Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-520/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Sabine Dugonjić kao predsjednice vijeća, Vedrana Medakovića univ.spec.iur., kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Josipa Grubišića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Predragu Kraliku, odvjetniku iz Bjelovara, protiv tuženika Republike Hrvatske - Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene izjavljene protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovnog broja Pr-924/2020-33 od 26. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 27. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 924/2020-33 od 26. travnja 2024. te se sudi:

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:

„I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj -za Ministarstvo obrane da tužitelju DK, na ime razlike plaće isplati bruto iznos od 4.012,02 eura (slovima: četiritisućedvanaest eura dva centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosim (NN 35/05) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine do isplate, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom:

-na iznos od 14,45 eura od 15.11.2014. godine

-na iznos od 137,65 eura od 15.12.2014. godine

-na iznos od 106,79 eura od 15.02.2015. godine

-na iznos od 117,47 eura od 15.03.2015. godine

-na iznos od 106,79 eura od 15.04.2015. godine

-na iznos od 102,48 eura od 15.05.2015. godine

-na iznos od 83,63 eura od 15.06.2015. godine

-na iznos od 50,70 eura od 15.07.2015. godine

-na iznos od 9,29 eura od 15.08.2015. godine

-na iznos od 19,21 eura od 15.09.2015. godine

-na iznos od 118,12 eura od 15.10.2015. godine

-na iznos od 59,33 eura od 15.12.2015. godine

-na iznos od 38,18 eura od 15.01.2016. godine

-na iznos od 36,73 eura od 15.02.2016. godine

-na iznos od 68,94 eura od 15.03.2016. godine

-na iznos od 14,76 eura od 15.04.2016. godine

-na iznos od 46,45 eura od 15.05.2016. godine

-na iznos od 61,49 eura od 15.06.2016. godine

-na iznos od 17,80 eura od 15.07.2016. godine

-na iznos od 14,13 eura od 15.08.2016. godine

-na iznos od 21,15 eura od 15.09.2016. godine

-na iznos od 104,64 eura od 15.10.2016. godine

-na iznos od 27,69 eura od 15.11.2016. godine

-na iznos od 86,30 eura od 15.12.2016. godine

-na iznos od 26,97 eura od 15.01.2017. godine

-na iznos od 88,58 eura od 15.02.2017. godine

-na iznos od 38,42 eura od 15.04.2017. godine

-na iznos od 98,04 eura od 15.05.2017. godine

-na iznos od 13,16 eura od 15.06.2017. godine

-na iznos od 97,93 eura od 15.07.2017. godine

-na iznos od 52,32 eura od 15.10.2017. godine

-na iznos od 63,97 eura od 15.11.2017. godine

-na iznos od 48,57 eura od 15.01.2018. godine

-na iznos od 28,05 eura od 15.04.2018. godine

-na iznos od 10,32 eura od 15.11.2014. godine

-na iznos od 98,32 eura od 15.12.2014. godine

-na iznos od 76,28 eura od 15.02.2015. godine

-na iznos od 83,91 eura od 15.03.2015. godine

-na iznos od 76,28 eura od 15.04.2015. godine

-na iznos od 109,80 eura od 15.05.2015. godine

-na iznos od 89,60 eura od 15.06.2015. godine

-na iznos od 54,32 eura od 15.07.2015. godine

-na iznos od 9,95 eura od 15.08.2015. godine

-na iznos od 20,58 eura od 15.09.2015. godine

-na iznos od 126,56 eura od 15.10.2015. godine

-na iznos od 63,57 eura od 15.12.2015. godine

-na iznos od 40,90 eura od 15.01.2016. godine

-na iznos od 39,35 eura od 15.02.2016. godine

-na iznos od 73,86 eura od 15.03.2016. godine

-na iznos od 15,81 eura od 15.04.2016. godine

-na iznos od 49,76 eura od 15.05.2016. godine

-na iznos od 65,88 eura od 15.06.2016. godine

-na iznos od 19,07 eura od 15.07.2016. godine

-na iznos od 15,13 eura od 15.08.2016. godine

-na iznos od 22,66 eura od 15.09.2016. godine

-na iznos od 112,11 eura od 15.10.2016. godine

-na iznos od 29,66 eura od 15.11.2016. godine

-na iznos od 92,46 eura od 15.12.2016. godine

-na iznos od 28,89 eura od 15.01.2017. godine

