- 1 -              Rev 596/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 596/2020-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. M., D., OIB ..., koju zastupa punomoćnik I. V., odvjetnik u Z., protiv tuženika J. l. h. d.d., D., OIB ..., kojega zastupa punomoćnica N. A.-S., odvjetnica u D., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-749/2019-2 od 30. listopada 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Pr-24/17 od 2. srpnja 2019., u sjednici održanoj 22. studenoga 2023.,

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-749/2019-2 od 30. listopada 2019. i presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Pr-24/17 od 2. srpnja 2019. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odlučeno:

 

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

¨Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 9. siječnja 2017. kojom je tuženik J. l. h. d.d. D., OIB: ..., tužiteljici M. M., OIB: ..., D., otkazao ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme od 5. lipnja 2012. na radnom mjestu ¨stručnog suradnika-analitičara korporativnog razvoja¨ te se nalaže tuženiku vratiti tužitelja na rad na radno mjesto stručnog suradnika-analitičara korporativnog razvoja sve prema ugovoru od 5. lipnja 2012.¨

 

II. Nalaže se tužiteljici u roku od 8 dana naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 5.000,00 kuna.“

 

2. Tužiteljica je protiv drugostupanjske presude podnijela reviziju prema čl. 382.a st. 1. al. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje: ZPP) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnoga prava i predložila je ovome sudu da ih ukine.

 

3. U odgovoru na reviziju tuženik je predložio ovome sudu da ju odbije kao neosnovanu.

 

4. Ovaj sud je drugostupanjsku presudu ispitao u cijelosti, kako je tužiteljica revizijom i pobija, a samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, u skladu s odredbom čl. 391 st. 1. i 2. ZPP, uzevši u obzir da je odredbom st. 3. toga članka propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Predmet spora zahtjevi su tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti odluke tuženika, poslodavca, od 9. siječnja 2017., o otkazu ugovora o radu tužiteljici, radnici, s ponudom izmijenjenoga ugovora i za vraćanje na rad.

 

7. S obzirom na vrijeme donošenja odluke o otkazu, na odnos stranaka primjenjuje se Zakon o radu (Narodne novine br. 93/14, dalje: ZR).

 

8. Iako je u obrazloženju obiju nižestupanjskih presuda navedeno da je predmetna odluka o otkazu valjana na temelju čl. 115. st. 1. t. 2. ZR, kojim je propisano da poslodavac može odluku o redovitom otkazu ugovora o radu donijeti ako radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti (osobno uvjetovani otkaz), niti je među strankama sporno da predmetna odluka nije donesena zbog okolnosti iz toga članka, niti su nižestupanjske presude obrazložene tim razlogom za otkaz. Zato se pozivanje na navedenu zakonsku odredbu u obje nižestupanjske presude može pripisati pogreškom u pisanju.

 

9. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi kako nižestupanjski sudovi smatraju da  je predmetnu odluku o otkazu tuženik donio „radi poslovno uvjetovanih (organizacijskih razloga)“: Pri tome nije sporno da je tuženik istodobno tužiteljici ponudio sklapanje izmijenjenoga ugovora o radu. Dakle, radi se o situaciji iz čl. 115. st. 1. t. 1. ZR, prema kojemu poslodavac može redovito otkazati ugovor o radu ako prestane potreba za obavljanjem određenoga posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). Odredbom čl. 123. st. 1. ZR propisano je da se odredbe toga Zakona koje se odnose na otkaz, primjenjuju i na slučaj kada poslodavac otkaže ugovor i istodobno predloži radniku sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima (otkaz s ponudom izmijenjenoga ugovora). Dakle, u konkretnome slučaju odlučno je bilo utvrditi činjenicu je li zbog organizacijskih razloga kod tuženika, poslodavca, prestala potreba za obavljanjem posla koji je tužiteljica, radnica, prema sklopljenome ugovoru o radu obavljala.

 

10. Osnovano tužiteljica u reviziji ukazuje na to da iz obrazloženja nižestupanjskih presuda nije jasno u čemu su se te okolnosti ostvarile, zbog čega ih nije moguće ispitati, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnoga postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.

 

