Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-852/2021-8

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Tihane Marije Miladin, suca izvjestitelja i člana vijeća Ivice Veselića i članice vijeća Vlatke Paškvalin Bošković, u pravnoj stvari tužiteljice- protutuženice NEZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Mihaeli Vilus, odvjetnici iz Zagreb, protiv tuženika-protutužitelja SDA Croatia d.o.o., iz Zagreba, Buzinski prilaz 10, OIB: 72915630881, zastupanog po punomoćniku Jadranki Orešković, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu i po protutužbi radi sudskog raskida ugovora o radu, odlučujući o žalbi tuženika- protutužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 4531/2018-32 od 25. veljače 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 27. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 4531/2018-32 od 25. veljače 2021. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Nova glavna rasprava održat će se pred drugim sucem pojedincem.

III. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena Odluka o redovitom otkazu od 21.06.2018. kojom je tuženik otkazao tužiteljici Ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj. 151110/RO-01-4/2006 od 19.05.2006. s Dodacima ugovora od 03.05.2007. i 09.04.2009., te da tužiteljici nije prestao radni odnos kod tuženika.

II Nalaže se tuženiku trgovačkom društvu SDA Croatia d.o.o., [adresa], vratiti tužiteljicu TEZ iz [adresa], na rad , na poslove "rukovoditelja Sektora gospodarstva i nabave" ili na drugo odgovarajuće radno mjesto, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku SDA Croatia d.o.o. naknaditi tužiteljici NEZ parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 25. veljače 2021. pa do isplate,po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

IV Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:

"Raskida se Ugovor o radu sklopljen između tužiteljice NEZ iz [adresa] i tuženika SDA Crotia d.o.o. sa sjedištem u [adresa], sa danom donošenja prvostupanjske presude.",

kao neosnovan."

2. Tuženik se žali protiv navedene presude zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 12/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), s prijedlogom da ovaj viši sud preinači pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda uz naknadu troška žalbe, podredno ukine tu presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Žalba je osnovana.

4. Sud prvoga stupnja počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke. 11. i 12. ZPP-a, a na koju povredu određeno ukazuje žalitelj.

5. Pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, budući su u presudi nejasni i proturječni razlozi o odlučnim činjenicama. Također, presudom je prekoračen tužbeni i protutužbeni zahtjev.

6. Prije svega valja naglasiti da sud izvedene dokaze prosuđuje po slobodnom uvjerenju, ali je dužan stečeno uvjerenje opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima, da bi se moglo provjeriti ima li takvo uvjerenje pravnu i činjeničnu osnovu u provedenim dokazima, što u konkretnom slučaju nije učinjeno.

7. Također, za naglasiti je da sukladno odredbi članka 5. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj: 28/13., 148/13., 33/15., 56/15.), sudovi sude na temelju Ustava, međunarodnih ugovora, zakona i drugih važećih izvora prava.

8. Nadalje, sud prvog stupnja će u obrazloženju odluke izložiti zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile, koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio; sud će posebno navesti koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka. Također, koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

8.1. Dakle, da bi mogao donijeti određenu odluku, sud treba utvrditi da postoje pravnom normom predviđene pravno relevantne činjenice. Svoj zaključak o postojanju tih činjenica može formirati na različite načine: (1.) na temelju pravomoćnih odluka i s njima po učinku izjednačenih javnih isprava - u granicama u kojima bi se uz te odluke vezala neoboriva predmnjeva o njihovu postojanju, (2.) primjenom pravila o općepoznatim činjenicama (članak 221. stavak 4. ZPP), (3.) primjenom presumptivnih pravila (članak 221. stavak 3. ZPP) i (4.) pravila o priznanju činjenica (članak 221. stavak 1. i 2. ZPP), (5.) dokazivanjem korištenjem drugih dokaznih sredstava pored onih navedenih pod (1.) te (6.) primjenom pravila o teretu dokazivanja (članak 221.a ZPP).

9. Sud prvog stupnja donio je pobijanu odluku ne poštujući odredbe Zakona o parničnom postupku, a time je doveo u pitanje opće jamstvo poštenog postupka iz članka 6. stavka 1. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj: 18/1997., 6/1999., 14/2002., 13/2003., 9/2005., 1/2006., 2/2010.) i odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, broj: 56/1990., 135/1997., 8/1998., 113/2000., 124/2000., 28/2001., 41/2001., 55/2001., 76/2010., 85/2010., 5/2014.).