-na iznos od 94,90 eura od 15.02.2017. godine

-na iznos od 41,16 eura od 15.04.2017. godine

-na iznos od 105,04 eura od 15.05.2017. godine

-na iznos od 14,10 eura od 15.06.2017. godine

-na iznos od 104,92 eura od 15.07.2017. godine

-na iznos od 56,06 eura od 15.10.2017. godine

-na iznos od 68,54 eura od 15.11.2017. godine

-na iznos od 52,04 eura od 15.01.2018. godine

-na iznos od 30,05 eura od 15.04.2018. godine pa sve do isplate, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.952,95 eura s pripadajućim zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, prema stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena počev od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku 15 dana.“

2. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 900,00 €, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove žalbenog postupka u zatraženom iznosu od 199,00 €, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom razlike plaće u bruto iznosu od 4.012,02 €, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedinačno navedene mjesečne iznose dospjele od studenog 2014. do travnja 2018. ( točka I. izreke ) te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.952,95 € ( točka II/ izreke).

2. Protiv navedene presude pravodobnu žalbu podnosi tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. - 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05,

02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), s prijedlogom da drugostupanjski sud usvoji žalbu i odbije tužitelja sa tužbenim zahtjevom u cijelosti, podredno ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu, polazeći od pravilnosti prvostupanjskog utvrđenja, tužitelj predlaže žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu te potvrditi pobijanu presudu.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja kao djelatne vojne osobe, usmjeren na isplatu razlike plaće temeljem dodatka za posebne uvjete vojne službe, na ukupno stvarno ostvareni radni angažman, u periodu od listopada 2014. do travnja 2018..

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje drugostupanjski sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

7. Međutim, osnovan je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava ( čl. 356. ZPP-a), pri čemu prvostupanjski sud kod donošenja prvostupanjske odluke nije uzeo u obzir izvedene dokaze koji se nalaze u spisu, a na koje je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu ( čl. 373 a st. 1. toč. 2. ZPP-a).

8. Naime, prvostupanjski sud u postupku utvrđuje da je tužitelj djelatna vojna osoba te polazeći od zahtjeva za isplatom razlike u plaći između iznosa koji je primio te iznosa koji bi mu pripadao da mu je tuženik dodatak za posebne uvjete vojne službe obračunao i platio temeljem stvarne radne angažiranost, uz poziv na odredbe čl. 155., 136. i 139. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09, 124/09, te 73/13, 75/15 i 50/16,), odredbe Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine" broj: 33/14, 41/14, 53/14, 114/14 i 72/15, u daljem tekstu: Pravilnik/14) i odredbe Odluke o rasporedu radnog vremena ("Narodne novine" broj: 66/14, 23/15, 84/15, 106/17, 39/18, 46/18 u daljnjem tekstu: Odluka/14), utvrđuje da tužena usprkos efektivno ostvarenom radnom angažmanu tužitelja i ukupno isplaćenoj plaći, nije vršila obračun dodatka za posebne uvjete vojne službe na ukupno odrađene sate rada, nego je isplatu predmetne naknade vršila u umanjenom iznosu.

9. Prvostupanjski sud potom pozivajući se na navedene propise, zaključuje da tužitelj ima pravo na utuženu razliku plaće prema nalazu i mišljenju financijsko- knjigovodstvenog vještaka, u razdoblju od 21. listopada 2014. do 31. ožujka 2018. u iznosu od 3.044,83 EUR, od kojega iznosa se 1.540,80 EUR odnosi na dodatak za vojnu službu, a 1.504,03 EUR na dodatak za otežane uvjete rada, obračunat za iznos posebnog dodatka za vojnu službu za povećani rad na temelju stvarnog rada provedenog na straži i dežurstvu.

10. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva nije pravilan, a kako osnovano ističe tuženik u žalbi.

11. Prije svega valja ukazati da je u prvostupanjskom postupku proveden dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po imenovanom i ovlaštenom vještaku Ručević vještačenja d.o.o. ( str. 288 – 292 spisa).

12. Imenovani vještak je u sklopu provedenog vještačenja prvenstveno iznio mišljenje koje prvostupanjski sud ne spominje u obrazloženju pobijane odluke, i prema kojem je tužena tužitelju, u utuženom razdoblju, dodatak za vojnu službu i otežane uvjete rada obračunavala u skladu s važećim propisima, odnosno u postotku od osnovice za obračun plaće, prema dužnosti djelatne vojne osobe, u kojem smislu vještak ne pronalazi postojanje razlike plaće za isplatu.

13. Tek nakon što je vještak jasno i nedvosmisleno ukazao na činjenicu prema kojoj je tuženica u utuženom periodu tužitelju obračunavala plaću u skladu s važećim propisima, te mišljenje o ne postojanju razlike u pogledu isplate plaće tužitelju, vještak daje izračun temeljem dokaznog prijedloga tužitelja i njegova stajališta o razlici plaće temeljem stvarne radne angažiranosti.

14. S obzirom na različita stajališta stranaka, u ovom postupku je sporno da li je tužitelju kao djelatnoj vojnoj osobi pravilno obračunata plaća za utuženi vremenski period, pri čemu isti smatra da mu poslodavac treba obračunati i platiti dodatak za posebne uvjete vojne službe temeljem stvarne radne angažiranosti odnosno na sve sate koje je faktično odradio van redovnog radnog vremena.

15. U tom smislu valja ukazati da djelatne vojne osobe temeljem čl. 139. st. 1. do 4. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ 73/13, 75/15, 50/16, 30/18 i 125/19 – dalje u tekstu: ZSOS) koji se primjenjuje na sporni period, ostvaruju pravo na isplatu različitih dodataka, pri čemu se oni utvrđuju u postotku od osnovice za obračun plaće ( čl. 139. st. 5. ZSOS ).

16. Nadalje, odredbom čl. 155. ZSOS je propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, subotom, nedjeljom, blagdanom, neradnim danom, stanju pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke za vojnu službu u skladu s člankom 139. tog Zakona.

17. Odredba čl. 155. ZOSOS-a predstavlja jasan, razumljiv i nedvosmislen pravni propis koji djelatnim vojnim osobama isključuje mogućnost prava na uvećanje plaće za oblike rada izvan redovnog radnog vremena i pripadajućih dodataka.

18. Navedeno je posljedica kako specifičnosti poslova i radnih mjesta djelatnih vojnih osoba, tako i načela stalne spremnosti regulirane odredbom čl. 4. st. 1. ZOSOS i prema kojoj se djelatne vojne osobe osposobljavaju za obavljanje dužnosti i poslova na koje su raspoređeni ili imenovani, odnosno upućeni, poslova opasnih za život i zdravlje te poslova na kojima su izloženi rizicima, pri čemu nisu u mogućnosti birati dužnosti i mjesta službe i dužni su u svakom trenutku biti dostupni za obavljanje dužnosti i poslova. Uz navedeno, pripadnici Oružanih snaga dužni su obavljati dužnosti i postavljene zadaće u Oružanim snagama i izvan njih na dužnostima i poslovima na koje su raspoređeni ili imenovani, odnosno upućeni ( čl. 4. st. 2. ZOSOS-a).

