe čl. 354. st. 1. povezano s odredbom čl. 338. st. 4. Zakona o parničnom postupku naveo razloge iz kojih ne prihvaća stavove tužitelja o stvarnoj i mjesnoj nadležnosti, nego se umjesto toga neosnovano poziva na odredbu čl. 3. st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju. Prigovor tuženika predstavlja zlouporabu prava u postupku u smislu odredbe čl. 3. st. 3. Zakona o parničnom postupku, koju je sud prvog stupnja trebao i bio obvezan spriječiti. Postupljeno je i suprotno stavu iz ukidne odluke Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-278/2022 od 14. rujna 2022.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Pobijanim rješenjem sud prvog stupnja, pozivom na odredbe čl. 17. st. 1. u vezi čl. 21. st. 1. i čl. 34.b toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP), a s obzirom da je spor nastao između tuženika, kao pravne osobe i tužitelja, kao vlasnika obrta, oglasio se stvarno nenadležnim za postupanje u predmetnom parničnom postupku te odredio da će se po pravomoćnosti donesenog rješenja predmet ustupiti Trgovačkom sudu u Zagrebu kao stvarno i mjesno nadležnom trgovačkom sudu.
6. Iz spisa predmeta proizlazi da je između tuženika, kao davatelja leasinga i frizerskog salona "...", vlasnika UŠ, kao korisnika leasinga, zaključen 5. rujna 2006. Ugovor o operativnom leasingu motornog vozila HR/0342877-s, dakle, sporni ugovor je zaključen između pravne osobe i obrtnika, u kojem slučaju je propisana nadležnost trgovačkih sudova.
7. Naime, odredbom čl. 34.b toč. 1. ZPP propisano je da trgovački sudovi u parničnom postupku u prvom stupnju sude u sporovima između pravnih osoba, u sporovima između pravnih osoba i obrtnika; u sporovima između obrtnika uključujući i sporove između trgovaca pojedinaca, ako se radi o sporu u vezi s njihovom djelatnošću, osim ako nije riječ o sporovima u kojima prema ovom Zakonu uvijek sude općinski sudovi (čl. 34. st. 1.), odnosno ako nije riječ o sporovima za koje je zakonom utvrđena nadležnost nekoga drugog suda.
8. Prema tome, u odnosu na žalbene navode tužitelja kako u konkretnom slučaju ne bi bio stvarno nadležan trgovački sud, jer da tužitelj u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora nije bio pravna osoba, a niti je predmet ugovora povezan sa djelatnošću sa kojom se tužitelj u vrijeme sklapanja ugovora bavio, valja reći kako prava i obveze stranaka potječu iz Ugovora o operativnom leasingu motornog vozila, koji je tužitelj sa tuženikom, kao pravnom osobom, zaključio kao obrtnik, dakle, predmet ugovora povezan je sa djelatnošću sa kojom se tužitelj u vrijeme sklapanja ugovora bavio.
9. Osim toga, iz navedenog proizlazi i da je u obrt tužitelja u vrijeme njegova trajanja u svakom slučaju unesena imovina u vrijednosti isporučenog motornog vozila od strane tuženika.
10. Obrtnik, u smislu odredbe čl. 36. st. 1. Zakona o obrtu ("Narodne novine", br. 143/2013, 127/2019 i 41/2020) odgovara za obveze obrta cjelokupnom svojom imovinom, a prestankom obrta nisu prestale obveze obrtnika kao fizičke osobe, već on i dalje odgovara za obveze nastale u obavljanju obrta, slijedom čega i za potraživanja tužitelja prema tuženiku, koja su nastala iz obrta, sudi trgovački sud sukladno čl. 34.b toč. 1. ZPP.
11. Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP, odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje suda prvog stupnja.
Zadar, 27. svibnja 2025.
Sutkinja
Katija Hrabrov