Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-795/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Sanje Joka Umićević, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća mr.sc. Iris Gović Penić, te članice vijeća Ines Kovačević, u pravnoj stvari tužitelja TB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Jošku Jurašinu, odvjetniku u Splitu, protiv tuženog Omladinski Vaterpolski klub Split, OIB: 33538801711, iz Splita, Mediteranskih igara 21, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-37/2024-12 od 11. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 27. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-37/2024-12 od 11. srpnja 2024. u dijelu točke I izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev te u točki II izreke u cijelosti.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Izreka prvostupanjske presude glasi:

"I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju s osnova neisplaćenih plaća ukupan iznos od 5.308,91 eura, sa zakonskim kamatama od 27. siječnja 2021., pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, dok se za više zatražen iznos od 1.061,79 eura, kao i zatražene zakonske zatezne kamate tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.125,00 eura, sa zakonskim kamatama koje teku od presuđenja do konačne isplate.”

2. Protiv te presude u dijelu kojim nije uspio u sporu žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku - dalje u tekstu ZPP (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 8/14 i 70/19, 80/22) i pogrešne primjene materijalnog prava.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i traži naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a kao niti one koje tuženik ističe u žalbi.

Prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Isto tako, sud prvog stupnja odlučio je u granicama zahtjeva tužitelja.

6. Sud prvog stupnja je i pravilno primijenio materijalno pravo.

7. U tužbi tužitelj navodi da su tužitelj i tuženik dana 3. lipnja 2019. u Splitu potpisali Ugovor o reguliranju međusobnih prava i obveza na način da je tuženik u obvezi isplaćivati tužitelju kao igraču tuženika za jednu natjecateljsku godinu koja traje 10 mjeseci po 12.000,00 kn mjesečno, a prema čl. 5. st. 1. t. 1. i 2. predmetnog Ugovora i to do svakog 10. u mjesecu za prethodni mjesec, dakle ukupno 120.000,00 kn. Tužitelj tvrdi da je za prva 4 mjeseca primio iznos od 32.000,00 kn, dok mu ostatak ugovorenog iznosa nije isplaćen.

8. Tužbeni zahtjev tužitelja sud prvog stupnja ocijenio je djelomično osnovanim iz sljedećih razloga.

8.1. U provedenom dokaznom postupku nije sporno:

- da je tužitelj bio u ugovornom odnosu sa tuženikom " igrač" temeljem Ugovora o reguliranju međusobnih prava i obveza od 3. lipnja 2019.,

- da je tuženik tužitelju isplatio iznos od 40.000,00 kn, odnosno 5.308,91 eura,

8.2. Kao sporno ostalo je za raspraviti:

- da li je osnovano i daljnje potraživanje tužitelja za iznos od 6.370,70 eura (48.000 kn), zajedno sa zatraženim zakonskim kamatama,

- da li je tužitelj kao igrač u klubu tuženika prestao trenirati i ispunjavati svoje obaveze odnosno da li je ispoštovao ugovor,

- da li su stranke ugovorile klauzulu rebus sic stantibus (promijenjene okolnosti).

9. Iz Ugovora o reguliranju međusobnih prava i obveza koji su stranke zaključile 3. lipnja 2019. proizlazi da je isti zaključen za sezonu 2019. -2020. Između ostalog ugovorena su prava i obveze stranaka (čl. 3. i 4.) dinamika plaćanja (čl. 5.) te trajanje i raskid ugovora (čl. 6.).

Prema čl. 3. toč.2., ugovora igrač je za igranje direktno odgovoran treneru momčadi Kluba za koji nastupa te predsjedništvu kluba. Za lakše kršenje odredbi čl. 3. st.1., ugovora predsjedništvo kluba može izreći: upozorenje, privremenu suspenziju, financijsku kaznu, dok kod težeg kršenja odredbi pored financijske krize može donijeti odluku o jednostranom raskidu ugovora sa igračem.

U toč. 6 istog članka ugovoreno je klub dužan u slučaju utvrđenja kakve povrede iz čl. 3. st. 1., ugovora u roku od tri dana od učinjene povrede, igrača pisanim putem obavijestiti o tome koju je ugovornu obvezu kada i na koji način povrijedio te mu ostaviti primjereni rok za iznošenje obrane pisanim putem.

Nakon što se igraču omogući iznošenje obrane, klub je dužan u daljnjem roku od tri dana donijeti odluku kojom će se konstatirati da li je igrač počinio povredu ugovora koja mu se stavlja na teret ili ne te istu odluku bez odgode dostaviti igraču pisanim putem.

U čl. 5. istog ugovora st. 1., 2. i 3., ugovoreno je da će se igraču ukupno isplatiti iznos od 80.000,00 kn po tri stavke, u 10 mjesečnih rata po 8.000,00 kn počevši od listopada 2019., (za mjesec rujan) do 1. kolovoza 2020. (za mjesec srpanj). U čl. 6. Ugovora toč.1., ugovoreno je da ugovor može prestati: istekom vremena na koji je zaključen, sporazumom ugovornih strana, te kršenjem odredbi iz čl. 3. st.1. ugovora i Pravilnika o pravima i dužnostima igrača prve momčadi. Prema st. 2., u slučaju sporazumnog raskida ugovora zaključenje sporazuma moraju potpisati obje ugovorne strane, jer zaključenjem ugovora cjelokupan pravni odnos, međusobna prava i obveze regulirana su isključivo ugovorom.