10. Ovaj viši sud primjećuje da je u obrazloženju pobijane presude sud prvog stupnja navodio tvrdnje tužitelja iz tužbe i tuženika u odgovoru na tužbu, naveo radnje koje je proveo u spisu, ponovno naveo što tužiteljica traži tužbom, što je utvrdio uvidom u Dodatak od 9. travnja 2009., opis poslova radnog mjesta "rukovoditelj sektora gospodarstva i nabave" ..., što je utvrdio uvidom u Odluku tuženika o redovitom otkazu tužiteljici od 21. lipnja 2018. i citirao cijelu odluku, uvid u opomenu poslodavca od 23. lipnja 2016. i 12. lipnja 2017., uvid u odluku tuženika od 21. lipnja 2017., uvid u e-mail korespondenciju, uvid u pismeno tuženika od 11. ožujka 2016., uvid u odluku tuženika od 14. srpnja 2017., uvid u Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta tuženika iz veljače 2016., uvid u Kolektivni ugovor za ZVZ_Trgovina d.o.o. od 2. prosinca 2011., uvid u Sporazum od 28. studenoga 2014., citirao iskaze svjedoka NE, TE, ŽE, ČE, ĐE, ZE, JE, UE, FE ranije N i tužiteljice, sve to na devetnaest stranica presude, da bi na dvadesetoj stranici presude izrazio svoje pravno shvaćanje glede ovosudnog prijepora.

11. Sud prvoga stupnja uopće ne analizira dokumentaciju na način da bi jasno izrazio što je utvrdio u toj dokumentaciji u koju je izvršio uvid, u konkretnom slučaju e-mail korespondenciju. Sud uopće ne analizira iskaze svjedoka, već samo navodi da su saslušani "svjedoci iskazivali da je direktorica tuženika zahtijevala od zaposlenika odjela kojima je tužiteljica bila na čelu da ne komuniciraju sa tužiteljicom, da ne prenose tužiteljici ono što im je direktorica rekla". Analizirajući iskaze saslušanih svjedoka NE, TE, ŽE, ČE, ĐE, ZE, JE, UE, FE ranije N potpuno je jasno da svi svjedoci nisu tako iskazivali pa navedeni zaključak suda prvog stupnja ne može se ispitati. Nadalje, zaključak suda prvog stupnja da "isključivo" saslušane svjedokinje ĐE i AE iskazuju o "kršenju radnih obveza od strane tužiteljice, dok ostali zaposlenici i bivši zaposlenici tuženika smatraju da je tužiteljica bila dobra radnica, da je radila kvalitetno" je u potpunoj suprotnosti s iskazima svjedoka ZE i JE.

12. Prvostupanjski sud je ocijenio da tuženik nije dokazao postojanje svih povreda navedenih u Odluci o otkazu. Međutim, valja ukazati da je za postojanje opravdanog razloga za otkaz dovoljno da je dokazao postojanje jedne od više povreda koje mu se stavljaju na teret, o čemu sud prvog stupnja ne daje razloge.

13. Odredbom čl. 115. st. 1. t. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23, dalje ZR) propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika). Prema navedenoj zakonskoj odredbi za postojanje povrede iz radnog odnosa zbog koje poslodavac ima opravdani razlog radniku dati redoviti otkaz ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika potrebno je dokazati da je radnik kršio neku konkretnu obvezu iz radnog odnosa, a kako bi se radilo o otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika.

14. Tuženik u Odluci o redovitom otkazu kao otkazni razlog navodi isključivo skrivljeno ponašanje radnice. Takvo ponašanje pretpostavlja ne samo namjeru, kao najviši stupanj krivnje, već i nehaj, kao blažu vrstu krivnje. Naime, skrivljeno ponašanje radnika, pretpostavlja ne samo namjeru, kao najviši stupanj krivnje, već nehaj, kao blažu vrstu krivnje (istovjetno stajalištu iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 284/2020-2 od 6. svibnja 2020.). Pored toga, za otkaz skrivljenim ponašanjem radnika dovoljno je da radnik krši obveze iz radnog odnosa do koje je došlo skrivljenim ponašanjem radnika, bez obzira da li je nastala šteta ili ne.

14.1. Pri tome, prvostupanjskom sudu valja naglasiti da je u konkretnom slučaju tužiteljici ugovor o radu otkazan redovitim otkazom uvjetovanim skrivljenim ponašanjem, a ne izvanrednim otkazom ugovora o radu, koji je također sankcija za povrede obveze iz radnog odnosa, a osnovna razlika između ta dva otkaza jest u težini povrede radne obveze, jer kada poslodavac izvanredno otkazuje ugovor o radu to u pravilu čini radi osobito teške povrede odredaba ugovora o radu od strane radnika, odnosno njegovog skrivljenog ponašanja zbog kojeg nastavak radnog odnosa nije moguć (članak 116. ZR). Skrivljeno ponašanje radnika jedan je od razloga i za redovito otkazivanje ugovora o radu, međutim takvo (skrivljeno) ponašanje radnika ne podrazumijeva nužno teško kršenje obveze iz radnog odnosa. (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev 284/2020-2 od 6. svibnja 2020.).

15. Valja istaknuti da u sporovima, kakav je i ovaj, svaki slučaj valja individualizirati - jer odluka o dopuštenosti otkaz ugovora o radu ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja, a imajući na umu i da kod ocjenjivanja postoje li razlozi za otkaz ugovora o radu valja cijeniti ponašanje radnika u odnosu na obveze koje proizlaze iz naravi posla kojeg je morao obavljati. Smatra se da se radi o ukupnosti okolnosti koje obilježavaju cjelokupni radni odnos tužiteljice te valja utvrditi, u svakom konkretnom slučaju, okolnosti je li realno očekivati od poslodavca da u radnom odnosu zadrži radnika u kojeg je izgubio povjerenje.