11. Drugostupanjski se sud kod obrazlaganja organizacijskih razloga u tuženikovu poslovanju poziva na to da je kod tuženika došlo do promjena u smislu spajanja više hotela u jedno društvo, što je rezultiralo novom upravom i novom organizacijom posla te je došlo do spajanja određenih poslova više odjela u okviru jednoga odjela, dodjele novih poslova pojedinih radnih mjesta te shodne ponude novih ugovora o radu radnicima. Ovo je, međutim, ostala paušalna konstatacija, jer ni iz jedne od nižestupanjskih presuda nije jasno do kojih je to konkretno promjena došlo a u kojima se ogleda činjenica da je prestala potreba za obavljanjem posla koji je kod tuženika obavlja tužiteljica, a što je uvjet za poslovno uvjetovani otkaz. Tužiteljica je ustvrdila kako je između stranaka zapravo nesporno da potreba za njenim radom nije prestala, da je do spajanja hotela u jedno društvo došlo više godina prije donošenja predmetne odluke o otkazu i da se onda ne može smatrati da postoji kronološki bliska veza između te statusne promjene i navodnih organizacijskih razloga (na što u nižestupanjskim presudama nije odgovoreno, već je paušalno navedeno da „da je kod tuženika došlo do organizacijskih promjena u smislu spajanja više hotela u jedno društvo“). Tužiteljica je ustvrdila i da bi prema ponudi za sklapanje izmijenjenoga ugovora o radu, koju je odbila, trebala obavljati sve one poslove koje je obavljala prema otkazanom ugovoru, a izmjena je u tome što su joj, za istu plaću, dodani neki novi poslovi, koji čine manji broj poslova u odnosu na već postojeće. Prvostupanjski je sud i obrazložio da usporedbom ugovora o radu koji je otkazan s ponudom za sklapanje novoga ugovora o radu proizlazi da je „jedina sadržajna razlika istih u opisu poslova i to na način da bi sada surađivala u izradi upitnika za razliku od prijašnje obveze izrade prijedloga istih, te prema uputama radi na dobivanju i održavanju certifikata poslovnih procesa, kontrole dokumentacije unutar svih hotela, pripreme dokumentacije za nadzor, obnovu certifikata, praćenje rokova i ciklusa itd, uz činjenicu da o poslovima sada izvješćuje voditelja odjela umjesto direktora sektora“. Pritom je dodao i da „je za radno mjesto tužiteljice oduvijek bilo ugovoreno i obavljanje drugih poslova po potrebi i nalogu nadređenog“, pa nejasnim ostaje što se onda u odnosu na opseg i vrstu poslova stvarno promijenilo pa da je tužiteljici zbog toga ugovor o radu trebalo otkazati. Sudovi se pozivaju i na činjenicu „sezonalnosti“ poslova koje tužiteljica obavlja, pritom ne obrazlažući jasno kako se konkretno to očituje na potrebu otkazivanja ugovora o radu pozivanjem na organizacijske razloge. Naime, glede toga, dakle što se tiče razloga poslodavcu za otkaz ugovora, u prvostupanjskoj presudi je obrazloženo da „se radi o radnom mjestu za koje plaća puno radno vrijeme tijekom cijele godine a očito je da se poslovi tog radnog vremena ne obavljaju tijekom cijele godine u punom radnom vremenu već u manjem vremenu. Potpuno je nelogično očekivati od poslodavca da plaća radnika za poslove koji ne zahtijevaju rad u punom radnom vremenu i to tijekom cijele godine a da pri tome zapošljava još jednog radnika za dio poslova koji također ne bi zahtijevao rad u punom radnom vremenu ili pak da tužiteljici koja već ima plaću veću od one koja bi joj pripala po važećem kolektivnom ugovoru za ovo radno mjesto daje povišicu jer će raditi dodatne poslove kojima u biti ispunjava puno radno vrijeme.“ No, ostaje neobrazloženo zašto se ovo podvodi pod organizacijski razlog uslijed kojega je prestala potreba za obavljanjem poslova tužiteljice te što se glede toga promijenilo u odnosu na stanje prije otkaza, jer je logično zaključiti da je „sezonalnost“ o kojoj je riječ postojala u vrijeme sklapanja ugovora o radu s tužiteljicom i tijekom njena rada do otkaza, što je poslodavac morao znati, a ipak je sklopio ugovor o radu s tužiteljicom s ugovorenom visinom plaće, za koju sada sudovi utvrđuju da je veća od one koja tužiteljici pripada.

 

12. Dakle, iz onoga na što se pozivaju nižestupanjski sudovi ne može se zaključiti je li prestala potreba za obavljanjem posla koji je tužiteljica do sada obavljala, a kod predmetne vrste otkaza valja sagledati upravo to je li prestala potreba za obavljanjem poslova koje je radnik do sada obavljao, dok sama drukčija sistematizacija radnoga mjesta, promjena odjela u kojem se posao obavlja te promjena nadređenoga radnika kojega radnik mora izvještavati takvu okolnost ne znači.

 

13. Konačno, sam u odgovoru na reviziju ističe da „nije otkazao tužiteljici ugovor o radu zato što je prestala potreba za obavljanjem poslova koje je dotad obavljala, koju činjenicu tuženik u niti jednom trenutku tijekom postupka nije iznio ...“ nego da je „upravo zbog ponašanja tužiteljice  koja je sustavno odbijala opisane promjene tuženik bio prisiljen otkazati ugovor o radu“. Te tvrdnje ne upućuju na postojanje okolnosti iz čl. 115. st. 1. t. 1. ZR.

 

14. S obzirom na utvrđenu bitnu povredu odredaba parničnoga postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP odlučeno je na temelju čl. 394. st. 1. ZPP kao i u izreci.

 

15. U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud ponovno odlučiti o tužbenome zahtjevu i donijeti novu presudu.

 

16. Odlučivanje o troškovima revizije ostavljeno je za konačnu odluku na temelju čl. 166. st. 3. ZPP (t. II. izreke).

 

Zagreb, 22. studenoga 2023.

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća

                                                                                                                              Renata Šantek, v.r.