9. Iz iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka proizlazi da su se odnosi između stranaka poremetili kada su počele veće poteškoće oko isplata ugovorenih naknada, što se kod tuženika redovito događalo u 1. i 2. mjesecu, tada da se tužitelj počeo praktički manje zalagati na treningu, a što je kulminiralo suspenzijom i to poslije utakmice koja se odigrala dana 29. veljače 2020. To je potvrdio i tužitelj u svom iskazu navodeći da mu je trener rekao da ne računa na njega.

10. Pravilno sud prvog stupnja zaključuje da tuženik nije postupio sukladno čl. 3. toč. 6. ugovora jer nije dostavljen dokaz da se proveo postupak koji je ugovoren, a niti da je temeljem istog došlo do raskida ugovora bilo sporazumno ili jednostrano zbog povreda iz čl. 3. ugovora.

Stoga je pravilan zaključak suda prvog stupnja da su sukladno čl. 6. ugovora cjelokupan pravni odnos, međusobna prava i obveze regulirana isključivo ugovorom, slijedom čega je tuženik dužan sukladno preuzetim ugovornim obvezama isplatiti tužitelju i daljnji iznos od 40.000,00 kn, koji nije dokazao da je isplatio, pa niti djelomično u bonovima. Naime, tuženik je bio dužan isplatiti ukupno 80.000,00 kn, dok je isplatio iznos od 40.000,00 kuna, a isplatu preko tog iznosa nije dokazao.

11. Tuženik u ovom postupku također nije dokazao niti to da su svi ugovori raskinuti, pa i tužiteljev, zbog epidemije Covida, kako navodi u odgovoru na tužbu, jer o tome nema pisane dokumentacije.

12. U odnosu na žalbene navode tuženika treba dodati da je tužitelj predmetnim ugovorom dokazao postojanje obveze tuženika, dok je na tuženiku bio teret dokaza da je svoju obvezu podmirio u cijelosti, a što tuženik nije učlinio.

Okolnost da je tužitelj u postupku pokušaja postizanja nagodbe s tuženikom bio spreman pristati na isplatu manjeg iznosa od onog koji mu je dosuđen ne može utjecati na pravo tužitelja koje mu pripada temeljem sklopljenog ugovora. Isto tako, ako su se drugi igrači suglasili da im se isplati manji iznos od onog koji je ugovoren, to ne daje pravo tuženiku da umanji svoju obvezu prema tužitelju koji na takvo smanjenje nije pristao.

13. Dakle, pravilno je sud prvog stupnja prihvatio tužbeni zahtjev za iznos od 5.308,91 eura (40.000,00 kn) sa zateznom kamatom po stopi sukladno čl. 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 140/15. i 60/16., 114/22., Uredba 156/22), a za koji iznos je utvrđeno da tužitelju nije isplaćen. Tužitelju zatezne kamate pripadaju od kolovoza 2020. do kada je njakasnije ugovoreni iznos trebao biti isplaćen. No, kako je tužitelj tražio od kasnijeg datuma, pravilno je sud prvog studa odluku donio u okviru postavljenog zahtjeva tužitelja.

14. Neosnovano tuženik osporava i odluku o troškovima postupka. Naime, sud prvog stupnja je tužitelju priznao pravo na naknadu troškova u omjeru od 50%, a ne u cijelosti, dok odbijanje dijela zateznih kamata nije od utjecaja na odluku o troškovima postupka, u okolnostima kada je tužitelj s visinom zahtjeva uspio u omjeru od 50% koliko je sud prvog stupnja tužitelju i priznao.

14.1. Pri tome posebno treba dodati da je sud prvog stupnja na štetu tužitelja pogrešno izračunao omjer tužiteljevog uspjeha u sporu jer je tužitelj u odnosu na osnov uspio u cijelosti, dok u odnosu na visinu nije uspio u cijelosti pa je omjer uspjeha u sporu trebao biti drugačije izračunat primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a na način da se uspjeh s osnovom odmjeri kao uspjeh od 100%, a uspjeh s visinom kao uspjeh od 50 %, pa zatim zbroj tih omjera uspjeha (150) je trebalo prodijeliti s 2, čime bi omjer uspjeha tužitelja u sporu bio 75%, a ne 50%. Međutim, kako se tužitelj nije žalio, ova okolnost je neodlučna za ishod ovog spora.

15. Slijedom navedenoga, prvostupanjska je presuda u pobijanom dijelu potvrđena primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a.

16. Zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu odbijen je primjenom čl. 155. ZPP-a jer taj trošak nije bio potreban za vođenje spora.

U Zagrebu, 27. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Sanja Joka Umićević