Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1116/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Biserke Trstenjak- Opačak, predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Ljiljane Banac i sutkinje Tatjane Varžić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marijan Belčić, odvjetnik iz Osijeka, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonske avenije 6, OIB: 14036333877, koga zastupa punomoćnik Krešimir Ćurković, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug, iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti/isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 16. travnja 2025., poslovni broj P-864/2024-12, u sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2025.

p r e s u d a

I. Žalba tuženika se odbija kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Osijeku od 16. travnja 2025., poslovni broj P-864/2024-12 u pobijanom usvajajućem dijelu (točka I., II. i III. izreke).

II. Tuženiku se ne dosuđuje trošak žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda je odlučeno:

"I. Utvrđuje se da je ništetna odredba:

- iz čl. 6. st. 1. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita broj: [broj depozita], sklopljenog dana 4. svibnja 2006. godine između tužitelja i prednika tuženika u dijelu odredbe koji glasi:

“…prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, koja trenutačno iznosi 2,00% jednokratno, unaprijed…“

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana isplati iznos od 141,29 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na iznos tekućom od dana 25.09.2007. godine do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do 31.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01. 2024.godine pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 418,68 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude, odnosno od 16. travnja 2025., pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbe i tužbenog zahtjeva u odnosu na trošak postupka, preko dosuđenog iznosa od 418,68 EUR, kao neosnovan."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik u cijelosti, iako iz žalbenih navoda proizlazi da je pobija u dijelu u kojem nije uspio u odnosu na glavnu stvar (točka I. i II. izreke) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, kao i u odluci o parničnom trošku (točka III. izreke), s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda, odnosno da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu u okviru žalbenih navoda kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP), na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnom odredbe o jednokratnoj naknadi sadržane u čl. 6. Ugovora o kreditu broj [broj kredita] sklopljenog između tužitelja i tuženika dana 4. svibnja 2006., kojom je određena jednokratna naknada u visini od 2,00 % iznosa kredita, te isplata iznosa od 141,29 EUR-a, sa zateznom kamatom od 25.09.2007. do isplate.

7. Ispitujući prvostupanjsku odluku u okviru žalbenih navoda kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

7.1. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da prvostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, ovo stoga što je prvostupanjski sud u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, a ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, pa nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

8. Tumačenje činjenica po tuženiku i zaključci koje iz takvog tumačenja izvodi ne predstavlja ukazivanje na nepravilno utvrđeno činjenično stanje, niti pogrešnu primjenu materijalnog prava, već njegovo osobno viđenje predmetnog spora, koje je bez pravnog uporišta.

9. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je ocjenom dokaza, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

10. Pobijanom presudom je utvrđena ništetnom ugovorna odredba sadržana u čl. 6. Ugovora o namjenskom kreditu gdje je propisano da se tužitelj obvezuje platiti tuženiku naknadu za obavljanje bankarskih usluga u visini od 2,00 % od iznosa kredita, jer tuženik u ovom postupku nije dokazao da se o ovoj odredbi predmetnog Ugovora pojedinačno pregovaralo, već se radi o standardnoj stipulaciji ugovora koja sadrži označenu odredbu. Međutim tuženik, koji je nesporno sastavio predmetnu ugovornu odredbu o troškovima obrade, naknadi za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, nije dokazao opravdanost u postotku od odobrenog iznosa kredita ugovorene visine naknade, što rezultira time da je ta ugovorna odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, potrošača. Imajući na umu je tuženik povrijedio interese i prava tužitelja, potrošača, jer je u potrošačkom ugovoru o kreditu koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena naknada za obavljanje bankarskih usluga i to u visini od 2,00 % na iznos kredita, o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, a uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, potrošača, te je stoga ta ugovorna odredba nepoštena, a time i ništetna, rezultira time da je tuženik, koji je dakle odgovoran za ugovaranje ništetne ugovorne odredbe, jer je istu nametnuo tužitelju, potrošaču, bez mogućnosti pregovaranja, nepošten stjecatelj.

11. Budući da se o odredbama akata kreditora, tuženika, koji reguliraju materiju kreditiranja koji su sadržani u samom ugovoru, po prirodi stvari i ne može pojedinačno pregovarati znači, da se nije moglo pojedinačno pregovarati o spornoj odredbi Ugovora čime nije ostvaren niti žalbeni razlog tuženika kojim upućuje na pogrešno utvrđeno činjenično stanje u odnosu na prirodu ugovora.

12. Kako se dakle radi o ugovoru koji je prethodno pripremio tuženik, pa se o odredbama ugovora i odredbama Općih akata banke, te izmjenama i dopunama tih akata po prirodi stvari i nije pojedinačno pregovaralo, niti se moglo pojedinačno pregovarati, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da odredba čl. 6. Ugovora predstavlja nepoštenu odredbu u smislu čl. 96. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 19/22 i 59/23, dalje ZZP).

13. Naime, plaćanje bankarskih usluga u visini od 2,00 % iznosa kredita očito prouzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. S obzirom da je označena odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, već je odredba bila unaprijed formulirana od strane tuženika te tužitelj nije imao utjecaj na njen sadržaj, a tuženik nije dokazao, da bi se o odredbi točke 6. Ugovora o kreditu pojedinačno uopće pregovaralo što je dužan dokazati u smislu ZZP-a, nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

14. Ovaj sud u cijelosti prihvaća razloge prvostupanjskog suda o ništetnosti bankarske naknade i to da tuženik nije dokazao da se o toj odredbi pojedinačno pregovaralo, da se radi o standardnoj odnosno tipskoj ugovornoj odredbi, da u Ugovoru o kreditu nije jasno navedeno od čega se sastoje bankarske usluge u iznosu 2,00%, niti je jasno i nedvosmisleno predočena struktura navedenih troškova, tj. od čega se isti sastoje, u kojem konačnom iznosu, da je takva ugovorna odredba uzrokovala neravnotežu obveza na štetu potrošača, iz kojih svih navedenih razloga ugovorena ulazna naknada je ništetna ugovorna odredba, kako je navedeno u toč. I. izreke pobijane presude, te je ujedno pravilno naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 141,29 EUR-a s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25.09.2007., kada je tuženik isplatio tužitelju manji iznos kredita zbog uračunate jednokratne naknade (čl. 323. i čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodna novine" broj: 35/05 , 41/08,125/11,78/15, 29/18,126/21,114/22,156/22, 145/23, 155/23, dalje ZOO).

15. S pravom je prvostupanjski sud odbio istaknuti prigovor zastare potraživanja s obzirom da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena i na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020.).

16. Pravilna je, zakonita i valjano obrazložena odluka o parničnom trošku te u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23, dalje Tarifa) i nije dovedena u sumnju žalbenim navodima tuženika.

17. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbe jer sa istom nije uspio (čl. 166. st. 1. ZPP-a).

18. U preostalom nepobijanom odbijajućem dijelu (točka IV. izreke) presuda prvostupanjskog suda ostaje neizmijenjena.

19. Kako ni ostali žalbeni navodi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke, to je na temelju odredbe čl. 368. st.1. ZPP-a odlučeno kao u izreci.

Osijek, 27. svibnja 2025

Predsjednica vijeća

Biserka Trstenjak-Opačak