Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-1102/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu Josipu Grubišiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ZDZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mirko Kovač, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Zagreb, Zagreb, Kišpatićeva 12, OIB 46377257342, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu od 24. svibnja 2023., poslovni broj Pr-166/2022-81, 27. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje pobijana presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu od 24. svibnja 2023., poslovni broj Pr-166/2022- 81 u toč. I. izreke u dosuđujućem dijelu od 389,37 eur kao i u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici trošak postupka od 1.265,43 eur/9.534,37 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici 685,39 eur[1] /5.164,08 kn bruto s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako je pobliže određeno u toč. I. izreke, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima te je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak postupka od 1.265,43 eur/9.534,37 kn. Pod toč. II. izreke je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu 153,76 kn zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama.

2. Protiv dijela navedene presude u toč. I. izreke sadržajno za 389,37 eur (razdoblje od 3. do 11. mjeseca 2013.) kao i protiv odluke o troškovima postupka iz toč. I. izreke, tuženik je podnio žalbu zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. (čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP) i čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22 u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Tuženik traži troškove žalbenog postupka.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće za razdoblje od ožujka 2013. do listopada 2015.

5. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer je izreka prvostupanjske presude razumljiva te se može ispitati, a presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama.

6. U žalbenom postupku sporna je pravna osnova zahtjeva, način obračuna mjesečnog fonda (radnih) sati, a posljedično i isplata razlike plaće za prekovremeni rad za razdoblje prije 1. prosinca 2013., odnosno za razdoblje u kojem je na snazi bio Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 88/2013, 143/2013, dalje: KU 88/2013).

7. U prvostupanjskom postupku sud je donio presudu u ovoj pravnoj stvari posl. br. Pr-2748/2018 od 25. studenog 2019. kojom je tužiteljici dosuđeno 8.029,80 kn s osnove razlike plaće, sve sa pripadajućim zateznim kamatama, a ista je potvrđena drugostupanjskom presudom. Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem posl. br. Rev-424/2021 od 13. listopada 2021. ukinuo drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu u dijelu dosuđenog iznosa od 5.317,84 kn sa uputom da se osnovanost tužbenog zahtjeva u ponovljenom postupku raspravi za razdoblje do 21. prosinca 2015. primjenom Zaključka 148., a nakon 21. prosinca 2015. primjenom Zaključka 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora.

8. Tuženik u žalbi prigovara da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo za razdoblje od 03/2013 do 11/2013 kad u primjeni nije Zaključak 148. jer da se isti odnosi isključivo na Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" 143/13, 96/15, dalje: KU 143/13) koji je u primjeni od 1. prosinca 2013.

9. Naime, Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 donijelo je na 30. sjednici zaključak broj 169., u kojem je zauzet stav da zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora, a Izmijenjeni zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene.

10. Kako je Zaključak 148. u kojem je zauzet stav da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati, donesen nakon 1. prosinca 2013., u pravu je tuženik da se isti odnosi na KU 143/13, a ne na KU 88/13, ali je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo jednako odlučiti.

11. Kako ne postoje tumačenja Zajedničkog povjerenstva mjesečnog fonda (radnih sati) za KU 88/13, potrebno je izravno primijeniti odredbu čl. 58. st. 9. KU 88/2013 koja definira način izračuna i posljedično način obračuna dodataka.

12. Odredbom čl. 58. st. 9. KU 88/13 je određeno da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati. Umjesto uvećanja plaće po osnovi prekovremenog rada iz stavka 1. podstavka 4. ovoga članka poslodavac može predložiti radniku korištenje slobodnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 minuta za utvrđivanje ukupnog broja sati i slobodnih dana).

12.1. U pogledu spornog pitanja trebaju li se blagdan ili neradni dan ubrojiti u redovnu mjesečnu satnicu za razdoblje do 1. prosinca 2013., valja ukazati da način formiranja mjesečnog fonda radnih sati je na bazi 40-satnog radnog tjedna, odnosno mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati, pri čemu broj radnih sati mora biti jednak za sve radnike, neovisno rade li u jednakom rasporedu vremena na bazi 40-satnog tjedna ili u nejednakom radnom vremenu.