16. Nadalje, prvostupanjski sud prihvatio je tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje otkaza nedopuštenim iz razloga što je, cijeneći sve dokaze, na temelju odredbe čl. 221. a ZPP-a primjenom pravila o teretu dokazivanja utvrdio da tužiteljica niti jednim svojim postupkom nije počinila povrede radne obveze koje bi imale karakter skrivljenog ponašanja.

16.1. Sukladno odredbi čl. 221.a ZPP-a ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Dakle, da bi se mogla primijeniti odredba čl. 221.a ZPP-a, moraju biti ispunjene dvije pretpostavke: 1. da je sud izveo (predložene) dokaze i 2. da na temelju izvedenih dokaza sa sigurnošću ne može utvrditi neku (odlučnu) činjenicu. U ovom slučaju, kada sud prvog stupnja nije analizirao provedene dokaze, odredba čl. 221.a ZPP-a nije se mogla primijeniti.

17. Zaključno, ovaj viši sud ima potrebe uputiti i na pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci broj: U-III-5989/2013 od 9. veljače 2016. („Narodne novine“ broj 25/16.): „Ustavni sud podsjeća: pravna sigurnost - zajedno s načelom supremacije prava - podrazumijeva da je pravo stvoreno kako bi se primjenjivalo u praksi na konkretne životne situacije. Iako je apstraktno vrednovanje samog zakonodavstva važno za ostvarenje načela vladavine prava (...), kategoričnost objektivnog prava nikako ne znači da se pravna pravila smiju primjenjivati na konkretne životne situacije toliko nefleksibilno, mehanički i slijepo da postaje nemoguće uvažavati imperative razumnosti i pravičnosti.“

18. Ovaj viši sud ne može prihvatiti prigovor žalitelja da je sud prvog stupnja prekoračio tužbeni zahtjev jer da tužitelj nije tražio da ga sud vrati "na drugo odgovarajuće mjesto". Naime, u situaciji kada je ranije radno mjesto ukinuto, a postoje druga radna mjesta koja odgovaraju stručnoj spremi tužitelja, ne radi se o prekoračenju tužbenog zahtjeva, niti arbitrarnosti suda prilikom odlučivanja jer bi u protivnom sudska zaštita bila neučinkovita. Naime, poslodavac, koji jest ovlašten mijenjati sistematizaciju radnih mjesta i ukidati pojedina radna mjesta, mogao bi time onemogućiti vraćanje radnika na rad na ranije (sada nepostojeće) radno mjesto, iako je zadržao na radu određeni dio radnika i poslova ranijih radnih mjesta, pa tako i ona koja odgovaraju stručnoj spremi tužitelja (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi Revr 1431/2015-3 od 14. siječnja 2020. i Rev 948/2020-2 od 24. ožujka 2021.)

18.1. Pravilno upućuje žalitelj da je sud prvog stupnja prekoračio protutužbeni zahtjev. Naime, protutužbeni zahtjev koji je odbijen pobijanom presudom, a koji je tuženik-protutužitelj postavio na ročištu 9. studenoga 2020. nije istovjetan protutužbenom zahtjevu postavljenom podneskom od 14. siječnja 2021.

19. Slijedom iznijetog proizlazi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a navedeni razlozi su nejasni i proturječni, nadalje u prvostupanjskoj presudi postoji nedostatak u ocjeni izvedenih dokaza i pogrešnom zaključivanju i nema govora o pomnoj analizi izvedenih dokaza na koju se sud poziva, te da je prekoračen tužbeni i protutužbeni zahtjev iz članka 354. stavka 2. točke 112. ZPP-a, radi čega je prvostupanjsku presudu uvažavanjem žalbe tuženika valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje (članak 369. st. 1. ZPP-a).

20. S tim u svezi, valjalo je ukinuti i odluku o trošku o kojem će prvostupanjski sud u smislu odredbe čl. 164. st. 4. ZPP odlučiti u odluci kojom završava postupak pred tim sudom.

21. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I izreke.

22. Na temelju odredbe članka 371. ZPP-a određeno je da se nova glavna rasprava održi pred drugim sucem pojedincem (točka II. izreke).

23. U ponovnom postupku sud će otkloniti bitne povrede postupka na koju mu je ovim rješenjem ukazano. Sud će imati u vidu prije svega predmet spora te će na nedvojben način raspraviti i utvrditi prijeporne činjenice u skladu s dokaznim prijedlozima stranaka, imajući u vidu i ostale žalbene navode tuženika te će u novoj odluci dati jasne razloge, a izvedene dokaze ocijeniti na način određen člankom 8. ZPP-a i potom donijeti novu zakonitu odluku.

24. Odluka pod točkom III. izreke temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu 27. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Tihana Marija Miladin