Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-531/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Štefici Bukvić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatska, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku, Građansko upravni odjel, protiv tuženika IN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Oskar Benussi, odvjetnik u Dubrovniku, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-819/2024 od 20. prosinca 2024., 27. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana te se presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P- 819/2024 od 20. prosinca 2024.

- potvrđuje u pobijanoj točki I. izreke u kojoj je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 737,80 EUR-a,

- preinačuje u pobijanoj odluci o troškovima postupka iz točke II. izreke kojom je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 400,00 EUR-a sa pripadajućim zateznim kamatama tako da se sudi:

Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 350,00 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 20. prosinca 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Nalaže tuženiku da naknadi tužitelju iznos od 737,80 eura u roku 15 dana. III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka od 400,00 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

2. Navedenu presudu, pravovremenom žalbom, pobija tuženik zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije i naloži tužitelju da tuženiku naknadi trošak postupka, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Traži trošak sastava žalbe sa PDV-om i sudske pristojbe na žalbu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu, postupak koji je prethodio, žalbene navode tuženika, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

5.1. Nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju neosnovano u žalbi ukazuje tuženik jer je presuda suda prvog stupnja jasna i može se ispitati.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od ukupno 737,80 EUR-a s osnova stjecanja bez osnova u razdoblju od svibnja do rujna 2020. i od 1. studenoga 2020. do 13. listopada 2021.

7. Prema visini tužbenog zahtjeva u ovoj pravnoj stvari radi se o sporu male vrijednosti (čl. 458. st. 1. ZPP-a), pa se prema čl. 467. ZPP-a presuda može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. tog Zakona osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a. Dakle presuda u sporu male vrijednosti ne može se pobijati zbog bitne povrede iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, kao ni zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Sud prvog stupnja je utvrdio:

- da je tužitelj vlasnik kat. čest. ZGR. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 10,56 m2,

- da je tužitelj temeljem Ugovora o poslovno-tehničkoj suradnji sklopljenog sa društvom Državne nekretnine d.o.o. 21. svibnja 2018. predao društvu Državne nekretnine d.o.o. stanove i poslovne prostore od komercijalne vrijednosti te rezidencijalne objekte na upravljanje u ime RH, a za svoj račun,

- da se tuženik temeljem Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 27. srpnja 2005., sklopljenog na vrijeme od tri godine, obvezao plaćati mjesečnu zakupninu u iznosu od 2.350,00 kn od 1.listopada 2005.,

- da je tuženik nekretninu koju je imao u zakupu predao u posjed tužitelju 13. listopada 2021.,

- da je tuženik dopisom od 15. listopada 2020. potvrdio primitak opomene o dugovanju iznosa od 14.770,67 kn i zatražio obročnu otplatu dugovanja na 24 rate i odgodu plaćanja, te da mu je dopisom od 11. veljače 2021. odobrena obročna otplata iznosa od 14.770,67 kn na 12 mjeseci s tim da prva rata od 1.230,89 kn dospijeva 20. studenog 2020., a 12 rata u iznosu od 1.230,00 kn dospijeva 20. listopada 2021.,

- da tužitelj na dan 12. prosinca 2022. imao zavedeno dugovanje tuženika s osnove zakupa poslovnog prostora u iznosu od 48.220,27 kn,

- da je tuženik nakon podnošenja tužbe, dana 5. lipnja 2023., na ime duga uplatio iznos od 6.399,93 EUR-a s naznakom "isplata duga predmet P-197-2023",

- da je u poslovnim knjigama tužitelja na dan 6. svibnja 2024. zavedeno dugovanje tuženika u iznosu od 737,80 EUR-a,

- da je obračunom kamata od 6. svibnja 2024. obračunata kamata u iznosu od 81,97 EUR-a.

9. Na osnovu utvrđenog sud prvog stupnja je primjenom odredbi čl. 160., čl. 171. st. 1. do 4. i čl. 172. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08,125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23.; u daljnjem tekstu: ZOO) prihvatio tužbeni zahtjev i naložio tuženiku da tužitelju isplati iznos od 737,80 EUR-a.