12.2. U tom smislu je zanemarena činjenica da je tuženik tužiteljici za 2013. godinu obračunavao plaću na osnovu mjesečnog fonda sati, a ne mjesečnog fonda radnih sati, a što je vidljivo iz evidencije rada. Navedeno ima za posljedicu da će radnici koji rade na bazi 40-satnog radnog tjedna, u slučaju da blagdan pada od ponedjeljka do petka, imati plaćeni neradni dan te će ostvariti mjesečni fond sati iako nisu radili na blagdan.

12.3. S druge strane, radnici koji rade u nejednakom rasporedu će imati obvezu ostvariti isti mjesečni fond sati, unatoč tome što će raditi na blagdan koji se za radnike na bazi 40-satnog radnog tjedna smatra neradnim danom. Zbog takvog obračuna mjesečnog fonda sati, radnici koji rade u nejednakom rasporedu, odnosno smjenama, su stavljeni u nepovoljan položaj u odnosu na primjenu odredbi čl. 58. st. 9. KU 88/13 jer moraju odraditi više radnih sati (ako se radi o mjesecu u kojem neradni dan pada od ponedjeljka do petka) od onih radnika koji rade u rasporedu na bazi 40-satnog radnog tjedna.

12.4. Osim toga, upravo je Zaključak 148. koji se primjenjuje na razdoblje poslije 1. prosinca 2013. do 21. prosinca 2015. definirao izračun mjesečnog fonda radnih sati, kako je to obrazloženo u točki 14. ovog obrazloženja.

13. Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka (list 296 spisa) kao i obračunskih lista plaća (list 304-319) razvidno je da je tužiteljici ne samo da je pogrešno izračunat mjesečni fond radnih sati za 2013. godinu već i postoje manje obračunati sati (prekovremenog) rada u obračunskoj listi u odnosu na evidenciju rada (list 296 spisa) za mjesece u kojem blagdani nisu padali na dane od ponedjeljka do petka. Iz navedenog razloga je tužiteljici valjalo priznati kao prekovremeni rad ukoliko je ostvarila više sati rada od mjesečnog fonda radnih sati.

14. Nadalje, čl. 58. st. 1. KU 88/13 propisano je da se osnovna plaća radniku uvećava za rad noću 40%, za rad subotom 25 %, za rad nedjeljom 35 %, za prekovremeni rad 50%, za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u dvokratnom radu, u smjenskom radu ili u turnusima.

15. Odredbom čl. 59. citiranog KU 88/13 propisano je da za rad u dane blagdana i neradne dane utvrđene Zakonom o blagdanima i neradnim danima te za rad na Uskrs, radnik ima pravo na plaću uvećanu za 150%, a ako radnik na dan blagdana ili neradnog dana utvrđenog zakonom te na Uskrs radi u smjenskom radu u drugoj smjeni ili noću, plaća mu se dodatno uvećava za 10%, odnosno 40% za sate koje je na dan blagdana, neradnih dana, odnosno na Uskrs odradio u drugoj smjeni, odnosno noću.

16. Također, odredbom čl. 59. st. 4. KU 88/13 je propisano da sati odrađeni na blagdan, neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa ubrajaju se u redovitu mjesečnu satnicu, dok je čl. 59. st. 3. KU 88/13 propisano da primjena dodataka iz stavka 1. i 2. ovoga članka isključuje primjenu dodataka iz članka 58. ovoga Ugovora.

17. Prvenstveno valja reći da iz odredbe čl. 59. st. 3. KU 88/13 ne proizlazi da uvećanje plaće od 150% isključuje primjenu dodataka iz čl. 58. KU 88/13, odnosno uvećanje od 50% za prekovremeni rad. Naime, suprotno tumačenju tuženika, radi se o zabrani kumulacije dodataka tako da se radniku prizna 200% uvećanja za rad na blagdan, odnosno državni praznik, neovisno je li ostvario veći mjesečni fond sati, ali se ne isključuje i razmjerna kumulacija navedenih dodataka jer je moguće da radnik ostvari veći mjesečni fond radnih sati pored činjenice što je radio na blagdan, odnosno državni praznik.

18. Iz navedenog razloga, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev u cijelosti te je valjalo potvrditi prvostupanjsku presudu primjenom čl. 368. st.2. ZPP.

19. I odluka o troškovima postupka je pravilna (čl. 154. st. 1. ZPP), a što tuženik u žalbi ne prigovara određeno.

20. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 27. svibnja 2025.

Sudac:

Josip Grubišić