19. Da djelatnim vojnim osobama ne pripada prava na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, subotom, nedjeljom, blagdanom, neradnim danom, stanju pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke za vojnu službu u skladu s člankom 139. ZSOS-a, proizlazi i iz toč. IV. Odluke o rasporedu radnog vremena ("Narodne novine" broj 66/14 – dalje: Odluka) kao podzakonskog akta koji regulira predmetnu materiju, dok su temeljem točke V. i VII. Odluke djelatne vojne osobe obvezne po zapovjedi ili nalogu zapovjedne osobe raditi dulje od redovnog radnog vremena zbog potreba službe, a sati rada koje odrade dulje od redovnog radnog vremena se preraspodjeljuju u skladu sa točkom VI. navedene Odluke.

20. Dakle, kako tužitelj kao djelatna vojna osoba ostvaruje pravo na dodatak za vojnu službu u smislu odredbe čl. 139. st. 3. ZOSOS-a, pri čemu nije sporno da mu je taj dodatak i isplaćen, a odredbom čl. 155. ZOSOS-a je isključena mogućnost obračuna i isplate uvećane plaće po tim osnovama za stvarno određene sate rada, to tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu po utuženoj pravnoj osnovi nije osnovan.

21. Navedeno stajalište potvrđuje i praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji je presudom broj Rev-1231/2024-2 od 28. siječnja 2025., odgovarajući na pitanje istovjetno spornom u ovom postupku, dao sljedeći odgovor:

Sukladno odredbi čl. 139. u vezi čl. 155. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, te čl. 4. Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće pripadnika oružanih snaga, te odredbama iz toč. II. i IV. Odluke o rasporedu radnog vremena, djelatnoj vojnoj osobi dodatke za posebne uvjete vojne službe, koji se dodatak nominalno utvrđuje u postotku od osnovice za obračun plaće, moraju se obračunati samo za redovno radno vrijeme.“

22. Slijedom iznesenog je primjenom čl. 373 a st. 1. točke 2. ZPP-a valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, budući je bitne činjenice u pogledu pravilnog obračuna plaće tužitelja moguće utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome što prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke nije uzeo u obzir provedeni dokaz financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem u dijelu kojim je utvrđeno da je tužena tužitelju, u utuženom razdoblju, pravilno i u skladu sa važećim propisima obračunavala dodatak za vojnu službu i otežane uvjete rada.

23. Obzirom na izmijenjen uspjeh stranaka u parnici, to je temeljem čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP, valjalo preinačiti i odluku o troškovima postupka koja o njemu ovisi, a koja je sadržana u točki II. pobijane presude.

24. Kako je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen, a tuženik je u cijelosti uspio u parnici, to istom temeljem odredbi čl. 154. st. 1., 155., 163. i 164. st. 1. ZPP-a te prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/2023, u nastavku: Tarifa ), i zahtjevu za naknadom troškova ( str. 340 spisa ) pripada pravo na nagradu i naknadu troškova u ukupnom iznosu od 900,00 €, a koji se odnose na:

- trošak sastava odgovora na tužbu temeljem Tbr. 8.1. Tarife u visini od 100 bodova odnosno 200,00 €,

- trošak pristupa na ročište 4. travnja 2024. na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari temeljem Tbr. 9.1. Tarife u iznosu od 200,00 €,

- trošak pristupa na ročišta 18. rujna 2020., 12. ožujka 2021. i 16. rujna 2021., na kojima se raspravljalo samo o procesnim pitanjima, u iznosu od po 100,00 € za svako, ukupno 300,00 € po toj osnovi,

- trošak sastava obrazloženog podneska od 21. ožujka 2024. u iznosu od 200,00 € temeljem Tbr. 8.1. Tarife.

25. Tuženiku su temeljem čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 154. st. 1. i 163. ZPP-a dosuđeni i troškovi žalbenog postupka s osnove troška sastava žalbe u zatraženom iznosu od 199,00 € temeljem Tbr. 10.1 Tarife, uzimajući pri tome u obzir činjenicu prema kojoj sud i u odnosu na troškove postupka odlučuje u granicama postavljenog zahtjeva ( čl. 2. st.1. i 164. st. 1. ZPP-a ).

U Zagrebu 27. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Sabina Dugonjić