10. Kako iz obrazloženja odluke suda prvog stupnja proizlazi, između stranaka je sporno da li je tužitelj od iznosa 6.399,93 EUR-a koji je tuženik platio na ime duga, prema odredbi čl. 172. ZOO-a, mogao najprije naplatiti kamatu, a potom dio glavnice ili samo glavnicu, odnosno da li je uplatom navedenog iznosa tuženik podmirio kamate i dio glavnice duga ili samo glavnicu duga.

11. Sud prvog stupnja je utvrdio da između stranaka nije bilo sporazuma o redu uračunavanja, te da tuženik kao dužnik nije dao izjavu o uračunavanju (nije naveo što plaća iz predmeta P-197/2023 - glavnica, zatezne kamate) pa se smatra da nema tuženikove izjave u smislu čl. 171. ZOO-a.

12. Stoga, u situaciji kada je tuženik na potvrdi o uplati duga (list 48) naveo "isplata duga predmet P-197/2023" (koliko je iznosila glavnica), pravilno je sud prvog stupnja zaključio da je tužitelj mogao od uplaćenog iznosa najprije namiriti kamate i s ostatkom iznosa dio glavnice. Prema odredbi čl. 172. ZOO-a koja se primjenjuje kada tuženik duguje glavnicu i sporedne tražbine (kamatu i troškove), uračunavanje ispunjenja se obavlja tako da se najprije namiruju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica. Dakle, kada je tuženik platio dug iz predmeta P-197/2023, time je platio kamate i dio glavnice koji su bili predmet tužbenog zahtjeva u spisu P-197/2023.

13. Tužitelj je u podnesku od 25. studenoga 2024. jasno naveo da se iznos od 737,80 EUR-a odnosi na glavnicu duga i to na dvanaestu ratu od 163,37 EUR-a po ranije odobrenoj obročnoj otplati, na neplaćeni dio naknade za kolovoz i rujan 2021. od 423,51 EUR-o, na naknadu za dio mjeseca listopada 2021. od 150,92 EUR-a, a koji iznosi su navedeni u Specifikaciji otvorenih stavaka (str. 31 do 33) dostavljenoj uz tužbu.

14. Prema odredbi čl. 299. st. 3. ZPP-a, a ne čl. 377. ZPP-a na koju se poziva tuženik, nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno st. 2. tog članka, sud neće uzeti u obzir. Iz obrazloženja pobijane presude jasno proizlazi da sud prvog stupnja nije uzeo u obzir dokumentaciju koju je tužitelj dostavio uz podnesak od 25. studenoga 2024. (str. 88 do 92).

15. Kako žalbeni navodi ne utječu na pravilnost i zakonitost pobijane presude valjalo je odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi presudu u točki I. izreke u kojoj je prihvaćen tužbeni zahtjev.

16. Pravilno je sud prvog stupnja na temelju odredbi čl. 154. st. 5. i čl. 155. st. 1. ZPP-a odlučio o troškovima postupka. Međutim, pogrešno je primijenio odredbu Tbr. 9. st. 1. u svezi Tbr. 7. st. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; u daljnjem tekstu: Tarifa) kada je prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja pravne radnje (od 737,80 EUR-a) za ročište od 27. studenog 2024. odmjerio 100 bodova umjesto 75 bodova. Stoga je od odmjerenih troškova od 400,00 EUR-a oduzeto 50,00 EUR-a te je dobiveno 350,00 EUR-a troškova postupka koji pripadaju tužitelju. Odredba čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23,155/23) o stopi zateznih kamata je prisilne naravi pa je prema toj zakonskoj odredbi valjalo odrediti stopu zateznih kamata koje teku na odmjerene troškove postupka. Slijedom navedenoga valjalo je preinačiti odluku o troškovima postupka iz točke II. (u pobijanoj presudi očitom pogreškom u pisanju naveden je broj III. umjesto II.), izreke pobijane presude kao i stopu zateznih kamata, kako je navedeno u točki I. izreke ove presude.

17. Slijedom navedenoga, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a, odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

18. Tuženik je sa žalbom uspio u razmjerno neznatnom dijelu i to u dijelu koji se odnosi na sporednu tražbinu (trošak postupka), a zbog kojeg dijela nisu nastali posebni troškovi pa mu nije priznat trošak sastava žalbe, (čl. 154. st. 5. ZPP-a). Stoga je odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude.

Osijek, 27. svibnja 2025.

Sutkinja

Štefica Bukvić